DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 118 <-- 118 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list SUPLEMENT (2003), 111-122 Šumarska struka doživljava svoj daljnji napredak osnivanjem i izlaženjem znanstveno-stručnog glasila Šumarski list, koji počinje izlaziti 1877. i neprekidno izlazi do današnjih dana. Šumarski list je imao, a i danas ima veliko značenje za razvoj i unapređenje šumarske struke u nas. Općenito, možemo reći da je stanje u šumarstvu XIX. stoljeća bilo dosta teško i složeno. Neriješeni imovinski odnosi između feudalaca i kmetova, prevelika sječa i krčenje šuma, samo su dio problema šumarstva onoga vremena (K1 e p a c 1998). Međutim, bilo je vrlo značajno da su se ti problemi uočili, a državna i sudbena vlast kao i obrazovne i stručne institucije dosta su napravile kako bi se stanje popravilo. Upravo to ozračje obogaćeno stručnim šumarskim i nacionalnim nabojem, razlogom je što su se negativni procesi zaustavili, te smo zahvaljujući upravo takvoj klimi danas naslijedili kvalitetne šume i neke objekte, kao što je ponajprije jedinstvena Senjska draga. Važno je napomenuti da su šume na području Hrvatske prije 1765., kada se formira i počinje s organiziranim radom šumarstvo kao značajna struka, u pojedinim dijelovima Hrvatske bile u dosta lošem stanju. Zahvaljujući organiziranom i kvalitetnom stručnom šumarskom radu stanje se popravilo, o čemu svjedoči današnje stanje šuma. Glede Senjske drage možemo sa sigurnošću tvrditi da njene šume i ostali objekti predstavljaju prvi uspješni šumarski ekološki projekt na kršu Europe, koji su obavili šumarski stručnjaci Nadzorništva - Inspektorata u Senju. 3. PROBLEMI KOJI STVARAJU NEGATIVNO OZRAČJE I OPTEREĆUJU HRVATSKO ŠUMARSTVO DANAS Problems leading to a negative atmosphere and burdening the Croatian forestry today Hrvatski je državni sabor nakon proglašenja suvereniteta Republike Hrvatske donio Ustav Republike Hrvatske 22. prosinca 1990. Taj je ustav izrazio svoj odnos prema šumi u člancima 3., 52 i 69. U članku se 3. uz ostalo kaže, daje: "očuvanjeprirode i čovjekovog okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske ". U članku 52. se uz ostalo kaže: "zemljište, šume, biljni i životinjski svijet drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskoga i ekološkoga značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku, imaju njezinu osobitu zaštitu ". Zakonom se određuje način na koji se dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti. U članku 69. pored ostalog kaže se: "Republika osigurava pravo građanina na zdrav okoliš. Građani, državna, javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvečivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša ". Ovim ustavnim odredbama Republika Hrvatska utvrdila je svoj odnos prema prirodnim dobrima, posebno šumi, stoje hvale vrijedno. Iz ovih ustavnih članaka uočava se nužnost postojanja Zakona o šumama, u kojima su detaljno razrađene temeljne odredbe Ustava. Zakon o šumama donesen je 4. prosinca 1990. Novim Zakonom o šumama Republike Hrvatske šume su proglašene državnim vlasništvom člankom 16. koji glasu: "Šume i šumsko zemljište na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu spomenute Republike". Po istom Zakonu državnim šumama upravlja Javno poduzeće "Hrvatske šume", p.o. Zagreb na površini od 2 milijuna ha, od toga je obraslog zemljišta 1,6 milijuna ha, a 323 000 haje ncobrasloga te 61 000 ha neplodnoga zemljišta. U razdoblju od 1991. do 1995. u složenim ratnim uvjetima hrvatsko šumarstvo predstavljeno J.R "Hrvatske šume" dobro je funkcioniralo. U tom su vremenu porasli apetiti onih koji su htjeli u hrvatskoj sve vrijedno privatizirati po svojim načelima i u isključivu svoju korist, što je nažalost široj hrvatskoj javnosti dobro poznato. Velikim angažmanom struke te entuzijazmom koji je posebno stimuliran u ratnim uvjetima, rušilačka i nesuvisla pisma uperena protiv šumarstva, a koja su redovito dolazila u klupe Hrvatskog sabora prije svake sjednice, ostala su bez značajnijeg učinka. Hrvatski sabor 1992. g. donosi Zakon o cestama, a na žalost 1996. njegovu novelu, kojom se suprotno važećem Zakonu o šumama šume uzimaju za gradnju cesta bez naknade za podizanje novih šuma. S tim je neposredno ugrožen održivi razvoj šuma, jer se od tog vremena površine šuma u Hrvatskoj svake godine smanjuju. Začuđujuće je da je taj zakon prošao bez reakcije Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, našeg resornog ministarstva tim više stoje to presedan koji nije zabilježen nigdje u Europi. Još više čudi pasivan odnos Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, čiji je temeljni zadatak zaštita prirode i okoliša, s obzirom da je tim zakonom neposredno i trajno ugrožena priroda. Isto tako začuđuje šutnja direktora i direkcije J. R Hrvatske šume, jer je opće poznato da se oni biraju ponajprije kao predstavnici aktualne vlasti čije interese zas |