DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 95     <-- 95 -->        PDF

gdje je ustanovljeno da se povećanjem C02 povećava
akumulacija biomase, te daje istovremeno zaustavljena
produkcija izoprena.


Znanstvenici su tražili objašnjenje ovog fenomena i
otkrili enzim koji objašnjava ovu ekofizičku pojavu.


Isti enzimski mehanizam je zatim ustanovljen i kod
drugih vrsta (eukaliptus i crveni hrast) koje su se
ponašale slično.


Iz broja 1 siječanj-veljača 2003. izdvajamo:
Orazio C i a n c i o, Susanna N o c e n t i n i: Očuvanje
biološke raznolikosti u šumskim kompleksima


Kretanje je izvor života
Leonardo da Vinci


Talijanske šume su proizvod tisućugodišnje koevo-
lucije između ekološke i socijalekonomske realnosti.
Podizanje i uzgoj šuma s ekonomskim ciljem snažno
su utjecali na strukturu talijanskih šuma, umanjujući
složenost i različitost.


Za osiguranje kontinuirane godišnje proizvodnje
klasična tehnika uzgajanja je pojednostavljena, što se
odnosi na broj vrsta, strukturu i biološke procese, a to
se negativno odražava na biološku raznolikost.


Mnogi procesi koji proizvode i održavaju biološku
raznolikost neke šumske populacije odnose se na
događaje iz prošlosti, ili su se dogodili izvan prostora i
vremena zone istraživanja, pa često dovode do krivih
zaključaka. Gospodarenje šumom odvija se u širokom
prostornom rasponu od jednog stabla do cijele šume ili
šumskog bazena, a vremenska skala je određena ciklusima
planiranja (10 do 20 g), usvojenim turnusima
gospodarenja (15 do 120 g), te dužinom života stabala
(od jednog stoljeća do preko 1000 g).


Tehnike uzgoja utječu na biološku raznolikost u
širokim razmjerima. Najočitiji učinci uzgojnih mjera
vezani su na model izvršenih kulturno-uzgojnih radnja.
Ti učinci određuju modifikacije parametara zbog kojih
je poznata uska povezanost različitosti vrsta i funkcionalnih
procesa u šumskim ekosustavima.


Raspoloživost cvjetova, plodova i listova u vertikalnom
prostoru uvjetuje ponudu hrane i prostora za
gnježđenje, odmor i zaklon mnogih životinjskih vrsta.
Vertikalna struktura vegetacije utječe na internu mikro-
klimu. U pravilu, što je veća raznolikost vertikalne
strukture jedne šume, veća je raznolikost vrsta. To se
posebno odnosi na bogatstvo vrsta ptica.


U odnosu na predhodna mišljenja ova je vijest pozitivna.


Dakle, jedan ekosustav u kojemu se nalazi topola
doprinosi proizvodnji biomase umanjujući koncentraciju
C02 u atmosferi, a da se pri tome ne dovodi u
pitanje negativni rizik vezan za emisiju izoprena.


Bogatstvo vrsta jednog šumskog ekosustava ovisi o
starosnoj strukturi vegetacije. Velika stara stabla "nude
habitat" za raznovrsne biljne i životinjske vrste.


Mrtva stojeća stabla i mrtvo drvo na zemlji sudjeluju
u mnogobrojnim procesima koji utječu na život biljnih
i životinjskih vrsta, ciklus prehrane, cirkulaciju
vode, eroziju i razvoj vodenih tokova.


Pojava praznina u biljnom pokrovu većih ili manjih
površina inicira procese sukcesije vegetacije, utječe na
dinamiku populacije i njenu dinamiku razvoja. Dimenzije
tih površina od posebne su važnosti jer utječu na
količinu svijetla i temperaturu, te u vezi s time na kli-
javost sjemena. Otvaranje tih praznih površina stvara
"dinamički mozaik" dobi, složenosti i strukture, doprinoseći
biološkoj raznolikosti krajolika.


Ovome treba dodati i antropološke utjecaje izvan
šumarske aktivnosti, koji mogu imati jak negativan
učinak na raznolikost vrsta i procese unutar ekosustava.
Posebice se to odnosi na lovnu aktivnost, jer određene
vrste papkara mogu uzrokovati smetnje u procesu
obnove određenih šumskih vrsta.


Raffaella Lovreglio, Vittorio Leone: Metode
istraživanja uzroka šumskih požara


Autori su obradili problematiku vezanu za uzroke
požara na bazi istraživanja španjolskih i portugalskih
istraživača i vlastitog iskustva.


Analiza uzroka šumskih požara obuhvaća skupljanje
informacija od posebnog interesa u cilju preventive,
i daje više-manje detaljne informacije koje obilježavaju
ovaj fenomen.


Novija istraživanja na nacionalnoj razini rezultiraju
činjenicom da se u mnogim regijama Italije (Marche,
Sardinija, Friuli i autonomna provincija Bolzano) registrira
sve više požara s "neklasificiranim uzrocima".
Razlog tomu je stoje teško identificirati uzroke požara
zbog nedostatka temeljnih informacija, što otežava


L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske
Akademije šumarskih znanosti -Firenze)


425




ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 96     <-- 96 -->        PDF

organizaciju protupožarnih intervencija, koje se do
sada svode na poboljšanje protupožarne opreme.


U Španjolskoj i Portugalu se u novije vrijeme koristi
metoda koja omogućava odgovor na tu problematiku,
a to je : Metoda fizičke evidencije. Ta metoda
omogućuje slijedom razvoja šumskog požara odrediti
ishodišnu točku i uzrok, što omogućava daljnja istraživanja
za identifikaciju osobe i njene motivacije, te za
39 % povećava sigurnost statistike.


Ova metoda primjenuje se u Americi, a od 1994. g. i
u Europi.


Metoda sadrži lokaliziranje inicijalne točke požara,
određivanje vrste aktivnosti koja ga je prouzročila i
identificiranje uzroka koji bi mogao i ubuduće prouzročiti
požar na istom prostoru.


Inicijalna točka određuje se pomoću čitanja tragova
koje je ostavio požar u svom napredovanju, u obliku
materijalnih dokaza. To zajedno s fizičkim dokazima i
izjavama svjedoka omogućava:


1. Rekonstruiranje požara od svog ishodišta


2. Upoznavanje i klasifikaciju uzroka koji su inicirali
požar


3. Identifikaciju "autora" požara na bazi dokaza i raspoloživih
svjedočenja.


Glavna karakteristika ove metode je objektivnost
koja se temelji na sustavnoj lokalizaciji činjenica i
dokaza.


Istraživanje požara predstavlja kompleksan i sustavan
proces koji počinje s dojavom požara. Istragu vode
specijalizirane ekipe.


Ekipa za istraživanje uzroka je u stalnoj vezi s
osmatračkim centrom i operativnom salom, te počinje
skupljati sve relevantne podatke: početak požara, vrijeme
dojave, osobe, svjedoci itd.


Za određivanje uzroka požara važno je ustanoviti
inicijalnu točku. Također je potrebno na terenu identificirati
prirodne prepreke širenju požara te mogućnost
učinkovitog korištenja sredstava za gašenje požara,
konfiguraciju terena te količinu zapaljivog materijala.


U slučaju požara velikih razmjera to promatranje
moguće je jedino iz zraka, pa je tada potrebno ustanoviti
"geometriju požara" i njegov opseg. Geometrija
požara olakšava određivanje inicijalne zone koja je
kompatibilna s geometrijskim oblikom požara.


"Metoda fizičke evidencije" omogućava rekonstrukciju
razvoja požara pomoću uočljivih tragova koje
je ostavila vatra u svom napredovanju na vegetaciji i
postojećim fizičkim objektima.


Tragovi požara koji se trebaju pronaći i analizirati u
opožarenom području su :


1. Stupanj štete - količina vegetacijskog materijala
koji je izgoren ili oštećen, zajedno s podacima o br


zini vjetra i ostalim čimbenicima može dati naznake
o smjeru napredovanja vatre


2. Način napredovanja - geometrijski oblik opožarene
površine upućuje na ponašanje vatre za vrijeme njenog
napredovanja


3. Izloženost/zaštićenost od vatre -je trag koji nastaje
kada vatra nailazi na prepreke te ih različito obilježava
zbog učinka temperature. Neobilježena strana
pokazuje smjer širenja vatre, a pocrnjela strana pokazuje
smjer porijekla vatre


4. Odvajanje kore - temperatura uzrokuje odvajanje
kore na obrnutoj strani od smjera vatre zbog gubitka
vode


5. Način pougljavanja - je produkt prolaza vatre, a
ovisi o karakteristikama zapaljive mase, smjeru vjetra,
nagibu terena i smjeru napredovanja požara


6. Ljuštenje - duboka karbonizacija ostavlja u drvu
posebnu pločastu strukturu u obliku "krokodilske
kože" - sjajno crne boje


7. Okamenjivanje grana - zbog učinka vatre tanke
grane grmova poprimaju oblik zastave, utoliko više
uočljivo koliko je veća brzina požara. Nagib "zastave"
je uvijek u smjeru napredovanja vatre


8. Čađave mrlje - karbonizirane čestice čađi koje se
stvaraju zbog nepotpunog sagorjevanja, nošene plamenom
koji napreduje u smjeru vatre se ljepe za
prepreke (kamenje, drvo, zidovi i si.) koje susreću
na svom putu, te se talože na mjestima gdje nije bilo
sagorjevanja biljnog goriva. To je jasan znak smjera
prolaza vatre


9. Boja pepela - pokazuje trajanje plamena. U slučaju
kompletnog sagorjevanja pepel je bjelkast


10.Stabljike Graminacea - zbog gubitka vode gube
svoju uspravnost i padaju na suprotnu stranu od
smjera vatre


Svi ovi znakovi trebaju biti fotografirani i sistematizirani,
što omogućava istraživačima da na terenu rekonstruiraju
inicijalnu zonu i smjer požara. Unutar inicijalne
zone nalaze se potrebne informacije o uzroku
požara.


Svaki požar je prouzročio "netko" ili "nešto". Cilj istraživanja
je da se rekonstuiraju događaji pomoću nepobitnih
dokaza nađenih na ishodištu požara. Tragovi, pronađeni
na licu mjesta omogućuju istražiteljima da argumentiraju
svoje dokaze uz eventualne izjave svjedoka.


Postoji serija aktivnosti koje se navode kao uzrok
požara:


1. Grom


2. Vatromet


3. Pčelarstvo


4. Lov


5. Rekreativne aktivnosti


426