DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 54     <-- 54 -->        PDF

V. Topic: ŠUMSKA VEGETACIJA NA KRŠU KAO ZNAČAJAN ČIMBENIK ZAŠTITE TLA OD EROZIJE Šumarski list SUPLEMENT (2003). 51-64
učinke provedenih biološko-tehničkih mjera na zaštiti
tla od erozije i izboru šumskih vrsta, kako autohtonih
tako i alohtonih, pri pošumljavanju krša, kao i njihov
melioracijski učinak u odnosu na pedosferu (Topić,
1982, 1988, 1990, 1992, 1997, 1999). Na plohi nisu uspostavljene
pokusne parcele i potrebni mjerni instrumenti
za merenje erozije na licu mjesta, a za mjerenje
erozije na razini sliva, pokusni objekt nema uvjete jer
ne obuhvaća čitavo slivno područje, a ušće bujice nije
prikladno za hidrometrijski profil, tj. ne postoji preljev
za limnigrafsko praćenje protoka i pronosa nanosa.
Imajući u vidu sve te razloge, Odjel za šumarstvo Instituta
za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu osnovao
je 1971. godine trajne pokusne plohe s mjernim
instrumentima u slivu bujice Suvave, na kojoj se prati i
erozija na razini sliva.


Plohe se nalaze na različitim nagibima, različitih su
geoloških i pedoloških karakteristika i različitog biljnog
pokrova. Istraživanja su proširena i na šume hrasta
crnike i alepskoga bora u eumediteranskom krškom
području. Rezultati dosadašnjih istraživanja objavljeni
su u više radova (Jedlowski i dr. 1975, Topić
1987; Topić i Kadović 1991; Topić 1995,1996,
2000, 2001). Problematikom biološke sanacije erozije
bavili suše Vi đakovi ć i dr. (1981, 1984), Gr ač an i
dr. (1991), Komlenović i dr. (1992), Mičetić
(2000) i dr. Posljednjih godina sve je više radova kod
nas i u svijetu posvećenih ulozi vegetacije, posebno šume,
na hidrološki režim, bilo da se radi o zaštiti ili isko


rištavanju vodnih resursa. Proučavaju se utjecaji šume
na otjecanje oborinskih voda, zadržavanje oborina u
krošnjama drveća i upijanje vode preko šumskog listinca
i rahlog i propusnog šumskog tla (Prpić i dr.
1994, 1997, Martinović 1997, Vrbek 1998,
Starčević 2000; Prpić 2001, 2003; Matić 2003,
Milković i dr. 2003 i dr.).


U ovom se radu iznose rezultati istraživanja utjecaja
sastojina crnoga bora, sačuvanih i opožarenih sastojina
alepskoga bora, koje se nalaze na različitim nagibima, a
različitih su klimatskih i edafskih uvjeta, na površinsko
otjecanje oborinskih voda i zaštitu tla od erozije.


Rad posvećujem 125. Obljetnici osnutka Kraljevskog
nadzorništva za pošumljavanje krasa krajiškog
područja - Inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti
i uređenje bujica u Senju, naše najstarije posebne šumarske
krške ustanove (1878-2003), koja je u svojem
neprekidnom djelovanju od 1878. do 1942. godine postigla
izuzetne rezultate. Osim pošumljavanja kao osnovne
djelatnosti, radi na saniranju mnogih Podvelebitskih
bujica, i to ponajprije Senjske drage. Osim pošumljavanja
sliva, u koritu ove bujice i nekih njenih
pritoka izveden je potpuni sustav pregrada, pragova i
obaloutvrda, tako da se ona može smatrati gotovo potpuno
smirenom. Po tome se uspješno izvedeno saniranje
Senjske drage može smatrati najvećim projektom
zaštite od bujica na području krša cijeloga Sredozemlja
(Ivančević 2003).


PRIRODNA OBILJEŽJA KRSKOG PODRUČJA I STANJE EROZIJE
Natural characteristics of Karst area and the state of erosion
2.1. Prirodna obilježja krškog područja - Natural characteristics of Karst area


U svrhu što boljeg sagledavanja erozije na mediteranskom
krškom području Republike Hrvatske, iznosimo
osnovne prirodne karakteristike ovoga područja od
kojih najvećim dijelom erozija i ovisi. To su svakako
geološka podloga i tlo, reljef, klima i biljni pokrov.


Geološki sastav i tlo bitni su čimbenici koji utječu
na erozijske procese na kršu. Mediteransko krško područje
Hrvatske najvećim je dijelom izgrađeno od čistih
i tvrdih vapnenaca, otpornih i vrlo propustljivih stijena,
koje pokrivaju 80 % površine toga područja, i na kojima
je vodna erozija slaba. Međutim, ove stijene bile su prekrivene
tankim zemljišnim pokrivačem, koji je u prošlosti
potpuno degradiran, s vremenom erodiran i odnesen,
a te površine pretvorene u krške goleti - ljuti krš, kao
posljedica nekontroliranog uništavanja šumskog pokrivača
(sječa, požari, ekstenzivno stočarstvo i dr.) To je
već ostvarena, fosilna erozija, koja je sebe negirala, jer
je dospjela do otporne vapnenačke podloge i nastale štete
teško se mogu ispraviti. Na takvim površinama dominantna
je dubinska i kemijska kraška erozija. Manji dio
ovog krškog područja, koji pokriva 20 % površine, čine


neotporne i vodonepropusne stijene (eocenski fliš, tercijarni
lapori, verfenski škriljevci, pješčenjaci) na kojima
je erozija tla vodom dominanatna i jaka, s produkcijom
nanosa preko 5.000 mVha godišnje (Topić 1987, 1988,
Mičetić 2000). Osim geološke podloge značajan čimbenik
u zaštiti tla od erozije na kršu su i svojstva samog
tla, pogotovo onih koja određuju njegov kapacitet za infiltraciju.
Tla s nepropustljivim B horizontom imaju
smanjeni infiltracijski kapacitet, intenzivnije površinsko
otjecanje oborinske vode i izraženu eroziju.


Reljef ovog područja u osnovi je tektonskog porijekla,
s vrlo izraženim tektonskim oblicima (antiklinale,
sinklinale i dr.). Na njemu su zastupljeni svi karakteristični
površinski i podzemni oblici krške morfologije:
škrape, vrtače, krška polja i dr. Reljef je energetski
čimbenik erozije tla vodom. Na intenzitet erozije
utječe veličinom nagiba i duljinom padine. Utjecaj reljefa
je izražen na nepropusnim i neotpornim stjenama,
a nemjerljiv na golim vapnencima.


Od ukupne površine mediteranskog krškog područja
Hrvatske na ravnice, tj. na površine čiji je nagib