DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 113 <-- 113 --> PDF |
UDK 630* 902 + 903 Šumarski list - SUPLEMENT (2003), 111-122 ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE FORESTRY AND THE SOCIAL ENVIRONMENT TODAY AND IN 1878 Slavko MATIĆ* SAŽETAK: Sume, vrlo značajan prirodni ekosustav i šumarstvo, struka koja se bavi šumom kao prirodnim i privrednim objektom, doživljavaju u Europi svoju punu potvrdu upravo u vremenu nastanka pravnih država. Početak nastanka organiziranog šumarstva kod nas poistovjećujemo s vremenom nastanka prvih šumarija u Krasnu, Oštarijama i Petrovoj gori (1765. g.). To je vrijeme obilježio Šumski red Marije Terezije (1769) značajan kao zakon o šumama tiskan na hrvatskom jeziku, a u stvari i prvi udžbenik o gospodarenju šumama u nas. Znakovito je daje i prije toga događaja na našim prostorima bilo dosta aktivnosti, posebice na području zakonodavstva, gdje je šuma bila u središtu pozornosti i interesa. Tako statuti skoro svih južnohrvatskih gradova tijekom 13. stoljeća sadrže i odredbe o čuvanju i zaštiti šuma od pustošenja, pašarenja, požara i si. U Dalmaciji se 1464. godine utemeljuje šumarska služba pod nazivom Magistrat providure za drvo i šume, u kojemu se osniva rezervat za hrastovinu, zabranjuje se krčenje šuma i držanje koza. U Istri se već 1532. godine osniva šumarska inspekcija te 1584. katastar šuma, prvi poznat u svijetu. Osnivanjem Vojne krajine (1702) i njenim uređenjem (1746) šumarska služba se temelji na vojnim načelima. Zakon o šumama 1852. te dva Zakona iz 1894. g. vrlo su značajni ne samo za nas, nego za cijelo europsko šumarstvo. U njima se pored ostalog i izričito navodi: "da se nijedno šumsko zemljište ne smije oduzeti niti pretvoriti u drugu kulturu ", kao i to da se: "U šumah općinskih ima se zavesti potrajno šumarenje ". Stanje u šumarstvu XIX. stoljeća teško je i složeno. Neriješeni imovinski odnosi između feudalaca i kmetova, prevelika sječa i krčenje šuma, samo su dio problema šumarstva onoga vremena (Klepac 1998). Međutim, značajno je da su se u tom vremenu problemi uočili, a državna i sudbena vlast te obrazovne i stručne institucije dosta napravile, kako bi se stanje popravilo. Uočen je velik entuzijazam i stručnost domaćih šumarskih stručnjaka glede rada u šumarstvu i šumama. Do otvaranja Gospodarskog šumarskog učilišta u Križevcima (1860) šumarsko znanje stjecalo se u europskim šumarskim učilištima (Marijabrunn, Banska Sćavnica i dr.), zatim u Križevcima, da bi se od 1898. g. školovanje nastavilo na Šumarskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (Matić 1998). To je vrijeme svekolikog kulturnog, znanstvenog, gospodarskog i nacionalnog procvata, u kojemu je šumarska struka, posebice ljudi koji su u njoj radili, imala zapaženu ulogu. U takvom društvenom i šumarskom ozračju Prof. dr. sc. Slavko Matić |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 114 <-- 114 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list - SUI´LEMRNT (2003). 111-122 osniva se 1878. godine Nadzorništvo - Inspektorat za pošumljavanje krševa, goleti i uređenje bujica u Senju. Osnivanje Inspektorata logičan je slijed događanja u području šumarstva na prostorima tadašnje Hrvatske. Tome je pogodovao razvoj i formiranje pravne države i kvalitetno zakonodavstvo iz područja šuma i šumarstva. Trend se nastavlja sve do kraja Prvog svjetskog rata, odnosno do 1918. kada je formirana Jugoslavija. Unatoč tomu što su svi jugoslavenski kao i ostali režimi bili protuhrvatski, i što su šume i šumarstvo u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1990. bile stalno na udaru vlasti, iste su ostale ne samo najkvalitetnije i najprirodnije u bivšoj Jugoslaviji, već i u cijeloj Europi. Razloge tomu možemo tražiti u razvijenoj šumarskoj struci i znanosti te šumarskom duhu i znanju stečenom u obrazovnim šumarskim ustanovama. Zaslužne ljude u šumarstvu toga vremena krasilo je znanje, poštenje i domoljublje. Ti su stručnjaci bili stručna i moralna vertikala u razdoblju od 1919. do 1990., koji su sačuvali šume, ugled i autonomiju našeg šumarstva. Od početka rada J. P "Hrvatske šume" (1. 1. 1991.) hrvatsko šumarstvo prepušteno je najgrubljim napadima tajkunizacije, uz podršku aktualne politike i vlasti. Oduzimaju se šume i šumska zemljišta bez naknade (ceste, kamenolomi, šljunčare), a u najnovije vrijeme ozakonjuje se, po našem mišljenju, protuustavni pravilnik o dodjeli šumskog zemljišta bez naknade općekorisnih funkcija i ostalih pristojbi, a sve zbog podizanja vinograda i maslinika, doduše, sigurno ne slučajno, uvijek na građevinski atraktivnim pozicijama. Zbog svega toga površine šuma se svakim danom smanjuju, gubi se potrajnost ili održivi razvoj, stoje suprotno važećem Ustavu i Zakonu o šumama. Diktiraju se i kontroliraju cijene kao i raspodjela drvnih sortimenata, a od poduzeća koje gospodari šumama traži se dobit i punjenje državnog proračuna. Sa žalošću zaključujemo da se u više od dva stoljeća dugoj povijesti našega šumarstva nije nikada aktualna vlast tako neznalački odnosila prema šumama, šumarstvu i ljudima koji u njima rade. Sve ovo što se danas događa sa šumama i šumarstvom Hrvatske, rezultat je lošeg ozračja izazvanog takvim stavom. Snažan pritisak politike, koja je ušla u sve pore hrvatskoga šumarstva, pomanjkanje onakvih kadrova koji su tijekom duge povijesti šumarstva uvijek držali šumarsko kormilo u rukama i bili neprikosnovena vertikala znanja i poštenja, temeljni je razlog ovakvoga stanja. To će vjerojatno trajati onoliko koliko će politika biti važnija od struke i dok ne stasa pravna država. Nažalost, za to vrijeme će naše šume izgubiti mnoga od onih svojstva koje ih svrstavaju među najkvalitetnije u Europi. Ključne riječi: šumarstvo, potrajnost, održivi razvoj, pravna država, Ustav, Zakon o šumama., Senjska draga 1. UVOD Introduction Šume i skrb o njima, bile su uvijek dio brige i aktivTo je vrijeme obilježio Šumski red Marije Terezije nosti organiziranog društva u svim razdobljima bogate (1769) značajan kao zakon o šumama, tiskan na hrvathrvatske šumarske povijesti. Šume, vrlo značajan, priskom jeziku, koji je u stvari i prvi udžbenik o gospodarodan i složen ekosustav te šumarstvo, struka koja se renju šumama u nas (Matić i dr. 2001). bavi šumom kao prirodnim i privrednim objektom, do Znakovito je da je i prije toga događaja na našim življavaju u Europi svoju punu potvrdu u vremenu nas prostorima bilo dosta aktivnosti, posebice na polju za tanka pravnih država. Mišljenja smo da se početak nas konodavstva, gdje je šuma bila u središtu pozornosti. tanka organiziranog šumarstva kod nas poistovjećuje s Navest ćemo samo neke najvažnije. vremenom nastanka prvih šumarija u Krasnu, Oštarijama i Petrovoj gori (1765. g.), istovremeno kada su nasStatuti skoro svih južnohrvatskih gradova tijekom tajale prve šumarije na drugim europskim prostorima. 13. stoljeća sadrže i odredbe o čuvanju i zaštiti šuma od |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 115 <-- 115 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE pustošenja. U njima je itekako isticana zaštita okoliša, a posebice šuma, gradskih prostora i mora. U mnogima od njih posebno je istaknuta zabrana držanja koza u šumama, kao i paljenje vapnenica za proizvodnju vapna (Matić 1996). U Dalmaciji se 1464. godine utemeljuje šumarska služba pod nazivom Magistrat providure za drvo i šume, u kojemu se osniva rezervat za hrastovinu, zabranjuje se krčenje šuma i držanje koza. U Istri se već 1532. godine osniva šumarska inspekcija te 1584. katastar šuma, prvi poznat u svijetu. Propis kojim se ureduje iskorištavanje i zaštita šuma u Slavoniji i Baranji izdanje 1514. pod nazivom Tripartitum opus iuris counsuetudinarii inclyti regni Hungarie. Osnivanjem Vojne krajine (1702) i njenim uređenjem (1746) osniva se šumarska služba temeljena na vojnim načelima. Prema Kosović u (1914) šume Vojne krajine kojima je upravljao karlovački generalat bile su u tako lošem stanju, daje general von Beck izdao privremeni Međutimni šumski red (1764) za šume toga područja, a godinu dana nakon toga objavljen je Definitivni šumski red s Naputkom za šumsko osoblje. U uvodnom dijelu se kaže: "Šume karlovačkog generalata nalaze se u tako lošem stanju da će graničari radi pomanjkanja drva morati do skoro ostaviti svoja ognjišta ako šume ne budu u buduće brižnije čuvali". Interesantno je navesti naredbe navedenog šumskog reda koje glase: - uništenje koza u roku 6 godina podizanje peći umjesto otvorenih ognjišta pošumljavanje goleti žirom te sadnicama iz prirodnog pomlatka - sadnja voćaka zabrana izgradnje stanova za torove za svakog vojnika u kući zasaditi 50 vrbovih stabala U razdoblju od 1764. i 1765. g. major Pirker pod rukovodstvom Waldmeistera Franzonia izrađuje prvu gospodarsku osnovu za vojničke šume bivše hrvatske pukovnije - ličke, otočke i ogulinske Vojne krajine (Klepac 1998). Slavonski urbar (1756) i Hrvatski urbar Marije Terezije (1775-1780) rješavaju odnose vlastelina i kmetova glede šuma i lova. Ovdje je nužno ponovo spomenuti Šumski red Marije Terezije (1769), koji predstavlja graničnu crtu prema organiziranom šumarstvu u nas. Šumarstvo 19. stoljeća u Hrvatskoj predstavlja razdoblje u kojemu dolaze do izražaja školovani domaći stručnjaci, njihov entuzijazam i stručnost pri radu u šumarstvu i šumama. Do otvaranja Gospodarskog šumarskog učilišta u Križevcima (1860) šumarska su znanja stjecali u europskim šumarskim učilištima (Marijabrunn, Banska Šćavnica i dr.), a nakon toga u Križevci Šumarski list - SUPLEMENT (2003), 111-122 ma, da bi od 1898. prešli na Šumarsku akademiju Sveučilišta u Zagrebu. To je vrijeme svekolikog kulturnog, znanstvenog, gospodarskog i nacionalnog procvata, u kojemu je šumarska struka, posebice ljudi koji su u njoj radili, imala zapaženu ulogu. Uz značajne šumarske institucije toga vremena, osniva se Jugoslavenska (danas: Hrvatska) akademija znanosti i umjetnosti (1866), moderno Sveučilište u Zagrebu (1874), Hrvatsko narodno kazalište (1895) te druge važne ustanove (Mati ć 1995). U takvom društvenom i šumarskom ozračju osniva se 1878. godine Nadzorništvo - Inspektorat za pošumljavanje krša, goleti i uređenje bujica u Senju. Osnivanje Inspektorata logičan je slijed događaja u domeni šumarstva na prostorima tadašnje Hrvatske. U prilog tomu išli su razvoj i formiranje pravne države te kvalitetno zakonodavstvo iz područja šuma i šumarstva. Takav trend nastavlja se sve do kraja Prvog svjetskog rata, odnosno do 1918. kada je formirana Jugoslavija. Unatoč tomu što su svi jugoslavenski i ostali režimi bili protuhrvatski, i što su šume u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1990. bile stalno na udaru takvih režima glede neplanskih eksploatacijskih sječa, rješenja o ukidanju Šumarskog fakulteta u Zagrebu i drugih za šume i šumarstvo nepovoljnih rješenja, šume su u Hrvatskoj ostale ne samo najkvalitetnije i najprirodnije u bivšoj Jugoslaviji, već i u cijeloj Europi. Razlog tomu možemo tražiti u razvijenoj šumarskoj struci i znanosti, te šumarskom duhu i znanju koje se stjecalo u obrazovnim i ostalim šumarskim ustanovama kao što su bili Gospodarsko- šumarsko učilište u Križevcima 1860, Šumarska akademija Sveučilišta u Zagrebu 1898, Gospodarskošumarski fakultet 1919, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1960. te Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo 1846. Tadašnji jugoslavenski režim vrlo je brzo uočio razlog snage i kvalitete hrvatskih šumara i šumarstva, pa nastoji izravnim napadom na Gospodarsko-šumarski fakultet u Zagrebu smanjiti učinkovitost hrvatskih šumara. Nakon osnivanja Šumarskog fakulteta u Beogradu Ministarski savjet u Beogradu 1927. godine donosi rješenje na temelju 44. članka Financijskog zakona, da se odmah po završetku školske godine 1928/29 ukine Gospodarsko- šumarski fakultet u Zagrebu. Velikim zalaganjem šumarske struke, hrvatskih šumara, a posebice prof. dr. Andrije Petračića , uglednog šumara, prvog hrvatskog šumarskog doktora znanosti i prvog dekana i predstojnika Zavoda za uzgajanje šuma Gospodarskošumarskog fakulteta u Zagrebu, taje odluka ukinuta nakon njegovog protestnog putovanja u Beograd. Upravo takvo ponašanje mnogih velikana hrvatske šumarske struke bila je stručna i moralna vertikala u razdoblju od 1919. do 1990., koja je sačuvala autonomiju i diginitet hrvatske šumarske struke, bez obzira na nepovoljne političke i druge uvjete. Velika imena hr |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 116 <-- 116 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE vatskog šumarstva koja se javljaju već početkom XIX. stoljeća, a koja se u kontinuitetu javljaju do današnjih dana, krasi znanje, poštenje i domoljublje. Te vrline uvijek su bile na cijeni, a to upravo predstavlja glavni razlog zašto je šumarska struka bila cijenjena, zbog čega se održala, unatoč mnogim pokušajima jugoslavenske politike. Zahvaljujući velikim i zaslužnim imenima hrvatskog šumarstva, u tim nepovoljnim političkim uvjetima, šumarska struka je postizala vrhunske rezultate u očuvanju šuma, a posebice njihove produktivnosti, stabilnosti i prirodnosti. Od osnivanja slobodne i nezavisne države Hrvatske i početka rada J. P. "Hrvatske šume" (1. 1. 1991.) hrvatsko šumarstvo prepušteno je najgrubljim napadima tajkunizacije uz podršku aktualne politike i vlasti. Vjerojatno iz neznanja ili primitivizma, gramzljivost su temeljili na pogrešnoj pretpostavci, da se u hrvatskim šumama nalaze velika novčana sredstva, koja pod svaku cijenu moraju staviti u vlastiti džep. Agresija traje do današnjih dana, možda malo prikrivena, preoblikovana ili prezentirana na drukčiji način. Oduzimaju se šume bez naknade za gradnju prometnica kao i kamenolomi i šljunčare, pod lažnom "firmom" podizanja vinograda i maslinika traže se šume i šumska zemljišta, doduše uvijek na građevinski atraktivnim pozicijama. Površi Šumarski list SUPLEMENT (2003), 111-122 ne šuma svakim se danom smanjuju, a sve u suprotnosti s važećim Ustavom i Zakonom o šumama koji se ne uvažavaju. Diktiraju se i kontroliraju cijene na takozvanom slobodnom tržištu, kao i raspodjela drvnih sortimenata, dok se od poduzeća koje gospodari šumama traži dobit koja je nažalost fiktivna, a koje u takvim i normalnijim uvjetima nema, ni ne može biti. Potrošili bi puno vremena kada bi u ovom uvodnom dijelu iznosili sve aktualne probleme šumarstva Hrvatske. Sa žalošću zaključujemo, da se u više od dva stoljeća dugoj povijesti našega šumarstva aktualna vlast nije nikada tako neznalački i maćehinski odnosila prema šumama, šumarstvu i ljudima, kao u zadnjih desetak godina. Sve ovo što se danas događa u šumarstvu Hrvatske rezultat je takvoga stava. Snažan pritisak politike koja je ušla u sve pore hrvatskoga šumarstva i pomanjkanje onih kadrova koji su tijekom duge povijesti našega šumarstva uvijek držali šumarsko kormilo u rukama te bili neprikosnovena vertikala znanja i poštenja, temeljni je razlog ovakvoga stanja. To će vjerojatno trajati tako dugo dok politika bude važnija od struke, i dok nemamo pravnu državu. Nažalost, za to vrijeme hrvatske šume će izgubiti mnoga od onih svojstva koje ih svrstavaju među najkvalitetnije i najprirodnije u Europi. 2. ŠUMARSKO I DRUŠTVENO OZRAČJE U XIX. STOLJEĆU KADA JE OSNOVANO NADZORNIŠTVO - INSPEKTORAT U SENJU Forestry and the social environment in the 19th century when the Inspectorate in Senj was founded Šumski red Marije Terezije iz 1769. godine predstavlja značajnu prekretnicu u razvoju organiziranog šumarstva Hrvatske. U njemu je, uz ostalo, istaknuto načelo potrajnosti te utvrđena ophodnja za glavne vrste drveća (Meštrovi ć 2003). Isto tako po toj instrukciji za uređivanje šuma(Kesterčanek 1882) obavljali su se radovi u cijeloj Hrvatskoj. Tako je već 1878. obavljena izmjera i omeđivanje svih šuma u Vojnoj krajini. Godine 1808. započinje druga izmjera šuma koja je završena 1820. godine. Organizacija šumarske službe određuje se Naputkom iz 1839, u četiri se generalata postavljaju direktori, a ispod njih u pukovnijama šumari. Austrijska vlada bila je nezadovoljna stanjem u šumama i uz brojne zakonske uredbe, propise i naputke o šumama u Hrvatskoj (Klepa c 1998). Zbog toga su 1843. pozvali sve područne oblasti, društva, veleposjednike i šumare da izraze svoje mišljenje kako stati na put krčenju i neopravdanoj sječi šuma. Ta mišljenja su uvažena, te je 1848. sastavljen prvi nacrt Zakona o šumama. Nacrt je raspravljan na gospodarskom kongresu 1849. u Beču i to na tri sjednice. Izvjestitelj je bio poznati šumarski stručnjak, savjetnik Feistmantel , a kongresu je predsjedavao ministar za zemaljsku kul turu barun Thinnfeld. Kraljevina Hrvatska i Slavonija nije bila pozvana na taj kongres, ali je na njemu bio nazočan kao predstavnik Kraljevine, Dragutin Kos , šumarski stručnjak i predsjednik Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva, poznat i po tome što je napisao značajno djelo Das Forstwesen in Kroatien (1847.). Zakon o šumama donesen je 3. prosinca 1852., a donio gaje kralj Franjo Josip I., a vrijedio je za cijelu Austro-Ugarsku Monarhiju. Zakon je stupio na snagu u Hrvatskoj i Slavoniji 1. siječnja 1858., a u Vojnoj krajini 3. veljače. 1860. (Klepa c 1996) kao Opći šumski red. Propisivao je sve odrednice koje su se odnosile na gospodarenje i zaštitu šuma, uporabu šumskih proizvoda, zaštitu od požara i štetnika, naknade za šumske štete, postupke i kazne za štete, organizaciju šumarske službe i drugo. Zakon iz 1852. godine dijeli šume na državne, općinske i privatne. Šumovlasnici su morali namjestiti šumarske stručnjake za stručni rad u šumama. U drugom paragrafu tog istog Zakona ističe se da se "nijedno šumsko zemljište ne smije oduzeti niti pretvoriti u drugu kulturu. Time je ozakonjeno temeljno načelo potrajnosti u šumarstvu". Isto tako za općinske šume koje su opterc |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 117 <-- 117 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE ćene pravom služnosti (drvarenje) decidirano se ističe: "te se šume ne samo trebaju uzdržavati nego valja neprestano primjerenim načinom njihovo stanje poboljšavati". Gospodarska osnova dobiva veliko značenje, a u Zakonu o šumama 1894. izričito piše: "Ušumah općinskih ima se zavesti potraj no šumarenje ". Na taj je način ovim zakonima na području Hrvatske i većeg djela Europe načelo potrajnosti dobilo zakonsku podlogu, stoje temelj i današnjeg suvremenog šumarstva. Potrajnost kao temeljno načelo rada i organizacije šumarstva bilo je ugrađeno u sve naše dosadašnje zakone o šumama, kao i ovaj današnji važeći Zakon o šumama, donesen 4. prosinca 1990. godine. Zahvaljujući tim zakonima šume Hrvatske su sve do 1996. godine ostale sačuvane s nesmanjenom površinom. Nije čudo da o Zakonu o šumama iz 1852. među šumarskim krugovima i danas vlada mišljenje da je to najbolji zakon koji je vrijedio na području Hrvatske i Europe, a vrijedi i danas, pa mnoge europske zemlje i danas svoje zakone o šumama temelje na tom zakonu. Nakon zakona iz 1852. donose se 1894. još dva zakona koji rješavaju probleme uprave i gospodarenja šumama. Zakon od 22. siječnja 1894. uređuje šumarsko-tehničku službu u "Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji", gdje se propisuje fakultetsko obrazovanje za šumarsko-tehničku službu, što je rezultiralo osnivanjem Šumarske akademije pri Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 20. listopada 1898. (Meštrović i dr. 2003). Drugi Zakon od 26. ožujka 1894. određuje stručnu upravu i šumsko gospodarenje, gdje se određuje upravljanje i gospodarenje po načelima gospodarske osnove, koja mora odrediti kako će se polučiti što veći i trajni užici, povezano s aktualnim stanjem šuma. U drugoj polovici XIX. stoljeća obavljaju se radovi na pošumljavanju golih terene. U tom vremenu, točnije 1878. g. osniva se Kraljevsko nadzorništvo za pošumljavanje krasa krajiškog područja - Inspektorat za pošumljavanje krša, goleti i uređenje bujica u Senju, koji daje veliki prinos i stimulans pošumljavanju degradiranih šumskih terena. Prema K1 e p c u (1998) to je Nadzorništvo osnovano iz utrška posječenih starih hrastovih šuma Krajiške investicijske zaklade. Iz istih sredstava osnovana su i dva rasadnika za proizvodnju šumskih sadnica za pošumljavanje, i to jedan u Sv. Mihovilu (1880) na površini od 16 ha, a drugi u Kestenu (1886) s površinom od 0,9 ha. Sadnicama iz tih rasadnika pošumljavalo se na području djelovanja Nadzorništva - Inspektorata, ali i na području kontinentalne Hrvatske. To je vrijeme značajnih pošumljavanja u Hrvatskoj i to na području Istre, Dalmacije i unutrašnjosti Hrvatske, gdje se posebno po uspješnosti ističe šuma Čikat na Lošinju, šuma u neposrednoj blizini Biograda, šume Đurđevačkih pijesaka i dr. Šumarski list SUPLEMENT (2003). 111-122 U toj svekolikoj šumarskoj aktivnosti na području Hrvatske, uz brojne zakonske propise, naputke, odredbe, hrvatsko šumarstvo se još više razvija. Istovremeno se javljaju naši, u ono vrijeme najpoznatiji šumarski stručnjaci, koji su šumarske škole završili u Mariabrunnu u Austriji. To su J. Ettinger, A. Tomić, F. Šporer, J. Kolar, M. Vrbanić, D. Kos i drugi. Neki od njih već u razdoblju od 1820. do 1825. završavaju navedenu šumarsku akademiju. Sve je više mladih hrvatskih šumarskih stručnjaka koji ambiciozno rade na organiziranju šumarstva, obrazovnih institucija i takve šumarske politike koja će biti zaštićena i neovisna od utjecaja šumarskih stručnjaka iz Mađarske, Češke, Austrije i drugih zemalja. Želja im je afirmacija i uporaba hrvatskog jezika u stručnom komuniciranju. Iz tih razloga Ante Tomić 1843. piše i objavljuje Tomićevu racionalnu metodu uređivanja šumskog gospodarstva, prvu stručnu šumarsku raspravu na hrvatskom jeziku, što ima vrlo zapaženo nacionalno i kulturno značenje. Rezultati takvih aktivnosti pridonose osnivanju Gospodarskoga društva 3. veljače 1841. i u okviru njega šumarske sekcije. To je drugo društvo po starosti u Europi, odmah iza onoga osnovanog 1839. godine u Baden-Wunterbergu. Istovremeno se pokreću i stručni časopisi "List mesečni" 1842., "Gospodarske novine" 1853. i "Gospodarski list" 1856. Šumarski stručnjaci se 1846. izdvajaju iz Gospodarskog društva i osnivaju Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo. Na prvoj osnivačkoj skupštini u Prečecu kraj Zagreba, raspravljaju o aktualnoj stručnoj temi: Kako obnoviti stare hrastike. Sva aktivnost tog društva usmjerena je na otvaranje šumarskog učilišta, gdje bi domaći ljudi stekli šumarsko obrazovanje te smanjili priliv stranih stručnjaka u šumarstvo Hrvatske. Ta im se želja ispunila osnivanjem i otvaranjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. Ovo je samo dio aktivnosti šumarskih intelektualnih snaga, stoje prethodilo osnivanju modernog Sveučilišta u Zagrebu 1874. godine, a 1898. i Šumarske akademije pri Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Mati ć 1998). Šumarska akademija osnovana je na temelju članka 6. Zakona o šumama od 22. siječnja 1894., gdje se kaže da se u šumsko-tehničkoj službi traži akademsko obrazovanje, tj. "apsolviranje visoke škole za šumarstvo ". Šumarska akademija dala je veliki doprinos razvoju šumarske znanstvene i stručne misli na našima prostorima. Ona je bila i preteča svih tehničkih fakulteta u nas, jer su se na njoj predavali mnogi tehnički predmeti, matematički i grafički predmeti i dr. (Matić 1995). Mnogi profesori sa Šumarske akademije prelaze na Tehničku akademiju, kojaje 1918. osnovana u Zagrebu. |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 118 <-- 118 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list SUPLEMENT (2003), 111-122 Šumarska struka doživljava svoj daljnji napredak osnivanjem i izlaženjem znanstveno-stručnog glasila Šumarski list, koji počinje izlaziti 1877. i neprekidno izlazi do današnjih dana. Šumarski list je imao, a i danas ima veliko značenje za razvoj i unapređenje šumarske struke u nas. Općenito, možemo reći da je stanje u šumarstvu XIX. stoljeća bilo dosta teško i složeno. Neriješeni imovinski odnosi između feudalaca i kmetova, prevelika sječa i krčenje šuma, samo su dio problema šumarstva onoga vremena (K1 e p a c 1998). Međutim, bilo je vrlo značajno da su se ti problemi uočili, a državna i sudbena vlast kao i obrazovne i stručne institucije dosta su napravile kako bi se stanje popravilo. Upravo to ozračje obogaćeno stručnim šumarskim i nacionalnim nabojem, razlogom je što su se negativni procesi zaustavili, te smo zahvaljujući upravo takvoj klimi danas naslijedili kvalitetne šume i neke objekte, kao što je ponajprije jedinstvena Senjska draga. Važno je napomenuti da su šume na području Hrvatske prije 1765., kada se formira i počinje s organiziranim radom šumarstvo kao značajna struka, u pojedinim dijelovima Hrvatske bile u dosta lošem stanju. Zahvaljujući organiziranom i kvalitetnom stručnom šumarskom radu stanje se popravilo, o čemu svjedoči današnje stanje šuma. Glede Senjske drage možemo sa sigurnošću tvrditi da njene šume i ostali objekti predstavljaju prvi uspješni šumarski ekološki projekt na kršu Europe, koji su obavili šumarski stručnjaci Nadzorništva - Inspektorata u Senju. 3. PROBLEMI KOJI STVARAJU NEGATIVNO OZRAČJE I OPTEREĆUJU HRVATSKO ŠUMARSTVO DANAS Problems leading to a negative atmosphere and burdening the Croatian forestry today Hrvatski je državni sabor nakon proglašenja suvereniteta Republike Hrvatske donio Ustav Republike Hrvatske 22. prosinca 1990. Taj je ustav izrazio svoj odnos prema šumi u člancima 3., 52 i 69. U članku se 3. uz ostalo kaže, daje: "očuvanjeprirode i čovjekovog okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske ". U članku 52. se uz ostalo kaže: "zemljište, šume, biljni i životinjski svijet drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskoga i ekološkoga značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku, imaju njezinu osobitu zaštitu ". Zakonom se određuje način na koji se dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti. U članku 69. pored ostalog kaže se: "Republika osigurava pravo građanina na zdrav okoliš. Građani, državna, javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvečivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša ". Ovim ustavnim odredbama Republika Hrvatska utvrdila je svoj odnos prema prirodnim dobrima, posebno šumi, stoje hvale vrijedno. Iz ovih ustavnih članaka uočava se nužnost postojanja Zakona o šumama, u kojima su detaljno razrađene temeljne odredbe Ustava. Zakon o šumama donesen je 4. prosinca 1990. Novim Zakonom o šumama Republike Hrvatske šume su proglašene državnim vlasništvom člankom 16. koji glasu: "Šume i šumsko zemljište na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu spomenute Republike". Po istom Zakonu državnim šumama upravlja Javno poduzeće "Hrvatske šume", p.o. Zagreb na površini od 2 milijuna ha, od toga je obraslog zemljišta 1,6 milijuna ha, a 323 000 haje ncobrasloga te 61 000 ha neplodnoga zemljišta. U razdoblju od 1991. do 1995. u složenim ratnim uvjetima hrvatsko šumarstvo predstavljeno J.R "Hrvatske šume" dobro je funkcioniralo. U tom su vremenu porasli apetiti onih koji su htjeli u hrvatskoj sve vrijedno privatizirati po svojim načelima i u isključivu svoju korist, što je nažalost široj hrvatskoj javnosti dobro poznato. Velikim angažmanom struke te entuzijazmom koji je posebno stimuliran u ratnim uvjetima, rušilačka i nesuvisla pisma uperena protiv šumarstva, a koja su redovito dolazila u klupe Hrvatskog sabora prije svake sjednice, ostala su bez značajnijeg učinka. Hrvatski sabor 1992. g. donosi Zakon o cestama, a na žalost 1996. njegovu novelu, kojom se suprotno važećem Zakonu o šumama šume uzimaju za gradnju cesta bez naknade za podizanje novih šuma. S tim je neposredno ugrožen održivi razvoj šuma, jer se od tog vremena površine šuma u Hrvatskoj svake godine smanjuju. Začuđujuće je da je taj zakon prošao bez reakcije Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, našeg resornog ministarstva tim više stoje to presedan koji nije zabilježen nigdje u Europi. Još više čudi pasivan odnos Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, čiji je temeljni zadatak zaštita prirode i okoliša, s obzirom da je tim zakonom neposredno i trajno ugrožena priroda. Isto tako začuđuje šutnja direktora i direkcije J. R Hrvatske šume, jer je opće poznato da se oni biraju ponajprije kao predstavnici aktualne vlasti čije interese zas |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 119 <-- 119 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list SUI´EEMENT (31)03 ). 111-122 tupaju unutar poduzeća, te su na pogrešne stručne korake te vlasti trebali reagirati. Od 1995. pa nadalje, problemi za šumarstvo Hrvatske postaju sve veći, a mogućnosti s kojima raspolaže šumarska struka da se tome odupre skoro su nikakvi. S obzirom da bi danas mogli nabrojati velik broj problema koji neposredno ugrožavaju šumu, šumarstvo, okoliš i sve ono dobro stoje vezano za šumu, na ovome mjestu prokomentirat ćemo samo one najvažnije probleme koji nepovoljno utječu na rad šumarske struke, opstanak šuma, a stvaraju nepovoljno ozračje za razvoj šuma i šumarstva. 1. Svakodnevno smanjenje površina šuma vezano za postojeći Zakon o cestama iz 1992. odnosno 1996, najnoviji Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uređivanju šuma od 23. rujna 2003. te Zaključci Vlade Republike Hrvatske o mogućnosti eksplatacije mineralnih sirovina u šumama i na šumskom zemljištu kroz institut prava služnosti od 20. lipnja 2002. Pitanje šumskih požara, te s njima povezano neargumentirana i primitivna agresija na borove šume na području priobalja. Povezano sa svim navedenim, kao i smanjenjem površine šuma i šumskog zemljišta, u ovu problematiku spada i pitanje vodoprivredne naknade. Hrvatska u današnje vrijeme svake godine ostaje bez tisuće ha šuma, jer se ne uvažava Ustav i Zakon o šumama koji nalaže da se sredstva dobivena za posječenu šumu i šumska zemljišta zbog izgradnje cesta i dugih objekata moraju uložiti u podizanje novih šuma, na novom zemljištu, na površini najmanjoj onoj koja je uništena. Interesantno je da se privatnim šumovlasnicima ta nadoknada isplaćuje, ali ih se ne obvezuje podići nove šume, što isto tako ide na štetu održivog razvoja šuma u Hrvatskoj. Oni koji su morali o tome voditi računa i štititi interese Hrvatske države zatvaraju oči na očitom kršenju Ustava i Zakona. Isključiva krivnja za takvo stanje pada na Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, čija je dužnost da u ime države štiti interese države i šumarstva, a isto tako odgovornost snosi i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, kao i ondašnje J.P "Hrvatske šume". Oni koji su donosili Zakon o cestama ovo stanje opravdavaju svojom logikom da državno poduzeće (Hrvatske šume) ne moraju naplaćivati te površine drugom državnom poduzeću (Hrvatske ceste). Iz toga se vidi sva nesposobnost u sagledavanju postojeće problematike šuma kao dobra od općeg interesa, onih koji bi morali provoditi postojeće zakone. Iz tih protuzakonitih radnji hrvatska država ostaje bez šuma koje su nasušna potreba za kvalitetu života sviju nas. Interesantno je napomenuti da se upravo ovih dana vodi rasprava o tome na koji su način i po kojoj cijeni Hrvatske ceste ustupile prostor državnom poduzeću INA. Ovaj se put radi iznimka, te državno poduzeće (Hrvatske ceste) naplaćuje nekadašnje šumske površine drugom državnom poduzeću (INA), a rezultat svega toga je sramotan odnos prema hrvatskom šumarstvu i hrvatskom narodu koji je ostao bez šuma. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva je 21. srpnja 2003. imenovalo Povjerenstvo za izradu izmjena Pravilnika za uređivanje šuma. Na sastanku Povjerenstva održanom 28. srpnja 2003., Povjerenstvo (osim predstavnika Ministarstva poljoprivrede i šumarstva) otvoreno se suprotstavilo izmjenama u poglavlju VII., Utvrđivanje naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu. Unatoč tomu, ministar je donio Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uređivanju šuma s izmjenama i dopunama koji su po našoj ocjeni u neposrednoj suprotnosti sa Zakonom o šumama. Rečenim izmjenama i dopunama otvara se mogućnost ustanovljenja služnosti u svrhu podizanja višegodišnjih nasada (vinograda, maslinika) na šumskom zemljištu, pa se na to zemljište ne obračunava ni naknada. Prema našem uvjerenju, ove odredbe donesenog pravilnika u suprotnosti su sa člankom 61. Zakona o šumama, koji jasno određuje za što se može utvrditi služnost na šumi i šumskom zemljištu (izgradnja vodovoda, kanalizacije, plinovoda, električnih vodova i si.). Temeljno značenje pravnog instituta služnosti, ne podrazumijeva izmjenu kulture. Privođenje pak šuma i šumskog zemljišta drugoj kulturi (maslinici ili vinogradi), jasno je regulirano u članku 15. Zakona o šumama gdje se nadležnost raspolaganja šumskim dobrom daje Hrvatskom saboru. Našem stavu, uvjerenju i suprotstavljanju donesenom Pravilniku, najjasniju podlogu daju i ustavne odredbe u članku 52. Ustava Republike Hrvatske, gdje su šume i šumsko zemljište navedene kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu. Nastavak tako arogantne politike prema šumama i šumskom zemljištu dogodio se odlukom Vlade o mogućnosti eksplatacije mineralnih sirovina u šumama i na šumskom zemljištu kroz institut prava služnosti (Starce vić 2003). Provedba tog zaključka već je u primjeni, unatoč argumentiranom suprostavljanju šumarske struke. Šumarska struka svjesna je nužnosti eksploatacije kamenoloma prilikom velike akcije izgradnje autocesta, međutim bilo je nužno odrediti tko će i s kojim sredstvima sanirati ogromne površine kamenoloma nakon njihovog korištenja i ponovnog privođenja šumskoj kulturi. Potrajnost ili održivi razvoj temeljen i na postojećem Zakonu o šumama to nam nedvojbeno određuje. Na veliku žalost sviju nas, u razdoblju od 1992. do 2001. g. prosječno u Hrvatskoj godišnje u šumskim požarima izgorjelo je 17 622 ha, a 45,7 % požara nastalo |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 120 <-- 120 --> PDF |
S. Malić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINU je na privatnom zapuštenom poljoprivrednom zemljištu (Starčevic 2003). Iako je u navedenom razdoblju šumarska struka izgradila 3 163,6 km protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta, od prosječno godišnje 327 požara, njih 75 % javlja se na krškom području, a 73,1 % požara je nepoznatog uzroka. Hrvatsko šumarsko društvo je 1998. održalo Okrugli stol o problematici šumskih požara, doneseni su vrlo stručni i danas aktualni i korisni zaključci, obaviješteni svi oni koji bi trebali voditi brigu o toj problematici, no sve je ostalo bez ikakvog odjeka. Danas se sustavno vodi nekompetentna hajka protiv borova i borovih šuma. Vode je "mudracf´i neznalice, bez ikakvih stručnih i znanstvenih argumenata. Oni predstavljaju grupe ljudi koja su po znanju a ponekad i obrazovanju nekompetentni a vjerojatno mogu biti i dobronamjerni ljudi. Među njima na žalost ima i vatrogasaca, lovaca i poneki šumar neznalica, upravo oni koji bi se najviše trebali boriti za podizanje i očuvanje borovih i ostalih šuma pionirskih vrsta drveća. Njima toliko ne možemo zamjerati, jer njihov mentalni sklop nije u stanju shvatiti nezamjenjivu ulogu borova i ostalih pionirskih vrsta drveća na degradiranom, ekstremno lošem, krševitom tlu. To su neplodna tla gdje su pionirske vrste jedino u stanju tijekom dugog vremena stvoriti stanišne uvjete za povratak klimatogene vrste drveća, u ovom slučaju hrasta crniku i hrasta medunac. Više zamjeramo onim spretnima koji se pod "firmom" sadnje maslina i vinograda žele dočepati atraktivnih šumskih površina bez naknade. Oni dobro znaju da je šumsko tlo teško pretvoriti u građevinsko, a poljoprivredno vrlo lako. Interesantno je da nitko i ne spominje prvoklasna, napuštena poljoprivredna tla na kojima su nekada uspijevale masline i vinogradi, a na koja se u većini slučajeva naselio bor. Takvih površina na području Dalmacije ima oko 300 000 ha. Interesantno je pitanje: Stoje država napravila da se te površine vrate poljoprivrednoj proizvodnji? Jesu li sadašnji vlasnici napuštenog poljoprivrednog zemljišta odgovorni za sve posljedice koje se zbog toga javljaju, primjerice požari? Zašto se ne uvedu posebni porezi na napuštena i neodgovarajuće iskorištavana poljoprivredna zemljišta? Pitanje državnih poticaja za sadnju maslina i vinograda, gdje se poticaj plaća za posađenu biljku a ne za dobiveni plod, problem je koji bi trebalo rješavati u krugu onih koji su za to zaduženi i plaćeni. Čini se daje to još jedan dodatni stimulans ka putu od uzimanja šuma bez naknade i pretvorbe produktivnih šuma u neproduktivne površine za masline i vinograde, uz poticaje plaćene iz državnog proračuna. Prvi rezultati sadnje maslina na nekvalitetnom po požaru uništenom šumskom tlu su već vidljivi. Osušena, tek posađena stabalca masline na nekvalitetnom i za maslinu neodgovarajućem tlu, na jednom po požaru uništenom oto Šumarski list SUPUEMENT (2003), 111-122 ku, zahvaljujući televizijskoj poljoprivrednoj emisiji, mogli smo već vidjeti. Čudi nas pasivan odnos i šutnja poljoprivrednih stručnjaka, kada znademo da je znanost o pedologiji i obradi tla na vrlo visokom stupnju u hrvatskoj poljoprivrednoj znanosti. Vjerojatno mnogi računaju da u slučaju neplanskih teškoća, stručnih kontrola i kolaudacija, požar, koji u današnje vrijeme postaje skoro normalna "prirodna pojava", uništava svaki, pa i nekvalitetan rad te "rješava" sve probleme. U svim ovim pretpostavkama jedno je sigurno da ceh plaćaju šume i svi mi koji od njih očekujemo gospodarska, i ona daleko vrjednija općekorisna dobra. Glede vodoprivrednog doprinosa, kojega smo naslijedili iz jugoslavenskog komunističkog režima, mislimo da se on dobro uklapa u ovu opću rasprodaju hrvatskih šuma, šumarstva i ugleda šumarske struke. To je samo još dodatni namet na šume i šumarstvo koji se ne može argumentirano opravdati. Ne postoji nikakva logika da šumarstvo kao glavni proizvođač, pročistač i skladištar pitke vode za tu istu vodu još plaća velike doprinose, kako bi bila distribuirana i prodana potrošačima. Mislimo da u toj nelogičnoj situaciji svi gube, i šumarstvo i vodoprivreda. Izdvajajući velika sredstva za plaćanje doprinosa, šumarstvu ne ostaje dovoljno da sanira narušenu strukturu mnogih sastojina, nastalu sušenjima i propadanjima šuma. Tako narušena sastojinska struktura nije u stanju kvalitetno pružati općekorisna dobra, u što spada i proizvodnja vode, koje je i zbog toga sve manje. 2. Problemi vezani za aktivnosti Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja na "pasivnoj" zaštiti šuma. U vezi s tim nastaju problemi vezani za sve veće površine šuma koje trajnom "zaštitom" gube optimalnu strukturu, što se nepovoljno odražava na njihov održivi razvoj, posebice glede biološke raznolikosti, produktivnosti, stabilnosti i pomlađivanja. O problemima vezanim za aktivnosti Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, kada se radi o izdvajanju velikih i kvalitetnih šumskih kompleksa, u neku vrstu zaštite te poremećenih pojmova gospodarenja i upravljanja te ostalih nesporazuma vezanih na tu temu, trebalo bi dosta raspravljati. Opće je poznato da trajna, pasivna i slikovito "policijska" zaštita šuma, vrlo složenih, dinamičnih i osjetljivih ekosustava, vodi u njihovu degradaciju. Šume se s gospodarskim zahvatima, temeljenim na prirodnim procesima, održavaju u optimalnom stanju. Izostankom temeljnih šumskouzgojnih i ostalih zahvata, posebno njege i obnove šuma, šuma gubi svojstvo biološke raznolikosti, produktivnosti i stabilnosti te prelazi u fazu starenja i propadanja. Moramo se prisjetiti one istinite uzrečice koja glasi: "U prašumi ptice ne pjevaju". To je istina, znanstveno i životno verificirana. Morali bi je uvažavati svi oni koji |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 121 <-- 121 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVliNOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 111-122 imaju ambiciju bavljenja s prirodom, a posebno oni koji nastupaju pod firmom zaštite prirode. Ovakvom politikom "zaštite" šuma ne gubi samo šumarstvo i djelatnosti vezane uz njega, nego i cijelo društvo zbog pada kvalitete i pitanja vječnosti šuma, što ima utjecaja na njihovu produktivnost i stabilnost. 3. Problemi vezani za dobit u šumarstvu uz diktirane cijene, diktiranu raspodjelu i netržišnu prodaju trupaca. Inzistirati na dobiti u šumarstvu te punjenju državnog proračuna još je jedna od mnogih nelogičnosti vezanih uz hrvatsko šumarstvo danas. Dohodovno šumarstvo u uvjetima kad je trupac jedini proizvod, i to još sa zamrznutim cijenama, bez tržišnih odnosa, s dirigiranom raspodjelom, s rokovima plaćanja koji drugi određuju i još mnogo toga, samo je pretpostavka bez ikakvog valjanog argumenta. O dohodovnom šumarstvu mogli bi govoriti kada bi se mogli tržišno ponašati, te društvu fakturirati i naplatiti sve ono što šuma pod rukovodstvom šumarske struke proizvodi, a to su i općekorisni proizvodi šume, kisik, voda. Isto tako o dohodovnom šumarstvu mogli bi govoriti kada bi se u okvirima šumarstva trupac i ostali materijalni proizvodi šume tržišno oblikovali i prodali s uloženim radom. Ovaj relativno kratak prikaz problema s kojim se u novije vrijeme susreće šumarstvo hrvatske, a koji stvaraju negativno i nepoticajno ozračje, dovoljno govore o vrlo lošem položaju šumarstva. Iako smo naslijedili kvalitetne šume, dobru šumarsku tradiciju, kadrove i visokoškolsku obrazovnu ustanovu i dobru znanost, položaj šumarstva je svakim danom sve lošiji. Temeljni problem je u nepoštivanju Ustava i Zakona o šumama, koji bi, kada bi se korektno provodili, dobro riješili položaj šuma i šumarstva u državi. Sustavno smanjenje površina šuma koje se prije 1996. godine nisu u zadnjih 100 godina u ukupnom iznosu smanjile ni za 1 ha, dovoljno ukazuju na položaj šumarstva u državi, a još više na nepostojanje pravne države. Šumarstvo je i nastalo u vremenu nastanka prvih pravnih država u Europi, i ono bez njih ne može funkcionirati. Oduzimanje šuma od cesta bez ikakve naknade, poticajno je djelovalo na ostale koji se na isti način žele domaći državnog zemljišta, pa tako i kamenolomi uz potporu vlade uzimaju svoj dio. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva uspijeva ishoditi da ministar po svom nahođenju dijeli šume bez naknade, a takozvani vinogradari i maslinari otkrivaju pogodnost kamenitog, neplodnog, samo za šumu pogodnog apsolutnog šumskog tla za intezivnu poljoprivrednu proizvodnju, koja će biti stimulirana državnom potporom. Sigurni smo da tome još nije došao kraj, ukoliko netko u ovoj državi ne stekne snage i odlučnosti da konačno prekine taj "lanac sreće". Ponašanje Ministarstva zaštite okoliša i Vodoprivrede dobro se uklapa u opću rasprodaju i upropaštavanje šuma i šumarstva, pa makar je to ponekad popločano i dobrim željama. Sigurni smo da takav popločani put vodi ravno u pakao, u kojemu će se uskoro naći šume, koje su po našem Ustavu dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu. 4. UMJESTO ZAKLJUČAKA - Instead of conclusions U XIX. stoljeću šumarstvo hrvatske učinilo je prve korake koji su vodili u formiranje šumarstva kao struke i znanosti te početku modernog i organiziranog šumarstva. Općenito, možemo reći da jc stanje u šumarstvu XIX. stoljeća bilo teško i složeno. Neriješeni imovinski odnosi između feudalaca i kmetova, prevelika sječa šuma, krčenje šuma, samo su dio problema šumarstva onoga vremena. Međutim, bilo je važno da su se ti problemi uočili, a državna i zakonodavna vlast te obrazovne i stručne institucije dovoljno napravile da se stanje popravi. Upravo to ozračje obogaćeno stručnim ljudima, koji su širili šumarski i nacionalni naboj, razlog je što su se negativni procesi zaustavili. Zahvaljujući takvoj klimi naslijedili smo kvalitetne šume, koje su u ono vrijeme, zahvaljujući novoformiranoj šumarskoj struci, krenule iz stadija propadanja u stadij progresivnog razvoja. Šumarska struka nastala je krajem XVIII. stoljeća iz straha da će šume zbog neorganiziranog gospodarenja i sječe nestati. Formiranje šumarske struke iz vela je država, znajući njenu vrijednost i koristi koje u budućnosti može priskrbiti. Očuvanje šuma i gospodarenje njima bilo je dobro zakonski popraćeno. Tu jc vrlo bitno spomenuti Zakon o šumama 1852. i dva Zakona iz 1894., koji izričito zabranjuju prenamjenu šumskog zemljišta u druge kulture, te naređuju potrajno gospodarenje na temelju gospodarskih osnova. Isto tako tim jc zakonom određeno da se sa šumom mogu baviti i s njom upravljati samo akademski obrazovani stručnjaci. Iako smo naslijedili vrlo kvalitetne šume, dobru šumarsku tradiciju, kadrove i visokoškolsku obrazovnu ustanovu i dobru znanost, današnji položaj šumarstva je svakim danom sve lošiji. Temeljni problem je u nepostojanju pravne države i nepoštivanju Ustava i Zakona o šumama, miješanje politike u stručne poslove upravljanja šumama te loša kadrovska politika. Sve to stvara loše ozračje koje demotivira sve one koji su još uvijek zadržali pošten odnos i ljubav prema šumi i šumarstvu. |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 122 <-- 122 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list - SUPLEMENT (2003), 122 LITERATURA - References Ivančević , V., 2000: 235 godina šumarije Krasno Hrast lužnjak (Quercus robur L.) u Hrvatskoj, (1765-2000)-najstarije šumarije u našoj zemlji. HAZU i "Hrvatske šume" p. o. Zagreb, Šumarski list, CXXIV (11-12): 705-711. 167-212, Zagreb. Kesterčanek, F: 1882: Kratka povijest šuma i šumMatić, S., M. Oršanić, I. Anić, 2000: Radovi na skog gospodarstva u Hrvatskoj. Zagreb. obnovi, podizanju i njezi šuma na kršu u današnjim ekološkim i gospodarskim prilikama. Una Klepac , D., 1996: Stare šume hrasta lužnjaka i nji pređenje poljoprivrede i šumarstva na kršu, hov doprinos razvoju Hrvatske. U: D. Klepac HAZU, str. 80, Zagreb. (ur.), Hrast lužnjak {Querem robur L.) u Hrvatskoj, HAZU i "Hrvatske šume" p. o. Zagreb, Matić, S., I. Anić, M. Oršanić, 2001: Uzgojni 13-26, Zagreb postupci u prebornim šumama. U: B. Prpić (ur.), Obična jela u Hrvatskoj, Akademija šumarskih Kosović,B. , 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt znanosti, 407^142, Zagreb. šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina. Šumarski list, Matić , S.,2003: Neki problemi koji opterećuju hrvatXXXVIII (1): 4-16, (2): 68-86, (3): 133-145, sko šumarstvo u današnjim gospodarskim, dru( 4): 170-189, (5): 208-223, (6): 250-266, (7): štvenim i ekološkim uvjeti ma. Šumarski list br. 305-319, (8-9): 356-376, (12): 476-488, 5-6., 211-216. Zagreb. Zagreb. Meštrović , Š., 2001: Uređivanje šuma obične jele. Matić , S., 1995: Šumarstvo Hrvatske kao aktivni suU: B. Prpić (ur.), Obična jela u Hrvatskoj, Akadionik pri osnivanju i razvoju modernog hrvatdemija šumarskih znanosti, 529-547, Zagreb. skog sveučilišta u Zagrebu. Šumarski list 9-10 Meštrović , Š., Čavlović , J, 2003: Uređivanje (CXIX), 287-291. Zagreb šuma obične bukve. U: S. Matić (ur.), Obična Matić, S., 1990: Šume i šumarstvo Hrvatske-jučer, bukva u Hrvatskoj, Akademija šumarskih znadanas, sutra. Glas. šum. pokuse, 26: 33-56, Zanosti, 464-490, Zagreb. greb. Starčević,T., 2003: Što nam se to događa? Šumar Matić, S., 1996: Povodom 150. obljetnice Hrvatskog ski list 7-8., 404-406, Zagreb. šumarskog društva. Šumarski listbr. 9-10, CXX (1996), 387-390. Zagreb Matić , S., 1996 a: Uzgojni radovi na obnovi i njezi sastojina hrasta lužnjaka. U: D. Klepac (ur.), SUMMARY: Forests, a very important natural ecosystem, and forestry, a profession that deals with forests as a natural and economic resource, received full recognition in Europe during the formation of legal states. In Croatia, the beginning of organised forestry is believed to coincide with the establishment of the first forest administrations in Krasno, Oštarije and Petrova Gora (1765). This period is marked with Maria Theresa s Šumski red (Forest Order) (1769) published in the Croatian language, which not only represented forestry legislation but also the first textbook on forest management in Croatia. It should be pointed out that even prior to the above event there were extensive activities that focused on forests, particularly in the field of legislation. We shall list only the most important ones: In the course of the 13th century, the statutes of almost all south Croatian towns contained regulations on the preservation and protection of forests against devastation. In 1464, a forest service entitled Magistrat providure za drvo i šume was formed in Dalmatia, within which a reserve was founded for oakwood and a ban was imposed on clearing forests and keeping goats. As early as 1532, a |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 123 <-- 123 --> PDF |
S. Malić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE forest inspection was founded in Istria, followed by a forest cadaster in 1584, the first of the kind in the world. When the Military Border region was established (1702) and regulated (1746), the forest service was based on military principles. The Forest Law of 1852 and the two Laws of 1894 were very important not only for Croatia but also for the entire European forestry. Among other things, these laws explicitly stated that ´no forest land may be sequestered nor converted into another culture´, as well as that ´sustainable management is to be applied to municipal forests´. The state of forestry in the 19th century was relatively difficult and complex. Unsolved property relations between feudal lords and their serfs, excessive cutting down and clearing of forests were only apart of the problems that the forestry ofthat time faced (Klepac 1998). However, what was very important is that both state and judicial authorities were aware of these problems and that educational and professional institutions were able to rectify the condition. Keen enthusiasm and know-how of Croatian forestry experts were positively reflected on the activities in forestry and forests. Until the Agricultural Forestry School in Križevci was opened (1860), foresters acquired their forestry knowledge in forestry schools of Europe (Mariabrunn, Banska Sćavnica and others), after that in Križevci, and then at the Forestry Academy of the University in Zagreb, which was established in 1898 (Ma tie 1998). This is the period of overall cultural, scientific, economic and national flourishing in which the forestry profession, and especially the people working in it, had a voy prominent role. Such social and forestry environment was highly conducive to the establishment of the Inspectorate for the Afforestation of Karst and Bare Areas and Torrent Management in Senj in 1878. The establishment of the Inspectorate was a logical sequence in the domain of Croatian forestry ofthat time. This move was assisted by the development and formation of the legal state and modern legislature in the field of forests and forestry. This trend continued until the end of the First World War in 1918, when Yugoslavia was formed. Despite the fact that all Yugoslav and other regimes were anti-Croatian and that forests and forestry in Croatia from 1918 to 1990 were continually under attack by the authorities in power, Croatian forests nevertheless continued to be of the highest quality and were renowned for their exceptional natural character both informer Yugoslavia and in entire Europe. The reason for this lies in the advanced state of forestry profession and science and in forestry spirit and knowledge promoted primarily in educational and other forestry institutions and maintained by great names of the Croatian forestry, who were renowned for their knowledge, integrity and patriotism. These experts constituted a professional and moral pillar in the period 1919 to 1990, which preserved the reputation and autonomy of Croatian forestry. Ever since the enterprise Hrvatske Sume (Croatian Forests) (1 January, 1991) came on the scene, the Croatian forestry has been left to the mercy of the most ruthless ´tycoonisation ´supported by the current politics. Forest and forest land is being sequestered with no compensation (roads, quarries, gravel pits) while in the most recent period, we are witnessing the legalisation of an anti-constitutional regulation allowing allotment of forest land (with no compensation for its generally beneficial functions and no taxes) for the purposes of establishing vineyards and olive groves, but always in attractive locations. For all the reasons above, forest areas are decreasing daily, and sustainability and sustainable development are disappearing, which is against the valid Constitution and the Forest Act. Prices are being dictated and controlled and the distribution of timber assortments managed from Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 111-122 |
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 124 <-- 124 --> PDF |
S. Malić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINU Šumarski list SUPLliMbNT (2003), 111-122 above. Companies managing forests are required to make revenues and fill the state budget. We state with regret that never in over two centuries of Croatian forestry have the authorities in power treated forests, forestry and the people working in this field with so little respect and with so much ignorance as today. The ongoing situation in forests and forestry of Croatia is the result of an unhealthy atmosphere fostered by such attitudes. The main reasons for this lie in strong pressures of politics, which has penetrated all pores of Croatian forestry, and in the shortage of those cadres who have, throughout the long history of forestry, firmly stood by its helm and promoted knowledge and integrity. Such a situation will probably continue until politics ceases to be more important than profession and until the legal state is enforced. Unfortunately, by that time the Croatian forests will have lost many of those features that rank them among the best in Europe. Predsjednik HŠD-a S. Matić, uručuje devedesetgodišnjem Frani Rogiću, jedinom živućem članu Kr. nadzomištva, Zahvalnicu za postignute rezultate na pošumljavanju krša (Foto: M. Mrkobrad) |