DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Z. Spanjol, D. Barčić. R. Rosavec: ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODF NA VELEBITU
Šumarski list - SU PLEMENIT (2003). 93-106
UVOD - Introduction


Hrvatska nimalo ne zaostaje u zaštiti svojih nacionalnih
ljepota. Iako počeci aktivne zaštite počinju krajem
prošloga stoljeća, prvi nacionalni parkovi proglašavaju
se na teritoriju Republike Hrvatske 1928/29. godine
(Plitvička jezera, Paklenica, Stirovača, Bijele Stijene).
Ta formalna zaštita već nakon godinu dana prestaje
vrijediti. Donošenjem Zakona o zaštiti prirode od
1960, 1965, 1976, 1994. i 2003. zaštićeni dijelovi prirode
zaštićuju se u više kategorija zaštite.


Povezanost Velebita i čovjeka traje od predpovijesnog
doba sve do danas. Kako je o Velebitu napisao
dr. J. Polj ak "A starac Velebit gleda mirno dolje. To,
njegovo vrijeme je drukčije. Za njega je tek jedan tren
sve vrijeme, otkako su tu plovili Liburni, prolazili Japodi,
hodale rimske legije, dolazili Goti, pa Hrvati, da
bar za čas tu zemlju učine sretnom. Vidio je turske horde,
doživio četovanje popa Marka Mesića, dočekao
graničare, pratio ih na bezbrojnim polazeima u bojeve
diljem ostarjele Evrope. A sada sluša, kako nešto tutnji
s Istoka i Zapada." Apsolutno stoji misao mnogih, da
koliko je čovjek mijenjao sliku Velebita toliko je Velebit
stvarao tradicionalna, duhovna pa i religijska obilježja
ondašnjega čovjeka. Stoji misao dr. J. Polj aka da
"Ono stoje Olimp Grcima, Lovćen Crnogorcima, Triglav
Slovencima, to je Velebit Hrvatima."


Prirodna obilježja Velebita već prije više od dva
stoljeća privukla su znanstvenike i istraživače. To su
prije svega bila geološka, floristička i zemljopisna
istraživanja.


Prirodne vrijednosti Velebita poznate su i dokumentirane
u znanosti, pa su i formalno-pravno već prije pojedini
njegovi dijelovi zaštićeni primjerenom kategorijom
zaštite. Tako su 1928/29. proglašeni nacionalni
parkovi Paklenica i Stirovača. Ta zaštita trajala je samo
jednu godinu.


Danas prema Zakonu o zaštiti prirode (NN. 81/2003)
na Velebitu imamo sljedeće kategorije zaštićenih prostornih
dijelova prirode:


1.
NACIONALNI PARK
-
Paklenica
-
Sjeverni Velebit
2.
PARK PRIRODE
-
Velebit
3.
STROGI REZERVATI
Hajdučki i rožanski kukovi
4.
POSEBNI REZERVATI
a) ŠUMSKE VEGETACIJE
- Stirovača
b) BOTANIČKI
- Zavižan - Balinovac - Zavižanska kosa
-
Visibaba
5.
SPOMENIK PRIRODE
a) BOTANIČKI
-
Velebitski botanički vrt
ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE


1. NACIONALNI PARK
PAKLENICA
Nacionalni park "Paklenica" kojega čini šuma
(55 %, oko 5 500 ha) zajedno sa kanjonima Velike i
Male Paklenice, utemeljenje 1949. godine. Danas granica
obuhvaća vršno područje Velebita iznad Velikog
Rujna i Ribničkih vrata, te najviši dio velebitskog grebena
od Babinog vrha preko Vaganskog vrha do Svetog
Brda.


Nacionalni park "Paklenica" proteže se na dvije županije,
Zadarsku i Ličko-senjsku i obuhvaća površinu
od 9 600 ha (veći dio se nalazi u Zadarskoj županiji).


Paklenica je još 1928. godine bila proglašena nacionalnim
parkom, ondašnjim Financijskim zakonom
koji se trebao svake godine obnavljati, ali to nije učinjeno.
Godine 1954. osniva se samostalna uprava nacionalnog
parka "Paklenica" prvo sa sjedištem u Zadru,
a od 1956. u Starigradu - Paklenici.


Nacionalni park "Paklenica" jedan je od najatrak


Slika 2. Nacionalni park Paklenica tivnijih i najvrjednijih prostora u južnom Velebitu. Juž-Foto: arhiva Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja