DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 29 <-- 29 --> PDF |
D. Klobučar: OCJENA TOČNOSTI GEOKODIRANJA OSNOVNE DRŽAVNE KARTE . Šumarski list br. 9-10. CXXVI1 (2003). 457-465 Nešto veća odstupanja su kod svega nekoliko kontrolnih točaka (7, 20, 21, 22, 23, 31) i to u maksimalnoj vrijednosti od - 25, 85 m (31) po X koordinati i -38,45 m (23) po Y koordinati. Do ovih je odstupanja došlo iz razloga što se ove kontrolne točke nalaze u donjem dijelu ortofota (niz 8/1), a to su snimci br. 676 i 677 i to u neposrednoj blizini preklapanja sa susjednim nizom (6/2) snimaka, pa se može zaključiti da postoji programska nesavršenost u spajanju (preklapanju) dvaju susjednih snimaka. Također, treba napomenuti da ova dva snimka nije bilo moguće geokodirati na njihovoj cijeloj površini (sceni), budući da nisu bili na raspolaganju listovi ODK-e (niti bilo koje druge informacije o X, Y, Z vrijednostima pojedine kontrolne točke) koji bi u potpunosti prekrivali ove dvije scene, te je to dodatni razlog manje točnosti ortofota u dijelu na kojem su uspostavljene navedene kontrolne točke. Sa stajališta šumarske operative, potrebito je još jednom naglasiti da su u cjelini ovo minimalna odstupanja, i da se ta odstupanja odnose na točku tj. objekt koji nema dimenziju, dok se svi ostali objekti, bilo linijski ili ploštinski, gotovo u potpunosti preklapaju sa svojim projekcijama na geokodiranoj ODK (slika 7). Dakle, za izradu digitalnog ortofota, kao krajnjeg produkta ovog rada, potrebno je raspolagati kontakt kopijama i izraditi DMR. Same kontakt kopije izuzetno su jeftine, te po jednom komadu trošak iznosi 75,00 kn. Nadalje, ove se snimke mogu analizirati i pojedinačno, ali se može formirati fotoasamblaž ili fotomozaik, te se uz okularno promatranje uz pomoć povećala uočavaju svi sadržaji kao i na digitalnom ortofotu. Bitno je istaći da ove snimke nisu redresirane, tj. nisu prevedene u ortogonalnu projekciju i željeno mjerilo. No, njihovo najznačajnije svojstvo je da dva susjedna snimka jednog niza sa 60% prijeklopom (stereopar) nekog područja omogućavaju, uz pomoć stereoskopskog efekta, trodimenzionalno promatranje. Također, treba napomenuti da se prilikom izrade digitalnog ortofota ne moraju koristiti susjedni snimci sa 60 % prijeklopom nekog područja, budući da npr. 1. i 3. snimak imaju još uvijek oko 20 % istog sadržaja (prethodno je korišteno u izradi primjernog digitalnog ortofota). Dakle, može se reći da se ovim postupkom dijelom i radiometrijski korigira ortofoto (čime se ostvaruje bolja kvaliteta i primjenljivost ortofota) jer je softverski omogućena izrada algoritma, kojim je data opcija da kvalitetniji snimci preklapaju zajedničke dijelove manje kvalitetnih snimaka. Nadalje, DMR (kao što je i navedeno) je neophodan da bi se izradio digitalni ortofoto, no to nije jedina njegova funkcija već isti može poslužiti u: kartografiji, projektiranju cesta, planiranju otvorenosti šuma, izgradnji retencija, ekologiji (izračunavanju pojedinih stanišnih značajki, kao što su nagib terena, izloženost, insolacija i dr.), u lovstvu i zaštiti od požara ( za izrađivanje doglednih mjesta za izradu osmatračnica i si.). I na kraju, sam digitalni ortofoto ima svoje prednosti budući je redresiran, te je čitava situacija svedena na željeno mjerilo i na vrlo se jednostavan način u odgovarajućem programskom okruženju može rukovati s površinama. Dakle, digitalni ortofoto krajnje koncizno i jasno daje prostorni raspored objekata, odnosno sadržaja u prostoru. Ovu je činjenicu bitno naglasiti i usvojiti, jer je prema provedenom istraživanju (Pilaš, 1993) ustanovljeno da na ODK mogu biti kartirane znatno manje šumske površine (do 15,5%) u odnosu na površinu šume dobivenu fotointerpretacijom na aerosnimku, prilikom čega se pridržavalo pravila šumarskih znanosti. |