DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 13/2003 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Z. Spanjol, D. Barčić. R. Rosavec: ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODF NA VELEBITU Šumarski list - SU PLEMENIT (2003). 93-106 UVOD - Introduction Hrvatska nimalo ne zaostaje u zaštiti svojih nacionalnih ljepota. Iako počeci aktivne zaštite počinju krajem prošloga stoljeća, prvi nacionalni parkovi proglašavaju se na teritoriju Republike Hrvatske 1928/29. godine (Plitvička jezera, Paklenica, Stirovača, Bijele Stijene). Ta formalna zaštita već nakon godinu dana prestaje vrijediti. Donošenjem Zakona o zaštiti prirode od 1960, 1965, 1976, 1994. i 2003. zaštićeni dijelovi prirode zaštićuju se u više kategorija zaštite. Povezanost Velebita i čovjeka traje od predpovijesnog doba sve do danas. Kako je o Velebitu napisao dr. J. Polj ak "A starac Velebit gleda mirno dolje. To, njegovo vrijeme je drukčije. Za njega je tek jedan tren sve vrijeme, otkako su tu plovili Liburni, prolazili Japodi, hodale rimske legije, dolazili Goti, pa Hrvati, da bar za čas tu zemlju učine sretnom. Vidio je turske horde, doživio četovanje popa Marka Mesića, dočekao graničare, pratio ih na bezbrojnim polazeima u bojeve diljem ostarjele Evrope. A sada sluša, kako nešto tutnji s Istoka i Zapada." Apsolutno stoji misao mnogih, da koliko je čovjek mijenjao sliku Velebita toliko je Velebit stvarao tradicionalna, duhovna pa i religijska obilježja ondašnjega čovjeka. Stoji misao dr. J. Polj aka da "Ono stoje Olimp Grcima, Lovćen Crnogorcima, Triglav Slovencima, to je Velebit Hrvatima." Prirodna obilježja Velebita već prije više od dva stoljeća privukla su znanstvenike i istraživače. To su prije svega bila geološka, floristička i zemljopisna istraživanja. Prirodne vrijednosti Velebita poznate su i dokumentirane u znanosti, pa su i formalno-pravno već prije pojedini njegovi dijelovi zaštićeni primjerenom kategorijom zaštite. Tako su 1928/29. proglašeni nacionalni parkovi Paklenica i Stirovača. Ta zaštita trajala je samo jednu godinu. Danas prema Zakonu o zaštiti prirode (NN. 81/2003) na Velebitu imamo sljedeće kategorije zaštićenih prostornih dijelova prirode: 1. NACIONALNI PARK - Paklenica - Sjeverni Velebit 2. PARK PRIRODE - Velebit 3. STROGI REZERVATI Hajdučki i rožanski kukovi 4. POSEBNI REZERVATI a) ŠUMSKE VEGETACIJE - Stirovača b) BOTANIČKI - Zavižan - Balinovac - Zavižanska kosa - Visibaba 5. SPOMENIK PRIRODE a) BOTANIČKI - Velebitski botanički vrt ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE 1. NACIONALNI PARK PAKLENICA Nacionalni park "Paklenica" kojega čini šuma (55 %, oko 5 500 ha) zajedno sa kanjonima Velike i Male Paklenice, utemeljenje 1949. godine. Danas granica obuhvaća vršno područje Velebita iznad Velikog Rujna i Ribničkih vrata, te najviši dio velebitskog grebena od Babinog vrha preko Vaganskog vrha do Svetog Brda. Nacionalni park "Paklenica" proteže se na dvije županije, Zadarsku i Ličko-senjsku i obuhvaća površinu od 9 600 ha (veći dio se nalazi u Zadarskoj županiji). Paklenica je još 1928. godine bila proglašena nacionalnim parkom, ondašnjim Financijskim zakonom koji se trebao svake godine obnavljati, ali to nije učinjeno. Godine 1954. osniva se samostalna uprava nacionalnog parka "Paklenica" prvo sa sjedištem u Zadru, a od 1956. u Starigradu - Paklenici. Nacionalni park "Paklenica" jedan je od najatrak Slika 2. Nacionalni park Paklenica tivnijih i najvrjednijih prostora u južnom Velebitu. Juž-Foto: arhiva Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja |