DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 96 <-- 96 --> PDF |
18. prosinca održan je u Firenzi zaključni kongres projekta "nove metodologije za gospodarenje šumskim sustavima južne Italije". Akademija je također bila pokrovitelj mnogim manifestacijama, kao na primjer "Nacionalni kongres o kestenu", održan u Marradi u listopadu. Također su održana dva izlaganja: 7. ožujka na temu "Novosti u novom šumskom zakonu" i 21. ožujka "Šumsko planiranje u Venetu". 14. svibnja organizirana je manifestacija u suradnji s Društvom inženjera šumarstva na temu "Aktivnosti u šumarstvu u sklopu plana ruralnog razvoja". U daljnjem izlaganju profesor IVI an čini informirao je o izdavačkoj aktivnosti. Časopis L´ Italia forestale e montana izlazio je redovito, a isto tako su tiskani 48. i 49./50. tom Anala koji se odnose na 1999. i 2000./2001. g, izdane su tri monografije: Istraživanje o hrastovim šumama provincije Firenze, Prijedlog šumskog zakona i Povijest i šumski resursi. U pripremi se nalazi izdanje "Panjače Italije" autora Orazia Ciancia i Susanne Nocentini. Na kraju svog izlaganja profesor Mancin i je iznio svoje osobno razmišljanje o planinama te o promjenama koje su nastupile u posljednjih 50-ak godina zbog napuštanja poljoprivrednih aktivnosti u planinskim zonama. Također je govorio o izgradnji infrastrukture (cesta, plinovoda, električnih i telefonskih vodova) koja sve intenzivnije presjeca i zarobljava planinska prostranstva. U očuvanju stabilnosti prirodnih resursa planinskih zona potrebna je velika mudrost i veliko znanje te kolektivni rad kvalificiranih radnih grupa, bile su završne riječi profesora Mancinija. Luigi M a s u 11 i: Učešće faune u strukturi i dinamici šumskih ekosustava U ovome članku autor je prikazao odnose koji vladaju u šumskim ekosustavima. Baza solidnih proučavanja temelji se na trajnom istraživanju međusobnih odnosa biljnog i životinjskog svijeta, koji su nerazdvojni čimbenici ekoloških procesa. Autor u članku navodi brojne primjere međusobnih odnosa biljnog i životinjskog svijeta. Ti međusobni utjecaji često su odlučujući za opstanak pojedine vrste, ali isto tako često su uzrok uništenju pojedinih jedinki, pa i vrsta. Navodi primjer Pinus longaevae (bor sličan P aristrata) iz Bijelih planina Kalifornije, kojeg je 1958. pronašao Edmund Schulman . Primjerci te vrste stariji su od 4000. g. i u svom postojanju preživjeli su mnoge klimatske promjene postglacijalnog perioda, te napade tisuće generacija raznih vrsta fitofaga. Svoje razmnožavanje u visokim planinama zahvaljuju američkoj kreji (Nucifraga columbina Wilson) koja se hrani njihovim sjemenjem i raznosi ga po okolini. Isto tako Pinus ceinbra, koji je također dugog vijeka (pojedini primjerci dozive 700-800 g) razmnožava se uz pomoć aktivnosti kreja lješkarica (Nucifraga caryocatactes). Ta ptica iz porodice vrana (Corvidae) rastavlja češere bora, hrani se sjemenjem, ali također u spremištu ispod jezika nosi sjemenke za kasniju prehranu. Mnoge od tih sjemenki prilikom trganja češera ili nošenja za kasniju prehranu budu izgubljene i tako omogućuju razmnažanje vrste. Ovdje vidimo uzajamni interes stabla i ptice, jer teško sjemenje Pinus cembra predstavlja važnu hranu ove ptice. Bor "skupo plaća" svoje razmnažanje, jer osim kreje i ostale ptice i mali sisavci (vjeverice i miševi) od kraja srpnja do listopada potroše sve češere. Sojka kreštalica (Garrilus glandarius) također ptica iz porodice vrana doprinosi rasprostranjenju hrastovih žireva. Teški žirevi padaju u neposrednu blizinu stabala gdje ih uzimaju sojke koje se sa njima hrane, spremaju ih za naknadno hranjenje, raznoseći ih u raznim smjerovima. Lako je pretpostaviti da se mnogi od tih žireva izgube ili zaborave, i tako doprinose rasprostranjenju vrste. Osim žireva hrasta sojke raznose i lješnjake, bukvicu, sjemenke tise, gloga, jarebike i dr., te tom svojom aktivnošću doprinose unošenju listača u šume četinjača. Zbog te svoje uloge sojka je u mnogim zemljama pod režimom zaštite. Osim ovih primjera zoohorije autori u ovom članku opisuju i negativna djelovanja faune na vegetaciju. Tako na primjer dovode u sumnju opravdanost reintrodukcije srneće divljači u jelove šume Apenina, jer štete koje čini ova divljač odgrizanjem vrhova mladih biljaka, gotovo potpuno onemogućava pomlađivanje jele. To potvrđuju i iskustva iz Austrije, ali tamo je to možda opravdano zbog značajnih prihoda od lova. Posebni osvrt dan je na mnogobrojne štetnike koji uzrokuju oboljenja i sušenje stabala, kao stoje na primjer leptir Choristoneuera fumiferana (Clemens), koji je u razdoblju od 1910. do 1920. g. u Kanadi prouzročio štete na četinjačama u količini od 50 % nacionalne drvne mase. Godine 1869. u SAD i Kanadu je iz Europe unesen gubar (Lymantria dispar) koji je prouzročio strahovite štete. Poseban slučaj je unošenje gljive Ophiostoma ulmi (Schwarc) od strane potkornjaka Scolytus multistriatus i dr. u stabla brijesta uzrokujući epidemiju koja je gotovo eliminirala brijest iz šuma umjerenog pojasa. Ne treba zanemariti ni utjecaj domaće stoke, posebice ovaca i koza koje su u prošlosti, a također i danas, od velikog negativnog utjecaja na šumsku vegetaciju. Autori daju do znanja daje namjera ovoga izlaganja naglasiti u bitnim elementima vezu koja postoji između biljnog i životinjskog svijeta u općevažnim životnim funkcijama. |