DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Ž. Spanjol. D. Barčić. R. Rosavcc: ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE NA VELEBITU Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 93-106 Od žaba dolaze: zelena krastača (Bufo viridis), gatalinka (Hyla arborea), livadna smeđa žaba (Rana temporaria) koja dolazi sve do klekovine bora. Gušteri su zastupljeni sa sljedećim vrstama: živorodna gušterica (Lacerta vivipara) koja je relikt iz glacijalnog doba i siva gušterica (Lacerta agilis). Od zmija obitavaju poskok (Vipera ammodytes ammodytes) i ridovka (Vipera berus berus). Od ptica značajnije su vrste: planinski kos (Turdiis torquatus), brzelj zidarčac (Tichodroma muraria), žutokljuna galica (Pyrrhocorax graculus), kreja (Nucifraga caryocatactes), troprsti djetao (Picoides tridactylus), planinska zeba (Fringilla montifringilla), krstokljun omorikas (Loxia curvirostris), crna žuna (Dryocopus martius), od sova je česta velika ušara (Bubo bubo), a po stijenama se gnijezdi suri orao (Aquila chrysaetos). Rijetka je vrsta lještarka gluha (Tetrastes bonasia), a i veliki tetrijeb (Tetrao urogallus) vjerojatno obitava u ovome području. Sisavci koji su zastupljeni: jež (Erinaceus europaeus), krtica (Talpa europaea), šumska rovka (Sorex araneus), zatim vjeverica (Sciurus vulgaris), obični puh (Glis glis) i šumski miš (Apodemus svlvaticua). Hajudčke i Rožanske kukove rijekto posjećuju vukovi (Canis lupus), dok su lisice (Vulpes vulpes) svuda rasprostranjene. Medvjed (Ursus arctos) dolazi na području sjevernog Velebita, te postoji vjerojatnost da su mu brlozi i u Hajdučkim kukovima. Obični jazavac (Meles meles) je rijedak. Dalje dolaze kuna zlatica i bjelica (Martes martes i Martesfoina), lasica obična (Mustela nivalis) i divlja mačka (Felis silvestris). Divlja svinja (Sus scrofa) rasprostranjena je po cijelom sjevernom Velebitu kao i obična srna (Capreolus capreolus). Po rubovima šuma žive zečevi (Lepus europaeus). Divokoze (Rupicapra rupicapra), koje su na ovom području istrebljene izlovom, ponovno su unesene u predjelu Velikog Loma 1973. godine (10 grla), te 1978. (5 grla) zahvaljujući suradnji Šumskog gospodarstva Senj i Republičkog zavoda za zaštitu prirode. Praćenjem i osmatranjem danas je ustanovljen matični fond od 77 grla (Lovno gospodarska osnova 1995/6-2004/5). Proučavanje podzemne faune započeto je unatrag nekoliko godina, zajedno sa speleološkim istraživanjima ovoga područja. U kolovozu 1990. g. grupa slovačkih speleologa iz Speleokluba Univerziteta Komenskog iz Bratislave (SUK) došla je, po prvi put, u rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi u nadi da će naći nešto zanimljivo. To se i dogodilo, kada su Slovaci po drugi puta došli na sjeverni Velebit 28. rujna 1992. godine. Za kišnog vremena na Hajdučkim kukovima pronađen je ulaz u Lukinu jamu, tada prozvanu Manual. Zbog loških vremenskih uvjeta, jake i dugotrajne kiše, Slovaci su prekinuli istraživanja u jami na dubini od - 195 m. Prilikom odlaska iz Hrvatske ostavili su podatke o istraženim jamama na sjevernom Velebitu hrvatskim speleolozima. Potaknuti aktivnošću slovačkih kolega, zagrebački članovi Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, pod vodstvom Branka Jalžića, organiziraju speleološki logor u Velikom lomu početkom kolovoza 1993., s ciljem da istražuju jame na Hajdučkim kukovima. Hrvatski špiljari nastavili su već započeta istraživanja u Manualu. Čim je oboren hrvatski dubinski rekord (Jama Stara škola na Biokovu, duboka - 576 m) ista je dobila ime Lukina jama, u čast speleologu Ozrenu Lukiću - Luki, koji je godinu dana ranije kao hrvatski vojnik poginuo na južnom Velebitu. Nakon tjedan dana napredovanja u dubinu, prva ekipa u kojoj su bili Damir Lacković, Siniša Rešetar i Robert Dado, 7 kolovoza 1993., dosegla je dno na dubini od - 1355 m. Jamski sustav Lukina jama - Trojama od tada je na 9. mjestu liste najdubljih speleoloških objekata svijeta (Bakšić, 1997). Osim speleoloških istraživanja i topografskog snimanja, u jami su obavljena mjerenja temperature zraka i vode, zatim pedološko i geološko uzorkovanje te prikupljanje biološkog materijala. Dana 3. i 5. kolovoza 1994. na dubini od - 1357 do - 1380 m pronađena su ukupno 3 primjerka nove vrste pijavica Croatobranchus mestrovi sp. n. - predstavnik nove endemske podzemne porodice pijavica (Kcrovec i dr., 1995). Mjesto nalaska najdublji je do sada poznati nalaz neke vrste pijavica u svijetu. Radi se o pravoj podzemnoj vrsti - troglobiontu, što se vidi po potpunom nedostatku pigmenta i očnih pjega karakterističnih za druge nadzemne vrste pijavica. Zakonom o zaštiti prirode, strogi rezervati ubrajaju se u zaštićene dijelove prirode koji su od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu. Strogi rezervat je područje s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je isključivo znanstvenom istraživanju kojim se ne mijenja biološka raznolikost, izvornost prirode i ne ugrožava slobodno odvijanje prirodnih procesa. Hajdučki i Rožanski kukovi danas su još uvijek gotovo netaknuti, zahvaljujući ponajprije vrletnom i neprohodnom terenu, a ne zato što se ubrajaju u zaštićene dijelove prirode. Velika je razlika između pravne i stvarne zaštite. U prilog tomu govori podatak da slovački speleolozi za svoja speleološka istraživanja ovoga područja od 1990. do 1992. godine nisu trebali nikakvu dozvolu. Kako nitko ne nadgleda rezervat, ista im nije bila potrebna. Tek nakon drugog istraživačkog posjeta Slovaci su kontaktirali s Komisijom za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, i tako je započeta suradnja koja je rezultirala otkrićem Lukine jame i brojnim drugim jamama. |