DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 55 <-- 55 --> PDF |
V. Topic: ŠUMSKA VEGETACIJA NA KRŠU KAO ZNAČAJAN ČIMBENIK ZAŠTITE TLA OD EROZIJE Šumarski list SUPLEMENT (2003), 51-64 manji od 5 %, otpada 3.847 km2 ili 25 %, a nagnute površine, s nagibom većim od 5 %, 11.542 km2 ili 75 %. Prema tomu, reljef ovoga područja vrlo je razvijen, i kao takav pruža povoljne uvjete za eroziju tla vodom. Klima mediteranskog krškog područja Hrvatske je sredozemna, odnosno umjereno sredozemna. Osnovno je obilježje klime ljetna suša s visokim temperaturama, dok su zime u prosjeku relativno blage, s mnogo kiše. Oborine kao najvažniji čimbenik erozije na ovom području po količini vrlo su različite i kreću se uglavnom od 600 do 3.000 mm godišnje. Srednja godišnja temperatura ovoga područja iznosi 11,2 °C, a srednja količina oborina 1.400 mm, koje rastu od mora i otoka prema unutrašnjosti i vertikalno s nadmorskom visinom. Uglavnom su koncentrirane u hladnijoj polovici godine (X-XI1 mjesec), kada su i vrlo intenzivne (s preko 200 mm na dan), dok je topla polovica godine (IV-IX mjesec) suha, što osobito vrijedi za ljeto. Ostali klimatski čimbenici kao vjetar, temperatura, mraz, insolcija od manjeg su utjecaja na eroziju, iako eolska erozija ponegdje može biti dominantan proces. Klima pruža povoljne uvjete za eroziju tla na kršu. Biljni pokrov, posebice šuma, najdjelotvorniji je čimbenik pri sprječavanju ubrzane (ekscesivne) erozije. U dobro očuvanoj šumi s kojom se pravilno gospodari nema ubrzane erozije, javlja se samo normalna erozija u kojoj je odnošenje tla znatno ispod erozijske tolerancije. Problem je u tome što je biljni pokrov na mediteranskom krškom području Hrvatske jako devastiran i oskudan, a time je smanjena i njegova protuerozijska funkcija. Uzroke takovome stanju treba tražiti u trajnom i vjekovnom procesu devastacije biljnog pokrova na ovome području, gdje su povijesne i ekonomsko- socijalne prilike ostavile duboke tragove, još više produbljene specifičnim ekološkim prilikama. Rezultat uništavanja prirodnog biljnog pokrova su nepregledne krške goleti. Danas na mediteranskom krškom području Hrvatske ima pod šumom 575.071 ha (Topic , 1994). Međutim, visoke i ekonomski najvrjednije šume sudjeluju sa svega 9,9 %, dok su one devastirane (panjače, šikare, makije) zastupljene na površini od preko 518.000 ha. Kamenjare - kraške goleti prostiru se na 397.600 ha. Ovako nepovoljna struktura šumskog fonda svakako pospješuje i daljnje erozijske procese na ovome području. Iz ovog kratkog prikaza vidljivo je da su prirodni uvjeti na krškom području Hrvatske vrlo povoljni za razvoj različitih erozijskih procesa. Dovoljno je bilo da čovjek svojim neracionalnim gospodarenjem ugrozi prirodni biljni pokrov, pa da u velikom dijelu ovoga područja postanu potpune goleti. Kako se tlo na kršu vrlo teško i sporo stvara, pitanje njegove zaštite od prvorazrednog je značenja. Međutim, teško će ga se i zaštiti pri postojećem pluvijometrijskom režimu, reljefu i odsustvu ili oskudici biljnoga pokrova. 2.2. Stanje erozije i provedeni protuerozijski radovi State of erosion and aplied antierosion measures Točnih podataka o stanju površinskih erozijskih procesa na krškom području Hrvatske još nema, jer nije izrađena karta erozije. Međutim, ipak je moguće na temelju dosadašnjih istraživanja i postojeće dokumentacije (studija, elaborata, katastra bujica, investicijskih projekata i dr.), dati dosta točne podatke o površinama zahvaćenim erozijom, broju bujica i njihovoj razornosti. Od ukupne površine mediteranskog krškog područja Republike Hrvatske (15.389 km2), različitim intenzitetom erozije tla vodom (I - V kategorija), zahvaćeno je 14.620 km2 ili 95 %, od toga značajnijom erozijom oko 40 %. Ukupna produkcija nanosa, s erozijom zahvaćenih površina, iznosi 3.801.200 m3 /godišnje, odnosno 260 mVkmVgodišnje. Prema podacima (Topić 1987, Mičetić 2000) na ovom području registrirano je 779 bujičnih vodotoka, s ukupnom slivnom površinom od 3.235 km2, što ga ujedno i čini jednim od najvećih bujičnih područja u Republici Hrvatskoj. Najveće površine zauzima III kategorija erozije, 31,05 %, a zatim slijede IV kategorija, 25,5 %, II kategorija, 23,5 %, V kategorija, 13,4 % i I kategorija 6,5 %. Dakle, pod I, II i III kategorijom erozije nalazi se 1.975,6 km2 ili 61,1 % od ukupne slivne površine. Na temelju dosadašnjih eksperimentalnih istraživanja intenzitet erozije na tipičnom kršu kreće se u granicama vrlo slabe erozije (V kategorija) s prosječnom produkcijom nanosa ispod 100 mVkmVgodišnje, dok je na nepropusnoj flišnoj podlozi erozija znatno jača (I kategorija) i kreće se i do preko 5.000 mVkmVgodišnje. Ako se količina nanosa, tj. masa koja se svake godine pokreće različitim procesima erozije, pretvori u ekvivalentne hektare s debljinom sloja od 20 cm, onda se godišnje ugrožava 1.900 ha. Međutim, teško se može govoriti o trajnim gubicima nanosa, jer za ovo područje nije izrađena karta erozije, osim za neke manje slivove u Istri, ali grubo se može uzeti da količina nanosa koja nepovratno odlazi u Jadransko more iznosi 2.280.720 mVgodišnje ili 60 % od mase produciranog nanosa, što odgovara površini od 1.140 ha debljine sloja od 20 cm. Erozija na opožarenim šumskim površinama mediteranskog krškog područja poprima ekscesivne razmjere, gdje u vrlo kratkom vremenu nakon požara nestaje sloj tla koji je vegetacija stoljećima stvarala i čuvala. Zbog toga zaštita tla od erozije i bujica na ovom krškom području ima veliko gospodarsko i društveno značenje. Ovom je problemu od davnina poklanjana velika |