DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 49 <-- 49 --> PDF |
D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3 4, CXXVII (2003), 135-151 nih podataka vidljivo postojanje klinalne varijabilnosti po pitanju alela/lokusu (A/L), tako da su vrijednosti od 1,66 u sjeverozapadnim područjima rasprostiranja obične jele do 2,30 u jugoistočnim dijelovima rasprostiranja (Bugarska). Za jednu populaciju iz Bosne isti navode veličinu od 2,08, što odgovara nekoj poziciji u središnjoj Bosni (vjerojatno Gornja Stupčanica, Olovo, materijal iz IUFRO pokusa). Paul e i sur. (2002) u svom su radu dobili za Karpate alelne vrijednosti od 2,0 do 2,2. Postotak polimorfnih lokusa iznosi od 62,50 % u populaciji Biokova do 81,25 % u populaciji Vraniće i Mekih brda. To su razmjerno velike vrijednosti, što upućuje na veliku polimorfnost istraživanih populacija. Brus iLongauer (1995) u svom su istraživanju dobili vrijednost od 62,50 % do 81,30 %, stoje prakti čno ista širina variranja kao u ovom istraživanju. M. Konner t (1995a) u svom istraživanju navodi vrijednosti od 46 % za populacije sjeverne Bavarske do 69 % za populacije južnog Schwarzwalda i Alpa. Prema tome, ovo je istraživanje pokazalo da se naše populacije uklapaju u prethodna istraživanja. Također, ovi rezultati upućuju na veću varijabilnost broja alela kod južnih provenijencija, što je jedan od znakova daje obična jela preživjela posljednje ledeno doba u južnim dijelovima Europe, i da je na svojim seobama prema sjeveru izgubila dio alela. Na to upozoravaju Konner t i Bergman n (1995) u svom istraživanju sa 48 provenijencija obične jele iz Europe. Osim toga, Konner t (1995b) upozorava da na visoku varijabilnost u Bugarskoj utječe i hibridizacija obične jele s grčkom jelom. 3.3. Raznolikost genotipova Uz srednji broj alela po lokusu služi za prikazivanje raznolikosti unutar populacija, kao i između populacija i srednji broj genotipova po lokusu (G/L). U usporedbi s alelskom raznolikošću, mora se obratiti pozornost na to daje broj i količina mogućih genotipova (Gm) veći, Crni vrh Orjen Meka brda Gorski kotar J Gorski kotar A Vranića Čabulja Biokovo Slika 2. Prosječan broj genotipova u populaciji a time i broj mogućih klasa, nego kod alela. To ima smisla ako su posrijedi rijetki genotipovi (aleli). S obzirom na to daje broj realiziranih genotipova u jednoj populaciji stvarno veći od broja alela, to pri ocjeni genotipske raznolikosti u odnosu prema alelnoj raznoli- Tablica 7. Prosječan broj alela u lokusu, postotak polimorfnih lokusa, stvarna heterozigotnost (Hsl) i teoretska heterozigotnost (Hlc) |