DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Kupe (moderator Miljenko Gašparac, dipl. ing. šum) uzvanici i gosti uživali su u premijerno prikazanom filmu Risnjak u četiri godišnja doba autora Ante Jurića, u razgledavanju uspjelih radova trojice likovnih umjetnika amatera, paljenju kope (žežnice), vožnji kočijom, a nadasve u međusobnom druženju tijekom kojega su uz švedski stol i osvježenje obnavljali uspomene na bliže i dalje Risnjakove dane. Jer, doista, na domjenku je uz velik broj mladih istraživača i ljubitelja prirode, bilo i onih koji se jasno mogu prisjetiti svojih prvih dana u društvu prof. Ive Horvata na istraživanju risnjačke vegetacije. Uz trojicu Horvatovih prvih suradnika, tada apsolvenata šumarstva, Stjepana Bertovića, Zoltana Matana i Zvonimira Zvončeka Pelcera, posljednja dvojica nazočili su proslavi pola stoljeća dugog jubileja Risnjaka. Družeći se s njima, piscu ovih redaka otvorili su uspomene na prvi smještaj ljeti 1948. sa svojim profesorom u staroj lovačkoj nastambi na Smrekovcu, kamo im je konjićem požrtvovno dopremao vodu i hranu Matija G a š parac iz Bijele Vodice. Bila su to sjećanja na upravo započeta vegetacijska istraživanja i kartiranja središnjeg i najljepšeg risnjačkog masiva, Velikog i Malog Risnjaka, Viljske ponikve, Janjičarkog vrha, Medvjeđih vrata, Smrekovca, Cajtiga... Pod nazivom Nacionalni park "Risnjak" - 50 godina, u upravnoj zgradi parka postavljena je zajednička likovna izložba trojice autora-amatera: Cvctka Štanfelja, Mladena Gašpara i Davora Vukovića, čije su slike, kako je to pri službenom otvorenju istakao prof. Marinko Krmpotić, "obojene" motivima i bojom naših gora, šuma, i proplanaka. U stvaralačkom radu sve trojice temeljni motiv izloženih slika je priroda, njena ljepota i veličanstvenost. Šumarnici i Gorani Štanfelj i Gašpar, nadahnuće za svoje likovno istraživanje našli su u svom rodnom kraju, "u čistoći i ljepoti prirode koja ih očarava". Alojzije Frković PROF. DR. SC. IVO TRINAJSTIĆ - HRVATSKI BOTANIČAR (povodom 70. godina života) Uvijek su obljetnice bile prigode za potsjećanja na neke događaje ili zbivanja iz života ličnosti iz znanosti, kulture, povijesti i si. I ovaj je članak potaknut jed nom takvom obljetnicom - 70. godinom života prof, dr. se. Ive Trinaj stića, donedavnoga redovitog sveučilišnog profesora Botanike na Šumarskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tim mu povodom čestitamo i iskazujemo veliku počast i priznanje za ukupni dosadašnji rad, kojim je dao veliki doprinos hrvatskoj geobotanici i botaničkoj znanosti uopće. Budući daje već pisano u Šumarskome listu (1999) o životnome putu prof. dr. se. I. Trinajstića, navest će se samo značajnije promjene nastale od tada, a vezane su za znanstveni i stručni rad. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Tako se on voden geslom "Nulla dies sine lined" posebno istaknuo na publicističkom polju, gdje je sam i u koautorstvu, dosada objavio ukupno oko 650 radova, od kojih je oko 400 znanstvenih, objavljenih u domaćim i inozemnim časopisima. Svojim dosadašnjim radom objelodanio je oko 9000 stranica. 1 kad ne bi bilo nikakvih drugih pokazatelja o njegovoj djelatnosti osim tih 9000 stranica, bilo bi dovoljno da se stekne uvid u opseg njegova rada. No njegovo je djelo ponajprije značajno po sadržaju te po tematici i izvornosti obrade. Dugogodišnjim radom i suradnjom sa šumarnicima, napisao je velik broj radova (oko 170 znanstvenih) vezanih za šumarstvo svih dijelova Hrvatske. U sklopu fltocenoloških i vegetacijskih istraživanja proučavao je pojedine oblike vazdazelene šumske vegetacije i opisao niz novih asocijacija, te nekoliko vegetacijskih sveza, redova i razreda. Tu se posebice ističe as. Oleo-Euphorbietum dendroidis, koju su kasnije diljem Sredozemlja otkrili i prihvatili mnogi drugi istraživači. Slično značenje imaju i as. Ostryo-Quercetum pubescentis i Ostryo-Quercetum ilicis. Opisao je sveze Rhamno-Paliurion, Inulion viseosae, Centaureo- Portenschlagiellion, redove Paliuretalia, Inuletalia viseosae, Centaureo-Campanuletalia, kao i razrede Paliuretea, Inuletea viseosae i Erico-Cistetea. Utvrdio je pridolazak vegetacijske sveze Oleo-Ceratonion u istočnojadranskom primorju, izvršio sintaksonomsku reviziju šuma alepskoga bora (Pinus halepensis), šuma bijele johe (Alnus incana), vegetacije sprudova Drave (Salici-Mvricarietum, Salicetum elaeagn o-daph n o ideš). Tijekom florističkih istraživanja proučavao je floru jadranskih otoka Krka, Kornata, Lastova, Korčule, Unija i Hvara. Za floru Hrvatske otkrio je veći broj novih vrsta npr. Biserrula pelecinus, Ampelodesma inauritanica, Trifolium spumosum, Bidens subalternans, Staehelina dubia, Duchesnea indica, Galinsoga quadriradiata, Medicago arborea, Guizotia abysinica, Cornus hungarica, Pseudofumaria lutea, Cutandia maritima i dr. Taksonomskim istraživanjima povezanim s radom na ediciji "Analitička flora Jugoslavije" (1973-1986) obuhvatio je detaljnu taksonomsku obradu velikog broja rodova. Opisao je četiri nova roda Alyssanthus, Dalmatocytisus, Pevalekia i Phyllolepidum, a rodu Pevalekia ime je dao po svom učitelju i prethodniku akademiku Ivi Pevaleku , dugogodišnjem profesoru Botanike na Sumarskome fakultetu. Opisao je i nove vrste biljaka Alyssum austrodalmaticum, A. litorale, Limonium subanfractum, Iris pseudopallida \I adrlatica. Mnogo je radova objelodanio u inozemnim časopisima, no većina njegovih radova tiskana je u hrvatskim i južnoslavenskim časopisima i edicijama. Iako to danas nije trend, njegovi su radovi ipak naišli na dobar odjek i u domaćem i u inozemnom strukovnom tisku. Tu činjenicu najbolje ilustrira citiranost njegovih radova, ponajprije u europskim, ali i u američkim botaničkim publikacijama. Nerijetko su njegovi radovi objavljeni u slabo priznatim časopisima, prevođeni na europske jezike. Na osobit odjek naišli su radovi s područja taksonomije, što se vidi po prihvaćanju njegovih gledišta u velikom florističkom djelu "Atlas Florae Europae", u čiju je izradu aktivno uključen. Kao i mnogi drugi vrijedni i plodonosni ljudi, i prof, dr. se. Ivo Trinajstić nije izuzetak, pa je daleko više cijenjen i priznat u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Tako je npr. počast njegovu radu iskazao njemački botaničar Mathias Erbcn , koji mu je 1985. godine i posvetio jednu vrstu roda Viola (ljubica) nazvavši je njegovim imenom (Viola ivonis). Svojim dugogodišnjim profesorskim radom na Sumarskome fakultetu u Zagrebu i mnogobrojnim radovima, stekao je dostojno mjesto u hrvatskim i europskim botaničkim krugovima. Prihvaćanje njegovih gledišta na području flore, vegetacije i taksonomije u europskim okvirima, najbolje govore o mjestu koje zauzima na tom prostoru. O tome govori i njegovo ime, za koje se našlo mjesta u mnogim svjetskim botaničkim časopisima i djelima, dok je u domaćim okvirima nerijetko prešućivan i nedovoljno istican. Prof. dr. se. Ivo Trinajstić nije šumarnik po općoj naobrazbi, ali je šumu doživljavao i razumio na osobit i sebi svojstven način, te je šumarskoj botanici i botanici upće dao jednu posebnu dimenziju, koja će još dugo biti nit vodilja među mnogim istraživačima. Iako je prof. dr. se. Ivo Trinajstić u ozbiljnim godinama kada bi se trebao odmarati od dugotrajnoga i iscrpljujućeg istraživačkog rada, on neposustaje, već i dalje istražuje, piše i putuje. Vjerojatno je to jedini način kojim takav čovjek zna živjeti i funkcionirati, bez obzira na dob, životne teškoće i si. To je njegovo opredjeljenje koje treba cijeniti. Možemo mu samo poželjeti da ga služi zdravlje, a njegov vedri duh još dugo krasi. Izv. prof. dr. se. Josip Franjić |