DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 120 <-- 120 --> PDF |
S. Malić: ŠUMARSTVO U DRUŠTVENOM OZRAČJU DANAS I 1878. GODINU je na privatnom zapuštenom poljoprivrednom zemljištu (Starčevic 2003). Iako je u navedenom razdoblju šumarska struka izgradila 3 163,6 km protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta, od prosječno godišnje 327 požara, njih 75 % javlja se na krškom području, a 73,1 % požara je nepoznatog uzroka. Hrvatsko šumarsko društvo je 1998. održalo Okrugli stol o problematici šumskih požara, doneseni su vrlo stručni i danas aktualni i korisni zaključci, obaviješteni svi oni koji bi trebali voditi brigu o toj problematici, no sve je ostalo bez ikakvog odjeka. Danas se sustavno vodi nekompetentna hajka protiv borova i borovih šuma. Vode je "mudracf´i neznalice, bez ikakvih stručnih i znanstvenih argumenata. Oni predstavljaju grupe ljudi koja su po znanju a ponekad i obrazovanju nekompetentni a vjerojatno mogu biti i dobronamjerni ljudi. Među njima na žalost ima i vatrogasaca, lovaca i poneki šumar neznalica, upravo oni koji bi se najviše trebali boriti za podizanje i očuvanje borovih i ostalih šuma pionirskih vrsta drveća. Njima toliko ne možemo zamjerati, jer njihov mentalni sklop nije u stanju shvatiti nezamjenjivu ulogu borova i ostalih pionirskih vrsta drveća na degradiranom, ekstremno lošem, krševitom tlu. To su neplodna tla gdje su pionirske vrste jedino u stanju tijekom dugog vremena stvoriti stanišne uvjete za povratak klimatogene vrste drveća, u ovom slučaju hrasta crniku i hrasta medunac. Više zamjeramo onim spretnima koji se pod "firmom" sadnje maslina i vinograda žele dočepati atraktivnih šumskih površina bez naknade. Oni dobro znaju da je šumsko tlo teško pretvoriti u građevinsko, a poljoprivredno vrlo lako. Interesantno je da nitko i ne spominje prvoklasna, napuštena poljoprivredna tla na kojima su nekada uspijevale masline i vinogradi, a na koja se u većini slučajeva naselio bor. Takvih površina na području Dalmacije ima oko 300 000 ha. Interesantno je pitanje: Stoje država napravila da se te površine vrate poljoprivrednoj proizvodnji? Jesu li sadašnji vlasnici napuštenog poljoprivrednog zemljišta odgovorni za sve posljedice koje se zbog toga javljaju, primjerice požari? Zašto se ne uvedu posebni porezi na napuštena i neodgovarajuće iskorištavana poljoprivredna zemljišta? Pitanje državnih poticaja za sadnju maslina i vinograda, gdje se poticaj plaća za posađenu biljku a ne za dobiveni plod, problem je koji bi trebalo rješavati u krugu onih koji su za to zaduženi i plaćeni. Čini se daje to još jedan dodatni stimulans ka putu od uzimanja šuma bez naknade i pretvorbe produktivnih šuma u neproduktivne površine za masline i vinograde, uz poticaje plaćene iz državnog proračuna. Prvi rezultati sadnje maslina na nekvalitetnom po požaru uništenom šumskom tlu su već vidljivi. Osušena, tek posađena stabalca masline na nekvalitetnom i za maslinu neodgovarajućem tlu, na jednom po požaru uništenom oto Šumarski list SUPUEMENT (2003), 111-122 ku, zahvaljujući televizijskoj poljoprivrednoj emisiji, mogli smo već vidjeti. Čudi nas pasivan odnos i šutnja poljoprivrednih stručnjaka, kada znademo da je znanost o pedologiji i obradi tla na vrlo visokom stupnju u hrvatskoj poljoprivrednoj znanosti. Vjerojatno mnogi računaju da u slučaju neplanskih teškoća, stručnih kontrola i kolaudacija, požar, koji u današnje vrijeme postaje skoro normalna "prirodna pojava", uništava svaki, pa i nekvalitetan rad te "rješava" sve probleme. U svim ovim pretpostavkama jedno je sigurno da ceh plaćaju šume i svi mi koji od njih očekujemo gospodarska, i ona daleko vrjednija općekorisna dobra. Glede vodoprivrednog doprinosa, kojega smo naslijedili iz jugoslavenskog komunističkog režima, mislimo da se on dobro uklapa u ovu opću rasprodaju hrvatskih šuma, šumarstva i ugleda šumarske struke. To je samo još dodatni namet na šume i šumarstvo koji se ne može argumentirano opravdati. Ne postoji nikakva logika da šumarstvo kao glavni proizvođač, pročistač i skladištar pitke vode za tu istu vodu još plaća velike doprinose, kako bi bila distribuirana i prodana potrošačima. Mislimo da u toj nelogičnoj situaciji svi gube, i šumarstvo i vodoprivreda. Izdvajajući velika sredstva za plaćanje doprinosa, šumarstvu ne ostaje dovoljno da sanira narušenu strukturu mnogih sastojina, nastalu sušenjima i propadanjima šuma. Tako narušena sastojinska struktura nije u stanju kvalitetno pružati općekorisna dobra, u što spada i proizvodnja vode, koje je i zbog toga sve manje. 2. Problemi vezani za aktivnosti Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja na "pasivnoj" zaštiti šuma. U vezi s tim nastaju problemi vezani za sve veće površine šuma koje trajnom "zaštitom" gube optimalnu strukturu, što se nepovoljno odražava na njihov održivi razvoj, posebice glede biološke raznolikosti, produktivnosti, stabilnosti i pomlađivanja. O problemima vezanim za aktivnosti Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, kada se radi o izdvajanju velikih i kvalitetnih šumskih kompleksa, u neku vrstu zaštite te poremećenih pojmova gospodarenja i upravljanja te ostalih nesporazuma vezanih na tu temu, trebalo bi dosta raspravljati. Opće je poznato da trajna, pasivna i slikovito "policijska" zaštita šuma, vrlo složenih, dinamičnih i osjetljivih ekosustava, vodi u njihovu degradaciju. Šume se s gospodarskim zahvatima, temeljenim na prirodnim procesima, održavaju u optimalnom stanju. Izostankom temeljnih šumskouzgojnih i ostalih zahvata, posebno njege i obnove šuma, šuma gubi svojstvo biološke raznolikosti, produktivnosti i stabilnosti te prelazi u fazu starenja i propadanja. Moramo se prisjetiti one istinite uzrečice koja glasi: "U prašumi ptice ne pjevaju". To je istina, znanstveno i životno verificirana. Morali bi je uvažavati svi oni koji |