DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 106     <-- 106 -->        PDF

Ž. Spanjol. D. Barčić. R. Rosavcc: ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE NA VELEBITU Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 93-106


Od žaba dolaze: zelena krastača (Bufo viridis), gatalinka
(Hyla arborea), livadna smeđa žaba (Rana temporaria)
koja dolazi sve do klekovine bora.


Gušteri su zastupljeni sa sljedećim vrstama: živorodna
gušterica (Lacerta vivipara) koja je relikt iz glacijalnog
doba i siva gušterica (Lacerta agilis).


Od zmija obitavaju poskok (Vipera ammodytes
ammodytes) i ridovka (Vipera berus berus).


Od ptica značajnije su vrste: planinski kos (Turdiis
torquatus), brzelj zidarčac (Tichodroma muraria), žutokljuna
galica (Pyrrhocorax graculus), kreja (Nucifraga
caryocatactes), troprsti djetao (Picoides tridactylus),
planinska zeba (Fringilla montifringilla), krstokljun
omorikas (Loxia curvirostris), crna žuna (Dryocopus
martius), od sova je česta velika ušara (Bubo
bubo), a po stijenama se gnijezdi suri orao (Aquila
chrysaetos). Rijetka je vrsta lještarka gluha (Tetrastes
bonasia), a i veliki tetrijeb (Tetrao urogallus) vjerojatno
obitava u ovome području.


Sisavci koji su zastupljeni: jež (Erinaceus europaeus),
krtica (Talpa europaea), šumska rovka (Sorex
araneus), zatim vjeverica (Sciurus vulgaris), obični
puh (Glis glis) i šumski miš (Apodemus svlvaticua).
Hajudčke i Rožanske kukove rijekto posjećuju vukovi
(Canis lupus), dok su lisice (Vulpes vulpes) svuda rasprostranjene.
Medvjed (Ursus arctos) dolazi na području
sjevernog Velebita, te postoji vjerojatnost da su mu
brlozi i u Hajdučkim kukovima. Obični jazavac (Meles
meles) je rijedak. Dalje dolaze kuna zlatica i bjelica
(Martes martes i Martesfoina), lasica obična (Mustela
nivalis) i divlja mačka (Felis silvestris). Divlja svinja
(Sus scrofa) rasprostranjena je po cijelom sjevernom
Velebitu kao i obična srna (Capreolus capreolus). Po
rubovima šuma žive zečevi (Lepus europaeus). Divokoze
(Rupicapra rupicapra), koje su na ovom području
istrebljene izlovom, ponovno su unesene u predjelu
Velikog Loma 1973. godine (10 grla), te 1978. (5 grla)
zahvaljujući suradnji Šumskog gospodarstva Senj i Republičkog
zavoda za zaštitu prirode. Praćenjem i osmatranjem
danas je ustanovljen matični fond od 77 grla
(Lovno gospodarska osnova 1995/6-2004/5).


Proučavanje podzemne faune započeto je unatrag
nekoliko godina, zajedno sa speleološkim istraživanjima
ovoga područja.


U kolovozu 1990. g. grupa slovačkih speleologa iz
Speleokluba Univerziteta Komenskog iz Bratislave
(SUK) došla je, po prvi put, u rezervat Hajdučki i Rožanski
kukovi u nadi da će naći nešto zanimljivo.


To se i dogodilo, kada su Slovaci po drugi puta došli
na sjeverni Velebit 28. rujna 1992. godine. Za kišnog
vremena na Hajdučkim kukovima pronađen je ulaz u
Lukinu jamu, tada prozvanu Manual. Zbog loških vremenskih
uvjeta, jake i dugotrajne kiše, Slovaci su prekinuli
istraživanja u jami na dubini od - 195 m. Prilikom


odlaska iz Hrvatske ostavili su podatke o istraženim
jamama na sjevernom Velebitu hrvatskim speleolozima.


Potaknuti aktivnošću slovačkih kolega, zagrebački
članovi Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog
saveza, pod vodstvom Branka Jalžića, organiziraju
speleološki logor u Velikom lomu početkom kolovoza
1993., s ciljem da istražuju jame na Hajdučkim kukovima.
Hrvatski špiljari nastavili su već započeta istraživanja
u Manualu. Čim je oboren hrvatski dubinski
rekord (Jama Stara škola na Biokovu, duboka - 576 m)
ista je dobila ime Lukina jama, u čast speleologu Ozrenu
Lukiću - Luki, koji je godinu dana ranije kao hrvatski
vojnik poginuo na južnom Velebitu.


Nakon tjedan dana napredovanja u dubinu, prva
ekipa u kojoj su bili Damir Lacković, Siniša Rešetar i
Robert Dado, 7 kolovoza 1993., dosegla je dno na
dubini od - 1355 m.


Jamski sustav Lukina jama - Trojama od tada je na


9. mjestu liste najdubljih speleoloških objekata svijeta
(Bakšić, 1997).
Osim speleoloških istraživanja i topografskog snimanja,
u jami su obavljena mjerenja temperature zraka
i vode, zatim pedološko i geološko uzorkovanje te prikupljanje
biološkog materijala.


Dana 3. i 5. kolovoza 1994. na dubini od - 1357 do


- 1380 m pronađena su ukupno 3 primjerka nove vrste
pijavica Croatobranchus mestrovi sp. n. - predstavnik
nove endemske podzemne porodice pijavica (Kcrovec
i dr., 1995). Mjesto nalaska najdublji je do sada
poznati nalaz neke vrste pijavica u svijetu.
Radi se o pravoj podzemnoj vrsti - troglobiontu, što
se vidi po potpunom nedostatku pigmenta i očnih pjega
karakterističnih za druge nadzemne vrste pijavica.


Zakonom o zaštiti prirode, strogi rezervati ubrajaju
se u zaštićene dijelove prirode koji su od interesa za
Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu.


Strogi rezervat je područje s neizmijenjenom ili neznatno
izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen
je isključivo znanstvenom istraživanju kojim se
ne mijenja biološka raznolikost, izvornost prirode i ne
ugrožava slobodno odvijanje prirodnih procesa.


Hajdučki i Rožanski kukovi danas su još uvijek gotovo
netaknuti, zahvaljujući ponajprije vrletnom i neprohodnom
terenu, a ne zato što se ubrajaju u zaštićene
dijelove prirode. Velika je razlika između pravne i
stvarne zaštite. U prilog tomu govori podatak da slovački
speleolozi za svoja speleološka istraživanja ovoga
područja od 1990. do 1992. godine nisu trebali nikakvu
dozvolu. Kako nitko ne nadgleda rezervat, ista im nije
bila potrebna. Tek nakon drugog istraživačkog posjeta
Slovaci su kontaktirali s Komisijom za speleologiju
Hrvatskog planinarskog saveza, i tako je započeta suradnja
koja je rezultirala otkrićem Lukine jame i brojnim
drugim jamama.