DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 33 <-- 33 --> PDF |
I. Sui;:ir: l´RINOSI l!RVATSKOM NAZIVI.JU IZ mi.JNI- SIST [AlATIKl: mdopisa za nižje ruzrcde realne škole od F.X.M. Zippea , iako Šulek nije nigdic naznačen l^ao prevoditelj; Šulekovo BiljarsmK l^c V. Pokornoga Pouka o holaniki u prijevodu Ivana Evgl. Kiseljaka. Danas, kad uspoređujemo Sulekov i Kiseljakov lidžbenik iz botanike, nije teško ocijeniti koji je od njih bolji i sadržajno i uporabno odtiovarajućeg stručno? nazivlja. No, "l K56. godinc. kada s^u se ta dva udžbenikla pojavila na hrvatskom knjižnom tržištu, samo su znalci mo´-li procijeniti koje je od tih dvaju djela bolje, i samo je zahvaljujući njmia usvq,eno Šulekovo Bil/Ltvo. Ovdje ću na nekoliko primjera prikazati razlike u nazivima pojedinih biljnih organa, zastupljene u Sulckovu i Kiseljakovu udžbeniku iz botanike. Za stabljiku trava B. Šulek je upotrijebio naziv vlat, a I. Kiseljak slamka. Za bezlisnu stabljiku Šulek je upotrijebio narodni naziv batvo, a I. Kiseljak cvjetni struk. Za jednu vrstu cvata, kakav je npr. u kukuruza, Šulek je upotrijebio narodni naziv klip (spadix), a u I. Kiseljaka to je kundak. Za plod u četinjača Šulek je upotrpebio narodni iiaziv češer a Kiseljak čep ili čunj, pa se sukladno tome Šulekove četinjače u Kiseljaka zovu čeponoše Za jednu vrstu podzemne stabljike Šulek je upotrijebio naziv podanak, a I. Kiseljak korenište ili plazeće korijenje itd. Vidljivo je da se B. Šulek pri obradi biljnoga svijeta služio rječničkim blagom iz hr\´at.ske narodne jezične baštine, koju je sam godinama prije toga skupljao, i to jezično blago pretakao u književni izražaj, dok je Ivan Evgl. Kiseljak bio samo prevoditelj, bez dovoljno znanja iz botanike i bez dovoljno uvida u jezično bogatstvo hrvatskoga jezika, vezano za biljni svijet, te je sto Šumiirski li;;! br. 5-d, CXXVII (2(10.^), li7-2Aii ga strane izraze prevodio tako da se doista doimaju krajnje nezgrapno i nespretno, jer nisu utemeljeni na narodnoj jezičnoj baštini. Uz već spomenute izraze, I. Evsi. Kiseljak uveo je i cijeli niz drugih, danas nerazumljivih iiiczm-apnih izraza, kao što su hrapa ili bilježka za njušku {stigma), plodovna uzla za plodnicu, medna ustrica za mednu usnu, lisna ploština za lisnu plojku, pernata kruna za kunadru i dr. Srećom da su ti nedostatci Kiseljakova prijevoda odmah uočeni, o čeiiui je napisan i kritički prikaz nepoznata autora (usp - v - 1856) i da priređivači kasnijih izdanja botaničkih udžbenika nisu krenuli stranputicom, nego slijedili put koji ie najprije prijevodom Primdopisa -a iiiž- JerL-ederLuhlkola od ^.XM.Zn^pca(1856), a potom i svojim BUiarsh´om (Šulek \%Sb) utro B Šulek Iako Šulekovo Bdjurstvo kasnije više nije ponovljeno, nego su u školti tivedeni prijevodi njemačkog udžbenika iz botanike A Pokornoi. stručno nazivlje koje je on uveo u botaniku, pnhvatili´su autori botaničkih udžbenika na hn´atskom kao npr Josip Janda i svi botaničari koji su priređivali kasnija izdanja udžbenika A Pokorn Ž Vukasović A Korlević i S Gjurašin Oni su nuno,pridonijcii da MI ti izrazi ubrzo postali općoni svdjuu^n hrvatskoga jezika. ´ " Iako je mnoštvo botaničkih izraza/naziva koje je Šulek unio u botaniku postalo općoin svojinom hrvatskoga jezika, tek manji dio nije prihvaćen, dio nazivlja ostao je do danas nedorečen, a u tu kategoriju nedorečena nazivlja ubrajaju se i neodgovarajući nazivi za porodice, kao i za sistematske katej^orije više od porodice, a upravo je prijedlog za rješenje toga nazivlja predmet ovoga članka. PROSUDBA DOSADAŠNJIH POKUŠA.IA - An evaluation of past attempts Sustav po kojemu je Linnć razvrstao biljni svijetimao je četiri, odnosno pet sistematskih jedinica: vrstu(speeies), rod igeiiusi red {ordo), razred {ehmis) i biljno carstvo {regmim vegetabde). Porodice u to doba jošnije bilo. Onaje u sistematiku uvedena kasnije. Uveoju je B. de .lussieu 1179. Taj je sustav, unatoč određenim doradama i poboljšanjima koje su izvršili B. i A. L. de Jussieu(1789.) te otac i sin [Je Can doll e, ostaona snazi oko 150 godina, otprilike do polovice 19. st. Iako je porodica, kao nova sistematska kategorija u to doba već figurirala u europskoj botaničkoj literaturi (usp. J. Leunis 1883; A. B. Frank 1893), one su na latinskom ali bez oznake taksonomskot; stupnja bilježene i u hrvatskim udžbenicima iz botanike, ali, osim u udžbeniku .1. Jande (1878) nigdje nisu izričito imenovane ni na latinskom ni na hrvatskom. Najniža taksonomska kategorija u hijerarhiji Linneova sustava bila je, kako je već spomenuto, vrsta, zatim je slijedio rod, pa red i na kraju razred ispred biljnog carst va. Međutim, u Šulekovu biljarstvu taj je sustav izmijenjen, te je kao najviša sistematska jedinica, neposredno ispod biljnog carstva, istaknut red, kojemu je podređen razred, a zatim su slijedili rod i vrsta. Razredi su u Sulekovoj sistematici odgovarali današnjim porodicama. Ti Šulekovi propusti, koji se očituju u nedovoljnoj jasnoći i kategorizaciji sistematskih jedinica, kao i u priklanjanju Linneovu umjetnom sustavu u biljnoj sistematici, kojije već tada smatran neprikladnim, zastarjelim i pomalo napuštenim, što je jače izraženo osobito u drugom dijelu Bdjcirstva (Šulek 1859), svakako su nedostaci Šulekova jS/V/ii/.vn-«. Ti su nedostaci odmah uočeni, što se vidi i iz dvaju kritičkih osvrta (usp. - v 1856; Vukotinović 1860) No Šulekovu BUjarsn-u se ne´može osporiti niz prednost kao stoje visoka stručna razina sadržaja bogato nazi,vlje i drugo o čemu se i kritika pohvalno izrazila. Kako je Šulekovo BUjarsivo, I (1856) cjelovito djelo s vrlo opsežnom botaničkom gradom, osobito na po |