DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 61 <-- 61 --> PDF |
S. Vojnikcnić: POVIJEST 1 POSTOJEĆI PROBLEMI FTTOL´ENOLOŠKF NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJE Šumarski list br. 3 4. CXXV1I (2003). 153-159 ime neke biljke iz skupine karakterističnih vrsta, iz sloja prizemne flore ili grmlja, c) Nazivi biljnih zajednica koji sadrže zemljopisni, ekološki ili fizionomski atribut (npr.: adriaticum, serpentinicum, prealpinum... ), su zabranjeni, itd. Nakon Kongresa u Sydney-u, Kodeks jitocenološke nomenklature je revidirao Barkman,J.;Moravec, J. iRauschert,S. 1986. Posljednja dopuna međunarodnog Kodeksa je 2000., godine (Weber, H. E.; Moravec,J.;Theurillat, J.-R), gdje su izmijenjeni ili dodani dijelovi određenih definicija, načela i preporuka. Ove posljednje izmjene još više nam nameću obvezu usklađivanja postojeće nomenkalture s međunarodnim Kodeksom. PROBLEMATIKA Neuvažavanje normi za nomenkalturu, odnosno Kodeksa jitocenološke nomenklature, nepraćenje postojeće važeće fitocenološke sistematike, različito tumačenje termina i definicija, ali i pogrešno i nedovoljno istraživanje i poznavanje određene biljne zajednice, najčešće su greške koje kasnije imaju odraz na klasifikaciju. Tako je čest slučaj da se kod ispitivanja određene fitocenoze ona istražuje samo tijekom jedne vegetacijske sezone, ili što je još opasnije tijekom samo jednog gledišta. Za ove pogreške možemo generalno reći da su posljedica ljudskog čimbenika. Dotaknimo se karakterističnih vrsta. V u k e 1 i ć, J. i Rauš. Đ. 1998 s pravom navode, cit.: "... Potpuno isto vrijedi i za lužnjak. On je edifikator i glavna vrsta na gredi s grabom (Carpino betuli -Quercetum roboris), i u niži sa žutilovkom (Genisto elatae -Quercetum roboris), iako one pripadaju različitim sistematskim jedinicama. [...] Pitanje je, dakle, može li jedna te ista vrsta u dvijema zajednicama, u kojima ima jed no te isto značenje, biti svojstvena"? Odgovora na ovo pitanje ima više, on ovisi o autoru odnosno školi i pravcu kojemu pripada. U svakom slučaju svojstvene, odnosno karakteristične vrste, treba razlikovati od skupa svojstvenih - karakterističnih vrsta. Dopustimo si da usporedimo skup svojstvenih vrsta s glavnim mineralima u stijeni, a karakterističnu vrstu s mineralom. Glavni minerali klasificiraju stijenu, i bez njih ta stijena ne bi bila ono što jest, tako npr. granit sadrži kao glavne sljedeće minerale: kvare, ortoklas i biotit. Bez jednog od tih minerala stijena ne bi bila granit nego neka druga eruptivna stijena (Tajder, M. i Herak , M. 1966). Kao što jedan isti mineral može pripadati različitim skupinama glavnih minerala, tako i jedna svojstvena vrsta može pripadati različitim zajednicama koje definira skup svojstvenih vrsta. Uvijek se treba okretati skupini svojstvenih vrsta, što se u njima razlikuje, koje se vrste kao nove pojavljuju, a koje izostaju. Vrste 1 i 2 su karakteristične za asocijaciju B, i njihove populacije su koncentrirane u toj asocijaciji. Vrste 3 i 4 su karakteristične za asocijaciju A, vrsta 5 je karakteristična za asocijaciju C. Vrste 4 i 6 su diferencijalne za subasocijaciju a asocijacije B, vrste 7 i 8 su diferencijalne za subasocijaciju c asocijacije B. U svakom slučaju prisutnost diferencijalnih vrsta razdvaja mokru i suhu subasocijaciju od "tipične" svježe subasocijacije b. Vrsta 9 široko je distribuirana i može pomoći za karakteriziranje asocijacije B, kao konstantni pratitelj te asocijacije. Vrsta 9 može polužiti kao karakteristična vrsta za višu sinatksonomsku kategoriju, kao npr. veza koja ujedinjuje asocijacije B i C s ostalim asocijacijama. ( Whittaker R.H. 1980). Shema 1. Dijagnostičke vrste duž gradijenta vlažnosti Fig. I Diagnostic species along moisture gradient |