DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 125 <-- 125 --> PDF |
Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 123-124 GDJE NAM JE SLOBODNA MISAO I RIJEČ? FREEDOM OF THOUGHT AND FREEDOM OF WORD: WHERE ARE THEY? Tomislav STARČEVIĆ* 6. kolovoza 1910. godine, uoči otkrivanja spomenika Antunu Mihanoviću, u Klanjcu, piscu pjesme "Hrvatska domovina", koja je poslije postala hrvatskom himnom, Antun Gustav Matoš objavio je u knjizi "Naši ljudi i krajevi" jedan od najljepših rodoljubnih i domoljubnih tekstova. Volio bih da vam ga mogu danas cijeloga pročitati, no to svakako vrijeme ne dopušta, pa ću iz tog prelijepog teksta iščupati samo jednu misao i njome se voditi u svome današnjem izlaganju, (citat:) "Domovino, lijepa naša domovino, dogmo skepse, čežnjo našeg ropstva, simbole naše duše, vezo naša sa Bogom i čovječanstvom, jedina dužnosti i najviši naš zakone, zipko i grobe, kruše naš svagdašnji, slatko mlijeko jezika majčinoga, drevna kraljevino o koju se na skrletnoj krpi kockaju vjerolomnici kao za roba afrikanskog, draga, sveta, gažena, mučenička zemljo naša Hrvatska! Teško je tebi dok je slovo nijeme zemlje slobodnije i zdravije od misli i riječi narodne! I ja sam danas ponosan i radostan, slavim ali i tugujem. Ponosan sam na našu dugotrajnu i svjedočanstvima bogatu i vrijednu šumarsku tradiciju, ponosan na plejadu vrlih šumarskih stručnjaka-muževa i domoljuba, koji su svojim znanjem, ljubavlju, stručnim radom, ali i odvažnošću, iza sebe ostavljali djela trajne vrijednosti i štovanja. Tugujem nad našom šutnjom, bjegunstvom i podaništvom, nad poremećenim sustavom vrijednosti, nad nedostatkom građanske hrabrosti, nad prešućivanjem i skrivanjem gluposti, nad bolesnim skepticizmom i nad ismijavanjem vrlina. Tugujem nad našim koruptivnim mentalitetom, nad pomanjkanjem autokritike, nad vlastitim precjenjivanjem, nad slabim osjećajem za odgovornost i disciplinirani rad i konačno prijevarom, kao sve više uvriježenim i čini se dopuštenim načinom ponašanja, ili kako se to češće u govoru kaže "snalaženjem". Zato, ako je povijest učiteljica života, onda je to zbog toga da se zlodjela boje nečasnoga glasa i suda potomaka, a kreposna djela da se ne zaborave i trajno budu generacijska nadahnuća i vodilje. * Tomislav Starčcvić dipl. ing. šum., savjetnik Uprave Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, Vukotinovićeva 2 To mi je geslo za ovaj nastup, ali i poruka koju želim odaslati svima nama, generaciji koja sada nosi šumarstvo, ali sjoš više razloga i vjere generaciji koja dolazi. Znam da će mnogi od vas, i ne prvi puta, ova razmišljanja nazvati iluzijom. Pa neka tako i bude, ja ostajem uz svoju misao i zavjet; neka to bude put poštenja i istine, jer život je prolazan, a glas o njegovu poštenju vječan. Ako sam stvarno u području neostvarljiva maštanja, ako i vi ne mislite kao ja, pustite me da i dalje u to vjerujem. Ionako će na kraju, veličanstvena priroda biti svemu sudac. Iza gomile ovih ružnih pogrda na račun našeg ponašanja, nažalost, stoje istiniti događaji koji to svjedoče i izazivaju takve ocjene. Malo je struka koje kao šumarstvo sadržavaju toliko raznolikosti poslova, a svi ti poslovi nužno moraju, osim strukom, biti nošeni idealizmom i plemenitošću, jer šumarstvu je osim struke i umijeća nasušno potrebna i ljubav. Uzgajati šumu na kršu, zar to nije altruizam, jer ne samo da onaj koji je uzgaja neće uživati, nego je čak neće ni vidjeti, ona je određena za potomstvo. Gospodarenje šumom uvijek jc tražilo znanstveno-stručno prepoznavanje, pomno praćenje svih prirodnih procesa i brze stručno-gospodarske reakcije. Danas šuma, taj živi a sve više bolešću ugroženi organizam u najavljenim tržnim vremenima, vapi za ljubavlju i stručnim moralom, a nalaže okretnost i brze odluke, stoje u okolnostima sadašnjih birokratskih okova definitivno nemoguće. Kruti centralizam u labirintu´ propisa i pravila usporava brzinu donošenja odluka i nažalost oslobađa sve aktere od prave odgovornosti, pa jalovo upućuje na izreku; odozgo je propisano a preme dolje; tako je naređeno. Na taj način zastranjuje se kod provedbe učinkovite organiziranosti, a onda se gubi i umire kreativnost, stvaralaštvo i ambicija. Čak štoviše, struka je u stanju šutke prihvatiti prenaglašene ciljeve budućeg profitabilnog poslovanja, osobno se bojim kako su ti ciljevi u ovakvom unutarnjem ustroju poduzeća Hrvatske šume ostvarivi, isključivo na račun potrajnosti ovih naših još uvijek očuvanih, prelijepih i još pretežno prirodnih šuma. Irsku konzultantsku tvrtku, ni krivu ni dužnu, za vrijeme rada na projektu restrukturiranja Hrvatskih šuma |