DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 42     <-- 42 -->        PDF

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 135-151
Ovim istraživanjem učinjen je pokušaj određivanja šnjoj i južnoj Europi. Krajnja je svrha utvrditi postoji li
povezanosti naših populacija i populacija iz srednje i značajna varijabilnost između populacija, što bi bilo
južne Europe, odnosno zemljopisne (klinalne) varijavažno
za gospodarenje u šumama obične jele i u uzgojbilnosti
u smjeru sjever-jug, stoje registrirano u sredinim
radovima.


1.1. Dinamika populacija obične jele
Obična je jela u posljednjih 13 000 godina bila Ehrendorfer, 1997; Sitte i sur., 1998). Najbolji
izložena stalnom dinamičnom kretanju, tj. seobi iz svoprikaz
dinamike seobe obične jele dobiven je pomoću
jih pribježišta na jugu Europe, prema središnjoj, zapadanalize
polena i zasad uspješno pokazuje na smjerove
noj i istočnoj Europi. Te su seobe uzrokovane u kretanja obične jele u Europi (Huntley i Birks,
velikim klimatskim promjenama, koje su jedan od 1983). Te su tvrdnje na molekularnoj razini istraživali
najvažnijih čimbenika seoba šumskog drveća. Nakon Bergmann (1991b), Konnert i Bergmann
velike glacijacije, koja je trajala oko 100 000 godina, a (1995), Longauer (1994) za šire područje Europe, a
maksimum dosegla prije 15 000 godina, sve populacije Hiissendorfer za Švicarsku (1996).
šumskog drveća krenule su u širenje. (Magdefrau i


2. MATERIJAL I METODE RADA
2.1. Izbor i opis terenskih objekata
Tijekom studenoga 2000. godine selekcionirana su
stabla obične jele na području Hrvatske, u Gorskom
kotaru (Šumarija Vrbovsko, Skrad, Fužine, Gerovo) i
na Biokovu, te u Bosni i Hercegovini na području Vraniće,
Čabulje, Orjena, Mekih brda i Crnog vrha (tablica
1 i karta 1). Pri odabiru populacija vodilo se računa
da se odaberu podjednako velike i sa znanstvenog stajališta
zanimljive male populacije. Vodilo se računa i o
tome da populacije budu iz kontrastnih ekoloških uvjeta,
i da po mogućnosti pripadaju različitim fitocenozama
i geološkim podlogama. Od populacija Gorskog
kotara, za jednu populaciju izabrana su adultna stabla
koja su u fazi sušenja, za drugu populaciju uzeta su
mlada stabla i pomladak, odnosno juvenilni stadij koji
pokazuje vitalnost, a biljke koje su uzete u uzorak rastu
u neposrednoj blizini adultnih stabala prve populacije.


Karta 1. Raspored istraživanih populacija


2.2. Izbor stabala
Prilikom sabiranja uzoraka za izoenzimska istraživanja
vodilo se računa da udaljenost između stabala
srodstva. Veliku populaciju čini 100 stabala, a malu 50
stabala, s tim što istraživanja nisu uspješno provedena
bude najmanje 50 m, kako bi se isključila mogućnost na svim uzorcima.
136