DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 35 <-- 35 --> PDF |
1. Tikvić, Z. Seletković: UTJECAJ POŠUMLJAVANJA KRŠA NA HIDROLOŠKU FUNKCIJU ŠUMA Šumarski list - SUPLEMENT (2003). -34 4.1 H1DROLOŠKA I PROTUEROZIJSKA FUNKCIJA- Hydrological and anti-erosion function Erozijski i bujični procesi vezani su uz određena slivna područja, gdje se sve vode i vodotoci slijevaju do glavnog vodotoka ili vodene površine (jezera ili mora). Posljedica nepovoljnih utjecaja na vegetaciju i specifičnih stanišnih obilježja krša utječe na degradaciju i eroziju tla, proizvodnost tla, kao i na kvalitetu i kvantitetu vode, pojavu bujica i poplava te taloženje nanosa u nizinskim područjima i akumulacijama. Erozija tla vidljivi je oblik degradacije tla, gdje se čestice tla prenose djelovanjem sile gravitacije, vodom ili djelovanjem vjetra. Erozija tla, bilo prirodna i ubrzana, rezultat je kompleksnog djelovanja oborina, vjetra i temperature koji utječu na tlo i matičnu podlogu, koja se nalazi na izrazito razvijenom reljefu bez šumskog pokrova ili koji je degradiran. Glavno obilježje erozije je odnošenje i odlaganje tla na staništima poremećene prirodne biološke ravnoteže. Erozija tla odražava se na smanjivanje potencijalne plodnosti i proizvodnosti staništa, te degradaciju staništa. Procjenjuje se kako je preko 90 % teritorija RH izloženo eroziji različitog inteziteta, od čega je 1,3 mil. ha golog krša Utjecaj kišnih kapi na tlo energija gibanja = m x v2 1 mm = 15 km/h 5 mm = 32 km/h već potpuno erodirano. Prema istim procjenama 1,6 % ostalih površina izloženo je pretjeranoj i jakoj eroziji, 5,5 % površina srednjoj eroziji, a 93 % površina slaboj ili vrlo slaboj eroziji (Izvješće o stanju okoliša u RH, 1998). Podaci ukazuju na slabo izraženu eroziju tla u Hrvatskoj u novije vrijeme i značajnu eroziju tla u prošlosti. O kakvom se problemu radi, govori činjenica kako 1 mm šumskog tla nastaje nakon 40 godina razvoja šume. Za procjenu erozije tla koriste se parametri klime, erodibilnosti tla, nagiba, dužine padine, vegetacijskog pokrova i gospodarskih mjera. U šumskim se ekosustavima hidrološki odnosi procjenjuju protokom u vodotocima prema sljedećoj jednadžbi: Q = P-ET + AS Q = P-(L, + LSW + LT)+AS Q - protok P - ukupne oborine ET - evapotranspiracija L, - evaporacija intercepcijske oborine Lsw - evaporacija iz tla i vodenih površina LT-transp i racija AS - izmjena sadržaja vode u tlu i podzemne vode Prema tomu, na ukupni protok odnosno nastanak erozije tla ili bujica značajan utjecaj ima površina sliva, vrsta vegetacije i stanišne prilike. Međutim za nastanak erozije značajna su i obilježja oborina. Kapi kiše imaju svoju energiju gibanja, koja je jednaka umnošku mase kapi i njezine brzine na kvadrat. Što su kapi kiše veće to će imati veću brzinu a time i veću energiju gibanja. Ta energija gibanja kod krupnih kapi kiše (5 mm) bude i do 800 puta veća u odnosu na sitne kapi, što ima za posljedicu veći nepovoljni utjecaj na tlo, posebice ako je ono bez vegetacijskog život ili mrtvog pokrova (slika 1). 5. POSUMLJAVANJE KRŠA - Karst afforestation Pošumljavanje krša u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, pa je tako Zakonom o šumama iz 1852. godine u Vojnoj krajini bilo propisano pošumljavanje krša. Prvi organizirani radovi na pošumljavanju krša započinju 1860. godine na području Senjske drage, pa je u blizini Krmpota i Ledenica pošumljeno oko 1317 ha. U isto vrijeme J. R. Lorenz publicirao je prvi rad o opisu staništa i vegetaciji s geografsko-geološkom kartom za područje od Rijeke do Povila kod Novoga Vinodolskog. Od tada do danas stalno su se poduzimale šumsko- uzgojne i tehničke mjere kojima je osnovni cilj bio podizanje šumske vegetacije kao regulatora hidroloških prilika krških područja. Kao posljedica brojnih nastojanja ustanovljeno je i Nadzorništvo za pošumljavanje krša u Senju 1878. godine (K o v a č e v i ć I. 1981). Za pošumljavanje krša važan je izbor vrsta drveća i tehnika pošumljavanja (To maše vi ć, A., 1986; Topic, V., 1990;Tomašević, A., 1993; Tomašević, A., 1995). Crni bor (Pinus nigra Arn.) odlikuje se velikom razgranatošću korjenovog sustava i velikom površinom apsorpcije, što mu osigurava pionirska obilježja te se koristi kao glavna vrsta za pošumljavanje submediteranskog područja krša Hrvatske (24 puta veća razgranatost i 8 puta veća površina apsorpcije od obične jele). To je vrsta koja podnosi sušu i niske temperature, dok je umjereno osjetljiva na zimske studeni. U eumediteranskom području Hrvatske pri pošumljavanju krša najviše se koristi alepski bor (Pinus halepensis Mili.). To je vrsta koja dobro podnosi sušu i visoke ljetne temperature, dok niske temperature ne podnosi (Matić, |