DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 114 <-- 114 --> PDF |
sebi. Legendarna je bila njegova kožna torbica u kojoj je ranijih godina držao pištolj ispod pazuha i koju je sjedeći u društvu u pravilu odlagao na stol. Osnivanjem J. P. "Hrvatske šume" 1. siječnja 1991. kada je zapadni dio Šumskog gospodarstva "Josip Kozarac" pripojen Upravi šuma Zagreb, kolega Branko nastavio je raditi kao samostalni taksator u Kutini, kao dislocirani član Odjela za uređivanje šuma Uprave šuma Zagreb. Nakon očeve smrti 1997. godine preselio se iz Kutine u Zagreb, gdje je nastavio živjeti s majkom. Iste godine u srpnju nakon 21 godine rada na poslovima uređivanja šuma Branko prelazi u Plansko-analitički odjel Uprave šuma Zagreb. Međutim to je već vrijeme kada počinje poboljevati te je češće na bolovanju, a zatim praktički stalno na bolovanju. Do svibnja 2001. god. dane provodi na Jelenovcu s teško bolesnom majkom, koja umire, pa do smrti živi kao samac, a posljednje ljeto proveo je u Ninu u obiteljskoj kući. Dana 25. rujna 2001., nekoliko dana po povratku s ljetovanja iz Nina, gdje je ugostio nekoliko kolega iz Uprave s obiteljima, preminuo je u 55. godini života. Branislav Brkić ispraćen je na posljednji počinak na zagrebačkom groblju Miroševac. Polaganje urne obavljeno je 11. listopada 2001. u zajednički grob s urnama njegovih roditelja, a polaganju su bili nazočni rodbina, kolege iz Zagreba i Kutine te prijatelji i znanci. Od pokojnika su se prigodnim riječima oprostili kolege iz Uprave šuma Zagreb. Nakon kratkih biografskih podataka red je nešto reći o Branku kao čovjeku i stručnjaku. U svakom slučaju bio je vrlo osebujan, pa i kontroverzan kao osoba, a i fizički. Sa svojih gotovo 2 m visine i 170 kg težine bio je nadaleko korpulentna i markantna osoba. U nekim krugovima od milja i u šali zvali su ga "Pahuljica". Također je, aludirajući na svoju tjelesnu konstituciju, u šali znao reći: "Ja sam brdo od čovjeka, ne znam zašto me žene dovoljno ne uočavaju". Kao osoba Branko je imao široku kulturu i naobrazbu te se s njim moglo razgovarati o mnogim temama. Ljudi su ga često pitali za savjete iz mnogih područja. Bio je omiljen u društvu, nije bježao od dobrog jela ni od dobre kapljice, a i sam je dobro kuhao. Bio je prilično blage naravi, samo povremeno nepredvidiv i nagao, samo kada bi ga netko ili nešto naljutilo. Prijateljima i kolegama bio je spreman na zamolbu rado pomoći. Bio je dobar stručnjak i struku je dobro razumijevao. Međutim, zbog osebujnog shvaćanja posla i radnih obveza znalo se dogoditi da naiđe na nerazumijevanje kolega iz okruženja, posebno u ranijim razdobljima. Poslove i radne zadatke nikada nije odbijao i uglavnom ih je obavljao kvalitetno i u zadanim rokovima. U gotovo 20 godina rada na uređivanju šuma sudjelovao je u izradi osnova gospodarenja za gotovo sve gospodarske jedinice koje je uređivao kutinski dio taksacije, a većinom i dva puta (Šumarije Novoselec, Popovača, Kutina, Lipovljani i Novska - oko 50000 hektara). Posljednjih godina, prije prelaska u Odjel za plan i analizu, uređivao je sljedeće važnije gospodarske jedinice: "Josip Kozarac", "Žabarski bok" i "Kutinske prigorske šume", a 1995. god. radio je i na Osnovi područja u okviru koje je za Upravu šuma Zagreb, u suradnji, kvalitetno odredio etat i šumsko-uzgojne radove. S drugih aspekata o Branku dosta govori i činjenica daje uoči agresije na Hrvatsku bio među prvima koji su upozoravali na tu opasnost te se uključio u pripreme za obranu. Vojsku nije služio jer mu je u djetinjstvu stradalo oko. Ovih nekoliko redaka neka budu znak sjećanja na našega kolegu Branka. Sudbina je htjela da nakon dugogodišnjeg odvojenog i burnog života u Moslavini posljednje godine provede u Zagrebu prerano preminuvši, svega četiri mjeseca nakon majčine smrti. Počivao u miru Božjem! Juraj Pavelić, dipl. ing. šum. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. |