DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 44 <-- 44 --> PDF |
J. Medvc´dović, J. Martiiiović, A. Vrimković: Tj-MEL.INE OL:>RI:L)NICE ŠUMSKIll "Računanje i kartiranjekritičnoiiopterećenja^Kartiranje se´odnosi na šumske ekosustave detniiranepedološko-vcgetacijskim slijedom (J e 1 a v i i et. a!, m98. i 1999). U tijeku je rad na izradi preglednekarte šumskih ekosustava Slavonije i Baranje tako đer u navedenom institutu. l-KOSUSTAVA . ^.Lumrski lJNl hi: 5-(i. C XWI i CWI.´-), 24´l-25fr U cjelini dcdano, o sastavnicama naših kopnenih ekosustava iniamo vrlo bogatu građu relevantnu za izradu prirodoznanstvene klasifikacije i karte kopnenih ekosustava u Hrvatskoj. KONCEPCIJA I METODA RADA Concept and work method Velik broj kopnenih ekosustava pokušali su znanstvenici (ekolo./i i dr.) identificirati i klasificirati s obzirom na njihova speciUčna genciska i antropogena obilježja. Pokazalo se da nema univerzalnih kriterija i metoda za njihovu klasifikaciju. Teškoće proizlaze iz činjenice što u različitim ;eograf~skim područjima dominiraju raznoliki čimbenici u njihovom raspoznavanju i rasprostiranju: negdje reljefski, drugdje klimatski, hidrološki, pedološki, geološko-petrografski itd. Osim toga ekosustavi se mogu promatrati s različitih gledišta, npr.: šumarstva, poljodjelstva, zaštite okoliša, vodoprivrede i drugih socijalnih i ekonomskih aspekata. Danas, nema dvojbe, najčešće se kao glavne sastavnice tipova kopnenih ekosustava uzimaju podneblje, reljef, prirodno raslinstvo i tlo pri čemu se ekosustav promatra kao "životni kompleks llmkcionalno povezanih biocenoza i njihovih speciUčnih staništa" (Grača nin, 1977). Naši prirodoslovci, kao stoje već poznato, zarana su uočili probleme identifikacije i klasifikacije kopnenih ekosustava. To je lako razumjeti kada se ima na umu, da se Naša domovina odlikuje vrlo varijabilnim i kontrasmim .sastavnicama (čimbenicima) kopnenih ekosustava Naime na relativno malom prostoru u nas se izmjenjuju vrlo kontrasmi relevantni čimbenici: geološko- Dctrotivafska podlotia reljef podneblje i tlo a s tim u vezi i prirodno raslinstvo i svi drugi organizmi. " Na osnovi dvadesetogodišnjih istraživanja naših ekologa i botaničara M. G ra ca n i n (1950) je utvrdio i opisao pedološko-vegetacijski slijed kao najpouzdaniju metodu i i-lavni kriterij za prirodoznanstvenu identillkaciju i kk;sifikaciju kopnenih ekosustava koji se po njemu definiraju taksonomskmi jedinicama biljnih zajednica u smislu ntocenološkc škole Braun-t^lanqc-a i tipova tala u smislu srednje-europske pedološke škole Kasnija su se istraživana te Gračaninovcspoznajč pouzdano potvrdila Dovoljno je navesti primjenu pedološko vLetacijskoi. slijeda u tipološk m i traživanjimanašihšuma( Bertović Cestar idr) inventa¬ rizaciiu šumskih ekosustava europskih država (Laba n e! a 1981) kao i kart.ranje kritično^ opterećenja šumskih ekosust-iva zračmm oncčišć,v^-i?m (W de VH es V ^ W1) U^v m 3demm mn ie^nna lo^i^ii iosus av^ defbiran su taSZ ^ čama tla i vegetacije. Takvo se poimanje kopnenih ekosustava primjenjuje i u ovom projektu. Osnovni tipovi šumskih kopnenih ekosustava utvrđuju se pomoću tri kriterija: bioklimatska pripadnost (područje ili podpodničje) i taksonomska pripadnost vegetacije i tla. Kod nešumskih kopnenih ekosustava osnovni se tipovi ekosustava utvrđuju: bioklimatskom pripadnošću, taksonomskom jedinicom tla i vrstom kulture pri čemu se razlikuju: oranice, višegodišnje kulture, livade i travnjaci. U izradi karata kopnenih ekosustava provodi se analogan postupak. Kartografske jedinice kopnenih ekosustava određene su kartografskim jedinicama bioklime, vegetacije (kulture) i tla. Temeljni izvorza interpretaciju šumske vegetacije je monograllja "Šume u Hrvatskoj"^ (gl. ur. Đ. Rauš 1992), poglavlje "Biljni svijet hrvatskih šuma" (Rauš, Trinajstić,Vukelić,Medvedović 1992) skartom šumskih zajednica u mjerilu 1:500.000 i karte potencijalne vegetacije i bioklimata 1:500.000 (Medve dov´ić 2002). Sva pedološka obilježja kopnenih ekosustava daju se prema osnovnoj pedološkoj karti Hrvatske (1:250.000 do 1:500.000)," Bazi podataka o hrvatskim tlima i ediciji Tla u Hi-vatskoj (Martinović 2000). Opis kopnenih ekosustava u tumaču obuhvaća: - klimatska obilježja ekosustava, - bonitet poljodjelskih i šumskih tala, - prikladnost tala za višestruku funkciju šume, - stanje humizacijc (količina i kakvoća humusa), - stanje adsorpcij.skoga kompleksa tla i pufernotransformacijska sposobnost tla,´ - stanje i rizik erozije tla vodom i vjetrom, - prikladnost ekosustava za izgradnju turističkih i rekreacijskih objekata, - akumulaciju teških kovina u tlu, - odnos normale i zatečenog stanja drvnih zaliha šumskih sastojina, - geokemijskii ulogu vegetacijskog pokrivača, - tehnogenetski pritisak na ekosustav (teške kovine, SO., NO,), - biotski i abiotski utjecaji na ekosustav i - hidrografske i hidrološke karakteristike ekosustava. |