DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 62 <-- 62 --> PDF |
S. Vojniković: POVIJEST 1 POSTOJEĆI PROBLEMI F1TOCENOLOŠKE NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJE Šumarski list br. 3-4. C.XXVI1 (20(0). 153-159 Također i skupinu svojstvenih vrsta ne treba previše kruto shvaćati, kao kombinaciju svojstvenih, diferencijalnih i ostalih vrsta sa stupnjem prisutnosti višim od 60% (Whittaker R.H. 1980...), nego treba točno vrstu po vrstu iz skupa izučiti i na temelju logičkih zaključaka svrstati je u tu skupinu ili ne. Kao primjer za navedeno, uzeta je kozmopolitska vrsta Pteridium aquilinum (L.) Kuhn, koju često možemo naći u različitim biljnim zajednicama, sa stupnjem prisutnosti većim od 60 %, a nema svojstvenu vrijednost za određenu asocijaciju. Ellenberg, H. u djelu: "Zeigerwerte der Gefafipflanzen Mitteleuropas" (1974), ističe daje većina karakterističnih vrsta validna samo za uže fitogeografsko područje (lokalno). Kao klasična greška u klasifikaciji, je primjer veze: Orno -Ostryon Tom. 1940., koja je u sustavu klasifikacije smještena u: a)5 Razred: Querceteapubescentis (Oberd. 48 ) Kraft 55 Red: Orno -Ostryetalia Jak. 59 b)6 Razred: Querco -Fagetaea Br.-Bl. et Vlieg. 37 Red: Quercetaliapubescentis Br.-Bl. 31. Drugi primjer, za ilustraciju gore navedenog, može biti naziv za asocijaciju Ostryo - Ornetum Fuk. et Stef. 58. Ovaj je inverzni naziv za asocijaciju Orno -Ostrvetum Aich. 33., i nije dopušten međunarodnim Kodeksom fitocenološke nomenklature. Iako su neutrofilne šume bukve, bukve i jele (sa smrekom) Ilirskoga područja fitocenološki intenzivno izučavane u proteklih 60 godina, ni danas nije u putpunosti ujednačena klasifikacija i nomenklatura istih. Tako su npr. prema recentnim istraživanjima bukove šume u Hravatskoj (Vukelić J. i Baričević D. 2002) svrstane u svezu Aremonio -Fagion (I. H o r v a t 1938 ). Torok, Podani et Borhidi 1989, sa sljedećim asocijacijama: Lamio orvalae -Fagetum (I. Horvat 1938) Borhidi 1963 Hacquetio -Fagetum Kosir 1962 Vicio oroboroidi - Fagetum (I. Horvat 1938) Pocs et Borhidi 1960 Drugo stajalište ima Willne r W. (2002), koji ove šume svrstava u vezu Asperulo -Fagion Tiixen 1955, a naziv sveze Aremonio -Fagion (I. Horvat 1938). To rok, Podani et Borhidi 1989 smatra sinonimom. Dok za asocijacije: Lamio orvalae - Fagetum i Omphalodo -Fagetum (Tregubov 1957) Marinček et al. 1993. nom. cons, propos. (za Sloveniju), nema dvojbe u svrstavanju istih u vezu Asperulo -Fagion, isti autor različito svrstava asocijacije Hacquetio - Fagetum i Vicio oroboroidi -Fagetum. 5 prema; Lovrić, A. Ž.. Bcrtović S., (1980) 6 prema; Stefanović, V. (1986) 156 Willne r ne smatra validnim naziv asocijacije Hacquetio -Fagetum Kosir 1962. (Art. 7, Webe r H.E. Moravec, J.; Theurillat, J.-P. 2000): Ovaj autor smatra daje ovaj naziv sinonim za asocijaciju Vicio oroboroidi -Fagetum Pocs et Borhidi in Borhidi 1960, koju je svrstao u podvezu Ostryo -Fagenion Borhidi ex Soo 1964 s.l., veze Cephalanthero -Fagion Tiixen 1955. Ne ulazeći u ispravnost jednog ili drugog stava, može se zaključiti da se gotovo u isto vrijeme, za isto područje i istu vegetaciju pojavljuju različite klasifikacije. S gledišta fitocenološke sintaksonomije u Bosni i Hercegovini, ovo je vrlo važno, zbog velikih površina na kojima nalazimo ilirske neutrofilne šume bukve, bukve i jele (sa smrčom) i naše obveze poštivanja međunarodnih pravila, budući da se još uvijek koriste nazivi npr.: Fagion illivricum Horvat 1950 nom. illeg. ili Abieti - Fagetum dinaricum Tregubov 1957 nom. illeg. Poseban problem predstavlja uporaba u nazivu asocijacija karakterističnih ilirskih vrsta npr.: Hacquetio epipactis (Scop.) DC, Lamium orvala L.7 ili pak Omphalodes verna Moenh, te areali drugih ilirskih vrsta neutrofilinih šuma bukve, bukve i jele (sa smrekom) Dinarskog sustava, npr.: Calamintha grandiflora L. Mch., Scopolia carniolica Jacq., Helleborus niger L., kojih u Bosni i Hercegovini nema (Domac , R. 1973.). Prema navodima Flore Bosne i Hercegovine i Novopazarskog Sandžaka (Beck-Mannagetta, G. 1903-27) i Flora Bosnae et Hercegovinae (Beck-Mannagetta, G, Maly K. et Bjeličić, Ž. 1950-83) ne javljaju se: Hacquetio epipactis, Helleborus niger i Scopolia carniolica, dok vrste: Cardamine polyphylla, C. pentaphvllos, Calamintha grandiflora, Omphylodes verna, Lamium orvala, se javljaju izolirano na pojedinim masivima Dinarida. U radu o šumskoj vegetaciji planine Jadovnik Bucalo , V. (1999), navodi sporadičnu zastupljenost samo vrste: Cardamine polyphylla (W:K.) Schulz., dok je vrsta Cardamine trifolia L. učestalija, na masivima Klekovače i Grmeča, (opažanja autora). Drukčije stajalište ima Šilić , Č. (1996. ) koji navodi kao rijetke i/ili ugrožene na prostoru sjeverozapadne Bosne vrste: Cardamine trifolia, C. pentaphvllos, C. polyphylla, Hacquetio epipactis, Omphalodes verna, Lamium orvala. Više ilirikoidne vrste, kako ih naziva Trinajstić npr.: Ramnus fallax, Isopyrum thalictroides, Dentaria enneaphvllos, Cardamine savensis, Aremonia agrimonoides, Euphorbia carniolica, Primula vulgaris, Cyclamen purpurascens..., javljaju se sa značajnim učešćem unutar pojasa šuma bukve, bukve i jele (sa smrekom) na Dinarskom sustavu Bosne i Hercegovine. Ovo dokazuju brojna fitocenološka istraživanja, Od svih navedenih karakterističnih ilirskih vrsta, Domae R. (1973) jedino ovoj vrsti daje nalazište i u Bosni i Hercegovini. |