DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 77 <-- 77 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA IMA LI NADE ZA NAŠE STVARNO RESTRUKTURIRANJE? O toj temi, u vremenu kad smo konačno dočekali da sami vladamo sobom, već je uistinu puno vremena i riječi utrošeno. Onaj dio ljudi koji se stvarno bavi vizijom a ne provizijom, narod slabo razumije, ne prepoznavajući što je veliko i stvaralačko. Zato m}c dobro narod optuživati za izdaju ideje, radi se samo i isključivo o velikom neznanju. Da bi se tako golemo neznanje sustavno pretvaralo u spoznaje i stvarna znanja, potrebno je dugo vrijeme i naravno prepoznavanje vlastite snage, mogućnosti i odgovomo,sti kolektiva. t)naj tko dobro želi svom narodu i sebi, mora izbjegavati samo buntovni i karikaturalni refleks otpora. Duži i dctmitivno jedini ispravni put je odgoj, obrazovanja- i podizanje kulturne samosvijesti u izboru zdrave samokritike za razliku od bacanja problema "pod tepih". Potrebno je stalno i trajno mijenjati sebe i boriti se za jedinstvene i većini pniivatljive moralne okvire. Vrijednosni sustavi oduvijek su ii rukama vlasti, pa za sve što bilježimo kao defomiacije, tražeći njihove tizroke, razloge ali i odgovornosti treba usmjeriti prema vlasti. Kada će vlast svoje probitke ostavljati pred vratima kabineta a iscrpljivati se za opće dobro, vrijeme će pokazati. I^ilo bi beznadno kad bi i zadnji tračak nade u ostvarenje takvih ciljeva bio izgubljen, iako je i nada potrošna roba Otuda na našoj je sceni tiađeiije prema političkom okruženju i to treba sustavno mijenjati boriti se za boljitak organizirano s´jasnim morally ni okvirima Uaslitun svjedočanstvmia i dugoročnim eiljevima Tek tada kada se u politici bude više davalo a manje uzimalo, biti će to časna funkcija. ´ Psihološki, za očekivati je da svaki strah, osim za bijeg i skrivanje, priprema organizam za otpor i borbu. Nije^jednostavno živjeti u vr^neiiima kad utjacaji pojedinaca nadvladavaju moralne uzuse, a istina, vrlina i poštenje završavaju u prašini. Suviše je opačina uraslo u naš "normalni" život. Pored takvih, ako si velik i čestit, postaješ njihova zla savijest i oni ti spremaju osvetu Na žalost značajna većina bira puteve opoilunističke šutnje "snalaženja" i kukavičkoe opreza njegujući i pothranjujući na taj način moć nasHnika. " , Ono što nam se treba dogoditi, to je jačanje snaga koje mogu s odgovoniom voljnoSeu dimoročno inteunrati dobmlu, o,-gamzirati se i na zajednički dogovorenim okvirima, stručno i odgovorno preuzeti inicijativu. Nije dopustivo da razvoj događaja ide spontano, bez našeg sudjelovanja. To nas svakako ne oslobađa odgovornosti od posljedica. .Što će biti sa šumama budemo li se na ´^naš način´" trudili po.stati maksimalno profitabilni? Ne griješimo li kada šumarskoj struci poričemo skrb za šume, oslobađajući je moralne odgovornosti za njihovu sudbinu i namećemo joj imperativ poslovnih rezultata neovisno od .stvarne uspješnosti u gospodarenju šumskim ekosustavima. Čini mi se da bi bilo nužno odgovoriti na niz pitanja koja određuju budućnost šuma i šumarstva Hrvatske, ali i svih nas zajedno. Evo samo nekih: 1. Koliko je dobro ili možda opasno .Što su Hrvatske šume trgovačko društvo s prenaglašenim ciljem profitabilnog poslovanja´.´ 2. Ima li mjesta i objektivno dopustivih mogućnosti misliti kako će se iz Hrvatskih šuma izvlačiti dobit za druge namjene? 3. Ne bi li jedna od prvih strateških šumarskih obveza ili čak prisega, trebala biti očuvanje i obnova šuma koje se sustavno ugrožavaju i suše, a njihova staništa degradiraju? 4. Trebamo li slijepo u šumarskom smislu težiti tamo gdje je Europa ili nastaviti svjedočiti svoj put? 5. Imamo li kristalno jasnu viziju tko će i s kojom kompetencijom arbitrirati ispred države i odgovorno kontrolirati stanje u šumarstvu? 6. Zašto nismo pokrenuli i osigurali trajnost promjenama na unutarnjem ustroju, racionalizacijama, kontroli troškova i stimulativnoj raspodjeli? 7. Gdje smo s tako nužnim procesom privatizacije u nizu djelatnosti ? 8. Jesmo li se upitali što znači i čemu sluti posvemašnja šutnja struke i prihvaćanje stanja u kojem pravo građanstva dobiva misao kako samo budale poštuju moralne norme, a oni drugi samo su ^snalažljivi-;´ 9. Koliko smo prihvatili činjenicu kako je za sve projekte i pokrete nužna interdisciplinarnost, pa onda i spoznaju da nema iskoraka u budućnost unutar pojedinačno zatvorene bilo koje struke? 10. Zašto nemamo snage i odlučnosti, pa onda i mehanizme za brzu izmjenu svih bjelodano iskrivljenih |