DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 54 <-- 54 --> PDF |
V. Topic: ŠUMSKA VEGETACIJA NA KRŠU KAO ZNAČAJAN ČIMBENIK ZAŠTITE TLA OD EROZIJE Šumarski list SUPLEMENT (2003). 51-64 učinke provedenih biološko-tehničkih mjera na zaštiti tla od erozije i izboru šumskih vrsta, kako autohtonih tako i alohtonih, pri pošumljavanju krša, kao i njihov melioracijski učinak u odnosu na pedosferu (Topić, 1982, 1988, 1990, 1992, 1997, 1999). Na plohi nisu uspostavljene pokusne parcele i potrebni mjerni instrumenti za merenje erozije na licu mjesta, a za mjerenje erozije na razini sliva, pokusni objekt nema uvjete jer ne obuhvaća čitavo slivno područje, a ušće bujice nije prikladno za hidrometrijski profil, tj. ne postoji preljev za limnigrafsko praćenje protoka i pronosa nanosa. Imajući u vidu sve te razloge, Odjel za šumarstvo Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu osnovao je 1971. godine trajne pokusne plohe s mjernim instrumentima u slivu bujice Suvave, na kojoj se prati i erozija na razini sliva. Plohe se nalaze na različitim nagibima, različitih su geoloških i pedoloških karakteristika i različitog biljnog pokrova. Istraživanja su proširena i na šume hrasta crnike i alepskoga bora u eumediteranskom krškom području. Rezultati dosadašnjih istraživanja objavljeni su u više radova (Jedlowski i dr. 1975, Topić 1987; Topić i Kadović 1991; Topić 1995,1996, 2000, 2001). Problematikom biološke sanacije erozije bavili suše Vi đakovi ć i dr. (1981, 1984), Gr ač an i dr. (1991), Komlenović i dr. (1992), Mičetić (2000) i dr. Posljednjih godina sve je više radova kod nas i u svijetu posvećenih ulozi vegetacije, posebno šume, na hidrološki režim, bilo da se radi o zaštiti ili isko rištavanju vodnih resursa. Proučavaju se utjecaji šume na otjecanje oborinskih voda, zadržavanje oborina u krošnjama drveća i upijanje vode preko šumskog listinca i rahlog i propusnog šumskog tla (Prpić i dr. 1994, 1997, Martinović 1997, Vrbek 1998, Starčević 2000; Prpić 2001, 2003; Matić 2003, Milković i dr. 2003 i dr.). U ovom se radu iznose rezultati istraživanja utjecaja sastojina crnoga bora, sačuvanih i opožarenih sastojina alepskoga bora, koje se nalaze na različitim nagibima, a različitih su klimatskih i edafskih uvjeta, na površinsko otjecanje oborinskih voda i zaštitu tla od erozije. Rad posvećujem 125. Obljetnici osnutka Kraljevskog nadzorništva za pošumljavanje krasa krajiškog područja - Inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti i uređenje bujica u Senju, naše najstarije posebne šumarske krške ustanove (1878-2003), koja je u svojem neprekidnom djelovanju od 1878. do 1942. godine postigla izuzetne rezultate. Osim pošumljavanja kao osnovne djelatnosti, radi na saniranju mnogih Podvelebitskih bujica, i to ponajprije Senjske drage. Osim pošumljavanja sliva, u koritu ove bujice i nekih njenih pritoka izveden je potpuni sustav pregrada, pragova i obaloutvrda, tako da se ona može smatrati gotovo potpuno smirenom. Po tome se uspješno izvedeno saniranje Senjske drage može smatrati najvećim projektom zaštite od bujica na području krša cijeloga Sredozemlja (Ivančević 2003). PRIRODNA OBILJEŽJA KRSKOG PODRUČJA I STANJE EROZIJE Natural characteristics of Karst area and the state of erosion 2.1. Prirodna obilježja krškog područja - Natural characteristics of Karst area U svrhu što boljeg sagledavanja erozije na mediteranskom krškom području Republike Hrvatske, iznosimo osnovne prirodne karakteristike ovoga područja od kojih najvećim dijelom erozija i ovisi. To su svakako geološka podloga i tlo, reljef, klima i biljni pokrov. Geološki sastav i tlo bitni su čimbenici koji utječu na erozijske procese na kršu. Mediteransko krško područje Hrvatske najvećim je dijelom izgrađeno od čistih i tvrdih vapnenaca, otpornih i vrlo propustljivih stijena, koje pokrivaju 80 % površine toga područja, i na kojima je vodna erozija slaba. Međutim, ove stijene bile su prekrivene tankim zemljišnim pokrivačem, koji je u prošlosti potpuno degradiran, s vremenom erodiran i odnesen, a te površine pretvorene u krške goleti - ljuti krš, kao posljedica nekontroliranog uništavanja šumskog pokrivača (sječa, požari, ekstenzivno stočarstvo i dr.) To je već ostvarena, fosilna erozija, koja je sebe negirala, jer je dospjela do otporne vapnenačke podloge i nastale štete teško se mogu ispraviti. Na takvim površinama dominantna je dubinska i kemijska kraška erozija. Manji dio ovog krškog područja, koji pokriva 20 % površine, čine neotporne i vodonepropusne stijene (eocenski fliš, tercijarni lapori, verfenski škriljevci, pješčenjaci) na kojima je erozija tla vodom dominanatna i jaka, s produkcijom nanosa preko 5.000 mVha godišnje (Topić 1987, 1988, Mičetić 2000). Osim geološke podloge značajan čimbenik u zaštiti tla od erozije na kršu su i svojstva samog tla, pogotovo onih koja određuju njegov kapacitet za infiltraciju. Tla s nepropustljivim B horizontom imaju smanjeni infiltracijski kapacitet, intenzivnije površinsko otjecanje oborinske vode i izraženu eroziju. Reljef ovog područja u osnovi je tektonskog porijekla, s vrlo izraženim tektonskim oblicima (antiklinale, sinklinale i dr.). Na njemu su zastupljeni svi karakteristični površinski i podzemni oblici krške morfologije: škrape, vrtače, krška polja i dr. Reljef je energetski čimbenik erozije tla vodom. Na intenzitet erozije utječe veličinom nagiba i duljinom padine. Utjecaj reljefa je izražen na nepropusnim i neotpornim stjenama, a nemjerljiv na golim vapnencima. Od ukupne površine mediteranskog krškog područja Hrvatske na ravnice, tj. na površine čiji je nagib |