DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 9     <-- 9 -->        PDF

V. [vančević: 125. OBLJETNICA OSNUTKA "KRALJEVSKOG NADZORNIŠTVA ZA POŠUMLJENJE KRASA ... Šumarski list - SUPLEMENT (2003), 3-22
krajine bio je pod ingerencijom šumskih ureda Otočca,
Gospića i Ogulina. Relativno velika udaljenost i slaba
pristupačnost do primorskog krša bila je objektivna
prepreka za njegovu veću skrb.


Konačnom izboru pošumljavanja krša umnogome
je zaslužan Josip Wessely (1876) istaknuti stručnjak
za krš, koji je u svojoj sjajnoj knjizi obradio i područje
primorskoga krša te predložio mjere za njegovo poboljšanje.
Između ostalog, J. Wessely je smatrao da će
na pošumljavanju krša biti angažiran veći broj područnog
stanovništva, što će se u najskorijoj budućnosti
pozitivno reflektirati na sve aspekte života na ovom dijelu
krša. Isti je autor predložio osnivanje jedinstvenog
kraškog odjela za Vojnu krajinu i civilnu Hrvatsku.
Međutim, krajiška uprava požurila je s osnutkom bez
dogovora sa Zemaljskom vladom, te je 7. svibnja


1878. osnovala provizorno Nadzorništvo u Senju. Posljedice
takve odluke negativno su se odrazile na krš
civilne Hrvatske, gdje nikada nije došlo do osnivanja
posebne šumarske službe za pošumljavanje krša.2


I tako je naredbom Carskoga kraljevskog Glavnog
zapovjedništva Vojne krajine u Zagrebu, pod brojem
616, od 7. 5. 1878. godine osnovano provizorno "Carsko
kraljevsko nadzorničtvo za pošumljenje krasa krajiškog
područja" (dalje: Nadzorništvo) sa sjedištem u
Senju.5 Povjerenstvo KlZ-a istodobno je izdalo naredbu
u vlastitom djelokrugu o njegovu osnivanju. Službeni
naziv na njemačkom jeziku glasio je: "Karstaufforstung
Inspektorat für das Grenz Landesgebiet". Na našem jeziku
naziv je glasio: "Nadzorništvo za pošumljenje
morskog krasa u hrvatskoj krajini".4 Najveće zasluge za
njegovo osnivanje pripadaju barunu Antunu Mollinaryu,
carskom i kraljevskom generalu topništva, tadašnjem
zapovjedniku Vojne krajine i Milanu Dürstu,
šumaru - upravitelju Krajiške šumske uprave.5 Tako je
Milan Durst sredio odnose u KIZ-u, te izdvojio sredstva
za pošumljavanje krša i rad senjskog Nadzorništva.


Odmah po osnutku, pa do 1885. godine, Nadzorništvo
se nalazilo pod ingerencijom Šumarskog odjela zagrebačke
Vojne komande, kao krajiške upravne vlasti, a
zatim Šumarskog ravnateljstva u Zagrebu do njegova
ukinuća 1918. godine. U sklopu Šumarskog ravnateljstva
bile su obuhvaćene i državne šume Kraljevine Hrvatske
i Slavonije. Šumarsko ravnateljstvo bilo je izravno
podređeno Kraljevskom ugarskom ministarstvu poljodjelstva,
trgovine i obrta u Budimpešti.6 Od 1918. do


: M. DcBonaBunić, 1892
3 A. Goglia, 1917
4 D. Hlava, 1879
5 Šumarski list, 1904,698-699
5 Šumarski list, 1990,416-417
" M. Smrekar, 1900
7 Hrvatski državni arhiv, PKO 945, Spisi iz 1921. god. broj 9419/3


i 10321/17
s Hrvatski državni arhiv, PKO 955, Spis iz 1929. god. broj 3128/6


1923. god. Nadzorništvo potpada pod Zemaljsku vladu,
1924-30. izravno Ministarstvu šuma i rudnika (dalje:
MŠR) te od 1930. godine Banskoj upravi Savske banovine.
Šumarski odsjek Zemaljske vlade 1921. godine
povjerio je upravitelju Nadzorništva upravu državnih
šuma i nadzor nad šumsko-političkom upravom otoka
Krka, kao i vođenje šumsko-tehničkih agendi kotara
Crikvenica.7 Rješenjem MŠR-a od 1. 9. 1925. Nadzorništvo
mijenja naziv u "Inspektorat za pošumljavanje
krševa, goleti i uređenje bujica" (dalje: Inspektorat).
Tim rješenjem propisan je njegov djelokrug rada na
dotadašnjem području, koji je sada bio proširen na
otoke Krk i Rab, srezove Crikvenica, Novi i Kastav te
gradove Bakar i Sušak. Uz to, Inspektorat je bio zadužen
za upravu i nadzor državnih rasadnika i izvedbu
tehničkih poslova uređenja bujica. Međutim, područje
Inspektorata 1929-30. godine ponovno je vraćeno u
prvotne granice, a izdvojena područja prešla su u nadležnost
područni srezova.8


Iako je Inspektorat izravno bio podređen Savskoj
banovini, vrhovni nadzor, kao i provedba politike pošumljavanja,
uređivanja bujica i lovstva ostala je i nadalje
u nadležnosti MŠR-a u Beogradu. Takvo stanje
ostalo je sve do osnutka banovine Hrvatske 1939. godine,
kada dolazi i do promjene imena u "Nadzorništvo
za pošumljavanje krševa i golijeti" 7. ožujka
1940. U svibnju 1941. Nadzorništvo potpada pod Ministarstvo
šumarstva i rudarstva NDH u Zagrebu. Skorom
reorganizacijom šumarstva Nadzorništvo prestaje
s radom 31.7. 1942. godine, uključivanjem u novoosnovano
Ravnateljstvo šuma Senj, s pripadajućim šumarijama
"Crikvenica" u Crikvenici, "Nehaj" u Senju,
"Primorje" u Karlobagu i "Obrovac" u Obrovcu.


I tako osnovana kao "provizorna" senjska posebna
šumarska krška ustanova poslovala je neprekidno od


7.5. 1878. do 31. 7. 1942., što čini 64 godine, 2 mjeseca
i 24 dana. U tom razdoblju bilježimo njezine značajne
uspjehe na ponovnom ozelenjavanju našeg dijela
krša, ali i neuspjehe, koji su nastali zbog neodgovarajućih
političkih, socijalno-ekonomskih i ekoloških momenata.
Ipak, uzimajući u obzir sve navedene čimbenike,
njezin sveukupni rad na pošumljavanju ovog dijela
krša bio je vrlo uspješan. Važno je naglasiti daje to
bila naša prva posebna šumarska krška organizacija, te
ujedno nakon Trsta druga na jadranskoj obali. Prema
tomu grad Senj s punim pravom smatramo našim najstarijim
središtem suvremenog šumarstva na kršu. Dodamo
li tome i šumariju Krasno kao našu najstariju šumariju
koja je utemeljena 1765. godine, gradu Senju
prema sadašnjoj političko-teritorijalnoj podjeli pripada
dvostruki primat u našem modernom šumarstvu.