DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 56 <-- 56 --> PDF |
V. Topic: ŠUMSKA VEGETACIJA NA KRŠU KAO ZNAČAJAN ČIMBENIK ZAŠTITE TLA OD EROZIJE Šumarski list SUPLEMENT (2003), 51-64 pozornost i od samog stanovništva, pogotovo njegovog priobalnog i otočnog dijela, gdje su uslijed nepovoljnih prirodnih karakteristika (fliš) izraženi oštri erozijski procesi. Da bi se sačuvalo tlo podizane su uske terase obradivih površina, koje su odigrale značajnu ulogu u razvoju poljoprivrede ovoga područja, a njihovim podizanjem spriječeno je odnošenje plodnog tla u more. Uz terasiranje, primjenjivane su i druge mjere i metode u zaštiti tla od erozije. Međutim, može se slobodno reći da nije, osim Senjske drage, poznat drugi primjer kompleksnog rješavanja problema erozije. Uglavnom su izgrađivane pregrade i izvođeni regulacijski radovi u donjim tokovima bujice, dok su biološki radovi u slivu bili malog obima. Takva orijentacija u početku je bila opravdana, jer je neke objekte trebalo hitno zaštititi od razaranja i uništavanja, pa se nije moglo čekati potpu- Slika 1. Senjska draga 1935, pogled s Vratnika prema gradu Senju Figure 1 Valley of Senj 1935, a view from Vratnik towards town Senj (Gradski muzej Senj) Na području Dalmacije, već 1885 godine Ministarstvo poljoprivrede tadašnje Austrije, osniva Sekciju za uređivanje bujica. Ta Sekcija, sa sjedištem u Zadru, radi na uređivanju bujica širom Dalmacije. Za svoga djelovanja, do 1918. godine, Sekcija je uredila 49 bujica (Jedlowski, 1958). U razdoblju od 1918. - 1930, rađeno je vrlo malo, da bi tek nakon donošenja Zakona o uređivanju bujica 1930. godine taj obim bio pojačan sve do početka II. svjetskog rata. Odmah nakon rata nastavljeni su radovi na uređivanju bujica, a na intenzitetu su dobili tek posije 1947. godine, preuzimajući radove na zaštiti hidrosustava (G o d e k, 1957). Bujičarstvo je u sklopu šumarstva sve do 1952. godine, kada organizacijski prelazi u vodoprivrednu službu. Međutim, ono je i dalje vezano za šumarstvo, jer se bujice nalaze na području šumskog zemljišta, a njihovo se trajno saniranje postiže jedino podizanjem i održavanjem šuma u njihovim slivovima. Prema podacima postojeće dokumentacije, u razdoblju od Austro-Ugarskc do danas, u bujičnim slivovima na krškom području Republike Hrvatske izgrađene su 4.663 pregrade i regulirano 85.866 m bujičnih korita. Od bioloških radova, obavljena su pošumljavanja no saniranje slivova. Međutim, danas treba najintenzivnije raditi na sprječavanju uzroka ubrzane erozije, a to je moguće jedino kompleksnim mjerama opće zaštite tla u čitavom slivu. Radovi na zaštiti tla od erozije i uređenja bujica, otpočeli su u ovom području vrlo rano. Prve radove na uređenju bujica proveo je poznati graditelj general F. Vukasović 1785. godine na području Senjske drage (Ivančević, 1995). Kasnije su ti radovi sporadično nastavljeni da bi osnivanjem Nadzorništva - Inspektorata u Senju i donošenjem Zakona o uređenju bujica 1895. godine dobili na intenzitetu i značaju. Radom naše najstarije i posebne krške ustanove sanirane su mnoge Podvelebitske bujice, a slivno područje Senjske drage potpuno uređeno i sanirano(slike 1 i 2). Slika 2. Senjska draga danas, najsačuvaniji ostaci šuma autohtonog crnoga bora u području Rončevića doca Figure 2 Valley of Senj today, the most preserved rests of forest of autochthonous black pine in the area of Roncevic little valley (Foto: M. Tomljanović) na ukupnoj površini od 4.458 ha (Topic i Leko, 1987; Mičetić,2000). Dosadašnji radovi, kako oni tehnički tako i biološki, na zaštiti tla od erozije i uređenju bujica na ovom krškom području, vrlo pozitivno su utjecali na sprječavanje erozijskih procesa. Smiren je jedan dio bujičnih vodotoka, posebno tamo gdje je odnos između pošumljenih i nepošumljenih površina povoljan. Međutim, ukupan obim izvedenih protuerozijskih radova još uvijek je mali, obzirom na površine zahvaćene erozijom, kao i intenzitet same erozije, što se naravno reflektiralo na povećanu produkciju i pronos nanosa, kako je naprijed navedeno. Stoga je potrebno i dalje intentivno raditi na saniranju erozijskih procesa u ovim bujičnim vodotocima i to, kako u samom koritu, tako i na čitavom slivu (pošumljavanjc goleti, melioracija devastiranih šuma i šikara, te odgovarajući agrotehnički zahvati na poljoprivrednim površinama, u kojima su vidljivi procesi erozije). |