DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 60     <-- 60 -->        PDF

S. Vojniković: POVIJEST I POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCFNOLOSKF NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJA Šumarski list br. 3-4. CXXV11 (2003), 153-159
POVIJESNI RAZVOJ


Ideja podjele na biljne zajednice proistekla je od
briljantnih biljnih geografa: Humbolt-a (1805),
Schouw-a (1823), Heer-a (1835) i Greisbach-a
(1835). Nadalje su se razvijala dva glavna pravca, fizionomski
i floristički. Fizionomski pravac kao osnovnu
jedinicu imao je formaciju koja je bila okarakterizirana
fizionomski i/ili vegetacijski (Post 1862,
Greisbach 1872, Warming 1895 ). Podjelom formacije
na manje jedinice razvila se esencijalna ideja
florističko-sociološkog pravca, pri čemu je biljna zajednica
kao jedinica klasifikacije bila primarno bazirana
na kompoziciji vrsta. Nositelji ove ideje bili su npr.:
Lecoq 1844, 1855; Thruman 1849,Lorenz 1858
... u južnoj i srednjoj Europi, odnosno: Pos t 1862,
Hult 1881 iCajander 1903 u sjevernoj Europi.


Kasnije se ova ideja razvija u Ziirich-u i Montpellier-
u, pod vodstvom Braun-Blanquet-a i suradnika:
Stebler & Schroter 1893, Schroter 1894,
Brockmann-Jerosch 1907, Flahault 1893,
1898, 1901,Pavillard 1901,1912... . Glavne klasifikacijske
jedinice iz tog razdoblja bile su hijerarhijski
raspoređene na sljedeći način: vegetacijski tip, formacijska
grupa, formacija, subformacija, stanišni tip, lokalna
varijanta i geografska varijanta. Stanišni tip je
zvan i asocijacija, i određen je za osnovnu jedinicu.
Tek su Flahault & Schroter 1910 na Trećem međunarodnom
botaničkom kongresu u Brusseles-u prezentirali
definiciju asocijacije, koja je tada i prihvaćena.
Braun-Blanquet & Furrer su 1913. usredotočili
pozornost na karakteristične vrste {character
species, Characterpflanzen). Ključne ideje BraunBlanquet-
abilesu(Whittaker R.H. 1980):


a) Studija zajednica trebala bi biti bazirana na osnovnoj
jedinici, usporedivoj s vrstom.
b) Ta jedinica trebala bi biti asocijacija, definirana
prema pripadnosti karakterističnih vrsta.
c) Svaka asocijacija sadrži individue (kao i vrsta), i


asocijacija može biti opisana uzorcima individua


(kao i vrsta).
d) Svaki uzorak-snimak (releve, Aufname) trebao bi
biti izabran kao adekvatni reprezent, kao jedna
individua, i trebao bi uključiti analizu kompletnog
skupa vrsta.
e) Asocijacije bi trebale biti grupirane u više jedinice ne


prema fizionomiji, nego prema florističkom sastavu.


Braun-Blanquet 1915., definira višu sistematsku
kategoriju prvobitno nazvanu "Assoziongruppe",
kasnije nazvanu svezom (alliance, Verband), koja također
sadrži karakteristične vrste. Kasnije 1918., klasifikaciji
dodaje subasocijaciju i facijes, da bi 1921.
esencijalno definirao potpuni sustav, analitičku skalu i
"sociološki progres" za uređivanje zajednica s njihovim
razinama organizacije.


Termin biljna zajednica (plant community, Pflanzengesellscha.
fi) korišten je u konkretnom i apstraktnom
smislu, stoje izazivalo zabunu i konfuziju. Florističko-
sociološki pristup naglašavao je razliku između
konkretne i apstraktne zajednice. Klasifikacijske jedinice
su u biti apstraktne jedinice, dok su konkretne
biljne zajednice, posebice u šumarstvu, upućivale na
stanište, i često su nazivane asocijacija-individua (individual
association, Assoziationindividuum ili Einzelbestand).
O ovom problemu Braun-Blanquet piše
1932., cit: "Praktična i teorijska vrijednost koncepta
asocijacije više ili manje ovise od vanjske i unutarnje
sličnosti nekoliko asocijacija. Važna faza studije vegetacije
je razdvajanje sličnosti. Ovo vodi do jasnog individualiziranja
i razgraničavanja asocijacije s florističke,
ekološke, genetičke, i geografske tačke gledišta.
Stanište oličava asocijaciju kao što jedna kuća oličava
koncept kuće". Termin Assoziationindividuum je dosta
osporavan i kritiziran, i sada predstavlja prošlost.


Razlika između konkretne i apstraktne jedinice prihvaćena
je i odvojeno definirana. Definicije su povezane
generalnom definicijom vegetacije od West hhof-
a 1951, 1965. Za konkretnu jedinicu predložen
je termin fitocenoza (phytocoenose)2, dok je za apstraktnu
jedinicu predložen termin fitocenon (phytocoenon)
1 (Whittaker RH. 1980).


Međunarodno društvo za istraživanje vegetacije
objavilo je 1976. g. u Haag-u internacionalni Kodeks
fitocenološke nomenklature. Ovaj Kodeks dopunjen je
i pooštren 1980. g. u Sydney-u. Ovim su pravila fitocenološke
nomenklature postala obvezna i ujednačena na
svjetskoj razini. Tako je, iako postoje različiti pravci i
fitocenološke škole, kompromisom usvojena jedinstvena
svjetska definicija za zajedničku osnovnu kategoriju
biljne zajednice - asocijaciju. Navedimo neka
osnova pravila nomenklature:
a) Asocijacija je osnova sustava klasifikacije4, ima na


stavak -etum, koji se dodaje korjenu najznačajnije


vrste. Više, niže i među jedinice grade se također


dodavanjima određenih nastavaka, npr.: red ima na


stavak -etalia ili subasocijacija -etosum...
b) Nazivi vegetacijskih zajednica nastaju u pravilu od
imena dviju biljnih vrsta. Tako na drugo mjesto dolazi
ime edifikatorske vrste, a na prvo mjesto dolazi


: Fitocenoza je definirana kao postojeća vegetacija interaktivne


populacije, koja raste u jedinstvenim ekološkim uvjetima, i koja


pokazuje floristički sastav i strukturu relativno jedinstvenu, a


koja se razlikuje od okolne vegetacije. (Whittaker R. H. 1980)
"´ Fitocenon je definiran kao tip fitoccnoze, izveden iz karakterizacije
grupa fitocenoza koje odgovaraju jedne drugima u svim
karakterima, za koje se zaključuje da su tipološki relevantne.
(Whittaker R.H. 1980)


4 cit.: "To ne znači da asocijaciju smatramo temeljnom jedinicom


- "Kodeks fitocenološke nomenklature" (prevod s francuskog
Sugar, I.), Sveučilišna naklada Libcr: Zagreb, 1987.; str. 91.