DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 119 <-- 119 --> PDF |
S. Matić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINE Šumarski list SUI´EEMENT (31)03 ). 111-122 tupaju unutar poduzeća, te su na pogrešne stručne korake te vlasti trebali reagirati. Od 1995. pa nadalje, problemi za šumarstvo Hrvatske postaju sve veći, a mogućnosti s kojima raspolaže šumarska struka da se tome odupre skoro su nikakvi. S obzirom da bi danas mogli nabrojati velik broj problema koji neposredno ugrožavaju šumu, šumarstvo, okoliš i sve ono dobro stoje vezano za šumu, na ovome mjestu prokomentirat ćemo samo one najvažnije probleme koji nepovoljno utječu na rad šumarske struke, opstanak šuma, a stvaraju nepovoljno ozračje za razvoj šuma i šumarstva. 1. Svakodnevno smanjenje površina šuma vezano za postojeći Zakon o cestama iz 1992. odnosno 1996, najnoviji Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uređivanju šuma od 23. rujna 2003. te Zaključci Vlade Republike Hrvatske o mogućnosti eksplatacije mineralnih sirovina u šumama i na šumskom zemljištu kroz institut prava služnosti od 20. lipnja 2002. Pitanje šumskih požara, te s njima povezano neargumentirana i primitivna agresija na borove šume na području priobalja. Povezano sa svim navedenim, kao i smanjenjem površine šuma i šumskog zemljišta, u ovu problematiku spada i pitanje vodoprivredne naknade. Hrvatska u današnje vrijeme svake godine ostaje bez tisuće ha šuma, jer se ne uvažava Ustav i Zakon o šumama koji nalaže da se sredstva dobivena za posječenu šumu i šumska zemljišta zbog izgradnje cesta i dugih objekata moraju uložiti u podizanje novih šuma, na novom zemljištu, na površini najmanjoj onoj koja je uništena. Interesantno je da se privatnim šumovlasnicima ta nadoknada isplaćuje, ali ih se ne obvezuje podići nove šume, što isto tako ide na štetu održivog razvoja šuma u Hrvatskoj. Oni koji su morali o tome voditi računa i štititi interese Hrvatske države zatvaraju oči na očitom kršenju Ustava i Zakona. Isključiva krivnja za takvo stanje pada na Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, čija je dužnost da u ime države štiti interese države i šumarstva, a isto tako odgovornost snosi i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, kao i ondašnje J.P "Hrvatske šume". Oni koji su donosili Zakon o cestama ovo stanje opravdavaju svojom logikom da državno poduzeće (Hrvatske šume) ne moraju naplaćivati te površine drugom državnom poduzeću (Hrvatske ceste). Iz toga se vidi sva nesposobnost u sagledavanju postojeće problematike šuma kao dobra od općeg interesa, onih koji bi morali provoditi postojeće zakone. Iz tih protuzakonitih radnji hrvatska država ostaje bez šuma koje su nasušna potreba za kvalitetu života sviju nas. Interesantno je napomenuti da se upravo ovih dana vodi rasprava o tome na koji su način i po kojoj cijeni Hrvatske ceste ustupile prostor državnom poduzeću INA. Ovaj se put radi iznimka, te državno poduzeće (Hrvatske ceste) naplaćuje nekadašnje šumske površine drugom državnom poduzeću (INA), a rezultat svega toga je sramotan odnos prema hrvatskom šumarstvu i hrvatskom narodu koji je ostao bez šuma. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva je 21. srpnja 2003. imenovalo Povjerenstvo za izradu izmjena Pravilnika za uređivanje šuma. Na sastanku Povjerenstva održanom 28. srpnja 2003., Povjerenstvo (osim predstavnika Ministarstva poljoprivrede i šumarstva) otvoreno se suprotstavilo izmjenama u poglavlju VII., Utvrđivanje naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu. Unatoč tomu, ministar je donio Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uređivanju šuma s izmjenama i dopunama koji su po našoj ocjeni u neposrednoj suprotnosti sa Zakonom o šumama. Rečenim izmjenama i dopunama otvara se mogućnost ustanovljenja služnosti u svrhu podizanja višegodišnjih nasada (vinograda, maslinika) na šumskom zemljištu, pa se na to zemljište ne obračunava ni naknada. Prema našem uvjerenju, ove odredbe donesenog pravilnika u suprotnosti su sa člankom 61. Zakona o šumama, koji jasno određuje za što se može utvrditi služnost na šumi i šumskom zemljištu (izgradnja vodovoda, kanalizacije, plinovoda, električnih vodova i si.). Temeljno značenje pravnog instituta služnosti, ne podrazumijeva izmjenu kulture. Privođenje pak šuma i šumskog zemljišta drugoj kulturi (maslinici ili vinogradi), jasno je regulirano u članku 15. Zakona o šumama gdje se nadležnost raspolaganja šumskim dobrom daje Hrvatskom saboru. Našem stavu, uvjerenju i suprotstavljanju donesenom Pravilniku, najjasniju podlogu daju i ustavne odredbe u članku 52. Ustava Republike Hrvatske, gdje su šume i šumsko zemljište navedene kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu. Nastavak tako arogantne politike prema šumama i šumskom zemljištu dogodio se odlukom Vlade o mogućnosti eksplatacije mineralnih sirovina u šumama i na šumskom zemljištu kroz institut prava služnosti (Starce vić 2003). Provedba tog zaključka već je u primjeni, unatoč argumentiranom suprostavljanju šumarske struke. Šumarska struka svjesna je nužnosti eksploatacije kamenoloma prilikom velike akcije izgradnje autocesta, međutim bilo je nužno odrediti tko će i s kojim sredstvima sanirati ogromne površine kamenoloma nakon njihovog korištenja i ponovnog privođenja šumskoj kulturi. Potrajnost ili održivi razvoj temeljen i na postojećem Zakonu o šumama to nam nedvojbeno određuje. Na veliku žalost sviju nas, u razdoblju od 1992. do 2001. g. prosječno u Hrvatskoj godišnje u šumskim požarima izgorjelo je 17 622 ha, a 45,7 % požara nastalo |