DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 86     <-- 86 -->        PDF

"prirodnoj sukcesiji", dok realno, svakome tko iole
pozna šumsku vegetaciju mora biti jasno da to što vidi
nije život, nego umiranje. Ono malo površina koje su
uz akumulacijska jezera rastom razine podzemnih voda
možda i dobro prošle, nije vrijedno spomena.


Tužna je činjenica da najveći dio bivših šuma nije
više u stanju zadovoljiti ni proizvodnju minimalnih
općih dobara, tako nužnih ovome kraju. Zato predlažem
hitno, ozbiljno i dugoročno angažiranje znanosti,
operative i resornih ministarstava na sanaciji ovoga
stanja šumskih ekosustava u Međimurju, bez iluzija
kako će se obrat situacije dogoditi u kratkom vremenu.
Ono što mora biti misao vodilja, je neodrživost postojećeg
stanja.


Sada se ovo naziva šumom


Važno je također navesti kako je usporavanje vodene
struje pri "biološkom minimumu" toka Drave, uz
smanjene količine vode, stvorilo uvjete za pojačanu sedimentaciju
onečišćenja u mirnim vodama rukavaca i
mikrouvala, posebice tijekom povlačenja poplava, ali i
u akumulacijskim jezerima. Voda je tu definitivno dominantan
ekološki čimbenik koji je u životu održavao
sastojine bijele vrbe, bijele i crne topole, bijele johe,
crne johe, hrasta lužnjaka i drugih vrsta. Djelomično ili
totalno sušenje i propadanje ovih ritskih šuma prate
promjene u strukturi šumskih sastojina, regresija u staništu,
kao i formiranju i vrsti novih sastojina te njihovoj
obnovi.


U sredini kakva je Međimurje i područje Varaždina,
prioritet dobivaju općekorisne funkcije šuma sa zadatkom
očuvanja ovog osnovnog ekološkog uporišta, nezamjenjivog
nositelja biodiverziteta i bogatstva genofonda,
izrazito važne klimatske povoljnosti, estetskorekreacijskih
vrijednosti i ukupne kakvoće okoliša.
Zbog tih razloga, znanstvena šumarska i druga ekološka
istraživanja stanja i promjena u ovom dijelu pridravskih
šuma, njihovo ugrađivanje u programe gospodarenja,
predstavljaju najsvrhovitiju potporu njihovom
očuvanju, obnovi, zaštiti, ali i našem opstanku na


Posljednji ostaci ritske šume bijele topole


ovim prostorima. Čvrsto sam uvjeren kako ovo svjedočanstvo
može i mora biti uporištem za zaustavljanje
svih postojećih ali i novih ideja o izgradnji hidroelektrana
na rijeci Dravi.


Zbog svega toga, predlažem odgovornu multidisciplinarnu
akciju, jer smo učincima koji su rezultirali
ovakvim stanjem šumskih ekosustava izazvanih izgradnjom
triju hidroelektrana na rijeci Dravi zapravo
učinili "neodrživi razvoj".


Tomislav Starčević