DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 20 <-- 20 --> PDF |
R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXV1I (2003), 109-133 RETROSPEKCIJA KLASIČNIH METODA VREMENSKOG UREĐIVANJA Retrospection of classical time management methods Valjanu predodžbu potrebe iznalaženja i primjene novih inačica uređajnog pokazatelja "vrijeme" u šumama prebornog uzgojnog oblika, dati će kratka retrospekcija klasičnih metoda uređivanja prebornih šuma primjenom vremenskih pokazatelja za visoke regularne šume. Mellardova, Mantel-Massonova i Heyerova metoda iako polaze od teorije normalne visoke regularne šume za koju su i konstruirane, prenošene su i primjenjivane u prebornoj šumi. Temelje se na ophodnji (u) i poistovjećuju je s dobi sječive zrelosti pojedinih stabala, jer polaze od pretpostavke da se prsni promjeri povećavaju jednako sa starenjem. Određuju samo etat glavnog prihoda na bazi zalihe i na njoj proizvedenom prirastu. Zajednički im je cilj: određivanje vremena iskorišćenja drvne zalihe u svrhu ostvaraja načela potrajnosti prihoda na drvu. Razlikuju se po tretmanu odnosa zalihe (normalne i konkretne) i prirasta i načinu primjene čimbenika vrijeme. Melard poistovjećuje starost i prsne promjere, dijeli ophodnju (u) na tri razdoblja jednakog vremena trajanja u koja raspoređuje drvnu zalihu ovako: VA : VB Vc tanko (mlado) srednje debelo debelo (staro) drvo (srednjedobno) drvo drvo 0 u/3 2/3 u u (god) 0 D/3 2/3 D D (cm) Potrajnost prihoda na drvu osigurana je ako seVB: Vc odnose kao 3:5, a zaliha Kcužije tijekom vremena u/3 tj. tijekom 1/3 broja godina potrebnih za postizanje dimenzije zrelosti za sječu (D). Godišnji etat po izvornoj Melardovoj formuli iznosi: Vc _ Wc E = (1) Iz formule proizlazi da se tijekom ophodnje posijeku tri zalihe debelog drva (Vc). Kasnije je (1924. godine) metoda dopunjena. Metoda se osniva na starosti i upitnom postupku određivanja vremena iskorišćenja dijela drvne zalihe Vc kao i vremena potrebnog za postizanje dimenzije sječive zrelosti izraženu ophodnjom («), pa nije primjerena za uređivanje šuma s kojima se preborno gospodari. Mantel-Massonova formula temelji se na normalnoj drvnoj zalihi (VN) i ophodnji (u). Oba autora određuju vrijeme iskorišćenja normalne drvne zalihe, no pritom polaze od različitih ishodišta. Mantel (1852.) polazi od pretpostavke: ako je u/2 srednja starost normalne gospodarske jedinice visoke 114 regularne šume kojom se gospodari uz ophodnju (u) godina, normalna drvna zaliha VN se može iskoristiti u vremenu u/2 godina, pa je godišnji etat glavnog prihoda jednak: 2 2V V * — = (2a) U u Tijekom ophodnje se kao etat glavnog prihoda užiju dvije normalne drvne zalihe (VN). Masson (1858) polazi od pretpostavke: u prebornoj šumi uređenoj na bazi ophodnje (u) na svakom hektaru je Vi drvne zalihe sastavljeno od stabala starih (u) godina, koja će se užiti u vremenu u/2 godina u obliku godišnjih etata glavnog prihoda izračunatih pomoću užitnog faktora. Užitni faktor je zapravo godišnji intenzitet sječe (postotak korištenja) ovisan jedino o veličini (u), pa je za pojedine ophodnje konstanta: u =80 100 120 140 150 (god) 2 200 p = ki = -*l00i™ = =2, 5 2,00 1,67 1,44 1,33 (%) Za određeni (u), etat glavnog prihoda iznosi: V, 2Vr E = VK * \,0p =Vk * k ili E (2b) Postotak korištenja je konstanta: 100 200 p = = pa Mantel-Massonovu formulu možemo uvrstiti u metode koje se temelje na postotku korišćenja, što je potvrdio H. A. Meyer (1931. str. 301) izvodom, kojim Hundeshagenova formula prelazi u Mantel-Massonovu: VK 2V V, (3) U *z. 2 Metoda je za primjenu u visokoj regularnoj šumi postupno poboljšavana (R. KrižaneCj. 1992.), ali je njena primjena u prebornoj šumi ostala i nadalje upitna. Dobra strana metode je u tome, što u primjeni jamči povećanje konkretne drvne zalihe (VK) ako je nedovolj |