DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 105 <-- 105 --> PDF |
2. Spanjol, 13. Barčić. R. Rosavcc: ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE NA VELEBITU Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 93-106 (Dianthus), zvončike (Campanula), zvonaca (Edraian- ka samo je žutu sirištaru (Gentiana lutea) zabranjno thus) i zečine (Centaurea) te sve vrste perunike (Iris) i skupljati s korjenom u svim područjima Hrvatske gdje kaćuna (Orchidaceae) nema zaštite. Od ljekovitih bilja- raste, pa tako i na Velebitu. 3. STROGI REZERVAT HAJDUČKI I ROŽANSKI KUKOVI Strogi prirodni rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi smješten je u središnjem dijelu sjevernog Velebita na površini od 1220 ha. Rezervat čini skupina kukova i razdrtih, stjenovitih vrhova, međusobno odvojenih dubokim vrtačama i provalijama. To je područje sa sjevera i istoka omeđeno Lomskom dulibom, sa zapada predjelima Smrčeve doline, Bukove drage i šumovitim područjem Cipala, a s juga stjenovitom skupinom Velikog Kozajaka i krškim poljem Velikim Lubenovcem. Rezervatom je proglašen 1969. g. Hajdučki i Rožanski kukovi pružaju se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Kako se nalaze u području visokog krša, odlikuju se velikom razvedenošću i mnoštvom krških fenomena. Pedesetak kamenitih vrhova visokih oko 1600 m izdižu se između brojnih vrtača, snježnica i jama. Rezultat toga su velike visinske oscilacije. Što se tiče nagiba, teren je jako strm (inklinacija od 25 " do 40 "), a najvećim dijelom i vrletan (inklinacija veća od 40 ") te je zbog toga neprohodan. Reljef rezervata je izrazito razveden tako da pojedine pedosustavne jedinice dolaze odvojeno i izmjenjuju se na stijenama paleogenskih breča koje čine geološku podlogu. Utvrđena su četiri glavna tipa tala sa svojim podtipovima, varijetetima i formama. Tako crnice dolaze na najvišim položajima na kamenitim blokovima. Rendzine su karakteristične za strme padine gdje je i erozija vrlo intenzivna. Ovdje su one plitke i skeletne, s malo tla, posebno na točilima. Smeđa tla su zastupljena na platoima u usjecima, tj. na mirnijim položajima. Karbonatni koluvij javlja se na više mjesta u podnožjima vrhova, a razvija se na površinama koje imaju oblik manjih konusa. Bitna hidrografska značajka rezervata i okolnih predjela je nedostatak tekućih nadzemnih vodotoka, oskudica vrela i uopće pitke vode, stoje u skladu s njihovim izrazito krškim obličjem i vapnenačkom građom. Opskrba pitkom vodom moguća je samo iz cisterni koje se nalaze uz šumarske i planinarske kuće. Područje Hajdučkih i Rožanskih kukova, zbog očuvane i još uvijek nedovoljno istražene vegetacije, ubraja se u najzanimljivije predjele Velebita. Prevladavaju zajednice obične smreke i to: pretplaninska smrekova šuma s čopocem (Listero- Piceetum abietis= Piceetum subalpinum croaticumIHt. Slika 6. Strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi (Foto: A. Pelivan) 1938/Fuk 1969/) (Rauš i dr. 1992) koja je najzastupljenija, zatim dinarska šuma smreke s milavom (Calamagrostio-Piceetum abietis) (Rauš i dr. 1992) te zajednica smreke s Ijepikom (Adenostvlo-alliariae- Piceetum abietis) (Vukelić,Tomljanović, 1990) u vrtačama s dubljim koluvijalnim tlima. U Rožanskim se kukovima, na izloženijim mjestima, javlja šuma pretplaninske bukve s urezicom (Homogyno alpinae-Fagetum sylvaticae) (F o r c n b a eher, 1990; Rauš i dr. 1992).´ Najviši grebeni i vrhovi stanište su klekovine bora s kozokrvinom (Lonicero-Pinetum mugi) koja je mjestimično obilno razvijena (Rauš, 1976; Forenbacher, 1990; Rauš i dr. 1992). Na golim kamenitim glavicama i njihovim točilima uspijevaju samo biljke stijena i točila (Forenba chcr, 1990). Fauna Hajdučkih i Rožankih kukova raznolika je i zanimljiva, jer je obogaćena brojnim tercijarnim i ledenodobskim reliktima, kao i endemičnim vrstama. Od endemičnih beskralježnjaka značajni su: velebitski apolon (Parnassius liburnivus), velebitsko jedarce (Papilio podalirius velebiticus), velebitski trčak (Carabus velebiticus), zatim vrste Otiorrhxnchus velebiticus, Trechus velebiticus, Dorcadion arenarium velebiticum, mnoge endemične vrste crnaca (Erebia), kornjaši (Nebria velebiticola), velebitski hrušt (Melolontha vulgaris velebitica) i druge. Od vodozemaca nailazimo na crnu odliku daždevnjaka (Salamandra atra), kao i alpsku odliku tritona (Triton alpestris). |