DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 113 <-- 113 --> PDF |
vedrije strane pa i onda kada je bio svjestan da mu zdravlje posljednjih godina života pomalo otkazuje, realno je to prihvaćao, a kako je i teško hodao znao se tada grubo našaliti: "Došao je vrag po svoje", ili "Teško nogama "! Aktivno se bavio lovom. Bio je uzoran lovac, poštivao lovačku etiku, prenosio na mlade lovce svoje znanje i iskustvo i kao lovac i kao ljubitelj prirode. Kroz dug lovački staž dao je svoj doprinos unapređenju lovstva i stvaranju dobrih međuljudskih odnosa među lovcima. Bio je član Lovačkog društva u Gračanima, a posljednjih desetak godina član LD "Šljuka" u Velikoj Jamničkoj kod Pisarovine. U tom je društvu bio voditelj lovne osnove. Lovačko oružje i pribor, nakon što je obolio dao je na čuvanje svom dugogodišnjem suradniku u Šum. gospodarstvu Zagreb i prijatelju Stjepanu Bradaču, prom. tehn. s kojim je proveo gotovo 20 godina "na šumarskim i lovačkim stazama". Nakon smrti kolege Rukavine obitelj je poklonila lovačko oružje i pribor Stjepanu Bradaču, kojemu je to, kako je rekao, najdraža uspomena na zajedničke dane. Ivan-Juco Rukavina posljednjih godina života poboljevao je i prekidao kontakte s okolinom. U tim je trenucima imao razumijevanje i podršku svog suradnika i prijatelja Stjepana Bradača, prom. tehn., te kolege Milana Pavičića, dipl. ing. šum., koji je s njime surađivao na poslovima izgradnje šumskih cesta na području ŠG Zagreb, ne koliko godina prije nego što je kolega Rukavina umirovljen. Kolega Rukavina umro je u Zagrebu 3. kolovoza 2001. Posljednji ispraćaj bio je 8. kolovoza 2001. u Krematoriju na zagrebačkom groblju Mirogoj. Uz nazočnost kćerke Vesne Rukavina-Opatić, dr. med., unuke Dunje, zeta Nikole Opatica, dipl. iur., ostale rodbine, kolega, prijatelja i znanaca od pokojnika se biranim riječima oprostio g. Stjepan Bradač. Hvala kolegi Rukavini za sve stoje učinio za hrvatsko šumarstvo i lovstvo. Neka mu je laka hrvatska zemlja. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. BRANISLAV BRKIC, dipl. ing. šum. (1947 - 2001) Kolega Branislav Brkić, dipl. ing. šumarstva preminuo je u Zagrebu 25. rujna 2001. godine u roditeljskom domu na Jelenovcu, gdje je živio kao samac nakon smrti roditelja´. Branislav Brkić rođen je u Borovu Naselju (Vukovar) 6. srpnja 1947. god. Njegov otac Nikola, rodom iz Lovinca, Hrvat, bio je gumarski tehničar (umro 1997.) i jedan od osnivača Kombinata Borovo, a majka Nadežda rod. Boljević, Crnogorka, po zanimanju domaćica (umrla u svibnju 2001.). Kolega Brkić osnovnu školu završio je u Borovu Naselju. Po preseljenju obitelji u Zagreb 1962. god. Branislav je upisao gimnaziju, koju završava 1966. Šumarstvo je upisao na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1. listopada 1966. god. Apsolvirao je akad. god. 1970/71, a diplomirao 1. travnja na radnom mjestu dipl. ing. šum. pripravnik kao referent uređivanja šuma (taksator) u Službi za uređivanje šuma u Kutini. Dana 1. prosinca 1977. prestaje mu pripravnički staž te je raspoređen na radno mjesto taksatora. Stručni ispit položio je 3. lipnja 1978. pred komisijom Zajednice šumarstva, prerade drva i prometa drvnim proizvodima i papirom u Zagrebu. Kao taksator radio je u Kutini do 1. srpnja 1985. kada je imenovan za vršitelja dužnosti rukovoditelja Službe za uređivanje šuma. Na toj dužnosti ostaje do 1. ožujka 1986. kada je raspoređen na radno mjesto samostalnog taksatora - voditelja ekipe 1976. Po završetku studija ženi se u istoj Službi. nastavnicom muzičkog odgoja, no Za vrijeme službovanja u Kuti nakon godinu dana se razvodi. ni bio je aktivan član Lovačkog Branko se zaposlio 1. lipnja društva Kutina. Inače je bio ljubi 1976. u Šumskom gospodarstvu telj oružja te je posjedovao dugo i "Josip Kozarac", Nova Gradiška, kratko oružje, koje je rado imao pri Za pomoć u prikupljanju podataka zahvaljujemo bratiću g. Marku Brkiću, invalidu Domovinskog rata, te djelatnicima Uprave šuma Podružnica Zagreb gđi Ivki Stanić, uprav, teh., g. Ljupku Bagariću, dipl. ing. šum. i g. Nikoli J ures i, dipl. ing. šum. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 114 <-- 114 --> PDF |
sebi. Legendarna je bila njegova kožna torbica u kojoj je ranijih godina držao pištolj ispod pazuha i koju je sjedeći u društvu u pravilu odlagao na stol. Osnivanjem J. P. "Hrvatske šume" 1. siječnja 1991. kada je zapadni dio Šumskog gospodarstva "Josip Kozarac" pripojen Upravi šuma Zagreb, kolega Branko nastavio je raditi kao samostalni taksator u Kutini, kao dislocirani član Odjela za uređivanje šuma Uprave šuma Zagreb. Nakon očeve smrti 1997. godine preselio se iz Kutine u Zagreb, gdje je nastavio živjeti s majkom. Iste godine u srpnju nakon 21 godine rada na poslovima uređivanja šuma Branko prelazi u Plansko-analitički odjel Uprave šuma Zagreb. Međutim to je već vrijeme kada počinje poboljevati te je češće na bolovanju, a zatim praktički stalno na bolovanju. Do svibnja 2001. god. dane provodi na Jelenovcu s teško bolesnom majkom, koja umire, pa do smrti živi kao samac, a posljednje ljeto proveo je u Ninu u obiteljskoj kući. Dana 25. rujna 2001., nekoliko dana po povratku s ljetovanja iz Nina, gdje je ugostio nekoliko kolega iz Uprave s obiteljima, preminuo je u 55. godini života. Branislav Brkić ispraćen je na posljednji počinak na zagrebačkom groblju Miroševac. Polaganje urne obavljeno je 11. listopada 2001. u zajednički grob s urnama njegovih roditelja, a polaganju su bili nazočni rodbina, kolege iz Zagreba i Kutine te prijatelji i znanci. Od pokojnika su se prigodnim riječima oprostili kolege iz Uprave šuma Zagreb. Nakon kratkih biografskih podataka red je nešto reći o Branku kao čovjeku i stručnjaku. U svakom slučaju bio je vrlo osebujan, pa i kontroverzan kao osoba, a i fizički. Sa svojih gotovo 2 m visine i 170 kg težine bio je nadaleko korpulentna i markantna osoba. U nekim krugovima od milja i u šali zvali su ga "Pahuljica". Također je, aludirajući na svoju tjelesnu konstituciju, u šali znao reći: "Ja sam brdo od čovjeka, ne znam zašto me žene dovoljno ne uočavaju". Kao osoba Branko je imao široku kulturu i naobrazbu te se s njim moglo razgovarati o mnogim temama. Ljudi su ga često pitali za savjete iz mnogih područja. Bio je omiljen u društvu, nije bježao od dobrog jela ni od dobre kapljice, a i sam je dobro kuhao. Bio je prilično blage naravi, samo povremeno nepredvidiv i nagao, samo kada bi ga netko ili nešto naljutilo. Prijateljima i kolegama bio je spreman na zamolbu rado pomoći. Bio je dobar stručnjak i struku je dobro razumijevao. Međutim, zbog osebujnog shvaćanja posla i radnih obveza znalo se dogoditi da naiđe na nerazumijevanje kolega iz okruženja, posebno u ranijim razdobljima. Poslove i radne zadatke nikada nije odbijao i uglavnom ih je obavljao kvalitetno i u zadanim rokovima. U gotovo 20 godina rada na uređivanju šuma sudjelovao je u izradi osnova gospodarenja za gotovo sve gospodarske jedinice koje je uređivao kutinski dio taksacije, a većinom i dva puta (Šumarije Novoselec, Popovača, Kutina, Lipovljani i Novska - oko 50000 hektara). Posljednjih godina, prije prelaska u Odjel za plan i analizu, uređivao je sljedeće važnije gospodarske jedinice: "Josip Kozarac", "Žabarski bok" i "Kutinske prigorske šume", a 1995. god. radio je i na Osnovi područja u okviru koje je za Upravu šuma Zagreb, u suradnji, kvalitetno odredio etat i šumsko-uzgojne radove. S drugih aspekata o Branku dosta govori i činjenica daje uoči agresije na Hrvatsku bio među prvima koji su upozoravali na tu opasnost te se uključio u pripreme za obranu. Vojsku nije služio jer mu je u djetinjstvu stradalo oko. Ovih nekoliko redaka neka budu znak sjećanja na našega kolegu Branka. Sudbina je htjela da nakon dugogodišnjeg odvojenog i burnog života u Moslavini posljednje godine provede u Zagrebu prerano preminuvši, svega četiri mjeseca nakon majčine smrti. Počivao u miru Božjem! Juraj Pavelić, dipl. ing. šum. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. |