DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 54 <-- 54 --> PDF |
D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003). 135-151 0,450 do 0,009. U istraživanju s peludi i embrijima iz Brus iLongauer (1995) za Sloveniju dobili su pripopulacija Bavarske (1996.b) vrijednosti iznose od lično niske vrijednosti genetičkog odstupanja, razlog je 0,055 do 0,119. vjerojatno zemljopisna bliskost istraživanih populacija. 3.11. Ukupna genetička raznolikost Promatra li se srednja genetička raznolikost prema N e i j u (1978) može se zapaziti da je najveća u populacije Vraniće, s vrijednošću 0,185, a najniža u populacije Biokova, s vrijednošću 0,145. Populacije Gorskog kotara A i Gorskog kotara J pokazuju malu unutarpopulacijsku raznolikost. U Henkela i sur. (1997) srednja genetička raznolikost za populacije iznosila je od 1,137- 1,297. Iz unutarpopulacijske raznolikosti izračunava se i srednja vrijednost heterozigotnosti (He), koja iznosi 0,157, stoje zapravo srednja vrijednost međupopulacijske raznolikosti. Vrijednosti za gen lokuse dane su u tablici 33. U svom radu Konnert (1998) navodi vrijednost heterozigotnosti 0,29 u jelovu i u bukovu staništu. Ukupna raznolikost (H,) istraživanih populacija iznosi 0,169, kao srednja vrijednost diverziteta svih istraživanih gen lokusa, i viša je nego što je navela Konnert (1995b) za Europu, s vrijednošću 0,103. Prema istoj autorici (1998), ukupna raznolikost iznosi od 2,215 do 2,585, ovisnood staništu. Srednja vrijednost gene pool diferencijacije iznosi u ovom istraživanju 5,34 %. Koeficijent genetičke raznolikosti (Gst) istraživanih populacija iznosi 7,34 % prema Neiju. To znači da se razlike medu populacijama mogu objasniti sa 7,34 %, a 92,66 % pripisuje se postojanju individualne alelne varijabilnosti medu populacijama. Konnert (1998) u svom je radu dobila prilično nisku vrijednost genetičke raznolikosti, od 2,51 do 2,71, i to ovisno o tome je li posrijedi jelovo ili bukovo stanište. Breitenbach-Dor fer i sur. (1997) u svom radu navode vrijednost koeficijenta genetičke raznolikosti od 7,3 % za golosjemenjače, a za rod Abies vrijednost od 6,3 %, a autorica je u svom radu dobila vrijednost 7,1 %. 4. ZAKLJUČCI 1. Analizom 16 izoenzimskih gen lokusa utvrdili smo postojanje statistički značajnih razlika između istraživanih populacija, a utvrđena varijabilnost obične jele klinalnog je karaktera na ovom dijelu rasprostranjenja. 2. Utvrđeno je da gen lokusi Pgi-A, Got-A i Sdh-A, karakterstični za običnu jelu balkanskog pribježišta, a gen lokus Fest-A južno talijansko pribježište, odnosno za srednjoeuropske populacije. Na to upućuju i dobivene genetička odstupanja, koja su najveća između populacija Gorskog kotara (A i J) i ostalih istraživanih populacija obične jele. 3. Između adultne i juvenilne populacije Gorskog kotara (A i J) nisu utvrđene velike razlike, tako da se među tim populacijama praktično ne može govoriti o razlikama, jer su njihova genetička odstupanja vrlo mala. Ipak dobiveni rezultati pokazuju da bi tu trebalo suptilnije prići istraživanjima na molekularnoj razini. 4. Obična jela iz male populacije na Biokovu pokazuje pripadnost vrsti Abies alba, uz malu heterozigotnost, tako da se isključuje pojava bilo kakve nove vrste jele u tom području. 5. Veća vrijednost heterozigotnosti istraživanih populacija spram populacija obične jele iz zapadne Europe pokazuje da istraživane populacije nisu mnogo izgubile od svoga genetičkog potencijala za adaptaciju, jer nisu suviše udaljene od svoga pribježišta. Stoga su te populacije vjerojatno prilično otpornije od populacija sa zapada, jer posjeduju dovoljno genetičke varijabilnosti. 6. Radi održavanja genskog resursa trebalo bi uspostaviti gušću mrežu banki gena in situ i ex situ, nužnih za održanje genetičke raznolikosti populacija. To znači da bi svaka ekološka niša važna za običnu jelu trebala imati svoju banku gena, s odgovarajućim brojem jedinki, kako bi se očuvala ekološko-fiziološka osobnost populacija. 7. U gospodarenju prirodnim resursima i njihovoj obnovi, prednost uvijek treba dati prirodnoj obnovi, uz stalno praćenje genetičke strukture, kako bi se mogle poduzeti mjere pravodobno za održanje genetičke raznolikosti koja karakterizira svaku populaciju. 8. Buduća istraživanja treba usmjeriti na ostale populacije obične jele u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te utvrditi optimalan broj jedinki u uzorku. Neprestano treba pratiti gospodarske zahvate na obnovi obične jele te ih usmjeravati na održanje genetičke raznolikosti lokalnih populacija. Uz to trebalo bi provesti čitav niz pokusa s različitim provenijencijama radi istraživanja ekološkofizioloških osobitosti obične jele. 9. Primijenjena metoda daje dobru sliku genetičke strukture populacija, na temelju koje se mogu preporučiti potrebne mjere za održavanje genetičkih resursa u istraživanim populacijama, za razliku od rezultata koji se dobiju morfometrijskim istraživanjima. |