DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 96     <-- 96 -->        PDF

IN MEMORIAM


31. 3. 2002)
Volio je prirodu. Njegova ljubav
prema okućnici svima je bila znana,
ali kupnja vinograda 1992. godine
iznenadila je sve. Posebnom
energijom i voljom podigao je novi
nasad, 1998. kupio okolne i jeftine
parcele, te zadnjih godina planirao
podići voćnjak. I dok je ideja bila
gotova, u rasadniku rezervirane
sadnice, s nadom da će kao umirovljenik
puno više vremena moći posvetiti
aktivnostima koje su ga najviše
radovale, dogodilo se najgore.


Iznenada, njegovo srce načeto
bolešću 1991. godine, zauvijek je
prestalo kucati, u 63. godini života.


Iako je i sam Zvonko bio svjestan
svojih zdravstvenih problema, njegov
temperament i vedra narav do
posljednjih dana tjerali su ga da život
živi brzo, naglo i nezaustavljivo.


Mi, njegove kolege i prijatelji,
svjedoci smo se da je za života činio
dobro. Kolega Zvonko ostao
nam je u najljepšem sjećanju, ne
samo kao kolega, nego i kao nadasve
dobar i pošten čovjek, svakomu
spreman pomoći.


Povodom smrti Zvonka, njegovoj
majci, supruzi, djeci i unuci,
upućeni su brzojavi i riječi koje nisu
samo puki izraz pijeteta, već stvarni
rezultat njegova životna ponašanja.


Posljednji ispraćaj Zvonimira
Kučića, dipl. ing. obavljen je na
Gradskom groblju u Koprivnici, u
nazočnosti obitelji, kolega to
ogromnog broja prijatelja i znanaca.


Neka mu je laka hrvatska zemlja
koju je toliko volio.


Mr. sc. Jadranko Vlahinja


U Koprivnici 31. 3. 2002., u
bolnici, iznenada je umro, pozvan
od Gospodina u vječnost, kolega
Zvonimir Kučić , zaljubljenik u
šume i prirodu naše domovine.


Hrvat, rimokatolik iz imućne seljačke
obitelji, rođen 1939. godine
u Bakovčicama, nadomak Koprivnice.
Tamo stječe osnovno obrazovanje
i maturira u gimnaziji 1959.
godine.


Po završetku gimnazije upisuje
se na Poljoprivredno-šumarski fakultet
gdje apsolvira, a diplomu
stječe na tada već osamostaljenom
Šumarskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu 18.11. 1968. godine.


Tijekom studija radio je honorarno
sa kolegama u Šumarskom institutu
na uređivanju (izmjeri) šuma, te
kao apsolvent odslužio vojni rok.


Prvo zaposlenje 3. 1. 1969. u
Drvno-industrijskom poduzeću Čabar
- Pogon Gerovo, te tamo ostaje
nepune dvije godine, dovoljno za
sjećanje i priče o ljepotama Gorskog
kotara.


Čim se ukazala prilika za povratak
u Podravinu 1.11. 1970. godine,
prihvaća radno mjesto referenta
eksploatacije šuma u Šumskom gospodarstvu
Koprivnica, Šumarija Sokolovac.
Te poslove obavlja do 1. 7.
1972. godine, kada je izabran za
upravitelja radne jedinice Transport
i mehanizacija Lepavina. Punih
dvadeset godina obavlja posao
upravitelja tj. rukovoditelja toga pogona,
bez obzira na sve reorganizacije
poduzeća. Cijelo je vrijeme težio
racionalnosti i učinkovitosti poslovanja,
a to je nerijetko i postizao,
te tako stvorio vlastiti, poseban odnos
sa svim ljudima, njemu podređenima
i pretpostavljenima.


Nebrojeni su problemi traktorskih
vlaka, privlačenja, izgradnje


ZVONIMIR KUČIĆ, dipl. ing. (14. 11. 1939


cesta i otpreme, koje je svojom nazočnošću
na licu mjesta uspješno
rješavao, a druge za isto motivirao.


U Javnom poduzeću "Hrvatske
šume", Upravi šuma Koprivnica 1.


10. 1992. godine prihvaća u Proizvodnom
odjelu radno mjesto Stručnog
suradnika za mehanizaciju, s
osnovnim ciljem unapređivanja tog
segmenta na području sve tri radne
jedinice Transporta i mehanizacije
Lepavina, Đurđevca i Varaždina.
Nesebičan rad zapažen je, te je


1. 7. 1999. godine imenovan savjetnikom
upravitelja Uprave šuma
Koprivnica. Na tom radnom mjestu
zatekla gaje iznenadna smrt.
Tijekom čitavog radnog vijeka,
usprkos zvanju dipl. ing. drvne industrije,
stekao je veliki ugled stručnjaka
za poslove mehanizacije u
šumarstvu, te stvorio osobni ugled,
svugdje i uvijek rado viđenog poslovnog
partnera i prijatelja.


Kolega Zvonko bio je plemenit i
dobar čovjek. Uvijek miran i staložen,
posebno privržen obitelji, supruzi,
djeci i svojoj unuci.