DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 83     <-- 83 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 11-12. CXXVII (2003), 609-616


UDK 630* 931 + 238


ENERGETSKO ZAKONODAVSTVO ZA KORIŠTENJE ŠUMSKE BIOMASE


I OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE U EUROPSKOJ UNIJI


I REPUBLICI HRVATSKOJ


ENERGY SECTOR LEGAL FRAMEWORK FOR FOREST BIOMASS AND


RENEWABLE ENERGY UTILIZATION AND IN THE EUROPEAN UNION


AND THE REPUBLIC OF CROATIA


Julije DOMAC*


SAŽETAK: Bitni dijelovi svakog sustava za poticanje obnovljivih izvora su
zakonodavno okruženje, regulirana i poticajna cijena energije iz biomase, organizacija
i način sudjelovanja institucija i ustanova, dejinirani ciljevi i jasna
strategija, definiranje nositelja pojedinih aktivnosti, te identifikacija i provedba
potrebnih poticajnih mjera. U prošlosti u Hrvatskoj takav sustav nije
postojao, a korištenje biomase provodilo se uglavnom neorganizirano, bez
podrške države te u znatnoj mjeri uz korištenje zastarjelih i energetski neučinkovitih
tehnologija. Posljednjih godina, dijelom i pod utjecajem suvremenih
kretanja u Europskoj uniji dolazi do promjena ovakvog stanja, što se sve u
ovom radu i opisuje, a donosi se i pregled najvažnijih dokumenata.


Ključne riječ i: zakonodavstvo, biomasa, obnovljivi izvori


1. UVOD - Introduction


Iskustva razvijenih zemalja koje su s uspjehom
provele programe korištenja biomase za proizvodnju
energije i u kojima je udio biomase u ukupnoj
proizvodnji energije znatan, pokazuju da je potrebno
razraditi cjeloviti sustav korištenja biomase. Sastavni i
vrlo bitni dijelovi takvog sustava su zakonodavno
okruženje, regulirana i poticajna cijena energije iz biomase,
organizacija i način sudjelovanja institucija i
ustanova, definirani ciljevi i jasna strategija, definiranje
nositelja pojedinih aktivnosti, te identifikacija i
provedba potrebnih poticajnih mjera.


Iako je Hrvatska zemlja sa značajnim potencijalom
biomase za proizvodnju energije, takav sustav u prošlosti
nije postajao, a korištenje biomase provodilo se
uglavnom neorganizirano, bez podrške države te u
znatnoj mjeri uz korištenje zastarjelih i energetski neučinkovitih
tehnologija.


Početkom 1997. godine Vlada Republike Hrvatske
pokrenula je Nacionalni energetski program BIOEN


* Mr. sc. Julije Domac, dipl. ing., Energetski institut Hrvoje Požar,
Savska 163, 10000 Zagreb


(Program korištenja energije biomase i otpada) s ciljem
uspostave sustava trajne skrbi o korištenju energije biomase
i otpada te zaštiti okoliša. Rezultati programa
BIOEN korišteni su pri izradi Strategije energetskog
razvitka Republike Hrvatske (prvi nacrt 1998., konačni
dokument prihvaćen u ožujku 2002. godine kao dio
strategije Hrvatska u 21. stoljeću) [1 ]. U tom je dokumentu
biomasa po prvi puta prepoznata kao najznačajniji
obnovljivi izvor energije u Hrvatskoj, a za njeno su
korištenje predviđene i poticajne mjere u Programu
provedbe energetske strategije koji je pred donošenjem.


U srpnju 2001. Hrvatski sabor je prihvatio tzv. paket
energetskih zakona, a tijekom 2003. i Zakon o Fondu
za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U srpnju
iste godine Vlada Republike Hrvatske donijela je
Uredbu o državnim potporama, a 23. rujna 2003. na
javnoj je raspravi po prvi put predstavljen nacrt Pravilnika
o obnovljivim izvorima energije. Sve ovo preklapa
se i s donošenjem Nacionalne šumarske strategije i
politike koju je Vlada Republike Hrvatske donijela na
svojoj sjednici održanoj 17. srpnja 2003., a koja izrijekom
navodi korištenje biomase za energiju u dijelu optimalnog
gospodarenja svim šumskim resursima.


609




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 84     <-- 84 -->        PDF

J. Domac: ENERGETSKO ZAKONODAVSTVO ZA KORIŠTENJE ŠUMSKE BIOMASE ...


Šumarski list br. II 12. CXXVI1 (2003), 609-616


U zemljama Europske unije pozitivne posljedice i
prednosti korištenja energije biomase već su odavno
prepoznate, stoje i bio glavni razlog za stvaranje poticajnog
zakonodavnog okruženja, kako na razini pojedinih
zemalja, tako i na razini cijele Europske unije. Na
temelju navedenoga, može se zaključiti da su kretanja


na području korištenja energije biomase i ostalih obnovljivih
izvora energije u Hrvatskoj nakon dugog vremena
u suglasju s kretanjima u Europskoj uniji, te da
nakon niza godina postoje bitno povoljnije mogućnosti
za uspješan razvoj ovog sektora.


2. ZAKONODAVNI OKVIR ZA OBNOVLJIVE IZVORE NA
PODRUČJU EUROPSKE UNIJE


Legal framework for renewable energy sources in the European Union


Europska unija prepoznaje važnost obnovljivih izvora
te je kroz službene dokumente (Zelena knjiga, Bijela
knjiga, Direktive´) donesen cjelokupni program
njihovog korištenja i poticanja.


Dokument koji određuje općenite smjernice za Europsku
uniju u području energetike je Bijela knjiga o
energetskoj politici [2]. Između ostalog, navode se tri
zahtjeva za budući razvoj energetskog sustava:


zaštita okoliša;


sigurnost opskrbe energijom;


konkurentnost industrije.


Tehnologije proizvodnje energije iz obnovljivih izvora
se u tom smislu prepoznaju kao potpuno u skladu
s navedenim zahtjevima.


Temeljni dokument koji određuje politiku Europske
unije prema obnovljivim izvorima energije je Bijela
knjiga o obnovljivim izvorima [3]. Bijela knjiga se na-
dovezuje na Zelenu knjigu o obnovljivim izvorima
usvojenu 1996. godine radi poticanja diskusije o problematici
njihovog korištenja. Kao jedan od važnijih zaključaka
navodi se da su, unatoč značajnom potencijalu,
obnovljivi izvori trenutno nejednako i nedovoljno iskorišteni
u Europskoj uniji. Njihov udio u ukupnoj potrošnji
energije iznosi oko 6 % te se u budućnosti predviđa
značajan porast. Radi što boljeg rješavanja budućih problema
vezanih uz porast korištenja obnovljivih izvora
energije, potreban je zajednički napor i na razini svih zemalja
članica i na razini lokalnih zajednica. Također se
navodi da je korištenje obnovljivih izvora značajno ne
samo zbog iskorištenja vlastitih resursa, nego i radi zadovoljavanja
obveza vezanih uz zaštitu okoliša.


Osnovni cilj na razini Europske unije na području
obnovljivih izvora, određen u Bijeloj knjizi, je do
2010. godine povećati njihov udio u ukupnoj potrošnji
energije na 12 %. Svaka zemlja članica u tom smislu
donosi vlastitu strategiju, unutar čega predlaže svoj doprinos
ukupnom cilju te navodi planirane poticajne
mjere. Važno je naglasiti daje za donošenje takve stra


tegije potrebno procijeniti moguć doprinos za svaki
pojedini obnovljivi izvor i na nacionalnoj i na lokalnoj
razini, odnosno potrebna je zasebna analiza za razne
tehnologije te donošenje pod-ciljeva za svaku od njih.
Navedeno omogućava relativno veliku fleksibilnost
primjene, pogotovo na razini lokalnih zajednica.


Iako su neke tehnologije obnovljivih izvora već dostigle
određenu zrelost, postoje još uvijek značajne
prepreke njihovom prodoru na tržište. U svrhu poticanja
razvoja i tržišnog prodora projekata u većem broju
te osiguranja koordinirane provedbe na razini Unije,
Europska komisija je predložila posebnu kampanju za
promociju obnovljivih izvora koja definira zasebne ciljeve
za pojedine tehnologije. Ključne mjere koje se
predlažu je provedba odnosno ugradnja sljedećeg:


1.000.000 fotonaponskih sustava
10.000 MW vjetroelektrana
10.000 MW, postrojenja na biomasu
integracija obnovljivih izvora u lokalne zajednice
5.000.000 tona tekućih biogoriva


Uobičajeno je u sklopu Bijele knjige ugraditi i postupak
provjere odnosno izvještavanje o napretku i provedbi
planiranih ciljeva, te je prvo takvo izvješće objavljeno
2001. godine [4]. U Tablici 1 iznose se, za svaku
zemlju članicu, u izvješću navedene poticajne mjere
odnosno politika prema obnovljivim izvorima energije.


Trenutno Europska unija pokriva oko 50 % ukupne
energetske potrošnje iz uvoza, a ukoliko se ne poduzmu
nikakve mjere predviđa se da bi za 20 do 30 godina
taj iznos mogao narasti na 70 %. Uvoz energije uzrokuje
ovisnost o vanjskim čimbenicima na koje se vrlo
malo može utjecati, odnosno uzrokuje nesigurnosti u
opskrbi energijom povezane s mogućim vrlo visokim
troškovima. Europska unija prepoznaje ovaj problem
kao jedan od ključnih za budući razvoj. Stoga je 29.
studenog 2000. godine donesena Zelena knjiga o sigurnosti
opskrbe [5] radi poticanja rasprave o geopolitičkim,
ekonomskim i ekološkim gledištima u osigu-


Bijela knjiga Europske komisije je dokument koji sadrži prijedloge programa provedbe za specifično područje. U nekim slučajevima se
nadovezuje na Zelenu knjigu, koja se objavljuje radi pokretanja diskusije i konzultacija na europskoj razini. Na temelju pozitivno ocijenjene
Bijele knjige od Vijeća Europe, stvara se program provedbe Europske unije za navedeno područje. Direktive, odnosno smjernice,
obično se nadovezuju na Bijelu ili Zelenu knjigu te detaljnije određuju potrebne mjere i ciljeve za realizaciju programa. Direktive predlaže
Europska komisija, a usvaja ih Vijeće Europe.


610




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 85     <-- 85 -->        PDF

J. Domac: ENERGETSKO ZAKONODAVSTVO ZA KORIŠTENJE ŠUMSKE BIOMASE


Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003), 609-616


ranju dobave energije Unije. Korištenje obnovljivih izvora
u Zelenoj se knjizi navodi kao jedan od postupaka
kojim se povećava sigurnost opskrbe energije, te je kao
jedan od ciljeva navedeno i sljedeće: do 2020. godine
20 % goriva u cestovnom prometu potrebno je zamijeniti
s alternativnim gorivima. Ispunjenje tog ambicioznog
cilja zahtijeva znatan napor i zajedničku provedbu
svih zemalja članica, te 7. studenog 2001. godine Europska
komisija objavljuje tri dokumenta vezana uz
korištenje alternativnih goriva u prometu:


Priopćenje o alternativnim gorivima za korištenje
u cestovnom prometu i skupu mjera za poticanje
korištenja biogoriva [6], dodatno naglašava
prednosti korištenja alternativnih goriva te navodi
biogoriva, prirodni plin te vodik kao tri potencijalna
alternativna goriva od kojih svaki može do 2020. dosegnuti
udio od 5 % ili više u cestovnom prometu;


Direktivu o promociji uporabe biogoriva u prometu
[7], usvojenu 8. svibnja 2003. na temelju Prijedloga
direktive o promociji uporabe biogoriva
u prometu [8], a koja daje jasnu definiciju svih biogoriva
te propisuje obvezu zemljama članicama da
osiguraju plasiranje minimalnog udjela biogoriva
na tržište;


Prijedlog amandmana na direktivu 92/81/EEC s
obzirom na mogućnost primjene manjih poreznih
stopa, odnosno trošarina na mješavinu mineralnih
goriva s biogorivima i na čista biogoriva [9].
Time se stvaraju novi uvjeti za oporezivanje biogori


va, odnosno omogućava se primjenjivanje nižih poreza
radi postizanja niže cijene, što se prepoznaje
kao ključni uvjet postizanja zadanih ciljeva.
Osim na području tekućih goriva, Europska komisija
kroz direktive značajnu podršku daje i korištenju obnovljivih
izvora za proizvodnju električne energije te
za kombiniranu proizvodnju električne i toplinske
energije. Do sada su ukupno objavljena dva dokumenta
relevantna za ovo područje:


Direktiva o promociji električne energije iz obnovljivih
izvora [10], usvojena 27. rujna 2001.,
koja postavlja cilj da do 2010. godine 12 % ukupno
proizvedene električne energije bude iz obnovljivih
izvora. Uz značajne odredbe o obvezi povećanja
energetske učinkovitosti pri proizvodnji električne
energije, ova direktiva po prvi puta donosi jasnu i
preciznu definiciju biomase koja glasi: Biomasa je
biorazgradiva frakcija proizvoda, otpada i ostataka
iz poljoprivrede (uključujući biljnogojstvo i stočarstvo),
šumarstva i srodnih djelatnosti te biorazgra-
divi dio industrijskog i komunalnog otpada.


Nacrt Direktive o promociji kogeneracije [11],
objavljen 22. srpnja 2003., predlaže da se za nacionalne
ciljeve postavi udio od 18 % kogeneracije u
proizvodnji električne energije do 2010. godine.
Nacrt dodatno identificira i predlaže načine uklanjanja
prepreka za kogeneraciju, omogućava olakšan
pristup mreži za proizvođače koji u kogeneraci-
ji koriste obnovljive izvore i si.


Tablica 1. Pregled politike zemalja članica EU prema obnovljivim izvorima energije (stanje 2003. godine)


Zemlja


Zakoni i pravilnici


Cilj/opis


Austrija


´Elektrizitätswirtschafts und
Organisationsgesetz - EI WOG (2000)´


Obveza operatora distribucijskih mreža da osiguraju
do 2007. godine udio od 4 % električne energije iz
OIE (isključene velike hidroelektrane).
Dodatno, krajnji korisnici ili trgovci električnom
energijom iz Austrije moraju osigurati da 8 %
isporučene električne energije dolazi iz malih
hidroelektrana (do 10 MW) lociranih u Austriji.
Ispunjenje ovog zahtjeva mora biti dokumentirano
specifičnim certifikatima za male hidroelektrane.
Austrijska vlada je u rujnu 2000. godine donijela
odluku o načelima nacionalne strategije o
promjeni klime, što uključuje poseban naglasak
na promociju OIE.


Belgija


´Beleidsnota Energie 2000-2004 (Flanders)´
Izvještaj o politici Belgije prema OIE na
AGORES Internet stranicama


Flandrija:


3 % udjela OIE u ukupnoj proizvodnji energije


do kraja 2004, 5% do 2010.


Udio OIE u proizvodnji električne energije treba


iznositi 1 % u 2001., 3 % u 2004. i 5 % u 2010.


U tijeku je donošenje odluke flandrijske Vlade o


uspostavi sustava zelenih certifikata s propisanim


udjelom za opskrbljivače električne energije


zajedno s uspostavom fonda za OIE.


Valonija:


3 % udjela OIE u potrošnji energije u 2000. godini


i 5 %u 2010.



611




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 86     <-- 86 -->        PDF

J. Domac: ENERGETSKO ZAKONODAVSTVO ZA KORIŠTENJE ŠUMSKE BIOMASE ... Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003). 609-616


U tijeku pripreme za donošenje odluke o poticanju
proizvodnje električne energije iz OIE, uključujući
uspostavu sustava zelenih certifikata s propisanim
udjelima za opskrbljivače električnom energijom.


Danska


´Energy 21´ plan provedbe (1996)
Zakon o opskrbi električnom energijom (1999)
Politički dogovor o reformi elektroenergetskog
sektora (1999)


Ciljani iznosi od 12-14 % OIE u ukupnoj potrošnji
energije do 2005., dugoročni cilj 35 % udjela OIE u
ukupnoj potrošnji energije do 2030.
Dodatni cilj od 20 % OIE u potrošnji električne
energije do 2003., uvođenje propisanih godišnjih
kvota OIE za potrošače. Priprema sustava zelenih
certifikata, planirani početak do 2003.


Finska


Plan provedbe OIE (1999)


Povećati doprinos OIE u ukupnoj potrošnji energije
za 50 % (3Mtoe) do 2010., a udvostručiti do 2025.
Povećanje OIE u potrošnji električne energije za
8,35 TWh između 1995-2010., što daje udio OIE
u potrošnji električne energije od 31 % do 2010.


Francuska


´Le programme national de lutte contre
le changement climatique´ (2000)
´Plan bios-energie et development local´


Nema zajedničkog cilja za OIE, nego strategije i
ciljevi za pojedine sektore:


Program EOLE 2005: 250-500 MW vjetroelektrana
do 2005., predloženo 3000 MW vjetroelektrana
do 2010 kao dio strategije o promjeni klime.
Dodatno, razvoj proizvodnje energije iz biomase,
sunca, geotermalne energije i posebni program
za Korziku.


Grčka


´Energy 2001´ plan provedbe
Izvješće o politici Grčke prema OIE na
AGORES Internet stranicama


Porast udjela OIE u nacionalnoj energetskoj bilanci
od 5,4 %u 1996. do 8,2-8,5 % u 2010., najviše
kroz korištenje energije vjetra i biomase.
Desetogodišnji plan razvoja elektroprivrede
(1994-2003): 306 MW instalirane snage velikih
hidroelektrana, 17 MW malih hidroelektrana i
37 MW vjetroelektrana do 2003.


Njemačka


´Erneuerbare Energien Gesetz (2000)´


Najmanje udvostručiti udio OIE u ukupnoj potrošnji


energije do 2010. Znatan porast udjela OIE u


potrošnji električne energije radi zadovoljenja


navedenog uvjeta.


Ugradnja dodatnih 300 MW sunčanih fotovoltaika u


sklopu programa ´ 100.000 sunčanih krovova´


(1999-2004).


Irska


Zelena knjiga o održivoj energiji (1999)


Ugradnja 500 MWe iz OIE u razdoblju od 2000. do
2005. Porast udjela OIE od 6 % u 1998. na 12,4 %
u 2005. Zahtjev od 3,75 % udjela OIE u
ukupnoj potrošnji energije.


´Alternative Energy Requirement´je središnji sustav
usklađivanja ponude i potražnje za električnom
energijom iz OIE i predstavlja glavni mehanizam
potpore za OIE.


Italija


Nacionalna bijela knjiga za ocjenu koristi OIE
Odluka od 11. studenog 1999. o električnoj
energiji iz OIE


Očekivani porast proizvodnje energije iz OIE od
11,7 Mtoe u 1997. na 20,3 Mtoe u razdoblju
2008-2012. Predviđeni porast instalirane snage od
17104 MWe (1997) na 24700 (2008-2012).
Od 2002. obveza velikih proizvođača ili uvoznika
električne energije iz fosilnih goriva da proizvode ili
kupuju 2 % električne energije iz OIE (iz novih
postrojenja). Planiranje sustav zelenih certifikata
u skladu s navedenom obvezom.


Luksemburg


´Strategie nationale de reduction das emissions
de gaz ä effet de serre´ (2000)


10 % ukupne potrošnje električne energije mora biti
pokriveno iz OIE do 2010.


Nizozemska


Program provedbe od 1997 do 2000:
´Renewable Energy-Advancing Power´ (1997)


5 % OIE u ukupnoj potrošnji energije do 2010.
te 10% do 2020.



612




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 87     <-- 87 -->        PDF

J. Domac: ENERGETSKO ZAKONODAVSTVO ZA KORIŠTENJE ŠUMSKE BIOMASE


Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003). 609-616


Izvještaj o energiji (1999)


1000 MW vjetroelektrana na ´kopnenim´ lokacijama


do 2000. Nema posebnog plana za električnu


energiju iz OIE.


Vlada je obvezala elektroprivrede da distributeri


moraju prodati 1700 GWh električne energije iz


OIE do kraja 2000.


Sustav zelenih naljepnica je u uporabi od 1998. kao


prethodnica za sustav zelenih certifikata.


Dragovoljni sustav utrživih zelenih certifikata za


OIE, plin i toplinu je u pripremi.


Portugal


´Programa Energia´


Izvješće o politici Portugala prema OIE na


AGORES Internet stranicama


Nema zajedničkog cilja za OIE, ali postoje
specifični ciljevi za pojedine tehnologije kroz
sheme financijske potpore (npr. 180 MWe iz
OIE do kraja 1999. kroz program ENERGIA).
Neki će se dijelovi programa ENERGIA nastaviti u
novom programu provedbe.


Španjolska


´Plan de Fomento de las Energias
Renovables/Programa de Energias
Renovables´(1999)


Sveobuhvatni plan za razvoj OIE, postavljen cilj od
12 % ukupne energetske potrošnje iz OIE do 2010.
Dodatno, cilj od 29,4 % udjela OIE u proizvodnji
električne energije do 2010.


Švedska


´Bill on a Sustainable Energy Supply´ (1997)
´Regeringens proposition 1999/2000:
134 Ekonoiniske förutsättningcr for
elproduktion frän fbrnybara energikällor´
(2000)


Dodatnih 1,5 TWh električne energije iz OIE do
kraja 2002. iz 3 izvora:


- kogeneracijskih postrojenja na biogoriva:
0,75 TWh


- vjetroelektrana: 0,5 TWh


- malih hidroelektrana: 0,25 TWh


Vlada predložila sustav zelenih certifikata u
kombinaciji s minimalnim propisanim udjelima OIE,
planiran početak od 1. siječnja 2003.


UK


´New and Renewable Energy - Prospects for
the 21 st Century - Conclusions in Response
to the Public Consultation, DTI´.


Vlada predložila udio od 5 % OIE u proizvodnji
električne energije do 2003. i 10% do 2010.
Ostvarenje kroz ´obvezu za obnovljive izvore´ za
licencirane opskrbljivače električnom energijom.
Razvoj tržišta zelenih certifikata kao potpora
´obvezi za obnovljive izvore´.


Norveška


´Stortingsmeldingnr. 29 1998-99´(1999)


Dodatnih 4 TWh toplinske energije godišnje iz OIE,
toplinskih pumpi i ´viška topline´ do 2010. 3 TWh
godišnje proizvodnje iz vjetroelektrana do 2010.



3. ENERGETSKO ZAKONODAVSTVO I POTICAJNI MEHANIZMI U HRVATSKOJ
Energy sector legal framework and supportive measures in Croatia


Republika Hrvatska ratificirala je 1997. godine
Ugovor o Energetskoj povelji, čija je svrha utemeljenje
pravnog okvira za unapređenje dugoročne suradnje na
području energetike, zasnovane na dopunjavanju i uzajamnoj
koristi. Takoder je ratificiran i Protokol energetske
povelje o energetskoj učinkovitosti i pripadajućim
problemima okoliša, koji promovira energetsku
učinkovitost i dosljedno smanjivanje negativnih utjecaja
energetskih sustava na okoliš te potiče suradnju na
području energetske učinkovitosti.


Od samog početka razvoja zajedničkog tržišta,
zemlje članice Europske unije obvezale su se promijeniti
odnose u energetskom sektoru u skladu sa skupnim
pravilima određenim direktivama za liberalizaciju tržišta
električne energije i plina. Zbog toga su, a radi bu


dućeg usklađivanja postojećeg zakonodavnog i institucionalnog
okvira s onim u Europskoj uniji, u paket zakona
kojima se uređuje energetski sektor ugrađene i temeljne
odrednice Direktive o liberalizaciji tržišta
električne energije (96/92/EC) te Direktive o liberalizaciji
tržišta plina (98/30/EC).


Hrvatski sabor je na sjednici 19. srpnja 2001. godine
usvojio novi zakonodavni okvir od pet zakona kojima
se uređuju odnosi u energetskom sektoru. To su:


Zakon o energiji (NN 68/01),


Zakon o tržištu električne energije (NN 68/01),


Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata (NN 68/01),


Zakon o tržištu plina (NN 68/01),


Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN


68/01).


613




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 88     <-- 88 -->        PDF

J. Domac: ENERGETSKO ZAKONODAVSTVO ZA KORIŠTENJE ŠUMSKE BIOMASE


Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003), 609-616


Zakon o energiji kao temeljni zakon regulira organizaciju
i institucije vezane uz korištenje obnovljivih
izvora energije, upravljanje energetskim resursima,
planiranje razvoja energetskog sektora te druga važna
pitanja. Zakon predviđa izradu Pravilnika o korištenju
obnovljivih izvora energije koji definira obnovljive izvore
po vrsti, tehnologiji i mogućnosti korištenja te
klasificira postrojenja koja koriste obnovljive izvore
energije, pojedina prava i obveze energetskih subjekata,
te određuje načine poticanja proizvodnje energije iz
obnovljivih izvora.


Zakon o energiji definira Strategiju energetskog razvoja
kao osnovni akt kojim se utvrđuje energetska politika
i planira energetski razvoj Republike Hrvatske.
Sabor Republike Hrvatske usvojio je u ožujku 2002. godine
Strategiju energetskog razvoja za razdoblje od deset
godina. Na temelju Strategije energetskog razvoja
Vlada Republike Hrvatske donosi Program provedbe
Strategije energetskog razvoja, kojim se utvrđuju mjere,
nositelji aktivnosti i dinamika realizacije energetske politike
i provođenja nacionalnih energetskih programa,
način ostvarivanja suradnje s tijelima lokalne i područne
(regionalne) samouprave na području planiranja razvoja
energetskog sektora i suradnje s energetskim subjektima
te s međunarodnim organizacijama. Plan provedbe Strategije
energetskog razvoja je izrađen i u proceduri donošenja
od Hrvatskog sabora.


Projekti obnovljivih izvora energije zamišljeni su
kao investicijski projekti u kojima će privatni investitori
svoj proizvod - električnu ili toplinsku energiju -
izravno ili preko posrednika prodavati krajnjim potrošačima.
Dosadašnja mogućnost prodaje električne
energije bila je osnovana na internoj odluci Uprave Hrvatske
elektroprivrede (HEP) iz 1994. godine, prema
kojoj je električna energija iz vjetroelektrana, malih
hidroelektrana i termocncrgctskih (kogeneracijskih)
objekata do nazivne snage 5 MW vrednovana sa 70 do
90 posto prosječne prodajne cijene električne energije.
Za veće objekte bilo je predviđeno da se otkupna cijena
dogovara u izravnim pregovorima s HEP-om od slučaja
do slučaja. Ipak, pokazalo se da ovakav okvir nije
najsretnije rješenje, jer su se projekti korištenja obnovljivih
izvora najčešće nalazili u financijski i pregovarački
vrlo nepovoljnom položaju u odnosu na HEP, pa
su do 2000. godine samo rijetki sklopili Ugovor o otkupu
električne energije. Nakon donošenja energetskih
zakona u 2001. godini, situacija se čak i pogoršala, jer
je navedena Odluka u očekivanju izrade podzakonske
regulative za ovo područje opozvana.


Prema nacrtu Pravilnika o obnovljivim izvorima
energije, koji je nakon dugog očekivanja široj javnosti
predstavljen 23. rujna 2003. godine, obnovljivi izvori bi
po prvi puta dobili stabilan i poticajan zakonski okvir.
Pravilnikom se određuju uvjeti i načini za proizvodnju
energije iz obnovljivih izvora, njihova vrsta, tehnologija


i mogućnost korištenja, klasificiraju postrojenja koja
koriste obnovljive izvore energije, utvrđuju pojedina
prava i obveze energetskih subjekata, te određuju načini
poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.
Pravilnikom se uvodi Registar projekata obnovljivih
izvora energije, način njegovog osnivanja te uvjeti za
upis projekata i postrojenja. Svrha uvođenja navedenog
Registra je osiguranje kontrole razvoja projekata obnovljivih
izvora energije, te praćenje i učinkovito upravljanje
sredstvima poticaja od čega je najznačajnija otkupna
cijena električne energije.


Temelj za poticaj u vidu otkupne cijene električne
energije, odnosno dodatka za svaki proizvedeni kilo-
vatsat električne energije iz obnovljivih izvora, osim u
opisanom Zakonu o energiji, nalazi se i u članku 17.
stavak 4. Zakona o tržištu električne energije. Prema
njemu, proizvođači koji koriste obnovljive izvore energije
i isporučuju električnu energiju u okviru minimalnog
propisanog udjela, imaju pravo na poticaje u skladu
s odrednicama sadržanim u članku 26. stavak 4. Zakona
o energiji.


Minimalni propisani udio električne energije iz obnovljivih
izvora (kvota) određenje u članku 17. stavak
4. Zakona o tržištu električne energije. Taj udio predstavlja
onaj kapacitet postrojenja na obnovljive izvore
za koji je operator tržišta, odnosno pravna osoba koja
obavlja djelatnost organiziranja tržišta električnom
energijom u Republici Hrvatskoj, dužan osigurati otkup
po cijenama koje uključuju poticaje. Prvi prijedlog
minimalno propisanog udjela iznosi 300 MVV.


Otkupna cijena električne energije iz obnovljivih
izvora koja uključuje poticaje određena je posebnom
formulom. Prema članku 28. navedenog Pravilnika,
ukupna naknada za isporučenu električnu energiju za
postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije
izračunava se prema sljedećoj formuli:


Na = Pro + Pot, pri čemu su:


Na - ukupna naknada za isporučenu energiju u ku-
nama/kWh;


Pro - prosječna godišnja prodajna cijena ostvarena
primjenom tarifnih sustava u kunama/kWh;


Pot - poticaj za korištenje obnovljivih izvora energije
u kunama/k Wh, a ukupna se naknada zaokružuje
se na dvije decimale.


Ostali poticaji uključuju različite financijske poticajne
mehanizme u smislu subvencioniranja, koji osim
u ovom Pravilniku, svoje uporište nalaze i u Zakonu o
Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN
107/03) te u Uredbi o državnim potporama (NN
121/03).


Zakon o fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost,
usvojen 24. lipnja 2003. godine, osniva poseban
Fond radi financiranja pripreme, provedbe i razvoja
programa i projekata u području očuvanja okoliša te


614




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 89     <-- 89 -->        PDF

J. Domac: ENERGETSKO ZAKONODAVSTVO ZA KORIŠTENJE ŠUMSKE BIOMASE


Šumarski liši br. II 12, CXXVII (2003). 609-616


energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije.
Sredstva za financiranje projekata osiguravaju se iz namjenskih
prihoda Fonda, prihoda ostvarenih uvođenjem
sljedećih naknada po načelu zagađivač plaća:


naknada onečišćivača okoliša,


naknade korisnika okoliša,


naknada na opterećivanje okoliša otpadom,


posebne naknade za okoliš na vozila na motorni
pogon.


Jedinične naknade i korektivne koeficijente na temelju
kojih se obavlja izračun naknada i posebne naknade
propisat će Vlada Republike Hrvatske posebnom
uredbom (u izradi).


Uredba o državnim potporama predviđa dodjelu potpora
i za istraživanja i razvoj (do 100 % za temeljna, do


Usvajanje novog zakonodavnog okvira u sklopu reforme
energetskog sektora Republike Hrvatske, ali i
ukupne reforme hrvatskog zakonodavstva na putu prema
Europskoj uniji, od ključnog je značenja za daljnji
razvoj i budućnost iskorištavanja šumske biomase i
ostalih obnovljivih izvora energije. Nakon niza godina
u Hrvatskoj konačno postoji naznaka bitno povoljnijih
mogućnosti za uspješan razvoj ovog sektora, kao što se
to već odavno dogodilo u zemljama Europske unije.


Kao stoje pokazao program BIOEN, u Hrvatskoj bi
se proizvodnjom energije iz biomase i otpada moglo do
2020. godine osigurati barem 15 % ukupne potrošnje
primarne energije. Za to Republika Hrvatska ima realne
mogućnosti, po uzoru na Austriju, Finsku i Dansku,
ali postoje i brojne prepreke. Osim zakonodavnog
okruženja čiji je proces nastajanja opisan u ovom radu,
treba istaći nerazvijenost financijskog tržišta, nepovjerenje
banaka i skupi kapital, neusklađenost s hrvatskim
standardima, neiskustvo lokalnih tvrtki u organizaciji
projekata, neiskustvo nadležnih administrativnih službi
u postupku ishođenja dozvola, probleme reguliranja
imovinsko-pravnih odnosa te nesredenost zemljišnih
knjiga. Evidentan je i nedostatak profesionalnog i školovanog
kadra za problematiku obnovljivih izvora, i s
tim u vezi nepostojanje odgovarajućih kolegija i usmjerenja
na svim obrazovnim razinama.


Što se tiče proizvodnje toplinske energije iz šumske
biomase, situacija je također vrlo složena, s obzirom da
je opskrba u nadležnosti lokalne zajednice, odnosno


5. IZVORI


[1] Domac, J. (ur.) et al. 2001. BIOEN -Program korištenja
energije biomase i otpada: Nove spoznaje
i provedba. Energetski institut "Hrvoje Požar",
Zagreb.


50 % za primjenjena i do 25 % za razvojna istraživanja
te do 75 % za studije tehničke izvedivosti) te zaštitu
okoliša. Za zaštitu okoliša potpora je predviđena i posebno
za energetsku učinkovitost i istodobnu proizvodnju
električne i toplinske energije (kogeneracija), te za
obnovljive izvore energije. Velikim poduzetnicima odobrava
se potpora do visine 40 % opravdanih troškova, a
malim i srednjim poduzetnicima do visine 50 % opravdanih
troškova. Ovaj iznos potpore može se povećati za
10 % opravdanih troškova za ulaganja u obnovljive izvore
energije, koji u cijelosti zadovoljavaju energetske
potrebe zaokružene zajednice. U iznimnim slučajevima
za ulaganja u obnovljive izvore energije, moguće je
odobriti i veći udio državne potpore ako se dokaže daje
državna potpora prijeko potrebna.


predstavlja komunalnu djelatnost. U nekoliko hrvatskih
gradova razmišljalo se o uvođenju biomase kao goriva u
centraliziranim sustavima opskrbe, ali je realizacija do
sada izostala zbog organizacijskih, financijskih, ali i
specifičnih lokalnih problema. Problem je i nepostojanje
tržišta biomase u Hrvatskoj, a samo je po sebi jasno
da pouzdana opskrba energetskih postrojenja biomasom
predstavlja nužan preduvjet njihovog rada.


Nadalje, izvor problema za buduće investitore je i
nepostojanje rezerviranog prostora za gradnju objekata
obnovljivih izvora energije u županijskim prostornim
planovima, stoje preduvjet za izdavanje lokacijske dozvole.
Potreba za izgradnjom nepostojeće infrastrukture
ima značajne posljedice u povećanju troškova, a u takvim
okolnostima profitabilnost projekta moguće je postići
jedino adekvatnom veličinom. Objektivna okolnost
je i loše stanje električne mreže koja na lokacijama udaljenim
od čvrstih mrežnih točaka nije u mogućnosti prihvatiti
velike količine proizvedene energije.


Donošenje kvalitetnog i poticajnog zakonodavnog
okruženja za korištenje energije šumske biomase samo
je jedan od prvih koraka na dugom putu do uspješnog i
učinkovitog korištenja najznačajnijeg obnovljivog izvora
energije u Hrvatskoj. Zajedničko djelovanje i
partnerstvo šumarske, energetske struke te svih ostalih
struka koje imaju svoju ulogu u tom procesu, javnosti i
političara te poduzetništva i državne uprave, jedini je i
pravi način kako brzo i uspješno stići do ovog cilja.


[2] White Paper: an Energy Policy for the European
Union, COM(95) 682, Final, January 1996.


[3] Energy for the Future: Renewable Sources of Ener-


4. ZAKLJUČAK - Conclusion


References


615




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 90     <-- 90 -->        PDF

.1. Domac: ENERGETSKO ZAKONODAVSTVO ZA KORIŠTENJE ŠUMSKE BIOMASE ... Šumarski list br. 11-12, CXXVI1 12003). 609-616


gy, White Paper for a Community Strategy and tion of the use of biofuels or other renewable


Action Plan, COM(97) 599, Final, November fuels for transport, Official Journal L 123.


1997. [8] Proposal for a Directive of the European Parlia-


[4] Communication from the Commission to the Coun- ment and of the Council on the Promotion of the


cil, the European parliament, the Economic and Use of Biofuels for Transport, 2001/0265


Social Committee and the Committee of the Re- (COD).


gions on the Implementation of the Community [9] proposal for a Council Directive Amending Direc-


Strategy and Action Plan on Renewable Energy tjve 92/81/EEC with Regard to the Poossibility


Sources (1998-2000), COM(2001) 69 Final. 0f Applying a Reduced Rade of Excise Duty on


[5] Green paper Towards a European strategy for the se- Certain Mineral Oils Containing Biofuels and


curity of energy supply, COM(2000) 769 Final. on Biofuels, 2001/0266 (CNS).


[6] Communication from the Commision to the Euro- [10] Directive 2001/77/EC on the promotion of the


pean Parliament, the Council, the Economic and electricity produced from renewable energy


Social Committee and the Committee of the Re- source in the international electricity market,


gions on Alternative fuels for Road Transporta- Official Journal L 283.


tion and on a Set of Measures to Promote the [jj] Draft Directive on the promotion of cogeneration


Use of Biofuels, COM(2001) 547 Final. based on a useful heat demand in the internal


[7] Directive 2003/30/EC of the European Parliament energy market. COM(2002)415.
and of the Council of 8 May 2003 on the promo-


SUMMARY: Developed countries experiences, which successfully conducted
biomass use programmes and with significant share ofbiomass in total energy supply
show that a complex and detailed national framework is crucial. Basic parts of
that framework are legislation, organization of different institutions participation,
defined aims, clear strategy and leaders of each activity, economical aspects and
factors analysis as well as stimulating measures definition and implementation.


In the past biomass had never taken an important place in the energy policy of
the Republic of Croatia. However, the recent changes in the markets of grid-based
energy systems, which include privatisation and restructuring of the whole energy
sector, are going to significantly affect the possibility of introducing bioenergy and
its enhanced utilization. The Croatian energy policy is today directed towards
increased efficiency, security of supply and diversification, market deregulation,
and the use of renewables and environmental protection. The government launched
a number of National Energy Programmes in order to reach the goals of the energy
policy, one of which (BIOEN) is directly aimed at biomass and waste utilization.


After the ratification of the new energy legislation in July 2001, the last two years
were dedicated to the demanding task of elaborating numerous legislative documents,
which precisely define all instruments of the state policy as regards bioenergy
and other renewable energy sources (RES). Energy Law foresees the elaboration of
RES regulations that would define their rights and obligations, price for the energy
delivered (feed-in tariffs), as well as other forms of incentive mechanisms. It should
be stressed that this Law, for the first time in Croatia, specifically articulates the positive
attitude of the Republic of Croatia toward renewable energy sources, thus representing
a small but significant shift in view of a positive message to the investors
interested. A key step as regards the legislative treatment of RES is also included in
the Law on Electricity Market, which establishes the legislative obligation of electric
energy purchase generated from renewable energy sources. The quota, i.e. the minimum
RES share for the energy entity supplying electric energy as a public service,
will be determined by a special direction of the Croatian Government.


This paper describes the overall legal framework in Croatia and gives an
overview of relevant EC Directives and documents.


Key words: legislation, bioenergy, renewables


616