DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 27 <-- 27 --> PDF |
N. Pernar. D. Bakšić, A. Vranković: ZNAČAJKE TLA NA ERUPT1VU SENJSKE DRAÜE Šumarski list SUPLKMKNT (2003). 23-29 Prema istraživanju Maric a (1936) sastav ove stijene je sljedeći (oksidi u %): Si02 A1203 Fe203 FeO MnO 59,83 18,33 3,83 1,64 0,05 Prema dosadašnjim spoznajama evidentno je daje ista na prijelazu između neutralnih i kiselih stijena. Na ovom supstratu razvijen je pretežno eutrični kambisol, ali u manjim enklavama smeđe tlo je slabo zasićeno bazama i odražava svojstva distričnog ili moličnog kambisola. U razvojnoj seriji s ovim tlima još se ovdje nalazi i ranker, a u toposekvenci i koluvij. Unutar ove enklave pojavljuje se manja kapa srednje trijaskog (ladiničkog) diplopornog vapnenca. Takav vapnenac javlja se u elipsastom obliku i na širem području Majorije, uz sjeveroistočni rub porfirita. Na ovoj stijeni dominira kalkokambisol. Uz navedeno, ova litološka enklava okružena je gotovo u potpunosti uskim plastom karničkih naslaga (šareni, pretežno crveni lapori, konglomerati i pješčenjaci), na koje se dalje nastavlja plašt gornjotrijaskih (noričkih) dolomita (Koch 1933, Pel cer et al. 1972). Ove stijene trošenjem produciraju karbonatni detritus, koji je pretežno sastavnica profila rendzine i karbonatnog koluvija ili pak skeletnog kalkokambisola. Pješčenjaci i konglomerati više su zastupljeni u južnom i jugozapadnom dijelu plašta klastita, a na njima se javlja pretežito distrični kambisol. Prema podacima meteorološke stanice Sv. Mihovil iz razdoblja 1927-1940. god. srednja god. temperatura ovog područja iznosi 9,3 "C, a godišnji padalinski srednjak je 1734 mm. Dominantnu ulogu u karakteru klime Senjske Drage ima bura. Prema Köppenovoj klasifikaciji (Pelcer i dr. 1972) ovo područje karakterizira kontinentalna varijanta mediteranske klime (Cfsax"). NP33 molični kambisol NP34-cutrični kambisol mollic cambisol eutric cambisol Ti02 MgO Na20 K20 CaO p2o5 0,27 2.97 5,62 2,48 2,56 0,10 Reljef ovog dijela Senjske Drage uvjetovan je i geološkim procesima i litološkom građom. Tereni izgrađeni iz eruptiva i pješčenjaka imaju blaže, zaobljene forme reljefa. Zbog vodonepropusnosti ovih stijena, na pojedinim strmijim lokalitetima jače je izražena erozija i trošna stijena izbija na površinu. Uokolo enklave jako strme i vrletne padine karakteristične su za dolomite, a vapnenački tereni odlikuju se velikom stjenovitošću i kamenitošću površine. Što se tiče vegetacije, većinu ovog područja karakterizira šumska vegetacija, a tek je manji dio područja u Majoriji, Lopcima i Tukanićima u poljodjelskom načinu korištenja. Od šumskih biljnih zajednica (Pelcer i dr. 1972) na istraživanom području prisutne su: Luzulo- Quercetum petreae genistetosum prov. Pelcer, Seslerio- Fagetum silvaticae, Seslerio-Ostryetum, Luzulo- Fagetum, Pinetum nigre submediteraneum te kulture crnog bora. Za samu litološku enklavu s eutričnim kambisolom karakteristična je osobito zajednica kitnjaka s bekicom, unutar koje su na čistinama podignute kulture crnog bora. O uspjevanju borove kulture na ovom staništu (kultura "Tukanići") piše I v a n č e v i ć (1978). Otvorili smo 4 pedološka profila (si. 1 i 2) na kojima smo istražili morfološka svojstva tla, uzeli smo uzorke i analizirali značajnija fiziografska svojstva. pH je izmjerena u suspenziji tla u vodi te u 0,01 M CaCf, organski ugljik (humus) određen je bikromatnom metodom, karbonati Scheiblerovim postupkom, ukupni N Kjeldahlovim postupkom, adsorpcijski kompleks po Kapenu, a tekstura pipet metodom. NP35-distrični kambisol DB 105 - eutrični kambisol dvstric cambisol eutric cambisol Slika 2. Pedološki profili s označenim horizontima Figure 2 Pedologicalprofiles with marked soil horizons |