DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 33     <-- 33 -->        PDF

UDK 630* 232.4 t 116 Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 31-34


UTJECAJ POŠUMLJAVANJA KRŠA NA
HIDROLOŠKU FUNKCIJU ŠUMA


THE EFFECTS OF KARST AFFORESTATION ON THE
HYDROLOGICAL FUNCTION OF FORESTS


Ivica TIKVIĆ, Zvonko SELETKOVIĆ*


SAŽETAK: Šumski ekosustavi na krškom području Hrvatske odlikuju se
raznolikim i specifičnim obilježjima reljefa, matične podloge, tla i klime, što
je rezultiralo raznolikim šumskim ekosustavima. Oni imaju naglašene općekorisne
funkcije od kojih su hidrološka i protuerozijska funkcija najznačajnije.
Stanje tih ekosustava posljedica je različitih povijesnih utjecaja, posebno
nepovoljnih utjecaja čovjeka, domaćih životinja, prirodnih ekscesa i požara.
Hidrološki procesi kao što su intercepcija, infiltracija, evaporacija i transpiracija
značajno ovise o stanju vegetacije. Degradacija vegetacijskogpokrova
rezultira erozijom tla, što je posljedice poremećenih hidroloških prilika šumskih
ekosustava. Pošumljavanjem krša primarno se utječe na hidrološke prilike
i povratak prirodne šumske vegetacije koja je ili degradirana, ili je nestala
u prošlosti.


Ključne riječi: hidrološka funkcija šuma, ekološki zahtjevi, stanišne
prilike, pošumljavanje krša.


1. UVOD - Introduction
Hrvatski pojam krš odnosno engl, karst i njem. čimbenicima, a može se pratiti kroz regresijske i pro-
Karst, potječu iz indoeuropskog jezika od riječi kar, gresijske procese koji se odnose na biocenozu i biotop
što znači kamen odnosno kameni kraj. To je jedno od (Vukelić J. i Đ. Rauš, 1998). Ti su procesi uzrokoosnovnih
vizualnih obilježja krša. Međutim, s ekološvani
prirodnim i umjetnim čimbenicima, različitog su
kog gledišta značajno obilježje kršu daju hidrološki inteziteta što rezultira i različitim pojavama u kršu. U
odnosi koji utječu na razvoj oblika i procesa na kršu. novije su vrijeme regresijski procesi sve više naglašeni
Šumska vegetacija ima posebno značenje za te hidrozbog
velikog broja i velike površine šumskih požara.
loške procese. Ona utječe na zadržavanje oborina, posNasuprot
tomu progresijski procesi koji se odvijaju
tupno procjeđivanjc, otjecanje i poniranje vode, sprjeprirodnim
putem (sukcesija) ili umjetnim putem (počavanje
erozije tla, filtriranje i pročišćavanje vode. šumljavanje neobraslih šumskih površina) puno su
Stanje šumskih ekosustava na kršu ovisno je o brojnim manjeg opsega u odnosu na regresiju.


2. KRŠ HRVATSKE Karst in Croatia
Krš se odlikuje specifičnošću reljefa, geološke gra2,9
mil. ha, odnosno 52 % teritorija Hrvatske (Izvješće
de i hidroloških prilika i svojstven je planinskom i o stanju okoliša u RH, 1998). Krški se reljef razvija na
obalnom dijelu Hrvatske, što sve zajedno uvjetuje razvapnenačkim,
sadrenim i dolomitnim stijenama, u konolike
florističke, faunističke i druge posebnosti. Kar-jima voda oblikuje specifične geomorfološke pojave u
bonatne stijene na kojima se razvija krš zauzimaju oko obliku pukotina, spilja, jama i kanjona. Na površini


takvih stijena voda stvara različite krške fenomene po


* Doc. dr. se. Ivica Tikvić, prof. dr. sc. Zvonko Seletković,
put vrtača, ponikava, škrapa, uvala, udolina, jezera i


Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,


Zagreb, Svetošimunska 25 krškihpolja(Đikić,D. et al., 2001).




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 34     <-- 34 -->        PDF

I. Tikvić, Z. Seletković: UTJECAJ POŠUMLJAVANJA KRŠA NA HIDROLOŠKU FUNKCIJU ŠUMA Šumarski list SUPLEMENT (2003), 31-34
Osnovno obilježje reljefa krškog područja je izvrsna
izlomljenost, odnosno mozaik padina različitih nagiba
i izloženosti. Između tih padina smještene su
manje ili veće uvale ili drage (npr. Senjska draga).
Nadmorska visina kreće se od razine mora do preko
1000 m na vrhovima Velebita, što značajno utječe na
klimatske prilike toga područja. Matičnu podlogu čine
različite eruptivne naslage amfibolskog porfirita, zatim
vapnenci, pješčenjaci i pješčani škriljavci te gornjo-tri-


Srednja god. temperatura zraka


Mali Lošinj 15,3
Rab 15,3
Senj 14,7


Pod utjecajem razvedenog reljefa, zatim jakog i
naizmjeničnog zagrijavanja (danju i ljeti) i hlađenja
(noću i zimi), zatim bure i raznolikih oborina, dolazi do
pojave vodotoka velike energije pronosa i brzine. Taje
pojava ovisna o jakim pljuskovima i naglom topljenju


jaski dolomiti. Tla su uglavnom plitka i to posmeđena
skeletoidna crvenica, rendzina, posmeđena planinska


crnica i smeđe tlo.


To se područje odlikuje umjereno toplom klimom,
toplim ljetima s vrlo malo oborina, dok su zime blage
na manjim nadmorskim visinama, a hladne na većim
nadmorskim visinama i sjevernim stranama. Većina
količine oborina padne ujesen i u proljeće.


Srednja god. količina oborina
932
1100
1231


snijega. Međutim šumska vegetacija značajno utječe na
oborine, time što dio oborina zadrži na lišću ili iglicama
(intercepcija), dio se postupno slijeva niz deblo, dok se
dio zadržava na listincu. Preostala količina oborina koja
dolazi u tlo infiltrira se i ponire u matičnu podlogu.


3. UTJECAJ NA RAZVOJ ŠUMSKIH EKOSUSTAVA NA KRŠU
An influence on the development of karst forest ecosystems
Čovjek je glavni uzrok uništenja šuma, posebice
tamo gdje se one više ne mogu ili se teško sponatano
obnavljaju kao stoje naše krško područje. Od prvih početaka
razvoja poljoprivrede utjecaj čovjeka na šume
bio je sve značajniji. Krčenje šuma za dobivanje plodnoga
tla, sve brža eksploatacija izvora hrane, gradnja
kuća, alata, spomenika ili brodova - gdje su se zahtijevala
najljepša stabla, uspravna, čvrsta, visoka i teška priprema
hrane, ogrjev, obrada kovina, sve je to mijenjalo
šume tijekom povijesti (R. Del ort i F. Walter,
2002). Područja starih civilizacija i kultura poklapaju
se približno s područjem najjačeg nestanka šuma, degradacije
tla i vegetacije.


Problem nastanka krša i degradacije šumskih ekosustava
u priobalnom području Hrvatske razmatra se
već više od jednog stoljeća. Glavni uzroci degradacije i
nestanka šuma na kršu su slični kao i u drugim dijelovima
svijeta. Oni se dijele u dvije skupine, iako je mo


guća i kombinacija ta dva uzroka (Brooks, K. N. et
al. 1992):


A Prirodni uzroci


geološka nestabilnost,


klimatski ekstremi i ekscesi (obilne i jake kiše, vjetar,
snijeg),


strme padine vodotoka,


plitka tla na strmim nagibima,


požari.
B Antropogeni uzroci


nekontrolirani utjecaj čovjeka putem sječe stabala i
krčenja šumskih površina za poljoprivredu,


nepovoljni utjecaj intezivne poljoprivrede odnosno
ispaše i brštenje, neprimjerenih uzgojnih mjera,


nepovoljni utjecaj požara.
4. OPĆEKORISNE FUNKCIJE - Non-market functions
Šumski ekosustavi krškog područja Hrvatske imaju
naglašene općekorisne funkcije. Od brojnih općekorisnih
funkcija ekološke funkcije imaju primarno značenje
(hidrološka i protuerozijska funkcija), dok su u pojedinim
područjima socijalne i ekološke funkcije također
značajne (turistička, rekreativna i estetska, zaštita
bioraznolikosti, zaštita staništa, klimatska funkcija i
dr). Ekološke vrijednosti šuma na kršu najviše se očituje
u reguliranju slijevanja i otjecanja vode, gdje šume


zaštićuju tla od erozije i nastanka bujica. Iako se u novije
vrijeme daje naglasak bioraznolikosti i socijalnim
funkcijama šuma, treba naglasiti kako su prirodni šumski
ekosustavi hidrogeološki najstabilniji sustavi na
Zemlji. To potvrđuju očuvana tla brdskih i planinskih
područja, gdje su se održale prirodne šume te zatim
bistre i čiste vode vodotoka, unatoč značajnom zračnom
onečišćenju.




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 35     <-- 35 -->        PDF

1. Tikvić, Z. Seletković: UTJECAJ POŠUMLJAVANJA KRŠA NA HIDROLOŠKU FUNKCIJU ŠUMA Šumarski list - SUPLEMENT (2003). -34
4.1 H1DROLOŠKA I PROTUEROZIJSKA FUNKCIJA- Hydrological and anti-erosion function
Erozijski i bujični procesi vezani su uz određena
slivna područja, gdje se sve vode i vodotoci slijevaju
do glavnog vodotoka ili vodene površine (jezera ili
mora). Posljedica nepovoljnih utjecaja na vegetaciju i
specifičnih stanišnih obilježja krša utječe na degradaciju
i eroziju tla, proizvodnost tla, kao i na kvalitetu i
kvantitetu vode, pojavu bujica i poplava te taloženje
nanosa u nizinskim područjima i akumulacijama.


Erozija tla vidljivi je oblik degradacije tla, gdje se
čestice tla prenose djelovanjem sile gravitacije, vodom
ili djelovanjem vjetra. Erozija tla, bilo prirodna i ubrzana,
rezultat je kompleksnog djelovanja oborina, vjetra
i temperature koji utječu na tlo i matičnu podlogu,
koja se nalazi na izrazito razvijenom reljefu bez šumskog
pokrova ili koji je degradiran. Glavno obilježje
erozije je odnošenje i odlaganje tla na staništima poremećene
prirodne biološke ravnoteže. Erozija tla odražava
se na smanjivanje potencijalne plodnosti i proizvodnosti
staništa, te degradaciju staništa. Procjenjuje
se kako je preko 90 % teritorija RH izloženo eroziji
različitog inteziteta, od čega je 1,3 mil. ha golog krša


Utjecaj kišnih kapi na tlo


energija gibanja = m x v2


1 mm = 15 km/h


5 mm = 32 km/h


već potpuno erodirano. Prema istim procjenama 1,6 %
ostalih površina izloženo je pretjeranoj i jakoj eroziji,
5,5 % površina srednjoj eroziji, a 93 % površina slaboj
ili vrlo slaboj eroziji (Izvješće o stanju okoliša u RH,
1998). Podaci ukazuju na slabo izraženu eroziju tla u
Hrvatskoj u novije vrijeme i značajnu eroziju tla u prošlosti.
O kakvom se problemu radi, govori činjenica
kako 1 mm šumskog tla nastaje nakon 40 godina razvoja
šume. Za procjenu erozije tla koriste se parametri
klime, erodibilnosti tla, nagiba, dužine padine, vegetacijskog
pokrova i gospodarskih mjera.


U šumskim se ekosustavima hidrološki odnosi procjenjuju
protokom u vodotocima prema sljedećoj jednadžbi:


Q = P-ET + AS


Q = P-(L, + LSW + LT)+AS


Q - protok


P - ukupne oborine


ET - evapotranspiracija


L, - evaporacija intercepcijske oborine


Lsw - evaporacija iz tla i vodenih površina


LT-transp i racija


AS - izmjena sadržaja vode u tlu i podzemne vode


Prema tomu, na ukupni protok odnosno nastanak
erozije tla ili bujica značajan utjecaj ima površina
sliva, vrsta vegetacije i stanišne prilike. Međutim za
nastanak erozije značajna su i obilježja oborina. Kapi
kiše imaju svoju energiju gibanja, koja je jednaka
umnošku mase kapi i njezine brzine na kvadrat. Što su
kapi kiše veće to će imati veću brzinu a time i veću
energiju gibanja. Ta energija gibanja kod krupnih kapi
kiše (5 mm) bude i do 800 puta veća u odnosu na sitne
kapi, što ima za posljedicu veći nepovoljni utjecaj na
tlo, posebice ako je ono bez vegetacijskog život ili mrtvog
pokrova (slika 1).


5. POSUMLJAVANJE KRŠA - Karst afforestation
Pošumljavanje krša u Hrvatskoj ima dugu tradiciju,
pa je tako Zakonom o šumama iz 1852. godine u Vojnoj
krajini bilo propisano pošumljavanje krša. Prvi organizirani
radovi na pošumljavanju krša započinju
1860. godine na području Senjske drage, pa je u blizini
Krmpota i Ledenica pošumljeno oko 1317 ha. U isto
vrijeme J. R. Lorenz publicirao je prvi rad o opisu
staništa i vegetaciji s geografsko-geološkom kartom za
područje od Rijeke do Povila kod Novoga Vinodolskog.
Od tada do danas stalno su se poduzimale šumsko-
uzgojne i tehničke mjere kojima je osnovni cilj bio
podizanje šumske vegetacije kao regulatora hidroloških
prilika krških područja. Kao posljedica brojnih nastojanja
ustanovljeno je i Nadzorništvo za pošumljavanje
krša u Senju 1878. godine (K o v a č e v i ć I. 1981).


Za pošumljavanje krša važan je izbor vrsta drveća i
tehnika pošumljavanja (To maše vi ć, A., 1986; Topic,
V., 1990;Tomašević, A., 1993; Tomašević,
A., 1995). Crni bor (Pinus nigra Arn.) odlikuje se velikom
razgranatošću korjenovog sustava i velikom površinom
apsorpcije, što mu osigurava pionirska obilježja
te se koristi kao glavna vrsta za pošumljavanje submediteranskog
područja krša Hrvatske (24 puta veća razgranatost
i 8 puta veća površina apsorpcije od obične
jele). To je vrsta koja podnosi sušu i niske temperature,
dok je umjereno osjetljiva na zimske studeni. U eumediteranskom
području Hrvatske pri pošumljavanju krša
najviše se koristi alepski bor (Pinus halepensis Mili.).
To je vrsta koja dobro podnosi sušu i visoke ljetne temperature,
dok niske temperature ne podnosi (Matić,




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 36     <-- 36 -->        PDF

1. Tikvić, Z. Seletković: UTJECAJ POŠUMLJAVANJA KRŠA NA HIDROLOŠKU FUNKCIJU ŠUMA Šumarski list - SUPLEMENT (2003), 31-34
S., i B. Prpić, 1983; Prpić, 1986). Zahvaljujući speljaka
i s obzirom na niske ekološke zahtjeve vrsta drvecifičnoj
morfologiji krša u pukotinama stijena zadržalo ća njihovo održanje u izrazito nepovoljnim ekološkim
se tlo koje je osnovni preduvjet za pošumljavanje. Razuvjetima
kakvi su na kamenjarama krša.
ličitim tehnikama podrivanja omogućava se sadnja bi


6. ZAKLJUČAK - Conclusion
Svaka mjera kojom se nastoji obnoviti šumske ekosustave
na kršu mora isključiti ili barem smanjiti nepovoljne
utjecaje koji su doveli do degradacije i nestanka
šuma, ukoliko se želi osigurati njihova drugoročna stabilnost.
Danas su utjecaji čovjeka i domaćih životinja
na šume uglavnom isključeni, dok klima i šumski po


žari još uvijek predstavljaju opasnost za stabilnost šuma
na kršu. Pošumljavanjem krša unaprjeđuje se hidrologija
čitavoga krškog područja, a posebno kvaliteta
površinskih i podzemnih voda, kao i druge općekorisne
funkcije šuma.


7. LITERATURA - References
Brooks, K. N., H. M. Gregersen, P. F. Ffolliott,
K. G. Tejwani, 1992: Watershed Management:
A Key to Sustainability, In: Managing
the World´s Forests, Looking for Balance
Between Conservation and Development, Ed.
Sharma N.P., Kendall/Hunt Publishing Company,
Iowa, USA, pp. 455-487.


Delort, R. i F. Walter, 2002: Povijest europskog
okoliša, Barbat: Ministarstvo zaštite okoliša i
prostornog uređenja RH, str. 1-300, Zagreb.


Đikić, D., H. Glavač, V. Glavač, V. Hršak, V.
Jelavić, D. Njegač, V. Simončić, O. P.
Springer, I. Tomašković, V. Vojvodić,
2001: Ekološki leksikon, gl. ur. Springer, O. P.,
Barbat: Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog
uređenja RH, str. 1-361, Zagreb.


Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, gl. ur.
Kutle, A., Državna uprava za zaštitu prirode i
okoliša, str. 1^408, Zagreb.


Kovačević , I., 1981: Stoljetni izazov Senja, slobodno
more - plodno i šumovito kopno, Zavod za
poljoprivredna ispitivanja, str. 1-345, Zagreb.


Matić, S., i B. Prpić, 1983: Pošumljavanje. Savez
inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije
Hrvatske, str. 1-79, Zagreb.


Prpić,B. , 1986: Odnos hrasta crnike i nekih nj egovih
pratilaca prema vodi i svjetlu. Glasnik za šum


ske pokuse , posebno izdanje br. 2 , str. 69-77,
Zagreb.


Tomašević , A., 1986: Rekultivacija kraških goleti
pošumljivanjem u SR Hrvatskoj. Glasnik za
šumske pokuse , posebno izdanje br. 2 , str.
147-160, Zagreb.


Tomašević , A., 1993: Uspjevanje kultura austrijskog
crnog bora (Pinus nigra Arn. ssp. austriaca)
i zelene američke duglazije (Pseudotsuga
menziesii ( Mirb.) Franco ) na području šumarije
Poreč. Šumarski list br. 3-5, str. 93-107,
Zagreb.


Tomašević , A., 1995: Višegodišnji rezultati istraživanja
uspjeha pošumljavanja na kršu alepskim
borom (Pinus halepensis Mili.), crnim borom
(Pinus nigra Arn.) i primorskim borom (Pinus
pinaster Ait.) kod tri različite metode pripreme
tla za pošumljavanje. Šumarski list br.7-8, str.
227-236, Zagreb.


Topić, V., 1990: Prirast nekih vrsta četinjača na submediteranskom
krškom području Dalmacije.
Šumarski list CXIV, str. 441^50, Zagreb.


Vukelić, J., i Đ., Rauš, 1998: Šumarska fitocenologija
i šumske zajednice u Hrvatskoj. Šumarski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 1-310,
Zagreb.


SUMMARY: Forest ecosystems in the Croatian karst area are characterised by a combination of
diverse and specific features of the relief, substrate, soil and climate, which has given rise to a variety of
such ecosystems. They abound in non-market functions, of which hydrological and anti-erosion ones are
the most important. The condition of these ecosystems is determined by different historical impacts, especially
those of adverse nature brought about by man, domestic animals, natural excesses and fires.
Hydrological processes such as interception, infiltration, evaporation and transpiration depend largely on
the condition of vegetation. A degradation of the vegetation cover leads to soil erosion, which is the consequence
of disturbed hydrological conditions in forest ecosystems. Karst afforestation primarily affects
hydrological conditions and allows the return of natural forest vegetation, which is either degraded or has
long disappeared.


Key words: hydrological forest function, ecological requirements, site conditions, karst afforestation