DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 52 <-- 52 --> PDF |
R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list hr. 9-10. CXXV1I (2003), 483-500 likosti u poljodjelskim ekosustavima su promjene u korištenju (intenziviranje i zaoravanje ekstenzivnih pašnjaka, gusti slijed plodoreda), uklanjanje strukturnih počela (živice, grmlje, obrasli nagibi), mjere odvodnje, zalijevanje, kao i zaštita bilja. Osnovna potreba je poljodjelsku i šumarsku proizvodnju voditi tako, da bude odgovarajuća staništu i klimatskim prilikama, i da resursima koji stoje na raspolaganju ne škode ili da ih se ne smanjuje. Na taj način ekstenzivna poljoprivreda omogućava održanje poluprirodnog habitata, koji je povezan uz oblik poljoprivrednog oblika korištenja zemlljišta. Međutim i intenzivno gospodarena područja mogu kroz bezbroj mjera u gospodarenju poboljšavati velik broj bioloških oblika. Ekološka uporaba zemljišta pri tom dobija posebno značenje. Površinske i podzemne vode uslijed unošenja tvari temeljenih na dušiku i fosforu su opterećene, tako da npr. u tekuće vode oko dvije trećine unešenih fosfata dolazi s poljoprivrednih površina, jednako kao što kod dušika pretežiti dio difuznog unosa dolazi iz poljoprivrede. Rizik unosa hranjivih tvari pod utjecajem je prirodnih čimbenika, kao što su količina oborina i njihova distribucija, te svojstva tala. Kroz previše unosa gnojiva i nepažljivog gnojenja, u određeno vrijeme, dolazi do pogoršanja tla. Tla su temelj poljodjelske i šumske proizvodnje. Politika Savezne vlade stoga je strogo i znalački usmjerena na sprječavanje unosa štetnih tvari koje mogu degradirati tla. U tom pogledu naglašena je briga njemačkih vlasti na održanje potrajnosti i djelotvornosti zaštite tala. Mjere zaštite bilja mogu biti izvorom opasnosti za okoliš. U Njemačkoj se stoga dozvolama i drugim mjerama sprječava uporaba zaštitnih sredstava koja mogu uzrokovati štete okolišu. Pri uporabi vode za navodnjavanje u poljodjelstvu i iz toga rezultirajućem smanjenju razine podzemne vode, koje u nekim zemljama svijeta mogu uzrokovati oskudicu, u Njemačkoj jedva da to dolazi do izražaja. Štaviše, na zemljištu korištenom za poljodjelstvo, nasuprot šumskom zemljištu, pokazalo se da je mjestimično obnova vodene razine zemljišta korištenog za poljodjelstvo čak brža. Poljoprivreda i šumarstvo su kao gotovo nijedno drugo gospodarsko područje, usmjereni na stabilnu klimu. Bilje i biljne zajednice samo se i polako mogu prilagođivati na promijenjene klimatske uvjete. Promjena klime, prateće nevrijeme i ekstremi kao što su npr. poplave 2002. godine, na velikim površinama škode poljoprivrednim kulturama. Poljodjelstvo sudjeluje također pri emisiji metana (CH4) i dušičnog dioksida (N20), štaviše, u značajnim količinama kod ostalih sektora ne sudjeluje toliko u ukupnoj emisiji svih ostalih klimatskih plinova. Poljoprivreda postupcima potrajnosti u proizvodnji može pridonijeti smanjenju emisije meta na i ugljičnog dioksida. Istovremeno poljodjelstvo može proizvodnjom uzgajanih sirovina i s tim povezanom substitucijom pridonijeti redukciji emisije plinova koji proizvode učinak staklenika. Jednaku pozornost u njemačkom gospodarstvu daje se korištenju drva kao energenta. Čitavim nizom podsticajnih mjera uvodi se drvo kao gorivo u većim postrojenjima za grijanje i racionalnoj konstrukciji ložišta i sagorijevanja, kako bi se smanjili neželjeni gubitak topline. Izvori koje je moguće uporabiti kao drvo za energiju može biti klasificirano u dvije kategorije, prva, netrgovački poluproizvod proistekao iz šumskouzgojnih radova, i druga, prilikom sječe glavnog prihoda (granjevina i kiće) i drvo malene trgovačke prodajne vrijednosti kojemu drvo za energiju daje dodatnu vrijednost (oblice, iverje od cijepanja, sječenice). U cijelom lancu prerade drva isto tako nastaju nusproizvodi, osim u šumarstvu, tako i prilikom korištenja drvom obraslih površina (drvoredi, parkovi, itd.), tako i u industriji, pri primarnoj preradi u pilanama, u drugoj transformaciji (stolarstvo, tesarstvo, tokarenje itd.), te korištenje odbačenog, starog drveta (uporabljene palete npr.) koje je moguće uporabiti kao gorivo. Gorivo drvo dolazi u velikom broju oblika (panjevi, okorci, kora, iverje, briketi, granule, piljevina, drvno brašno, itd). Općenito vrijedi pravilo da je cijena gorivom drvu veća stoje ono standardnije izrađeno i suhlje. Površine šuma koje pokrivaju europske zemlje imaju globalni trend porasta. U većini europskih zemalja proširenje šumskih površina ostvaruje se zauzimanjem napuštenih površina poljoprivrede. Sječa drva znatno je manja od godišnjeg prirasta. U prosjeku, u Europi se tek oko Vi godišnjeg prirasta siječe. Stanje je, dakako, različito u pojedinim zemljama, ali općenito uzevši, potencijal je vrlo velik. Dobar dio toga potencijala moguće je mobilizirati za korištenje drva kao energenta. Unatoč svemu, vrlo teško je i osjetljivo vrednovanje ovih drvnih energetskih izvora, budući da su tu u igri: vrsta šuma, uzgojni oblici, raspored drvne industrije, postojeća tražnja za različitim podproizvodima. Proizvodnja drveta za energiju u 2000. godini (Izvor: EurObserv´ER) bila je na području EEZ 47,3 milijuna tona ekvivalenta nafte (TEP6). Ta proizvodnja je u prvom redu bila namijenjena termičkoj uporabi (85 %), ali jednako tako i za proizvodnju električne energije (29,6 TWh7)- Drvo kao energent predstavlja 6,3 % proizvodnje primarne energije u EEZ, ali ne pokriva više 6 TOE Ton-oil-equivalent ; Tonnes equivalent petrole - TEP; (Ekvivalent mazuta u tonama) 7 Twh tera Wat sati, tera = IO12 1 bilijun |