DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 47 <-- 47 --> PDF |
D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM ... Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 135-151 istoku povećava udio alela Lap-A,. Inače u maloj izoliranoj populaciji Crnog vrha evidentirana je veličina 0,2700, što upućuje na to daje u toj populaciji fiksirana visoka vrijednost alela Lap-A,. U populacijama Slovenije Brus iLongauer (1995) dobili su vrijednost od 0,028 do 0,081. Alel Lap-A, nije registriran u populacijama zapadne Europe. Longauer (1994) u svom istraživanju otkriva klinalnu varijabilnost tog alela, čija se vrijednost povećava od sjeverozapada prema jugoistoku. U svom istraživanju Konnert (1993) navodi samo dva alela, A, i A2, ali sa prilično velikom zastupljenošću. R u e t z i sur. (1996) navode u svom istraživanju čak četiri alela za gen lokus Lap-A, s veličinama za Lap-A, od 0,01 ldo 0,045, Lap-A2 od 0,212 do 0,316, Lap-A, od 0,318 do 0,462 i Lap-A4 od 0,263 do 0,342. Gen lokus Lap-B karakterizira visoka polimorfnost i četiri alela. Registrirali sugaBehm i M. Konnert (1999) u svom istraživanju vezanome za konzervaciju genetičkih resursa. Alel Lap-B, ima vrijednost 0,0104 u populaciji Orjena do 0,0859 u populaciji Vraniće, a srednja vrijednost za istraživane populacije iznosi 0,0399. Iz toga je vidljivo da za taj alel postoji klinalna varijabilnost i da se vrijednosti smanjuju od sjeverozapada ka jugoistoku. Situacija je s alelom Lap-B2 takva da smo dobili srednju vrijednost od 0,5169. U literaturi su vrlo oskudni podaci za istraživanja s enzimskim sustavom Fest, pa se dobiveni rezultati ne mogu komparirati. Inače, šest populacija pokazalo se monomorfnima, a varijabilnost je registrirana samo u populacija Gorskog kotara A i Gorskog kotara J. Iz toga proizlazi da je taj gen lokus vjerojatno vezan za populacije iz južne Italije i srednje Europe. Za taj gen lokus Fest-B, kao i za prijašnji, teško je pronaći podatke u literaturi pa je vrlo teška komparacija. Fest-B gen lokus ne pokazuje nikakvo variranje i potpuno je monomorfan. Zimogram gen lokusa Got-A na gelu prikazanje s tri jednostruke vrpce. U ovom istraživanju samo populacije Gorskog kotara A i Gorskog kotara J pokazuju monomorfnost, što je slučaj i s više populacija u Sloveniji (Brus iLongauer, 1995). Srednja veličina za alel A, iznosi 0,0445, za alel A2 iznosi 0,9437, a za alel A, iznosi 0,0116 (tablica 6). U svojim istraživanjima Longauer (1994) navodi podatak da gen lokus Got-A ne pokazuje nikakvu klinalnu varijabilnost, nego se monomorfizam pojavljuje i u sjevernih i u južnih populacija. Isto je tako vrlo slaba frekvencija alela A„ koji je registriran samo u južnim Karpatima, a u ovom istraživanju samo u populaciji Biokova nema alela A,. Istraživanja u Bavarskoj koja je provela M. Konnert (1996) pokazuju malu varijabilnost toga gen lokusa, a u istraživanjima iz 1993. ista autorica navodi pojavu monomerika u sjevernim populacijama, te malu varija bilnost u južnima, ali su registrirana samo dva alela, A, i A2, što su pronašli i M. Breitenbach-Dorfer i sur. (1997). Kao i gen lokus Got-A, i taj je gen lokus Got-B na gelu prikazan s tri jednostruke vrpce. Inače, u istraživanju dvije populacije pokazuju monomernu strukturu, i to Biokova i Čabulje, a u drugih izostaje pojavljivanje alela A,, tako da se on pojavljuje samo u populacijama Mekih brda i Orjena. Srednja veličina u ovom istraživanju dobivena za alel B, iznosi 0,0021, za alel B2 iznosi 0,9900 a za B3 iznosi 0,0077 (tablica 6). Prema istraživanjima Konnert i Bergmanna (1995), veći udio alela B, registriranje u Tatrama, južnim Karpatima i u Bugarskoj. Alel B, više je vezan za srednju i zapadnu Europu, a registriran je i na Pirenejima. U istraživanjima provedenim u Sloveniji (Brus i Longauer, 1995) nisu registrirali alel B,, a Longauer (1994) ga je registrirao samo u Poljskoj i u Ukrajini. M. Breitenbach-Dorfer i sur. (1996) u Austriji su registrirali samo dva alela, kao i Konner t (1993) u Njemačkoj. Iz toga proizlazi daje svojstvo pojavljivanja alela B, usko povezano s južnim provenijencijama. Gen lokus Got-C pokazuje izraziti polimorfizam. Zimogram na gelu prikazuje tri dvostruke strukture vrpci, koje predočavaju alele na gen lokusu. U ovom su istraživanju dobivene sljedeće vrijednosti za alele: za alel C, učestalost iznosi 0,1533, za alel C2 iznosi 0,8149, a za alel C3 0,0317 (tablica 6). Prema ovim istraživanjima, i prema Molleru (1986), frekvencija alela C, povećava se od zapada prema istoku i jugu. Podaci koje navodi Longauer (1994) također potvrđuju to stajalište, a u svom radu Konnert iBergmann (1995) navode postojanu klimu za taj gen lokus. Konnert (1993) u istraživanjima provedenim u Bavarskoj za alel C, navodi vrijednost 0,15 u južnih provenijencija i 0,09 u sjevernih. I Breitenbach - Dorfer i sur. (1997) u svom radu također potvrđuju te rezultate, tako da se vidi klinalna varijabilnost od zapada prema istoku Austrije. Konnert (1995b) dobila je sličan rezultat za srednju, istočnu i južnu Europu. Alel 6-Pgdh-A, u istraživanim je populacijama Hrvatske i Bosne i Hercegovine imao srednju učestalost 0,0032 (tablica 6). Registriran je samo u dvije populacije, Gorskog kotara A i Orjena, a u ostalim populacijama nije nađen. Zanimljivo je pojavljivanje alela Al u malo izoliranoj populaciji Orjena s veličinom 0,0208, što upućuje na prijašnju vezu te populacije s glavnom zonom rasprostiranja obične jele u Dinaridima. M. Konnert u svom radu iz 1995. navodi frekvenciju za alel A, od 0,11 do 0,56. Za alel 6-Pgdh-A, situacija je sasvim drukčija. Tako je u ovom istraživanju dobivena srednja vrijednost 0,5601. Inače, taj alel pokazuje kli 141 |