DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 25     <-- 25 -->        PDF

B. I´rpic: iiT.iI-:cA.! TF:[]N[[´´KIII ZAHVATA U PROSTORII NA NII/INSKh ŠUME šiimiirski list 111-. 5 f.. rxxvi i Cdcj.n. 2.W-:J5
1. UVOD
Nizinske šume predstavljaju značajnu gospodarsku
i iiL-pmcjenjivu ekološku i socijalnu vrijednost u smislu
biološkoga kapitala.


lldifikatorska vrsta nizinskih šuma hrvatske Posavine,
Podravine i Pokuplja, a djelomično i Podunavlja je
hrast lužnjak, koji je zbog učestalouu sušenja stabala
sve više ugrožen. Osnovni razlog propadanja lužn,aka
je promjena vodnih odnosa u njegovim staništinia: uzrokovana
pretežito vodotehničkim zahvatuna.


Sa siospodarskog stajališta, osobito je značajna sirovinska
uloga hrasta lužnjaka zboti potražnje njegova
drva na svjetskom tržištu, kao i činjenice da 8 nv tehničke
oblovine osigurava jedno radno mjesto u preradi
drva (Sabadi, 1992), što je danas potencijalno preko
20 000 novih radnih tnjesta.


Općekorisna uloga nizinskih šuma vrlo je naglašena
u hidrologiji i vodozaštiti, a značajna je u klimat


skom i protuimisijskom utjecaju, vezivanju uL^ljika i ispuštanju
kisika, očuvanju bioraznolikosti i općoj zaštiti
prirode te očuvanju genotbnda. Općekorisna uloga je
jzolem biološki kapital, koji mnogostruko premašuje
vrlo visoku sirovinsko energetskuvrijednostnizinskih
šuma (Prpić i dr 1997, Prpić i Jakovac, 1998,
Prpić,2001,JurjevićiPosavec,2003).


U 2003. godini posvećenoj vodi, potrebito je naišlasiti
vodozaštitnu ulogu nizinske šume koja svojim mhhm
i živim šumskim tlom pročišćava oborinsku i poplavnu
vodu, a koja procjeđivanjem čista i pitka ulazi u
vodonosne tijekove podzemnih voda. Nizinska šuma
djeluje na čistoću vode znatno izvan svoje površine,
što ovisi o vodonosiiim slojeviiTia i gravitaciji.


2. STO JE POTREBNO HRASTU LUŽNJAKU
DA BI USPIJEVAO?
Najvažniji izravni ekološki čimbenik potreban u fiziološkom
procesu transpiracijc i fotosinteze hrasta
lužnjaka je voda, koje nema tijekom vci^ciacijskoga
razdoblja´dovoljno u oborinama niti jednoga\hjda
lužnjakova areala u Hrvatskoj. Hrast lužnjak i ostale


2AK.OKJENJIVANJE HEIASTA LUŽNJAKA U


SEMiGLEJU SUME REPAS
PEDUNCULATE a^A´TAKES ROOT IN THE
SEMKJLEY OF REPAS rOREST


100


200


Kapilarna vada
Capillary w^ r


30O


Iz Prpić, 2001.


vrste šumskoga drveća nizinskih šuma - poljski jasen,
crna joha, vrbe i topole trebaju više od 500 mm vode tijekom
vet;ctacij.skoga razdoblja samo za transpiraciju.
Primjerice, lužnjaku treba za proizvodnju iste količme
biomase dva puta više vode nego običnoj bukvi. Njegov
koeficijent teanspiracijc iznosi 344, a za bukvu
169 (Kli nio, 1994). Kao dopunsku vodu, lužnjak koristi
podzemnu koju je dohvatio korijenjem u sloju tla
ovlaženoga kapilarnim usponom (vidi sliku).


Močvarna tla nizinskih šuma koja se po svojstvu
kapilarnoga uspona između sebe znatno razlikuju, različite
su dubine vodonosnih slojeva (aquifera) u kojima
se nalazi i kroz koje protječe podzemna voda. Razine
podzemnili voda često su različitih dubina u malim
površinama istoga lokaliteta, što ukazuje na različitost
dubinskoga položaja vodonosnih slojeva. Tako se primjerice
srednje niski vodostaji u šumi Spačvi razlikuju
u istome lokalitetu i za više m, dok su u nekitn lokalitetima
podjednaki (BUl-Bosiit podaci <> poclzeiiuioj vodi
I99H Dnavni iudnme,comhšl

Osim međusobnih razlika tu je i velik broj prijelaza između
pedosistematskih jedmica što nam govori o
mnoštv.i staništa i mikrostaništa u odnosu na ™du kao
odlučujući ekološki čimbenik u nizini rijeke Gledaiući
šumsko drveće rasponi staništa glede vode u okvir ma
su:svježe vlažno i mokro Svako od tih stanja staništa
i njihove prijelaze pratišumska zajedmea prilagođena
u stogodišnjem nizu vodnim prilikama.


Granicu staništa dobro pokazuje vitalna i stabilna
šumska zajednica, koja je odraz nepromijenjenih vodnih
prilika uvjetovanih ponajprije određenom sred