DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 88 <-- 88 --> PDF |
J. Domac: ENERGETSKO ZAKONODAVSTVO ZA KORIŠTENJE ŠUMSKE BIOMASE Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003), 609-616 Zakon o energiji kao temeljni zakon regulira organizaciju i institucije vezane uz korištenje obnovljivih izvora energije, upravljanje energetskim resursima, planiranje razvoja energetskog sektora te druga važna pitanja. Zakon predviđa izradu Pravilnika o korištenju obnovljivih izvora energije koji definira obnovljive izvore po vrsti, tehnologiji i mogućnosti korištenja te klasificira postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije, pojedina prava i obveze energetskih subjekata, te određuje načine poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Zakon o energiji definira Strategiju energetskog razvoja kao osnovni akt kojim se utvrđuje energetska politika i planira energetski razvoj Republike Hrvatske. Sabor Republike Hrvatske usvojio je u ožujku 2002. godine Strategiju energetskog razvoja za razdoblje od deset godina. Na temelju Strategije energetskog razvoja Vlada Republike Hrvatske donosi Program provedbe Strategije energetskog razvoja, kojim se utvrđuju mjere, nositelji aktivnosti i dinamika realizacije energetske politike i provođenja nacionalnih energetskih programa, način ostvarivanja suradnje s tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave na području planiranja razvoja energetskog sektora i suradnje s energetskim subjektima te s međunarodnim organizacijama. Plan provedbe Strategije energetskog razvoja je izrađen i u proceduri donošenja od Hrvatskog sabora. Projekti obnovljivih izvora energije zamišljeni su kao investicijski projekti u kojima će privatni investitori svoj proizvod - električnu ili toplinsku energiju - izravno ili preko posrednika prodavati krajnjim potrošačima. Dosadašnja mogućnost prodaje električne energije bila je osnovana na internoj odluci Uprave Hrvatske elektroprivrede (HEP) iz 1994. godine, prema kojoj je električna energija iz vjetroelektrana, malih hidroelektrana i termocncrgctskih (kogeneracijskih) objekata do nazivne snage 5 MW vrednovana sa 70 do 90 posto prosječne prodajne cijene električne energije. Za veće objekte bilo je predviđeno da se otkupna cijena dogovara u izravnim pregovorima s HEP-om od slučaja do slučaja. Ipak, pokazalo se da ovakav okvir nije najsretnije rješenje, jer su se projekti korištenja obnovljivih izvora najčešće nalazili u financijski i pregovarački vrlo nepovoljnom položaju u odnosu na HEP, pa su do 2000. godine samo rijetki sklopili Ugovor o otkupu električne energije. Nakon donošenja energetskih zakona u 2001. godini, situacija se čak i pogoršala, jer je navedena Odluka u očekivanju izrade podzakonske regulative za ovo područje opozvana. Prema nacrtu Pravilnika o obnovljivim izvorima energije, koji je nakon dugog očekivanja široj javnosti predstavljen 23. rujna 2003. godine, obnovljivi izvori bi po prvi puta dobili stabilan i poticajan zakonski okvir. Pravilnikom se određuju uvjeti i načini za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, njihova vrsta, tehnologija i mogućnost korištenja, klasificiraju postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije, utvrđuju pojedina prava i obveze energetskih subjekata, te određuju načini poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Pravilnikom se uvodi Registar projekata obnovljivih izvora energije, način njegovog osnivanja te uvjeti za upis projekata i postrojenja. Svrha uvođenja navedenog Registra je osiguranje kontrole razvoja projekata obnovljivih izvora energije, te praćenje i učinkovito upravljanje sredstvima poticaja od čega je najznačajnija otkupna cijena električne energije. Temelj za poticaj u vidu otkupne cijene električne energije, odnosno dodatka za svaki proizvedeni kilo- vatsat električne energije iz obnovljivih izvora, osim u opisanom Zakonu o energiji, nalazi se i u članku 17. stavak 4. Zakona o tržištu električne energije. Prema njemu, proizvođači koji koriste obnovljive izvore energije i isporučuju električnu energiju u okviru minimalnog propisanog udjela, imaju pravo na poticaje u skladu s odrednicama sadržanim u članku 26. stavak 4. Zakona o energiji. Minimalni propisani udio električne energije iz obnovljivih izvora (kvota) određenje u članku 17. stavak 4. Zakona o tržištu električne energije. Taj udio predstavlja onaj kapacitet postrojenja na obnovljive izvore za koji je operator tržišta, odnosno pravna osoba koja obavlja djelatnost organiziranja tržišta električnom energijom u Republici Hrvatskoj, dužan osigurati otkup po cijenama koje uključuju poticaje. Prvi prijedlog minimalno propisanog udjela iznosi 300 MVV. Otkupna cijena električne energije iz obnovljivih izvora koja uključuje poticaje određena je posebnom formulom. Prema članku 28. navedenog Pravilnika, ukupna naknada za isporučenu električnu energiju za postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije izračunava se prema sljedećoj formuli: Na = Pro + Pot, pri čemu su: Na - ukupna naknada za isporučenu energiju u ku- nama/kWh; Pro - prosječna godišnja prodajna cijena ostvarena primjenom tarifnih sustava u kunama/kWh; Pot - poticaj za korištenje obnovljivih izvora energije u kunama/k Wh, a ukupna se naknada zaokružuje se na dvije decimale. Ostali poticaji uključuju različite financijske poticajne mehanizme u smislu subvencioniranja, koji osim u ovom Pravilniku, svoje uporište nalaze i u Zakonu o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN 107/03) te u Uredbi o državnim potporama (NN 121/03). Zakon o fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, usvojen 24. lipnja 2003. godine, osniva poseban Fond radi financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa i projekata u području očuvanja okoliša te 614 |