DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 25 <-- 25 --> PDF |
B. I´rpic: iiT.iI-:cA.! TF:[]N[[´´KIII ZAHVATA U PROSTORII NA NII/INSKh ŠUME šiimiirski list 111-. 5 f.. rxxvi i Cdcj.n. 2.W-:J5 1. UVOD Nizinske šume predstavljaju značajnu gospodarsku i iiL-pmcjenjivu ekološku i socijalnu vrijednost u smislu biološkoga kapitala. lldifikatorska vrsta nizinskih šuma hrvatske Posavine, Podravine i Pokuplja, a djelomično i Podunavlja je hrast lužnjak, koji je zbog učestalouu sušenja stabala sve više ugrožen. Osnovni razlog propadanja lužn,aka je promjena vodnih odnosa u njegovim staništinia: uzrokovana pretežito vodotehničkim zahvatuna. Sa siospodarskog stajališta, osobito je značajna sirovinska uloga hrasta lužnjaka zboti potražnje njegova drva na svjetskom tržištu, kao i činjenice da 8 nv tehničke oblovine osigurava jedno radno mjesto u preradi drva (Sabadi, 1992), što je danas potencijalno preko 20 000 novih radnih tnjesta. Općekorisna uloga nizinskih šuma vrlo je naglašena u hidrologiji i vodozaštiti, a značajna je u klimat skom i protuimisijskom utjecaju, vezivanju uL^ljika i ispuštanju kisika, očuvanju bioraznolikosti i općoj zaštiti prirode te očuvanju genotbnda. Općekorisna uloga je jzolem biološki kapital, koji mnogostruko premašuje vrlo visoku sirovinsko energetskuvrijednostnizinskih šuma (Prpić i dr 1997, Prpić i Jakovac, 1998, Prpić,2001,JurjevićiPosavec,2003). U 2003. godini posvećenoj vodi, potrebito je naišlasiti vodozaštitnu ulogu nizinske šume koja svojim mhhm i živim šumskim tlom pročišćava oborinsku i poplavnu vodu, a koja procjeđivanjem čista i pitka ulazi u vodonosne tijekove podzemnih voda. Nizinska šuma djeluje na čistoću vode znatno izvan svoje površine, što ovisi o vodonosiiim slojeviiTia i gravitaciji. 2. STO JE POTREBNO HRASTU LUŽNJAKU DA BI USPIJEVAO? Najvažniji izravni ekološki čimbenik potreban u fiziološkom procesu transpiracijc i fotosinteze hrasta lužnjaka je voda, koje nema tijekom vci^ciacijskoga razdoblja´dovoljno u oborinama niti jednoga\hjda lužnjakova areala u Hrvatskoj. Hrast lužnjak i ostale 2AK.OKJENJIVANJE HEIASTA LUŽNJAKA U SEMiGLEJU SUME REPAS PEDUNCULATE a^A´TAKES ROOT IN THE SEMKJLEY OF REPAS rOREST 100 200 Kapilarna vada Capillary w^ r 30O Iz Prpić, 2001. vrste šumskoga drveća nizinskih šuma - poljski jasen, crna joha, vrbe i topole trebaju više od 500 mm vode tijekom vet;ctacij.skoga razdoblja samo za transpiraciju. Primjerice, lužnjaku treba za proizvodnju iste količme biomase dva puta više vode nego običnoj bukvi. Njegov koeficijent teanspiracijc iznosi 344, a za bukvu 169 (Kli nio, 1994). Kao dopunsku vodu, lužnjak koristi podzemnu koju je dohvatio korijenjem u sloju tla ovlaženoga kapilarnim usponom (vidi sliku). Močvarna tla nizinskih šuma koja se po svojstvu kapilarnoga uspona između sebe znatno razlikuju, različite su dubine vodonosnih slojeva (aquifera) u kojima se nalazi i kroz koje protječe podzemna voda. Razine podzemnili voda često su različitih dubina u malim površinama istoga lokaliteta, što ukazuje na različitost dubinskoga položaja vodonosnih slojeva. Tako se primjerice srednje niski vodostaji u šumi Spačvi razlikuju u istome lokalitetu i za više m, dok su u nekitn lokalitetima podjednaki (BUl-Bosiit podaci <> poclzeiiuioj vodi I99H Dnavni iudnme,comhšl Osim međusobnih razlika tu je i velik broj prijelaza između pedosistematskih jedmica što nam govori o mnoštv.i staništa i mikrostaništa u odnosu na ™du kao odlučujući ekološki čimbenik u nizini rijeke Gledaiući šumsko drveće rasponi staništa glede vode u okvir ma su:svježe vlažno i mokro Svako od tih stanja staništa i njihove prijelaze pratišumska zajedmea prilagođena u stogodišnjem nizu vodnim prilikama. Granicu staništa dobro pokazuje vitalna i stabilna šumska zajednica, koja je odraz nepromijenjenih vodnih prilika uvjetovanih ponajprije određenom sred |