DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 110 <-- 110 --> PDF |
B. Prpić. II. Jakovac: NADZORNIŠTVO-1NSPEKTORAT U SENJU NA STRANICAMA "ŠUMARSKOGA LISTA" Šumarski liši SUPL.F.MF.NT (2003). 107-110 fuer das gesamte Forstwesen" 1885. godine pod naslovom: "Pošumljavanje primorskoga krša bivše Vojne Krajine" (Die Karst in dem ehemaligen Militaergrenze- Litorale und dessen Aufforstung"). Ondašnji urednik "Šumarskoga lista" Kcsterčanek preveo je najvažnije dijelove Malbohanova članka koji se odnosi na rad Nadzorništva od 1879. dio 1883. Prvo izvješće dajemo u skraćenom obliku iz Kestcrčanekova prijevoda. Nadzorništvo zauzima obalni pojas od Duge drage nad Povilama pokraj Novog Vinodolskog do Sv. Magdalene na granici s Dalmacijom. Neograničena paša koza u tome području prisilila je izvođače pošumljivanja da svaku branjevinu ogradi suhozidom 1,5 m visine. Izrada suhozida povjerena je putem jeftinbe poduzetnicima, koji su jamčili njegovu trajnost od 3 godine. Površine za pošumljavanje izabrane su dalje od naselja, putcva i privatnih posjeda, kako bi bilo što manje prigovora lokalnoga stanovništva. Stanovništvo nije bilo zadovoljno zauzimanjem površina za pošumljavanje koje je koristilo za brst koza, a još veće nezadovoljstvo izazvano je uvođenjem tih površina u kraljevski ugarski erar. Budući da je stoke, pretežito koza, bilo više nego što je ispaša dozvoljavala, u degradiranoj šumi bilo je dosta pojava rušenja suhozida i puštanja stoke u pošumljene površine. U daljnjem tekstu Malbohan opisuje tehnologiju pošumljavanja. Ograđene površine, branjevine ostavljaju se dvije do tri godine netaknute dok se ne popravi tlo. Prve godine pojavljuje se u branjevini bujna trava, a druge godine najviše obični ruj (Cotinus coggygria) i kozja jabučica (Amelanchier ovalis), a u manjoj mjeri druge vrste drveća i grmlja koje su opstale u zakržljalom obliku, usprkos brstu koza. Posebnim se škarama zakržljalo drveće i grmlje odsjecalo na panju, a tamo gdje nema od stoke obgriženih drvenastih vrsta pošumljuje se sadnom biljaka. Izbor vrsta ovisio je o nadmorskoj visini branjevine. Do 300 m n.m. koriste se alepski bor, primorski bor, pajasen, maklen, smokva i badem, a preko 300 do kojih 600 m n.m. pošumljuje se crnim borom i crnim grabom, na svježim tlima običnim jasenom i gorskim javorom, a iznad 750 m n.m. pošumljuje se običnom jelom, europskim arišem i gorskim javorom. Gdje god je tlo bilo dovoljno duboko, biljke se sade u jarke zbog zaštite od bure. Na rubu jarka podizan je zbog sprječavanja utjecaja bure niski suhozid od kamenja izvađenoga prilikom kopanja jarka. Zbog zaštite od bure i suneožara na rubu jarka su sijane određene trave. Sa sadnjom sadnica započinjalo se u listopadu i sadilo do sredine svibnja, a tijekom jače zime birani su zaštićeni položaji. Za suhoga i vrućega ljeta gubitak sadnje iznosio je preko 65 %, a kod sadnje u jarke gubitak nije prelazio 20 %. Sjetva se primjenjivala samo pod zaštitom stabala, a sijani su primorski bor, kitnjak i cer. Od 1879. do 1883. godine ograđeno je 9.105 jutara. Rasadnik koji je opskrbljivao pošumljavanja osnovan je u Sv. Mihovilu ispod Vratnika, na površini od 2 jutra i 1320 hvati. U njemu se godišnje proizvodilo 9.000 jednogodišnjih biljaka listača i 420.000 dvogodišnjih biljaka četinjača. Sveukupni troškovi rada Nadzorništva pokrivani su iz dohotka Krajiške investicionalne zaklade (KIZ). U 16. godištu "Šumarskoga lista" 1892. (str. 211-220) ravnatelj Nadzorništva Malbohan piše članak pod naslovom: "Hrvatski primorski kras i pošumljenje istoga u području bivše vojne Krajine". Podaci članka odnose se na razdoblje od 1879. do 1890. godine. U članku su kao i u prethodnom potanko opisani radovi ograđivanja, resurekcijc i pošumljivanja u 12 općina, čija sveukupna površina iznosi 45.689 ha. Piše kako je u navedenih 12 godina pošumljeno i obnovljeno 6.063 ha, i da zajedno s branjevinama koje je Nadzorništvo zateklo od prije ima u pošumljenim i obnovljenim branjevinama 8.199 ha. U "Šumarskom listu" 1896. str. 86-95 tadašnji urednik Josip Kozarac na osnovi izvješća Nadzorništva Krajiškoj investicionalnoj zakladi kojega je zasigurno sastavio tadašnji upravitelj Nadzorništva Edo Malbohan, piše napis o pošumljavanju kraških goleti godine 1894. Na temelju toga izvješća Kozarac navodi kako su najveće teškoće nastale zbog šteta koje uzrokuje brst koza, bura, ljetne žege i suša. Učestale su šumske štete, a navode se 232 slučaja u Senjskoj dragi i Stolcu. Svojim nenadmašivim perom Kozarac piše kako "želi obratiti pozornost na ovaj mukotrpni, ali u svojim posljedicama blagotvorni rad naših šumara u kraškoj pustoši, gdje pedalj za pedljom zemlje kamenu i buri otimlju i šumskoj kulturi privode." Na sličan način u "Šumarskom listu" 1897. g. (str. 371-387) pod naslovom: "Izvadak iz izvješća kr. nadzorništva za pošumljcnje primorskog krasa u Senju vrhu tečajem g. 1895. obavljenih kulturnih i inih radnji" Kozarac prikazuje rad te institucije. Izvješće je zasigurno puno opširnije napisao tadašnji upravitelj Rosmanith . Dva posljednja upravitelja Nadzorništva su šumarnici, već spomenuti Albert Rosmanith od 1895. do 1898. i Otto Nytray od 1899. do 1918. Oni su marljivo obavljali svoj posao, ali se nažalost nisu javljali u našem časopisu. Urednici kada su to smatrali potrebnim, koristili njihova godišnja izvješća Zakladi te izvještavali o radu Nadzorništva. O Rozmanifhovu sudjelovanju na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine piše nadšumar Pavle Barišić u Šumarskom listu 1896. g. (str. 330 i 331) u svojim redovitim šumarskim vještima uredniku s Mile |