DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 23 <-- 23 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 1-2, CXXV1II (2004), 21-40 UDK 630* 611 ANALIZA USTROJA I PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA ANALYSING THE CONSTRUCTION AND APPLICATION OF "NORMAL MODELS" FOR THE MANAGEMENT OF FORESTS OF SELECTION SILVICULTURAL FORM Radovan KRIŽANEC1 SAŽETAK: Početkom stoljeća zakročili smo iz epohe jedno namjenskog u epohu višenamjenskog gospodarenja šumom. Od šumskog gospodarstva zahti¬ jeva se da šuma kao prirodno dobro i kao gospodarski resurs trajno zadovolja¬ va sve brojnije potrebe društva (multiple use). Ovaj sveobuhvatni zahtjev može zadovoljiti samo šuma optimalne izgradenosti i potrajnog (održivog) razvoja. Tijekom dugogodišnjih znanstvenih istraživanja najpovoljnijih gospodar¬ skih postupaka prevođenja šumskih sastojina prebornog uzgojnog oblika u optimalno stanje, oblikovani su prognostički modeli održivog razvoja i gos¬ podarenja po načelima oponašanja prirode. Pri uređivanju prebornih šuma mogu se primijeniti dva domaća sustava optimalnih modela - normala. Oba sustava su istovjetna po namjeni -preve¬ sti narušeno stvarno stanje u normalno (optimalno), ali različita po elemen¬ tima ustroja i postupcima prevođenja. Normale Ekološko gospodarskih tipo¬ va (EGT-a) konstruirane su za prevođenje po tipovima i podtipovima šuma, a normale Novog sistema po bonitetima. Analizom ustroja oba sustava, utvrđeno je da određeni elementi konstruk¬ cije normala EGT-a nisu usklađeni s dobnom strukturom stabala prebornih sastojina. Vremenski elementi konstrukcije: ophodnja, poprečni dobni (prosje¬ čni) prirast, apsolutna zrelost, sastojinsku zrelost za sječu određena po poda¬ cima odgovarajućih Prirasno-prihodnih (PP) tablica, kao i prirodna produk¬ tivnost staništa iskazana unificiranim normalnim nizovima stabala, pri opti¬ malizaciji znanstveno objektivno izdvojenih tipova i podtipova šuma upitne su primjene. Sporni elementi konstrukcije rezultiraju iz temeljne postavke ustro¬ ja -poistovjećivanja stabalne sa sastojinskom zrelošću - stoje zbog razlika u dinamici razvoja debljinskih i dobnih struktura, a shodno tomu i određivanja sastojinske zrelosti jednodobnih sastojina u odnosu na stabalnu zrelost sasto¬ jina prebornog uzgojnog oblika, prijeporno. U radu su iznesene znanstvene spoznaje za teoretski sporne elemente opti¬ malizacije primjenom normala EGT-a (djelomično empiričkog podrijetla) s prijedlogom rješenja i objektivne primjene. UVOD - Introduction Specifična prirodno stabilna i strukturno labilna pleksnog djelovanja brojnih biotičkih i abiotičkih čim¬ konstitucija preborne šume, kao trajno obilježje kom-benika u kontinuumu prostor-vrijeme, uzrokom je da do danas nije cjelovito znanstveno istražena. Zbog toga je i prebiranje stručno zahtjevno gospodarenje, Dr. sc. Radovan Križanec, Izv. sveuč. prof. u mirovini Varaždin, Zrinski Frankopana 21/1 koje pretpostavlja širok raspon edukacije, suptilne kre |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 24 <-- 24 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA Šumarski list br. 1-2. CXXV1II (2004), 21-40 ativnosti i praktičnog iskustva prevoditelja radova. "Preborna šuma je samoobnovljiv prirodni resurs, ako se njime pravilno gospodari" (D. Klepac, 1998). Za pravilno gospodarenje, koje jamči razvoj šume in continuo, neophodno je poznavati njenu izgradenost i trend procesa prirodnog razvoja. Iz retrospekcije znanstvenih spoznaja o prebornoj šumi, saznajemo da su upravo specifična izgradenost i trajnost promjena tijekom razvoja bili odlučujući čimbenici dugotrajnog iznalaženja optimalnih teoret¬ skih modela šumskih sastojina, primjenom kojih se stručni postupci usklađuju, odnosno poistovjećuju s prirodnim razvojem, gospodarenjem po načelima opo¬ našanja prirode. Unatoč stalne promjenljivosti i različitosti prebor¬ nih sastojina, znanstvenici su uspjeli proniknuti u pri¬ rodne zakonitosti njihova razvoja, i s više ili manje uspjeha oblikovati optimalne modele šumskih sastoji¬ na, stručno nazvanih "normale". Optimalni modeli nužno su pomagalo pri gospoda¬ renju, zbog toga što se valjano propisanim gospodar¬ skim postupcima mogu - upravo zbog specifične izgradenosti prebornih sastojina i labilnosti strukture postići različite inačice promjena trenda razvoja, a sa¬ mo jedan je u svakom konkretnom slučaju optimalan. Konstrukcija ili izbor već izrađenog, teoretski do¬ kazanog i praktički primjenljivog optimalnog modela izraženog brojčano i grafički "normalom", u svakom konkretnom slučaju ovisi o pravilnom izboru i umješ¬ nosti primjene "normale", radi usklađenja gospodare¬ nja po načelima oponašanja prirodnog razvoja defini¬ ranog normalom. Gospodarenje oslonjeno samo na praktično iskust¬ vo, bez teoretski dokazane jasne vizije optimalnog us¬ troja šume u budućnosti, u suvremenom poimanju održivog razvoja nije prihvatljivo. U našem šumskom gospodarstvu za uređivanje pre¬ bornih šuma propisane su "metode normala". Kreatori osnova gospodarenja i prevoditelji propisanih odredni¬ ca stručnih radova, mogu u gospodarenju primijeniti dva izvorna domaća sustava optimalnih modela za čis¬ te i mješovite sastojine jele, smreke i bukve, prebornog uzgojnog oblika: normale Novog sistema uređivanja prebornih šuma D.Klepca (1961, reprint 1997.) i normale Ekološko-gospodarskih tipova (EGT) D. Cestara i suradnika (1986.). Tijekom vremena, kako su dva navedena sustava normala stjecala "građansko pravo", učestale su pri¬ mjedbe na teškoće u praktičnoj primjeni. Primjedbe su djelomično prihvatljive u vezi s primjenom sječive zre¬ losti definirane ophodnjom, osebujnih, teoretski limiti¬ ranih veličina parametara idealnih tipova (EGT-a) i is¬ kazivanja boniteta jedinstvenim normalnim nizovima stabala, a djelomično neprihvatljive, kada su posljedica šablonske primjene. Oba sustava normala definiraju isti pokazatelj opti¬ malnog stanja: prirodni ekološko-proizvodni poten¬ cijal staništa. Razlikuju se po metodologiji oblikova¬ nja, konstrukciji i definiranju normaliteta navedenih sustava optimalnih modela sastojina s kojima se pre¬ borne gospodari. Zbog pravilne primjene, metodolo¬ ške razlike zahtijevaju usporednu analizu iz koje će proizići nužne znanstvene spoznaje o temeljnim nače¬ lima oblikovanja, definiranja normaliteta i ispravnim praktičkim postupcima primjene u gospodarenju. Iako su normale Novog sistema starije od normala EGT-a, prvo ćemo analizirati ove potonje, kako bi lak¬ še objasnili razlike i mogućnosti njihove kontemporarne primjene. EKOLOŠKO GOSPODARSKI TIPOVI (EGT) - Ecological management types (EMT) Tipologija je znanstvena disciplina koja istražuje osnovne ekološko-biološke i šumsko-uzgojne značajke prirodnih šuma i šumskih staništa, izdvaja ih u osnovne jedinice kao jasno ograničene prostorne cjeline, i klasi¬ ficira prema stvarnim i (ili) potencijalnim produktivn¬ im sposobnostima radi lakšeg i racionalnijeg gospo¬ darenja. Sinonim osnovne jedinice klasifikacije je tip. U hrvatskoj klasifikaciji tipova šuma, osnovna jedinica je dio šume podjednakih ekološko-bioloških i gospodarsko-ekonomskih značajki. Osnovna jedinica klasifikacije je sukladno s meto¬ dološkim sustavom oblikovanja nazvana Ekološkogospodarski tip - EGT. Prema V. Hrenu (1990), "tip je logička konstruk¬ cija stvorena sintezom mnoštva elemenata." Zadaća tipologije se - prema ovoj definiciji - sasto¬ ji u tome da utvrdi proporcije, bit, intenzitet i kakvoću interakcije relevantnih čimbenika kompleksa staništesastojina. Za taj kompleks u normalnim je uvjetima razvoja svojstveno harmonično ravnovjesje gibanja materije i energije. Samo uz pravilan i uravnotežen međuodnos glavnih nositelja karakternih značajki tipa šume: stani¬ šta i sastojine, (kompleks: klima - tlo - vegetacija) šuma se razvija normalno. Najočitiji odraz staništa su fitocenoze. Zbog toga je pojam fitocenoze uvijek vezan uz tip staništa, a tip šu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 25 <-- 25 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA I PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004), 21-40 me imenovan po biljnoj zajednici uz naznaku odlučnog stanišnog čimbenika.. Za izdvajanje i klasifikaciju osnovnih jedinica - ti¬ pova, osim ekoloških značajki treba poznavati i gospo¬ darske značajke: uređajne elemente, uzgojne mjere i ekonomske pokazatelje, kojima je određena proizvodna dimenzija tipova odnosno njihov proizvodni potencijal. Hrvatska tipološka škola primjenom ekološko-proizvodnog kompleksnog sustava metodološki utvrđuje proizvodne potencijale prirodnih šumskih staništa, pri¬ družuje im odgovarajuće uzgojne oblike sastojina te definira i klasificira proizvodne tipove šuma. Prostorna varijabilnost geološko-litoloških, pedo¬ loških, fitocenoloških, klimatskih i drugih prirodnih čimbenika značajnih za pojavu, opstanak i normalni razvoj šume kao biogeocenotičkog sustava, utjecala je na brojnost utvrđenih tipova i podtipova šuma. Do 1992. god. kombiniranim metodama izdvojeno je, znanstveno definirano i kartirane 79 Ekološko gos¬ podarskih tipova i podtipova šuma ("Šume u Hrvat¬ skoj", Zagreb, 1992.). Tipološkim istraživanjima velika je raznolikost šumskih sastojina i heterogenost šumskih staništa svedena u prepoznatljive i praktički prihvatljive prirodne šumske bioekološke cjeline. Za svaku cjelinu detaljnom su analizom utvrđenih ekoloških, bioloških i proizvodnih osobitosti, te meto¬ dama komparacije određene razlikovne, a metodama sinteze zajedničke značajke u odnosu na ostale. U inicijalnoj fazi izdvajanja po zajedničkim obilje¬ žjima oblikovane su dovoljno homogene osnovne klasifikacijske jedinice, koje su zatim prema ekološkim i razvojno-proizvodnim različitostima razvrstane u klasifikacijsku ljestvicu proizvodnih tipova šuma. Za svaku osnovnu klasifikacijsku jedinicu određene su dvije (dva tipa) produktivnosti: stvarna proizvodnja ili učinkovita produktivnost i potencijal staništa ili prirodna produktivnost Stvarna proizvodnja ili učinkovita produktivnost određena je egzistencijalnim tipom kao prosjekom iz¬ mjerenih konkretnih realnih veličina. Potencijal staništa određenje konstruiranim ili ideal¬ nim tipom. Idealni proizvodni tip predstavlja stan¬ dardni, teoretski naglašen, deskriptivno idealizirani limit potencijala staništa ili prirodnu produktivnost. Za svaki izdvojeni EGT, idealni proizvodni tip defi¬ nira optimalni Sastojinski oblik šume s maksimalnim limitom produkcije. S tipološkog stajališta, idealni proizvodni tipovi određuju maksimalne teoretske limite prinosa koji se mogu trajno postizati na određenom staništu u uravno¬ teženim i pravilno gospodarenim sastojinama. Trajnost ostvarenja teoretskih limita prinosa zasni¬ va se na pretpostavci da se isti ekološki uvjeti u vezi nastanka, rasta i razvoja šumskih sastojina moraju uvi¬ jek odražavati u istoj općoj tendenciji promjena, tj. s istim posljedicama. U vezi s idealnim tipom to znači da uz iste ekološke uvjete šumskih staništa nekog pro¬ izvodnog tipa, postoji jedan optimalni Sastojinski oblik šume koji trajno proizvodi najveće moguće koli¬ čine šumskih proizvoda i zadovoljava višenamjenske potrebe gospodarstva. Autori tipoloških normala naglašavaju da su idealni proizvodni tipovi normala EGT-a (bez obzira što se ne mogu naći u prirodi) pokazatelji i ideja vodilja praktiča¬ ru, kako će premostiti razliku između konkretnih empiričkih podataka stvarne proizvodnje i teoretskog li¬ mita idealne proizvodnje definirane prirodnim potenci¬ jalom staništa. Konstruirani su sa svrhom da u primjeni omoguće pravilno tumačenje bitnih značajki rezultata mjerenja i procjena konkretnih (egzistencijalnih) tipova, te ovisno o utvrđenom stanju ukazu na najpovoljniji postupak prevođenja konkretnog stanja u optimalno, određeno normalom idealnog proizvodnog tipa. Krajnji cilj primjene idealnih proizvodnih tipova je postizanje maksimalne količine najvrjednije drvne mase, odnosno maksimalne vrijednosti proizvodnje. (V. Hren, 1990, str. 7-8). Svaka osnovna tipološka jedinica, izdvojena na temelju brojnih relevantnih čimbenika i njihovog međuodnosa (bitnih za definiranje i klasifikaciju tipa) je znanstveno egzaktno utvrđena i jasno iz¬ dvojena prirodna cjelina. Praktična primjena na znanstvenim osnovama izdvojenih tipova je, glede kompleksnosti metodo¬ loškog sustava izdvajanja tipova i brojnosti pozna¬ tih relevantnih pokazatelja neophodnih za pravilno gospodarenje neupitna. Upitni su idealni proizvodni tipovi šuma konstrui¬ rani za iste izdvojene prirodne cjeline u obliku opti¬ malnih modela (normala EGT-a), koje kod praktičara izazivaju nedoumicu u primjeni. Po teoretski idealnoj prenaglašenosti optimalnih parametara u odnosu na stvarne (u prirodno mogućim granicama) i unificiranosti uređajnih pokazatelja, nor¬ male EGT-a odstupaju od standardnih konvencionalnih preskriptivnih normala i doimaju se kao metafizičke tvorevine. Dojam o praktički nedostižnim uzorima po¬ jačava tvrdnja jednog od autora: "idealni tipovi ne mogu se naći u stvarnosti." (V. Hren, 1990). Sukladno s aksiomom egzaktne znanosti matemati¬ ke, sastojine egzistencijalnih tipova uz pravilno gospo¬ darenje po načelima oponašanja prirode konvergiraju prema čvrstoj točki limita idealnih tipova. No, nesugla¬ sja između konkretnih i normalnih parametara izaziva¬ ju teškoće u primjeni, s izvjesnom nevjericom u us |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 26 <-- 26 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE -NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. l -2, CXXVIII (2004), 21-40 pješnost ostvarenja idealnog stanja. Razlike između konkretnog i normalom određenog stanja potiču prak¬ tičare na upitnu svrhovitost primjene idealnih modela, koje tijekom cijeloga radnog vijeka (gotovo nikada) neće moći potpuno ostvariti ni u najbolje izgospodarenim sastojinama. Jedan od uzroka osporavanja tipo¬ loških normala su teoretske postavke prenaglašenih limita idealnih tipova. Posljedice se odražavaju u teš¬ koćama njihove praktične primjene u uređivanju šuma. Praktičari prihvaćaju teoretske modele, koji se u svrhu brze normalizacije konkretnih sastojina mogu u početku prevođenja odmah prilagoditi stanju svake sastojine i istovremeno odrednicama gospodarenja uklopiti u prognostičke modele razvoja, oblikovane po načelima oponašanja prirode. Na kraju gospodarskog razdoblja moraju omogućiti ocjenu uspješnosti primje¬ ne teoretskog modela na temelju izgospodarenog kon¬ kretnog stanja. Problemi primjene normala EGT-a su odraz očevid¬ nih spoznaja koje ne traže dokaze. One su neposredno očite: u stvarnosti nema idealnih proizvodnih tipova šuma, Natura non facit saltus — u prirodi nema skokova, u znanosti nema isključivosti, uređivanje šuma je "umijeće mogućeg". Navedene spoznaje potakle su nas da za optimaliza¬ ciju tipova šuma prebornog uzgojnog oblika predloži¬ mo primjenu korigiranih normala EGT-a, izvornih normala Novog sistema ili kombinaciju oba sustava. Ostvarenje kombinirane primjene pretpostavlja de¬ taljnije poznavanje oba sustava normala. TIPOLOŠKE NORMALE (Normale Ekološko-gospodarskih tipova - EGT) Typological normal models (normal models of ecological management types - EMT) Evo detaljnijeg prikaza sustava normala EGT-a, s naglaskom na značajkama zbog kojih su osporavane. 1. Idealni proizvodni tipovi normala EGT-a znako¬ vito se razlikuju veličinom drvne zalihe i proizvodnošću od konkretnih sastojina gospodar¬ skih šuma. To priznaju i sami tipolozi u zaključcima o rezulta¬ tima istraživanja tipova u g.j. Crni lug: "Sadašnji obujam proizvodnje u svim istraženim šumskim zajednicama manji je od normalnog" (Radovi br. 26/1976, str. 89, Šum. Institut Jastrebarsko). U istoj studiji se na temelju utvrđenih odstupanja konkretnog od normalnog prirasta sa sigurnošću tvrdi da će se dovođenjem sastojina u normalno stanje, defi¬ nirano idealnim tipom, postići maksimalni izračunati prirast. (Ibid. str. 75.). Idealni proizvodni tipovi normala EGT-a kostruirani u suglasju s ovom tvrdnjom odstupaju od općepoznatih zakonitosti relativnih odnosa prirasta i obrasta, znanstveno dokazanih As s m an n -ovom teorijom. Nismo uvjereni u mogućnost ostvarenja trajno maksi¬ malnog prirasta, zbog toga što je produktivnost kon¬ kretnih sastojina, kada se prevedu u normalno stanje, uvjetovana postignućem idealnog limita, koji se — pre¬ ma navodima autora — ne može naći u stvarnosti. Pritom se zaboravlja da gomilanje drvne zalihe ima jednu biološku granicu uz koju se istovremeno postiže najpovoljniji prihod i trajno prirodno podmladivanje sa zadovoljavajućim prilivom u mjereni dio sastojine. Povećanjem drvne zalihe iznad te granice povećava se prihod, ali se smanjuje priliv zbog nepovoljnih uvje¬ ta prirodnog podmlađenja. Tada se nastali "stručni pro¬ blem" izazvan htijenjem brzog postizanja u prirodi ne¬ postojećeg idealnog limita nastoji riješiti umjetnim po¬ šumljavanjem. Maksimalni prirast s predvidivim povećanjem drv¬ ne zalihe i produktivnosti prirodnih sastojina do ide¬ alnog limita pošumljavanjem crnogoricom, uvjetovani su primjenom triju stručnih gospodarskih postupaka, ovisno o konkretnom stanju sastojina: uspostavom normalnog stanja, konverzijom postojeće vegetacije, kombinacijom postizanja normalnog stanja s unaša¬ njem crnogorice (smreke). Prvi postupak odnosi sc na postizanje idealnog limita u malobrojnim, zdravim, dobro uzraslim sastoji¬ nama na najboljim staništima, gotovo preborne struk¬ ture i povoljnog prirasta. Postupkom konverzije zamijenit će se vrste uzrasle na neodgovarajućem staništu (gdje se ne mogu opti¬ malno razvijati) vrstama nestalim u vrijeme sekularnih promjena. Trećim postupkom predviđeno je povećanje učešća crnogorice u drvnoj zalihi pošumljavanjem, što će po¬ voljno utjecati na povećanje prinosa i brzo postizanje normalnog stanja ostvarenjem idealnog limita (velikih drvnih zaliha), a istovremeno riješiti "problem" nedo¬ voljnog prirodnog podmlađenja, ponajprije crnogorice. Predloženi postupci podsjećaju na "Metodu razm¬ jera dobnih razreda s dugim pomladnim razdobljem" kod koje su fiktivni dobni razredi mozaično-ncpravilno raspoređeni po površini. Tako nastaju prijelazni oblici sastojina, nedefini¬ ranih nepravilnih struktura između jednodobnih i pre¬ bornih uzgojnih oblika šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 27 <-- 27 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA I PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. l 2, CXXV1II (2004), 21-40 U početku grupimičnim, a potom skupinastim go¬ lim sječama u "krugovima" i sadnjom biljaka, želi se skratiti vrijeme potrebno za prirodno podmlađenje. Po¬ stupno se umjetno osnivaju jednodobne sastojine (kul¬ ture), uglavnom smreke, koje će kasnije desetkovati mokri snijeg, kitina i jaki vjetrovi, a potiskuju dugogo¬ dišnji uvriježeni uzgojni oblici, prilagođeni uvjetima staništa i razvoju skiofita - čiste i mješovite šume jele prebornog uzgojnog oblika, grupimičnog načina gos¬ podarenja. U rješavanju "problema" prirodne obnove (uz is¬ tovremeno brzo povećanje drvnih zaliha do limita predviđenih normalom), pribjegava se istom postupku kao i 30-tih godina prošlog stoljeća - čistoj sječi u "krugovima" (kao inačicom obnove jednodobnih sas¬ tojina) i pošumljavanju smrekom. Prvi "krugovi" u gospodarenju prebornim sastoji¬ nama pri traženju rješenja za zabrinjavajuće slabu pri¬ rodnu obnovu u vrijeme velikih drvnih zaliha prašum¬ skih tipova sastojina, počeli su se primjenjivati "iz ne¬ moći i neznanja" (Miletić). Napominjemo, daje uto vrijeme optimalna drvna zaliha bila nepoznanica u od¬ nosu na današnje spoznaje. Druga primjena "krugova" započela je inkorporacijom normala EGT-a u praksu u suglasju s trećim pos¬ tupkom predvidiveg povećanja konkretnih drvnih zali¬ ha uz umjetno pošumljavanje. Tijekom vremena, primjena "krugova" poprimila je zabrinjavajuće razmjere zbog sustavnog otvaranja i pro¬ širivanja do veličine "skupina" i na površinama sastoji¬ na gdje to nije bilo probitačno. Kad je ovaj način umjetne obnove prirodnih prebor¬ nih sastojina zbog očigledno prejakog narušavanja ekosustava, krajobraza i ostalih prirodnih značajki po¬ čeo ukazivati na destrukciju suvislih šumskih cjelina, a posebice prirodne uravnoteženosti kompleksa klimatlo- vegetacija, "krugovi" su kao neprimjeren način gospodarenja napušteni. Ponovno se primijenjuje grupimični način gospodarenja, kojim se postiže optimal¬ na uravnoteženost prinosa i prirodne obnove, ali primjenom drugog sustava normala, kojim je razrješeno pitanje uravnoteženosti između veličine optimalne drvne zalihe u vezi s prinosom i optimalnom temeljni¬ com glede prirodnog podmlađenja. Ostale zamjerke praktičara odnose se na unifikaciju temeljnih pokazatelja idealnih tipova normala EGT-a. 2. Za pojedini EGT je pod pretpostavkom jedinstvene prirodne produktivnosti staništa na cijeloj izdvo¬ jenoj površini određenog tipa konstruirana samo jedna normala, iako se EGT-i s glavnim vrstama drveća široke ekološke amplitude (na pr. bukve) odlikuju nejednolikom produktivnošću staništa na izdvojenoj površini istog tipa. U inicijalnoj fazi izdvajanja i klasifikacije, kartira¬ njem u mjerilu l: 100.000 ne izdvajaju se dijelovi povr¬ šine, za koje su tijekom ranijih uređajnih radova utvr¬ đene razlike u produktivnosti staništa. Sukladno s definicijom daje svaki tip šume homo¬ gena prirodna cjelina određena jedinstvenim pokaza¬ teljima, naknadno su, radi točnije primjene normala u vezi s homologizacijom produktivnosti staništa, po is¬ tom načelu izdvojeni podtipovi, no cjelovito riješenje pitanja produktivnosti ostalo je otvoreno. Za cjelovitu homologizaciju produktivnosti izdvo¬ jenih prirodnih cjelina, trebalo je uzeti u obzir razlike u produktivnosti staništa istog tipa-podtipa šume, koje su do primjene EGT-a bile određene i u praksi jasno defi¬ nirane bonitetima. Razrada unificiranih osnovnih normala po razlika¬ ma produktivnosti staništa definiranih bonitetima izo¬ stala je, iako su određivani tijekom izdvajanja tipova i podtipova. (Radovi br. 24/1974, str. 73-74, Šum. Inst. Jastrebarsko). Hipoteza o postizanju drvnih zaliha teoretskih nor¬ mala idealnih tipova na cijelim izdvojenim površina¬ ma, prouzročila je u primjeni zamjetno velike razlike, odnosno raspone odstupanja izmjerenih stvarnih drv¬ nih zaliha po jedinicama prostorne razdiobe, od norma¬ lom definiranih. Razlike nastale izostavljanjem boniteta nastoje se praktički razriješiti naknadno konstruiranim tzv. "pri¬ jelaznim normalama" kao umetcima u izvornike, širo¬ kog spektra mogućeg budućeg gospodarenja u vezi s procijenjenim stanjem. Ove privremene pomoćne pokazatelje promjena drv¬ nih zaliha po hektaru od stvarnog do normalom odre¬ đenog idealnog stanja, ne nalazimo u sustavu temeljnih načela ekološko-proizvodne klasifikacije. Prema obraz¬ loženju autora, "prijelazne normale" naknadno su obra¬ čunate u svrhu postupičnog smanjivanja znatnih razlika drvnih zaliha pri prevođenju sastojina od stvarnog pre¬ ma normalnom stanju (idealnom limitu). Problem bonitiranja pri homologizaciji produktiv¬ nosti staništa u primjeni EGT-a nije razriješio ni važeći "Pravilnik o uređivanju šuma" od 1997. godine. Propi¬ sana su dva postupka određivanja boniteta (cl. 4 i cl. 17), što nije jedini primjer dualizma u određivanju is¬ tog uređajnog pokazatelja, primjenljivog u oba uzgoj¬ na oblika šume. Postupci propisani cl. 17, uvriježeni su u praksi. Propisi cl. 4 (stavak l i 3) su neprimjeren pristup jednom od temeljnih uređajnih pokazatelja produktiv¬ nosti sastojina prebornog uzgojnog oblika. Propis je očigledno zapostavljanje prebornog uzgojnog oblika gospodarenja i negiranje normala (EGT-a i Novog sis¬ tema) za šume u kojima je prebiranje uvriježeni oblik gospodarenja sukladan s načelima oponašanja prirode. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 28 <-- 28 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004). 21-40 Poprečni dobni sveukupni prirast, ophodnja i Pri¬ rasno-prihodne tablice (cl. 4) ne dolaze u obzir pri bo¬ nitiranju prebornih sastojina zbog njihove dobne hete¬ rogenosti. Homologizacija produktivnosti sastojina unutar ti¬ pova po bonitetima ostala je i nadalje otvoren praktični problem, iako je realno moguća, no na drugi način od iskazanog normalnim nizom stabala ili propisanog cl. 4 Pravilnika od 1997. god. 3. Medu sporne pokazatelje mješovitih normala EGT-a jele i bukve ubrajamo i jednooblične omjere smje¬ sa. Predvidivi optimalni omjeri smjesa su teoretski neupitni, ali su praktički u određenim slučajevima izravno teško provedivi. Zbog velikih razlika konstitucije i mogućih kon¬ kretnih omjera smjese, optimalni omjeri će se vrlo teš¬ ko i dugo ostvarivati u sastojinama obrnutog omjera od predviđenog normalom a posebice u sastojinama koje pokazuju tendenciju promjene vrsta ili je već u toku prirodni plodored odnosno prirodna izmjena ovih dviju vrsta drveća. Pojava je svojstvena većini prebornih sastojina i znanstveno dokazana u brojnim radovima J. Šafara, upravo za lokalitete gdje su izvršena istraživanja tipova i gdje će se normale EGT-a predvidivo primjenjivati. Kako smo se potpisom Helsinške deklaracije ob¬ vezali gospodariti po načelima oponašanja prirode, kod prirodne obnove sastojina moramo poticati i pot¬ pomagati prirodnu izmjenu vrsta (prirodni plodored), bez obzira koja od glavnih vrsta pokazuje tendenciju dominacije. U većini mješovitih sastojina jela-bukva daje se prednost jeli kao ekonomski vrjednijoj vrsti. Međutim, kod izmjene vrsta prirodnim plodoredom s dominaci¬ jom bukve, podmlađivanje bukvom nećemo sprječava¬ ti već potpomagati i kontroliranim povećanjem bukve tijekom vremena izgospodariti uvjete za ponovnu poja¬ vu jele pod bukvom, budući da "jela često isključuje život svoga podmlatka na vlastitom mineraliziranom humusu" (J. Šafar, 1955, str. 161). Prirodna izmjena vrsta je dugotrajan proces, pa se ostvarenje jednoobličnog optimalnog omjera smjese nastoji ubrzati primjenom "prijelaznih normala" kon¬ struiranih u tu svrhu. Dosljedna primjena normale radi brzog postizanja predvidivog jednoobličnog omjera smjese, poremetit će, dapače, i prekinuti trend prirod¬ nog razvoja u sastojinama gdje je prirodna izmjena vrsta obrnuto usmjerena od normalom predviđene. Zbog neizbježne alternacije prevoditelja stručnih radova, postupak obnove sastojina sa spontanom pri¬ rodnom izmjenom vrsta treba u osnovama gospodare¬ nja propisati kao trajni cilj gospodarenja do ostvare¬ nja optimalnog omjera. Neprimjereni stručni postup¬ ci prije ostvarenog cilja, kao npr. zatiranje bukve u biv¬ šem veleposjedu T h urn-Tax i sa, mogu biti uzrokom nastanka sastojina "nepravilnih struktura" i zaustavlja¬ nja zadovoljavajuće prirodne obnove. Prirodni plodored glavnih vrsta (jele i bukve) kao neizbježnu pojavu kod prirodne obnove dijela prebornih sastojina, trebalo bi "Pravilnikom o ure¬ đivanju šuma" definirati i uvođenjem propisa u praksu zajamčiti ostvarenje ovog načela oponaša¬ nja prirode. 4. U normalama EGT-a promjeri sječive zrelosti za glavne vrste drveća prebornih sastojina ustanovlje¬ ni su mjerenjem. Prema kulminaciji debljinskog prirasta analiziranih stabala izračunate su dobi sječe i metodom B ore l a određeni promjeri s proizvod¬ njom najveće drvne mase (uz najmanji pv = 2 % za jelu i pv =1,5 % za bukvu). Ovisno o tipu, za jelu su određeni promjeri sječive zrelosti 50 i 60 cm a za bukvu 50 cm. Na temelju stabalne zrelosti za sječu, određena je sastojinska zrelost za sječu-ophodnja, prema vre¬ menu proizvodnje najveće drvne mase analiziranih stabala, po podacima za poprečni dobni (prosječni) prirast i apsolutnu zrelost iz odgovarajućih Priras¬ no-prihodnih tablica. (Radovi br. 21/1974, str.78-80; Radovi br. 26/1976, str.72-73, Šum. Inst. Jastrebarsko). Dob sječe jele se ovisno o tipu šume i dimenziji zre¬ losti u gosp. jedinici Brod na Kupi kreće od 89-209 god., a bukve od 113-228 god. na vapnencu i 72-79 god. na silikatu, uz najveću proizvodnju drvne mase bukve (po B o r e l u) kod 35 cm p.p. U gosp. jedinici Crni lug dob sječe za jelu određena je s 110-205 god. na vapnencu i 149 god. na silikatu, a za bukvu 100-300 god. na vapnencu i 165 god. na si¬ likatu. Opisanim postupkom stabalna zrelost poistovje¬ ćena je sa sastojinskom zrelošću. Zbog primjene op¬ hodnje - kojoj nema mjesta u uređivanju šuma prebornog uzgojnog oblika - i usvojenog maksimalnog prira¬ sta, uređajni parametri koji definiraju sastojinsku dob zrelosti za sječu su upitne upotrebljivosti u odnosu na znanstveno objektivno izdvojene trajne prirodne cjeli¬ ne tipova i podtipova, najpogodnijih za gospodarenje po načelima oponašanja prirode. Dob zrelosti za sječu pojedinih analiziranih stabala ne može se tretirati kao vrijeme sastojinske zrelosti za sječu. Vrijeme sastojinske zrelosti za sječu određuje se za jednodobne sastojine visokih regularnih šuma bro¬ jem godina, uz koje se postiže cilj gospodarenja. Do¬ nju granicu sastojinske zrelosti za sječu određuje ophodnja, definirana apsolutnom zrelošću. Dobro izgospodarene sastojine se zbog različitih pozitivnih i |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 29 <-- 29 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. 1-2. CXXVIII (2004), 21-40 namjenskih osobitosti mogu uzgajati i u duljim ophod¬ njama. U izuzetnim slučajevima obnavljaju se i prije isteka ophodnje. U sastojinama prebornog uzgojnog oblika ne odre¬ đuje se dob sječe, već dimenzija zrelosti za sječu po¬ jedinih stabala. Određena je prsnim promjerom do kojeg će se uzgajati stabla. Izabrani prsni promjer može biti jednak ili veći od promjera koji određuje donju granicu sječive zrelosti. Od tog promjera poči¬ nje zona potencijalno sječivih stabala. Izborom dimenzije zrelosti predodređena je konsti¬ tucija buduće optimalne sastojine. Normala ili hipotetička slika pravilno izgospodarene normalne preborne sastojine ograničena je s dvije čvrste točke. Taksacijskom granicom (kod nas određe¬ nom s 10 cm prsnog promjera) i usvojenim promjerom sječive zrelosti. Raspon između ovih dviju točaka određuje teoret¬ sku brojčanu predodžbu ustroja idealnog tipa normale i izgrađcnosti buduće pravilno izgospodarene normalne preborne sastojine. Prsni promjer određen kao dimen¬ zija zrelosti ima dvojaki značaj. Završna točka fre¬ kvencijske krivulje broja stabala normale, je istovre¬ meno početna točka zone potencijalno zrelih stabala za sječu, odnosno, gornja granica normale je donja granica sječive zrelosti. Dosljedna (šablonska) primjena normalom odre¬ đene niže dimenzije zrelosti od fiziološke u suglasju je s propisom Pravilnika, ali je u suprotnosti s načelima oponašanja prirodnog razvoja i može sc negativno odraziti na stanju sastojina. Slijedom toga, nužna je pri doznaci stabala koja ulaze u zonu potencijalno sječivih stabala promjerom većim od dimenzije zrelosti ili se već u njoj nalaze, visokostručna prosudba o potrebi sječe, posebice s marketinški uvjetovanim izborom di¬ menzije zrelosti. 5. Unificirane normale idealnih tipova jednoobličnih struktura, omjera smjese i dimenzija zrelo¬ sti, konstruirane za svaki znanstveno izdvojen i jas¬ no ograničen EGT, su — prema mišljenju praktičara - statični integralni pokazatelji i zbog toga izloženi zamjerkama. Praćenje dinamike razvoja egzistencijalnih tipova šuma primjenom statičnih integralnih pokazatelja tipolozi obrazlažu hipotezom: "daje određeni tip šume raz¬ vio svoju logiku i vlastitu kohcrenciju, nakon koje ula¬ zi u periodu dezintegracije. Za uspješno praćenje pro¬ cesa dezintegracije treba poznavati limit idealnog tipa pa se od te čvrste točke može mjeriti stupanj transfor¬ macije". (V. Hren, 1990). Retroverzija hipoteze o tipovima šuma i slijeda pra¬ ćenja promjena tijekom razvoja sastojina, ukazuju na istovjetnost s praćenjem promjena vegetacije u sindi namici, znanstvenoj disciplini koja proučava zakonito¬ sti postanka, izgradnje, dinamike razvoja i promjena nastalih razgradnjom biljnih zajednica. Svaka vegetacijska jedinica uz optimalne životne uvjete za razvoj vegetacije prolazi kroz tri faze progresijskih promjena: inicijalnu, optimalnu i terminalnu, u kojoj dostiže krajnju granicu izgrađenosti i počinje se razgrađivati i propadati. Tipolozi su - prema navedenoj hipotezi V. Hrena - limit idealnog tipa šume poistovjetili s terminalnom fazom razvoja vegetacije i izabrali kao koherentnu čvrstu točku od koje postupkom retrorsum versus, re¬ troaktivno mjere stupnjeve regresijskih promjena, od¬ nosno jačinu transformacije konkretnih tipova šuma. Sindinamika na temelju utvrđene faze razvoja vege¬ tacije šumskih sastojina određuje stupanj promjena u odnosu na terminalnu fazu, i u suradnji s ostalim šu¬ marskim disciplinama odabire najpovoljnije stručne postupke za što brže uspostavljanje prvobitnog stabil¬ nog stanja. Tipologija usvaja isti postupak, konstruira idealne ti¬ pove (EGT) sa svrhom da prirodno usporenu progre¬ sivnu sukcesiju, odgovarajućim uzgojnim i gospodar¬ skim postupcima ubrza i u što kraće vrijeme prevede šumske sastojine u stanje definirano idealnim tipom. Koliko su naznanstvenim osnovama izdvojeni ti¬ povi i podtipovi proširili spoznaje o stanju, raznoli¬ kosti izgradnje, trendu razvoja prebornih sastojina i produktivnosti staništa, toliko postupci retroaktiv¬ nog prevođenja sastojina u normalno stanje pri¬ mjenom "krugova" i konverzijom vrsta u svrhu br¬ zog približavanja limitu idealnih tipova (kojih nema u stvarnosti) i zamjenom mjestimice zadovo¬ ljavajućeg prirodnog podmlađenja umjetnom ob¬ novom, nisu u potpunosti opravdali očekivanja. Eliminacijom "krugova" iz praktične primjene ostalo je otvoreno još jedno temeljno pitanje primjene normala EGT-a: kako razriješiti i praktički vredno¬ vati razlike u produktivnosti staništa pojedinih di¬ jelova izdvojenih površina tipova i podtipova ? 6. Tip (EGT) obuhvaća suvislo izdvojenu površinu šu¬ me ili šumskog zemljišta podjednakih ekološko-bioloških i gospodarsko-ekonomskih značajki, o kojima ovisi uzgojni oblik šume i način gospodarenja. Tijekom primjene normala EGT-a uočene su razlike u produktivnosti staništa unutar prvoizdvojenih tipova, uz intenzitet kartiranja 1:100.000. Naknadno su poja¬ čanim intenzitetom kartiranja (1:25.000 i 1:10.000) utvrđene na pojedinim dijelovima površine unutar is¬ tog tipa drukčije ekološke i gospodarske značajke od onih po kojima su izdvojeni, a koje bitno utječu na raz¬ like u proizvodnosti i načinu gospodarenja. Te površi¬ ne izdvojene su u podtipove. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 30 <-- 30 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004). 21-40 Homologizacija tipova i podtipova ukazala je na po¬ trebu uvođenja još nižih jedinica izdvajanja, koje bi bile pandan bonitetima, olako eliminiranim iz praktične primjene pri sastavu osnova gospodarenja po EGT-ima i nadomještenim normalnim nizovima stabala. Nak¬ nadno propisano bonitiranje člankom 4. Pravilnika o uređivanju šuma od 1997. god. je neprimjenljiv postu¬ pak za šume prebornog uzgojnog oblika, što je već na¬ pomenuto. Izostavljanje boniteta pri konstrukciji i oblikovanju normala EGT-a, posljedica je parcijalne primjene te¬ meljnih načela normala Novog sistema, koje su pri¬ tom korištene. Nisu uzeti u obzir mjerljivi pokaza¬ telji optimalne potencijalne produktivnosti staništa po bonitetima - srednje visine dominantnih stabala (Hdom). Bonitet je umjesto primjenom Hdom definiran jednim konstruiranim normalnim nizom stabala za sva¬ ki tip-podtip. Hdom odražava znanstveno utvrđene ekološkoproizvodne karakteristike staništa i u praktičnoj primjeni po bonitetima dokazane korelacije za izra¬ čun optimalnih taksacijskih elemenata prebornih sastojina, sukladnih s prirodnim potencijalom pro¬ duktivnosti staništa. (L. Susmel: Normalizzazione delle foreste alpine. Basi ecosistemiche-equilibrio modelli colturali-produttivita, Padova 1980.). Autor Novog sistema je Susmel -ove korelacije za jelu i Collet-ove korelacije za bukvu prilagodio na¬ šim prebornim šumama, konstruirao normale po boni¬ tetima i naglasio, da u daljnjim radovima namjera¬ va istražiti normale po tipovima šuma (1961, str. 6). No, bio je preduhitren iz nama nepoznatih razloga. Poruka upućuje na mogućnost ostvarenja kombini¬ rane primjene ili alternacije normala, budući da su nor¬ male Novog sistema znanstveno istražene i konstruira¬ ne prema podacima mjerenja u istim šumama Gorskog kotara, gdje su istraženi i na znanstvenim osnovama iz¬ dvojeni tipovi i podtipovi, za koje su u završnoj fazi konstrukcije normala EGT-a primijenjene transformi¬ rane normale Novog sistema. Unatoč tome, normale Novog sistema se u Pravilniku od 1997. god. uopće ne spominju. Radi cjelovitosti poimanja sustava normala Novog sistema i moguće kombinacije sa sustavom normala EGT-a, nastavno ih prikazujemo. NOVI SISTEM UREĐIVANJA PREBORNIH SUMA The new system of managing selection forests Povod autoru "Novog sistema" g. Akademiku D. Klepcu (1961), da na znanstvenim osnovama suvre¬ mene teorije uređivanja šuma konstruira optimalne modele - "normale" za naše preborne šume jele i buk¬ ve, bila su stalna nesuglasja oko općeprihvatljivih opti¬ malnih modela šuma prebornog uzgojnog oblika. Brojne prethodne konstrukcije optimalnih modela primjenom različitih taksacijskih elemenata, odraz su kompleksne prirodne izgrađenosti prebornih sastojina sjedne i subjektivnih poimanja optimalnog stanja toga zamršenoga prirodnoga sustava s druge strane. U sažetoj retrospekciji teško je obuhvatiti sve poku¬ šaje optimalizacije. Zainteresirane upućujemo na op¬ sežnu stručnu literaturu. U ovom djelu ograničili smo se na nužne komparativne prednosti Novog sistema prema ostalim metodama, s obzirom na jednostavnost i fleksibilnost primjene u suvremenom višenamjenskom gospodarenju po načelima oponašanja prirode. Bazu normala tvore četiri osnovna taksacijska ele¬ menta: normalna drvna zaliha - kvantitativni pokazatelj reproduktivnih uvjeta prirasnog potencijala; normalna temeljnica - pokazatelj reproduktivnih uvjeta prirodnog podmlađenja; Liocourt-ova frekvencijska krivulja broja stabala - teoretski niz optimalne debljinske distribucije sta¬ bala određen koeficijentom geometrijske progresije i dimenzija zrelosti - gornja granica ustroja normale. Konstruirane po načelu uravnoteženosti odnosa drvna zaliha - prirast - etat (V-iv-E) jamče ostvarenje temeljnog postulata šumskog gospodarstva: višena¬ mjensku potrajnost sveukupnog korištenja. Normale za čiste i mješovite sastojine jele i bukve konstruirane su po bonitetima tablica S. Š u r i ć a koje se u to vrijeme primjenjuju u praksi prebornih šuma, kasnije razrađenim u tablicama Suri ć-Pranj ić u de¬ vet visinskih pojaseva (koridora) za devet boniteta (Šu¬ marsko tehnički priručnik, 1966). Konstruirane su upravo po kriteriju koji nedostaje u tipološkim norma- lama - po bonitetima. Nesporazum oko bonitiranja izazvalo je tipološko stajalište, prema kojemu visine mogu biti pokazatelj boniteta sastojine, no ne prihvaćaju dominantne visi¬ ne kao indikatore boniteta staništa, odnosno pokaza¬ telje prirodne produktivnosti staništa. Neovisno o dotadašnjem iskustvu, praksi i novijoj teoriji uređivanja šuma, proizvoljnim neprihvaćanjem dominantnih visina kao mjerljivog pokazatelja pri¬ rodne produktivnosti staništa, tipolozi nastoje problem riješiti istraživanjem proizvodnje najveće drvne mase stabala do određene dobi (metodom B ore l-a). Raču¬ naju ophodnju za sve pridolazeće vrste drveća prema |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 31 <-- 31 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. l 2, CXXVIII (2004), 21-40 kulminaciji volumnog prirasta analiziranih stabala i iz Prirasno-prihodnih (PP) tablica određuju proizvodnju najveće drvne mase u toj dobi. Pritom izračunate ophodnje kao vremenske pokaza¬ telje sastojinske zrelosti za sječu, poistovjećuju s dobi sječive zrelosti pojedinih stabala. Određuju promjere sječive zrelosti postignute do dobi izračuna¬ te "ophodnje " analiziranih stabala, odabiru najpovolj¬ nije omjere smjesa, utvrđuju idealnu proizvodnost drv¬ ne mase po tipovima imenovanim po šumskim zajedni¬ cama i konstruiraju normale prema normalama Novog sistema D. Klepca. U iznalaženju pokazatelja produktivnog potencijala staništa (boniteta staništa) za metodološki korektno znanstveno utvrđene i izlučene tipove šumskih zajed¬ nica prirodnih prebornih šuma, pri konstrukciji norma¬ la idealnih proizvodnih tipova, koriste pokazatelje nor¬ malnih jednodobnih sastojina visokih regularnih šuma (PP tablice) i u primjeni prilagođavaju konstituciji pre¬ bornih šuma, poput brojnih prethodnika. Prosječni prirast, ophodnja i PP-tablice, ncprimjen- Ijivi su uređajni pokazatelji u sastojinama prebornog uzgojnog oblika. Primjena apsolutnih starosti je zbog heterogene dobne strukture stabala upitna. Praktički je nemoguće odrediti apsolutnu starost dubećih stabala raspona starosti od l - 200 i više godina, jer se prsni promjeri kao mogući pokazatelji starosti ne povećava¬ ju sukladno sa starenjem stabala. U sastojinama nalazi¬ mo stabla istih prsnih promjera različitih starosti i raz¬ ličitih promjera jednake starosti. Isključivost u nepriznavanju srednje visine domi¬ nantnih stabala (Hdom) kao bitnog elementa za izbor i računanje teoretski egzaktno oblikovanih i dokazanih korelacija, uzrokom je navedenih teoretski neprimjere¬ nih ishodišta pri konstrukciji normala EGT-a. Sastojinske krivulje visina prebornih šuma su pos¬ tojanog položaja uz manje ili veće razlike oblika lije¬ vog uzlaznog dijela, općenito strmijeg u odnosu na teoretske linije. U tom stadiju razvoj stabala može biti značajno utjecan gospodarenjem i nadstojnim stablima neposrednog okoliša, pa visine nisu realni pokazatelji boniteta staništa već boniteta sastojina. Desni dio je najčešće blagog uspona i postojanog oblika. Razvoj stabala nije značajnije utjecan neposrednim okolišem i gospodarenjem. Visine tih stabala odraz su boniteta staništa, odnosno pokazatelj prirodne produktivno¬ sti staništa, kako je to dokazao L. S u s m e l ekološ¬ kim i u redaj n i m istraživanjima. Prema L. Susmelu , mjerljivi pokazatelji pro¬ duktivnog potencijala staništa - srednje visine do¬ minantnih stabala (Hdom) - odražavaju znanstveno utvrđene ekološko- proizvodne karakteristike sta¬ ništa. Transportirane u teoretski oblikovane korela¬ cije za izračun optimalnih taksacijskih elemenata prebornih sastojina, predstavljaju egzaktne poka¬ zatelje prirodne produktivnosti staništa odnosno boniteta staništa. Ove ključne spoznaje o Hdom ponavljamo zbog toga što su istog značenja za oba sustava. Normale su u oba slučaja konstruirane na temelju istih normala Novog sistema. U prvom slučaju u izvornom obliku s izmje¬ rom Hdom i korelacijama, a u drugom (EGT), u idealizi¬ ranoj jednoobličnosti normalnih nizova stabala i osta¬ lih parametara temeljenih na rezultatima znanstvenih tipoloških istraživanja produktivnosti, no upitne objek¬ tivnosti konstrukcije zbog korištenja ophodnje pri defi¬ niranju dobi sječe pojedinih stabala, raspona primjene na površinama istog tipa različitih boniteta i znatnog raskoraka idealiziranog limita optimuma normala od stvarnog stanja sastojina. Normale Novog sistema mogu se izabrati iz isto¬ imene publikacije ili konstruirati za svaku izmjerenu Hdom i pritom dimenzijom zrelosti i omjerom smjese prilagoditi stanju konkretne sastojine, a da zadrže teo¬ retsku egzaktnost ostvarenja normaliteta. Po ovim značajkama se bitno razlikuju od postoja¬ nih jednoobličnih normala EGT-a s teoretski idealizira¬ nim, no praktičaru nedostižnim metafizičkim limitom optimuma. Postupci ustroja normala EGT-a i teškoće u pri¬ lagodbi stanju sastojina ukazuju na nužnost pri¬ mjene izvornih normala Novog sistema pri optima¬ lizaciji konkretnih objektivno znanstveno određe¬ nih tipova i podtipova šuma. Ovom će se kombini¬ ranom primjenom (uz izmjerenu Hdom) istodobno razriješiti i problem bonitiranja staništa po tipovi¬ ma i podtipovima. Pouzdanost ekološko-proizvodnog potencijala sta¬ ništa za jelu određenog u normalama Novog sistema korelacijama L. Susmela, potvrđuje i sljedeći malo poznati detalj iz rada NPŠO Zalesina. L. Susmel je na temelju brojnih i dugogodišnjih ekoloških istraživanja utvrdio zakonitosti promjena ekološko-proizvodnog potencijala šumskih staništa i razlike klasificirao tzv. "staturama" (normalama po bo¬ nitetima). Kao upravitelj NPŠO Zalesina vodio sam u nekoliko navrata g. L. Susmela po šumama Gorskog kotara. Tražio je dokaze o ispravnosti svojih korelacija za naj¬ bolje bonitete. Korelacije su potvrđene u gosp. jedinici NPŠO Sungerski lug. Podaci izmjere sastojina na boni¬ tetu I/II po Šurićevim tabl icama za jelu iz tada važe¬ će osnove gospodarenja i podaci "statura" (normala) konstruiranih na temelju korelacija za tu proizvodnost staništa, potpuno su se podudarali. U toj je gosp. jedi¬ nici L. Susmel konačno potvrdio pouzdanost kore¬ lacija kao funkcija Hdom. To je ujedno i potvrda o pri¬ mjenljivosti korelacija u našim šumama, kako je to uči |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 32 <-- 32 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE SUMAMA Šumarski list br. l 2. CXXVIII (2004). 21-40 nio D. Klepac, konstruiravši normale po bonitetima na temelju srednjih visina dominantnih stabala (Hdom) za naše šume prebornog uzgojnog oblika. U primjeni je D. Škopac (Šum. list br. 5-6/1963) dokazao gotovo idealno podudaranje konkretnih i nor¬ malnih distribucija broja stabala Novog sistema u gosp. jedinici Lividraga. Izvorne normale dopunio je mješovitim normalama s prirodno mogućim omjerima smjese jela-bukva, ko¬ risnim pokazateljima pri reguliranju omjera smjese kod prirodne zamjene vrsta - prirodnog plodoreda (ŠTP 1966: 268-273), kao moguće pojave u šumama sjeverozapadnog dijela Hrvatske. NORMALE NOVOG SISTEMA - Gosp. jedinica Belevine ( bivši distrikt VII), kao dio bivšeg veleposjeda Viktorije Thurn-T axis, dobro je arondirana cjelina šume jele s rebračom na silikatu (Blechno-Abietetum Ht. 1950) na II bonitetu poŠurićevim tablicama za jelu. Enklava "Dedinski vrh" (distrikt VIII) izdvojena je i obrađena posebno, jer se taj tip šume nalazi na dolomitu. Prostorna razdioba šuma bivšeg veleposjeda na distrikte (više jedinice prostorne razdiobe od kojih je Fakultet oblikovao gospodarske jedinice), izvršena je na temelju krivulja visina za jelu nacrtanih prema iz¬ mjerenim visinama po šumskim predjelima i odjelima. U distrikt VII (sadašnju gosp. jedinicu Belevine - šum¬ ske uprave Zalesina) svrstani su šumski predjeli s kri¬ vuljama istovjetnog položaja, toka i oblika. Ova spoznaja bila je odlučujući čimbenik kod izbo¬ ra načina izmjere visina, a ujedno i provjera produk¬ tivnosti staništa na cijeloj površini prostorno obliko¬ vane cjeline distrikta VII ( zadržane sve do danas ), budući da se cijela jedinica nalazi na istom (II) bonite¬ tu za jelu. Primjena normala pretpostavlja poznavanje sred¬ nje visine dominantnih stabala Hdom, kao pokazate¬ lja prirodne produktivnosti staništa, uz fiziološku zrelost na određenom bonitetu. Na cijeloj površini gosp. jedinice (269,43 ha) izmjereno je visinomjerom B l u m e -L e i s s 800 visina (po 3-4 visine najviših sta¬ bala na svakom hektaru) iz kojih je određena srednja visina dominantnih stabala za gosp. jedinicu Belevine: Hdom = 35,33 m Prva normala Novog sistema po kojoj je trebalo gospodariti u g.j. Belevine bila je izvorna II normala iz djela D. Klepca "Novi sistem uređivanja prebornih šuma" (1961), izabrana na temelju II boniteta prema Sur i će vim tablicama za jelu. S obzirom na ulogu šumskog objekta NPŠO Belevine, uz izvornu normalu konstruirali smo novu normalu uz fiziološku zrelost na temelju navedene izmjerene srednje visine dominant- Na poticaj autora Novog sistema, prihvatili smo prijedlog da primjenom odgovarajućih normala u gos¬ podarskim jedinicama NPŠO Zalesina izgospodarimo optimalne modele sastojina kao pokazne objekte Šu¬ marskog fakulteta za nastavu. Ovaj pionirski rad prika¬ zat ćemo na primjeru gosp. jedinice Belevine, šumi po¬ sebne namjene za znanstvena istraživanja i nastavu, koja je medu prvim šumskim objektima (1963) uređe¬ na i gospodarena po normalama Novog sistema. Normale su po naputku autora konstruirane na isto¬ vjetan način kao i izvorne. Normal models of the new system nih stabala, te tako izvršili kontrolu i potvrdili izbor boniteta i normale za jelu. Jela se u g.j. Belevine nalazi na II bonitetu. Valjanost izmjerene srednje visine dominantnih stabala Hdom = 35,33 m i izbora II boniteta za jelu (po tablicama S. Šurića- Mali ŠTP 1949) potvrđeni su po¬ novljenom izmjerom Hdom = 35,5 m i izborom II boni¬ teta za jelu po tablicama Šurić - Pranjić, (l 966), nakon gotovo 40 godina primjene normala Novog sis¬ tema u gospodarenju navedenom gospodarskom je¬ dinicom (M. Božić & J. Čavlović, Šum. list br. 1-2/2001, str. 12). Zbog tadašnje male zastupljenosti bukve u omjeru smjese (5-8 %) svojevremeno smatrane korovom i ha¬ metice sječenom, za bukvu je izabrana III osnovna nor¬ mala uz fiziološku zrelost iz "Novog sistema uređivanja prebornih šuma" D. Klepca (tab. 22. na str. 21). Normale su konstruirane po njemačkim debljinskim stupnjevima temeljem sljedećih korelacija Susmcla za jelu i Coletta za bukvu: S u s m e l -ove C o l e 11-ove korelacije za jelu korelacije za bukvu nr2 V = 0,462 H"" V = H-V = 3 4,23 G = 0,92´H´"´ G= 0,97« H G= 0,73-H 4,3 4.54 k = 3,74-H"2 k = l 3% D= 2,64-H D= 2,33-H D = 0,99-H Sukladno s namjenom šume, zatečenim stanjem sastojina i suvremenim ciljevima gospodarenja, izračunali smo na temelju Hdom i korelacija osnovne elemente normale za jelu: |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 33 <-- 33 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA I PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE SUMAMA ... Šumarski list br. 1-2. CXXVII1 (2004), 21-40 V = 417,42 m-Vha; G = 34,61 mVha; k =1,31045 i D = 93,27 cm, iz Novog sistema izabrali III osnovnu normalu za buk¬ vu (tab. 22, str. 21) sa slijedećim korelativnim pokaza¬ teljima: V = 269,00 mVha; G = 24,62 m2/ha; k =1,40514 i D = 78,59 cm i konstruirali tri normale. Prvo je konstruirana II osnovna normala za čiste sastojine jele uz fiziološku zrelost. Ova normala defi¬ nira prirodnu produktivnost staništa brojčanim i grafič¬ kim pokazateljima, koje treba ostvariti prevođenjem u normalno stanje (Susmel, Klepac). Zatim je iz II osnovne normale konstruirana II nor¬ mala za čiste sastojine jele uz dimenziju zrelosti od 70 cm prsnog promjera. Na nužnost konstrukcije ove normale, uz gospodarske i ekonomske uzroke utjecala je zatečena nepovoljna struktura sastojina, s povećanim brojem debelih, fiziološki zrelih i prezrelih stabala. Da se zadovolji propis prethodne osnove o potrebi povećanja bukve u omjeru smjese do 20 %, koja će lis tincem meliorirati tlo, a pokrovnošću krošanja povolj¬ no utjecati na prirodnu obnovu jele (Radošević, Š afar), konstruirana je mješovita normala jela-bukva s omjerom smjese 0,8-0,2. Konstruirane normale se s obrazloženjem izbora elemenata konstrukcije kao i same konstrukcije, detalj¬ nim uputama primjene gospodarskih postupaka i rezul¬ tatima uspješnosti ostvarenja propisa prethodnih osno¬ va, prikazali smo u svim osnovama gospodarenja do sada važeće (vidi Literaturu). Konstrukciju triju normala zahtijevao je trend pro¬ mjena razvoja sastojina usmjeravan gospodarenjem ka optimalnom stanju, uz istovremeno prevođenje struk¬ ture visoke regularne šume u prebornu. Kronološki su paralelno sanirane štete kako su nastajale negativnim djelovanjem brojnih biotičkih i abiotičkih čimbenika, na pojavu kojih se gospodarenjem moglo tek djelomično ili uopće nije moglo utjecati. Normale u osnovama gospodarenja ukazuju na po¬ stupke konstrukcije i prilagodljivost svakoj šumskoj sastojini, sukladno s njenim stanjem u početku prevo¬ đenja. Primjer je izrađen na šumskom objektu za edu- Tablica 1. Usporedba normala Novog sistema i EGT-a za šumu jele s rebračom na II bonitetu zajelu odnosno tipu I C 40. Debljinski stupanj cm 12,5 17,5 22,5 27,5 32,5 37,5 42,5 47,5 52,5 57,5 62,5 67,5 72,5 77,5 82,5 87,5 92,5 N po ha G rrr/ha V m-Vha p% iv mVha Dz cm Normale Novog sistema II bonitet po Suriću fiziološka zrelost Dz = 70 cm p.p. Broj stabala N 104 126 79 95 61 74 46 56 35 42 27 33 20 24 15 18 12 15 9 11 7 8 5 6 4 3 2 2 1 432 508 34,61 34,61 417,42 398,20 2,47 2,47 10,32 9,84 93,3 70 Normala EGT-a tip I C 40 Dz = 60 cm p.p. 375 190 118 77 56 43 34 27 22 18 960 46,88 577,18 3,4 19,6 60 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 34 <-- 34 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA Šumarski list br. 1-2. CXXVIII (2004), 21-40 kaciju s namjerom da potakne mlade stručnjake na kreativnost i objektivnim postupcima isključi iz pri¬ mjene pogrešno ili subjektivno poimanje normaliteta, veličine zaliha, ulogu temeljnice i šablonski pristup. Konstruirane normale za jelu na silikatu (Blechno- Abietetum Ht. 1950.) u tablici l. zorno predočuju razlike ustroja i osnovnih pokazatelja uspoređenih normala. U odnosu na normale EGT-a, Novi sistem nema "prijelaznih normala" kao dopunskih pomoćnih poka¬ zatelja prevođenja konkretnog u optimalno stanje. Normale Novog sistema uz dimenziju zrelosti i omjer smjese nastavno se obrazloženim postupcima kon¬ strukcije iz osnovne normale odmah prilagode stanju sastojina te predočenom vizijom normalnog stanja ukazuju na postupke prevođenja. Izbor dimenzije zrelosti za sječu (Badoux, Kle¬ pac, Miletić, Plavšić, Golubović, Cestar i dr., Božić & Čavlović) ovisi o primjeni različitih izmjerom određenih pokazatelja ili subjektivnih pro¬ sudbi stečenih praktičnim iskustvom. U vezi dimenzije zrelosti, autor Novog sistema daje naputak o konstrukciji normala uz izabranu dimenziju zrelosti: "Iz osnovnih normala mogu se konstruirati nove normale za bilo koju dimenziju zrelosti, koja se nameće u šumskom gospodarstvu. Ovdje sam se ogra¬ ničio na dimenziju zrelosti od 60 cm, te sam za nju konstruirao devet normala za iste bonitetne razrede. Princip rada sastoji sc u tome, da se zadrži ista temelj¬ nica i isti koeficijent geometrijske progresije normal¬ nog niza, dok se ostali elementi V, N, ds i vs moraju nužno promijeniti." (D. Klepac 1961). Prema naputku normale uz dimenziju zrelosti konstruiraju se transformacijom normala uz fizio¬ lošku zrelost kojom je određena prirodna produk¬ tivnost staništa, kako je to objektivno znanstveno do¬ kazao L. S u srne l rezultatima ekoloških istraživanja i izrazio korelacijama u ovisnosti sa srednjom visinom dominantnih stabala Hdom. U naputku dolazi do punog izražaja prilagodljivost normala Novog sistema stanju konkretnih sastojina u početku prevođenja u normalno stanje. Uz objektivno izabranu dimenziju zrelosti, postupkom transformacije normale uz fiziološku zrelost, ne prekida se razvoj sta¬ bala u punoj snazi prirašćivanja na boljim bonitetima, kao kod dosljedne primjene dimenzije zrelosti propisa¬ ne Pravilnikom o uređivanju šuma. Dimenzija zrelosti u gosp.jedinci Belevinc izabrana je na temelju rezultata istraživanja polučenih u prebor¬ nim šumama jele zapadnog područja Hrvatske. Prema D.Klepcu (l953) debljinski prirast stabala jele u šumi jele s rebračom, kulminira oko 65-70 cm prsnog promjera. Jelova stabla s prsnim promjerom D>70 cm mogu sc smatrati zrelima za sječu. M. Plavšić (l967) je sa stajališta pilanske prera¬ de s eksploatacijom šuma utvrdio da se promjeri najpo¬ voljnije sječive zrelosti kreću od 60-70 cm. Pojedina stabla postižu tehničku zrelost glede kvalitete pilanske oblovine uz D = 72,5 cm, poslije kojega počinju gubiti na kvaliteti. Rezultati U. Golubovića (1967) pokazuju da su jelova stabla prsnog promjera od 65-70 cm najrentabil¬ nija za pilansku preradu (s najvećim % iskorišćcnja), uz postojeću strukturu sastojina i način pilanske prerade. Uzevši u obzir stanje sastojina u gosp. jedinici Belevine (brojnost debelih zrelih i prezrelih stabala) i po¬ trebu sniženja troškova manipulacije, izvlačenja i transporta debelih sortimenata, smanjenja šteta na pri¬ rodnom podmlatku, poboljšanja kvalitete izrađene oblovine i ostalih iznesenih kriterija, izabrana je di¬ menzija zrelosti jele od 70 cm p.p. Unatoč jasnom obrazloženju autora Novog sistema o promjenama optimalnog modela osnovne normale uz fiziološku zrelost kada se iz nje konstruira nova nor¬ mala uz izabranu dimenziju zrelosti, u vezi konstrukci¬ je ovih normala kao i općenito o provedbi načela nor¬ mala u uređivanju prebornih šuma "postoje danas različiti načini i različita shvaćanja koja u praktičnom uređivanju prebornih šuma stvaraju određene teškoće i nejasnoće." (K l ep a c 1997, str. 1). Navedeno smo izdvojili i istakli kod analize normala EGT-a. U svezi s primjenom normala Novog sistema navodimo primjer iz Šum. lista br. 1-2/2001, str. 9-18. Autori Božić & Čavlović -nakon detaljne analize navedenih normala - u članku oblika recenzije zaklju¬ čuju (5): "Da bi se izbjeglo snižavanje drvne zalihe normale uslijed različitog definiranja dominantnih vi¬ sina, prilikom uređivanja prebornih šuma treba koristi¬ ti originalne Klepčeve normale, korigirane na njema¬ čke debljinske stupnjeve." Primjena Novog sistema u kojemu elemente nor¬ mala određujemo korelacijama na temelju srednje visi¬ ne dominantnih stabala (Hdom) kao pokazatelje prirod¬ ne produktivnosti staništa uz dimenziju fiziološke zre¬ losti, pretpostavlja izmjeru dominantnih visina suklad¬ no s postupcima autora korelacija L. Susmela i D. Klepca 1963). Drugi postupci izmjere mogu zbog različitog defi¬ niranja dominantnih visina biti izvorom pogrešnih tu¬ mačenja promjena Hdom , drvne zalihe i ostalih eleme¬ nata normale u primjeni Novog sistema uređivanja pre¬ bornih šuma (A. Pranjić-N. Lukić 1997). Optimalna drvna zaliha određena kao korelacija Hdom, uz dimenziju fiziološke zrelosti je čvrsta točka oko koje oscilira normalna drvna zaliha za veličinu pri¬ rasta ± !/2 iv od drvne mase prije sječe (M), do drvne ma¬ se poslije sječe (m) u pojedinoj sastojini, a od V + X iN |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 35 <-- 35 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA [ PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004), 21-40 do V - 2,iv u višoj jedinici prostorne razdiobe. To zorno predočuju granice koridora visina za jelu u tablicama Šurić -Pranjić (1966), unutar kojih se, ovisno o iza¬ branoj dimenziji zrelosti, kreće normalna drvna zaliha na pojedinom bonitetu. Prema navedenom, pokazatelj prirodne produktivno¬ sti staništa nije samo veličina drvne zalihe. Njenu ve¬ ličinu određenu kao korelaciju Hdom, uz fiziološku zre¬ lost možemo, a često i moramo, iz objektivnih razloga, a u svrhu postizanja optimalnog stanja, gospodarskim po¬ stupcima mijenjati i ograničiti izborom dimenzije zrelo¬ sti (što je u gosp. jed. Belevine urađeno sukladno s re¬ zultatima navedenih znanstvenih istraživanja). Izborom dimenzije zrelosti niže od fiziološke, mije¬ njaju se veličine drvne zalihe i prirasta. Snizuje se stvarna proizvodnost zbog smanjenja broja stabala, proizvoditelja drvne tvari. Međutim, prirodna produk¬ tivnost staništa izražena bonitetom ne mijenja se. Na postojanost prirodne produktivnosti staništa i boniteta ukazuje indikator prirodne produktivnosti na određenom bonitetu - isti postotok prirasta (p %) u obje normale i uz promijenjenu strukturu sastojina (vi¬ di tablice l i 2). Pritom se smanjeni postotak prirasta stvarne proiz¬ vodnje ne smije tretirati kao indikator prirodne produk¬ tivnosti (boniteta), jer ukazuje na momentalno bolje ili lošije stanje sastojina od optimalnog ili normalnog, predviđenog normalom. Usvajanjem niže dimenzije zrelosti od fiziološke, kao npr. u našem slučaju (Dz = 70 cm p.p. na II bonite¬ tu) i dosljednim sustavnim sječama stabala dominant¬ nih visina debljih od 70 cm p.p., drvna zaliha će se zbog navedenih uzroka neizbježno sniziti. Promijenit će se stvarna proizvodnja ili učinkovita produktivnost, a prirodna produktivnost staništa i uvjeti samoobnove zadržati na optimalnoj razini. Normalu uz izabranu dimenziju zrelosti računamo iz osnovne normale uz fiziološku zrelost, upravo zbog toga što jedino transformacijom iz osnovne normale uz fiziološku zrelost, nova normala zadrži osnovna obil¬ ježja samoobnovljivosti i prirodne produktivnosti staništa (bonitet), posredstvom objektivno definiranog novog stanja (Tablica 2). Slijedom navedenih spoznaja, kod konstrukcije bilo koje normale Novog sistema, uz izmjerenu Hdom, uvijek polazimo od osnovne normale uz fizio¬ lošku zrelost kao ključnog pokazatelja prirodne produktivnosti staništa, posebice uz promjenu sta¬ nja sastojina izazvanog antropogenim stručno opravdanim razlozima. Mješovita normala jela-bukva konstruira se iz istih razloga i po istim načelima kao i prethodna uz dimen¬ ziju zrelosti. Uz prirodno moguće brojne omjere smjesa, pred¬ nosti normala Novog sistema pri izboru optimalnog omjera u odnosu na jednoobličnost normala EGT-a su objektivnost konstrukcije i fleksibilnost u primjeni. Dokaz su prilagodbe mješovitih normala Novog sis¬ tema prirodno mogućim omjerima smjese jela-bukva (D. Š k o p a c, ŠTP 1966, str.268-273). Tablica 2. Rezultati transformacije II normale uzfiziološku zrelost Normala Uređajni pokazatelj Razlika % fiziol.zrelost Dz = 70 cm p.p. H dom < m ) 35,33 V (m-Vha) 417,42 iv (m-Vha) 10,32 p % 2,47 G (m:/ha) 34,61 Hdom se zadržala u graničnom području greške mjernog instrumenta, drvna zaliha nove normale pre¬ računata iz osnovne nalazi se u granicama visinskog koridora izabranog boniteta (Šumarsko tehnički pri¬ ručnik 1966), temeljnica radi osiguranja prirodne ob¬ nove ostaje jednaka, prirast (iv) se smanjuje, a posto¬ tak prirasta (p %) kao indikator produktivnosti treti¬ rane sastojine ostaje isti. Zadaća povećanja bukve u omjeru smjese ne bi treba¬ la predstavljati stručni problem. Gosp. jedinica Belevine locirana je unutar areala bukve na granici prirodnog are¬ ala jele, pa se tijekom prevođenja ka predvidivom omje¬ ru neće narušiti uravnoteženost između produkcije i pri¬ 34,56 0,77 2,17 398,20 19,22 4,84 9,84 0,48 4,88 2,47 0 0 34,61 0 0 rodnog podmlađenja, a normala zadržati objektivnost. Bukva je bliža optimumu areala i fiziološki jača. Potiskuje jelu i trajno ukazuje na potencijalnu moguć¬ nost pojave prirodnog plodoreda s dominacijom buk¬ ve. Prema kronikama, taj dio Gorskog kotara obrašćuju prašumski tipovi bukve. Od 1891/1892, kadaje izrađe¬ na prva osnova gospodarenja za šume veleposjeda, sas¬ tojine se prevode u čiste crnogorične, potpunim odstra¬ njivanjem bukve. Posljedice sc i danas odražavaju na stanju sastojina brojnošću prezrelih stabala i prekinutoj zadovoljavajućoj prirodnoj obnovi, prouzročenih uz¬ gojem čistih sastojina crnogorice jednodobnih struktu¬ ra, kao kopija monokultura njemačkog šumarstva. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 36 <-- 36 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA I PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004), 21-40 Budući da bukva u ovoj gosp. jedinici ima izrazito biološku ulogu, treba je u svezi s prirodnom obnovom jele zadržati u donjim slojevima i sprječavati da deblja stabla bukve vrlo širokim krošnjama zauzmu dominant¬ ne položaje te tako utječu na smanjenje produkcije jele. Tipolozi su - osim toga - utvrdili najveću proiz¬ vodnju drvne mase bukve kod 35 cm p.p. Na temelju iznijetog, za bukvu je usvojena dimenzija zrelosti od 40 cm p.p. Zbog malog učešća u vrijeme konstrukcije nor¬ mala, za bukvu je izabrana III osnovna normala uz fiziološku zrelost (Novi sistem, tab. 22., str. 21) preračunata na njemačke debljinske stupnjeve i iz nje konstruirana normala uz dimenziju zrelosti od 40 cm p.p. Mješovita normala jela-bukva konstruirana je na te¬ melju normala, uz izabranu dimenziju zrelosti obiju vrsta (Dz = 70 cm p.p. za jelu, Dz = 40 cm p.p. za buk¬ vu). Zastupljenost vrsta u predvidivom omjeru određe¬ na je raspodjelom optimalne temeljnice na II bonitetu za jelu, uz dimenziju zrelosti. Ovako određen optimal¬ ni obrast osigurava uz ostvarenje najpovoljnijeg priho¬ da i trajnu prirodnu obnovu. Primjenom normala Novog sistema postignute opti¬ malne veličine normalne drvne zalihe i normalne te¬ meljnice u sve tri gosp jedinice NPŠO Zalesina, dovo¬ ljan su dokaz ispravnosti postupaka konstrukcije na te¬ melju primijenjenih korelacija i potvrda uspješnosti pri¬ mjene konstruiranih normala u praksi (Glasnik za šum. pokuse - posebno izd. 2, 1986. i posebno izd. 4, 1993). Ispravnost postupaka izmjere dominantnih visina, iz¬ bora boniteta, konstrukcije II normale uz fiziološku zre¬ lost i ostalih iz nje izvedenih, potvrđuje usporedba po¬ dataka naših mjerenja s rezultatima autora izvornih ko¬ relacija L. Su srne l a (Padova, 1980, str. 121-122), što je ujedno i naš konačni odgovor na zahtjeve recenzenta. Za izmjerenu Hdom = 35,33 metara, izračunata nor¬ malna drvna zaliha za jelu V=— =417,42 nr1 nalazi se između podataka Susmelovih Statura za 35 i 36 m, a temeljnica G = 34,61 mVha je jednaka te¬ meljnici stature od 36 m (G = 34,62 nr/ha): Statura 35 m Hdom = 35,33 m Statura 36 m VmVha 408,33 417,42 432,00 G nr/ha 33,84 34,61 34,62 Veličine drvnih zaliha L. S u s m e l a uz stature 35 i 36 m, demantiraju rezultate izmjere dominantnih visi¬ na i računanja Hdom po metodi Weisse-a. Položaj Hdom Je na krivulji visina daleko ispod visine koja indi¬ cira prirodnu produktivnost staništa za gospodarsku je¬ dinicu Belevine po L. Susmelu (vidi si. 1. citiranog rada u Šumarskom listu br. 1-2/2001). Rezultati istraživanja L. Susmela o prirodnoj pro¬ duktivnosti staništa (ibid. str. 194-5) pokazuju da se pri¬ rast (iv) i postotak prirasta (p) uz stature od 35 i 36 m, kreću u granicama: Statura 35 m Statura 36 m iv 6,0-12,3 m-Vha 6,6 - 12,3 m Vha p 1,48-3,03% 1,59-2,97% u koje se naši podaci gotovo potpuno uklapaju: H 35 m 35,33 m 36 m iv(mVha) 10,1 10,32 10,2 p % 2,49 2,47 2,45 ZAVRŠNA RAZMATRANJA - Final considerations Normale ili teoretski modeli optimalnog ustroja prebornih sastojina konstruirane su sa svrhom da pre¬ vođenjem narušenog stvarnog stanja u normalno, omo¬ guće trajni ostvaraj višenamjenske potrajnosti sve¬ ukupnog korištenja i zadovoljavajuću prirodnu samoobnovu po načelima oponašanja prirode. Svaka izlučena preborna sastojina u prostornoj je razdiobi šume zasebna cjelina, različita od ostalih. Do danas nisu pronađene dvije istovjetne sastojine. Međusobna različitost i trajna nejednoličnost kao po¬ sljedica labilnosti strukture, nameće u svakoj sastojini izvršenje odgovarajućeg slijeda primjene stručnih postu¬ paka primjerenih njenom stanju, zbog toga što se prebor¬ nim gospodarenjem mogu ostvariti različite inačice pro¬ mjena trenda razvoja, a samo jedan je optimalan, defini¬ ran pravilno izabranom ili konstruiranom normalom. To je za kreatore propisa osnova gospodarenja i pre¬ voditelje odrednica gospodarenja stručno zahtjevna i vrlo odgovorna zadaća, koju jasno izražava proširena sentencija: "Uređivanje i gospodarenje prebornom šumom je umijeće mogućeg." Pravilan izbor ili konstrukcija i primjena normala u tom kompleksnom uzgojnom obliku šume pretpostavlja visok stupanj cjelovite edukacije, sposobnost suptilne stručne kreativnosti i odgovarajuće praktično iskustvo. Samo dugoročnim i dosljednim prenošenjem is¬ pravne teorije u praksu može se otkloniti pojava sas¬ tojina "prijelaznih" i "nepravilnih struktura", podići prirodnu samoobnovljivost na potrebnu razinu i potica¬ njem prirodnog plodoreda vrsta izgospodariti prirodno stabilne sastojine optimalnog ustroja. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 37 <-- 37 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA I PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. 1-2. CXXVI1I (2004). 21-40 Uređajni parametri normala EGT-a za šume skiofita s kojima se preborne gospodari: čiste i mješovite sas¬ tojine jele, smreke i bukve, zbog primijenjene metodo¬ logije određivanja djelomično su upitne upotrebljivosti u odnosu na znanstveno objektivno izdvojene trajne pri¬ rodne cjeline tipova i podtipova, najpogodnijih za gos¬ podarenje po načelima oponašanja prirode. Medu osnovne probleme u sustavu normala EGT-a ubrajamo način određivanja i primjene ekonomske komponente "vrijeme" i homologizaciju produktivnosti. Pravilna primjena normala EGT-a zahtijeva korek¬ ciju vremenske komponente - ophodnje i dopunu homologizacije produktivnosti - bonitetima staništa, primjenom izmjerenih Hdom u korigiranim norm´alama EGT-a ili izvornim normalama Novog sistema. Autori tipoloških normala određuju sastojinsku zre¬ lost za sječu - ophodnju (primjenljivu u visokim regu¬ larnim šumama) na temelju dobi sječe analiziranih sta¬ bala. Velik raspon dobi sječe tih stabala po tipovima šuma (za jelu od 89-209 god., za bukvu od 72-300 god.), nedvojbeno odražavaju veliku dobnu heteroge¬ nost, i nisu ni pouzdan ni realan pokazatelj sječive zre¬ losti sastojina. Dob zrelosti definiranu ophodnjom ne postižu cijele preborne sastojine poput jednodobnih u visokoj regularnoj šumi, već pojedina stabla vremen¬ skim slijedom kako dozrijevaju. Na ovaj način nemo¬ guće je odrediti sječivu zrelost prebornih (raznodob¬ nih) sastojina. To nas je - uz ostale razloge - potaklo da pokušamo odrediti istovjetnu inačicu uređajne komponente "vrije¬ me", primjenljivu u šumama prebornog uzgojnog oblika. Pritom nismo izravno istraživali sječivu zrelost sas¬ tojina, već vremenske pokazatelje iskorišćenja drvne zalihe. Potražili smo odgovore na tri pitanja: a) u kojem se vremenu može užiti drvna masa u veliči¬ ni drvne zalihe normalne preborne sastojine?, b) u kojem vremenu će se posjeći sva stabla evidenti¬ rana u prvoj inventuri, na početku ovog postupka is¬ korišćenja? i c) u kojem vremenu se jednodobna struktura može prevesti u prebornu? Pritom je postavljen preduvjet primjene: nakon os¬ tvarenja bilo kojeg od navedenih stručnih postupaka, na panju se mora nalaziti očekivana normalna drvna zaliha po veličini i strukturi. Evo odgovora! a) Kontinuiranom evidencijom grupimičnih i stablimi čnih sječa i istodobnim višekratnim mjerenjem vre¬ mena prijelaza utvrdili smo, da se - prema korelaciji A. Schaeffera - drvna masa u veličini normalne drvne zalihe (V) može posjeći u tri prosječna vreme¬ na prijelaza za sastojinu kao cjelinu (3TS), a na panju se nalazi drvna zaliha jednaka početnoj. Taj raspon vremena nazvali smo gospodarski ciklus. Ukupna drvna masa godišnjih etata (E = V/3TS) ostvarena je sječom 1/3 od ukupnog broja stabala evidentiranih u inventuri na početku ciklusa. b) Kako se preborna šuma razvija in continue tj. trajno na jedinici površine, a gospodarski ciklus traje 1/3 vremena potrebnog za postizanje dimenzije fizio¬ loške zrelosti stabala jele na II bonitetu, odgovor na drugo pitanje dobili smo transformacijom korelaci¬ je za normalnu drvnu zalihu Novog sistema (Šu¬ marski list br. 3-4/2003). Tijekom trajanja tri uzastopna gospodarska ciklusa (3x3Ts = 9TS) posijeku se tri drvne zalihe (3V). Ukup¬ nu drvnu masu godišnjih etata (E = 3V/9TS) tvore drv¬ ne mase svih prebiranjem posječenih stabala (evidenti¬ ranih u prvoj inventuri na početku prvog ciklusa), a na panju se i nadalje nalazi drvna zaliha jednaka početnoj, kao novi reproducent prirašćivanja. Vrijeme od 3*3TS = 9TS nazvali smo gospodarska perioda konverzije, odnosno fiktivna ophodnja. Uređaj na konstanta (9TS) izražena relativnim bro¬ jem godina i u tom obliku primjeniva u prebornim sas¬ tojinama, nadomješta ophodnju izraženu apsolutnim brojem godina. Uređajni pokazatelji Ts, 3TS i 9TS po¬ godni su za kratkoročno, srednjoročno i dugoročno planiranje i kontrolu ostvarenja etata, budući daje vri¬ jeme prijelaza mjerljivo. c) Na temeljem spoznaje o kompatibilnosti vremena trajanja gospodarske periode konverzije i ophodnje, odgovor na treće pitanje o vremenu prevođenja jednodobne u prebornu strukturu, proizišao je iz uspo¬ redbe s vremenom trajanja prevođenja nenormal¬ nog razmjera dobnih razreda u normalni. U visokoj regularnoj šumi nenormalni se razmjer dobnih razreda može prevesti u normalni tijekom traja¬ nja ophodnje tj. vremena u kojem se posijeku i obnove sastojine svih dobnih razreda na jednakim površinama, uz uvjet da nema novih značajnijih poremećaja u rastu i razvoju sastojina. Analogon ovom prevođenju je pretvorba visokog regularnog oblika u preborni. Sličnost između navede¬ nih stručnih postupaka je očita, iako su šume različite grade. U prvom slučaju govorimo o prevođenju sastoji¬ na kao cjelinama, iako ostvarujemo istu promjenu konverziju osnovnih gradbenih elemenata šumskih sastojina - stabala. Ako se u vremenu trajanja fiktivne ophodnje pravil¬ nim ostvarenjem ciljanih stručnih postupaka posijeku sva stabla evidentirana u prvoj inventuri prvog ciklusa, koja su prirodnom samoobnovom sukcesivno nado¬ mještana prilijevanjem, konverzijom svih stabala prve inventure izvršena je preobrazba debljinskih struktura. Na temeljem navedene analogije zaključili smo da se jednodobne strukture mogu prevesti u prebornu u vre |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 38 <-- 38 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA I PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA Šumarski list br. l 2, CXXVII1 (2004), 21-40 menu trajanja fiktivne ophodnje ili gospodarske perio¬ de konverzije (9TS), a u novo oblikovanim sastojinama na panju nalazi se normalna drvna zaliha optimalne ve¬ ličine i preborne strukture. Pretvorba jednog u drugi uzgojni oblik je dugotrajni gospodarski proces usmjeravanja prirodnog razvoja. Uspješnost pretvorbe, a posebice postupno poticanje trajne prirodne samoobnove na cijeloj površini buduće preborne šume, zahtijeva dosljednu primjenu propi¬ sanih stručnih postupaka, uz kontinuirano podrža¬ vanje ravnoteže između produkcije i samoobnove, do konačnog ostvarenja preborne strukture. Subjektivne su promjene prognostičkim mode¬ lom predviđenog dugoročnog trenda prevođenja prije ostvarenja preborne strukture, zbog alterniranja prevoditelja propisanih odrednica gospoda¬ renja moguće, no sa stajališta održivog razvoja šume po načelima oponašanja prirode - nepoželjne. Za pojedini tip - podtip (varijantu) je ekološko-proizvodni potencijal staništa definiran jednom normalom EGT-a: normalnim nizom stabala, dimenzijom zrelosti i omjerom smjese, bez obzira na razlike boniteta stani¬ šta pojedinih sastojina. Boniteti nisu iskazani posebno, iako je kod istraživanja tipova i podtipova izvršeno bo¬ nitiranje. Nonnale EGT-a izražavaju bonitet posredno konstru¬ iranim normalnim nizom stabala, kao jedinstvenim po¬ kazateljem optimalnog ekološko-proizvodnog potencija¬ la staništa na cijelim površinama tipova ili podtipova. U primjeni se postupak iskazivanja boniteta jednim normalnim nizom stabala pokazao kao ograničavajući čimbenik jedinstvene homologizacije proizvodnosti staništa. Na površinama tipova i podtipova pojavljuju se između sastojina razlike u proizvodnosti, koje su do primjene normala EGT - bile u praktičnoj primjeni de¬ finirane bonitetima. U Novom sistemu je uz prirodnu produktivnost sta¬ ništa po bonitetima, definiranu s Hdom, prinos normale određen normalnim vremenima prijelaza po debljin¬ skim stupnjevima formulom L. Schaeffera, pomo¬ ću koeficijenta K - optimalnog vremena prijelaza, ko¬ jemu teže elitna stabla u tretiranim grupama sastojina po bonitetima. Za cjelovitu i jedinstvenu homologizaciju pro¬ duktivnosti na dijelovima površine istog tipa - pod¬ tipa ali različite proizvodnosti, neophodno je po¬ novno uvođenje boniteta staništa po sastojinama, primjenom na znanstvenim osnovama konstruira¬ nih ekološko-proizvodnih normala po bonitetima, na temelju izmjerenih Hdom. Pravilna primjena normala EGT-a, konstruiranih za znanstveno definirane i korektno izlučene tipove i podti¬ pove (varijante), pretpostavlja korekciju, dopunu ili za¬ mjenu osnovnih uređajnih pokazatelja upitne primjene. Dob zrelosti za sječu pojedinih stabala i prema tim pokazateljima izabranu apsolutnu zrelost sastojina de¬ finiranu ophodnjom, očitanom iz PP-tablica, treba za¬ mijeniti vremenom iskorišćenje drvne zalihe Ts, 3TS i (ili) 9TS, ovisno o planiranom vremenu ostvarenja. Za cjelovitu homologizaciju suvislih površina razli¬ čite produktivnosti unutar tipova i podtipova, treba je¬ dinstvenu normalu koja iskazuje optimalnu produktiv¬ nost staništa cijelog tipa ili podtipa jednim normalnim nizom stabala, korigirati uvođenjem boniteta određe¬ nih izmjerom Hdom ili zamijeniti normalama Novog sistema konstruiranih po bonitetima staništa. Tako će se retroaktivno stupnjevanje transformacije stvarnih sastojina od čvrste točke limita idealnog tipa, koji se ne može naći u stvarnosti i povratno prevođenje u stanje definirano normalom EGT-a, nadomjestiti normalama Novog sistema, koje izravno ukazuju na isto¬ smjernu kongruentnost jačine odstupanja i prevođenja razgrađene strukture u optimalnu na određenom boni¬ tetu staništa. Postupak korekcije ili zamjene normala EGT-a normalama Novog sistema ne bi trebao predstavljati prob¬ lem, budući da su pri konstrukciji normala EGT-a koriš¬ tene normale Novog sistema, ali s promijenjenim ulaz¬ nim elementima konstrukcije i postupcima primjene. Za ispravnu praktičnu primjenu treba u pojedinoj izlučenoj prebornoj sastojini na površini tipa ili podti¬ pa izmjeriti visine dominantnih stabala, izračunati srednju visinu Hdom, odrediti bonitet za jelu prema ta¬ blicama Šurić-Pranj ić i grupirati sastojine po boni¬ tetima. Za sastojine grupirane po bonitetima oblikuju se posebni uređajni razredi (UR) za čiste i mješovite sastojine, ovisno o izabranom omjeru smjese. Za poje¬ dini (UR) izabire se ili konstruira osnovna normala uz fiziološku zrelost za jelu po korelacijama L. S u s m e l a za V, D, k i G Novog sistema. Istim postupkom određuju se elementi izbora ili konstrukcije normala i za bukvu (naravno, po odgova¬ rajućim korelacijama C o lett a). Na temeljeni osnovnih normala, ovisno o stanju sastojina i cilju gospodarenja izabiremo ili konstruira¬ mo normale uz izabranu dimenziju zrelosti (DA i omje¬ re smjesa sukladno s utvrđenim trendom prirodnog plodoreda. Za svaku jedinicu prostorne razdiobe određenog boniteta propisuju se jedinstvene odrednice gospodare¬ nja s najpovoljnijim slijedom stručnih postupaka pre¬ vođenja u normalno stanje. Metode normala za šume prebornog uzgojnog obli¬ ka o kojima raspravljamo, ubrajamo u normalno-zališne metode. Jedinstveni cilj metoda je uspostaviti normalno stanje šume, pa podržavanjem postignute normalne drvne zalihe i trajnom uravnoteženošću od¬ nosa: drvna zaliha-prirast-etat osiguravati višenamjen |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 39 <-- 39 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. 1-2, CXXV11I (2004), 21-40 sku potrajnost prihoda uz očuvanje raznodobnosti i pri¬ rodne samoobnovljivosti. Metode normala osnivaju se na drvnoj masi (zalihi) i prirastu. Normalne veličine drvne zalihe (V) i prirasta (iv) odraz su prirodne a stvarne veličine, učinkovite produktivnosti staništa. U oba slučaja predstavljaju uređajne pokazatelje za obračun i ostvarenje etata. Osim predvidive veličine egzaktno izračunatog etata, iz odnosa stvarne i normalne drvne zalihe i veličine prirasta, određuje se i vrijeme trajanja prevođenja stvarnog u normalno stanje tzv. "vremenom izjednače¬ nja" drvnih zaliha (VK =VN). Po tom obilježju pripada¬ ju i u metode vremenskog uređivanja. Ako se hoće prirodno dobro šuma kao gospodarski resurs - i uz višenamjensku potrajnost prihoda - oču¬ vati u granicama održivog razvoja i prirodne raznoli¬ kosti, normale se moraju temeljiti na teoretski isprav¬ noj, znanstveno određenoj i pravilno primijenjenoj ekonomskoj uređajnoj komponenti "vrijeme". Prema autorima normala EGT-a tip je trajnog ka¬ raktera. Gospodarsku podjelu usklađenu s trajnim granicama tipova i podtipova, kod revizija ili obnova osnova gospodarenja ne bi trebalo mijenjati (Radovi br. 4. - izv. izdanje 1986, str. 121). Bilo bi probitačno, da se uz trajnu tipološku po¬ djelu prostorna razdioba viših tehničkih jedinica gospodarenja također stabilizira i tako omogući srednjo- i dugoročnu dosljednu primjenu stabilne ekonomske uređajne komponente "vrijeme" te osi¬ gura ostvarenje prognostičkim modelom predviđe¬ nih pozitivnih promjena stanja sastojina u kontinu¬ umu prostor-vrijeme. Izuzetak su odsjeci, koji se zbog različitih posebno¬ sti izlučuju po određenim stručnim kriterijima u najni¬ LITERATURA Anić, V., 1991: Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Li¬ ber, Zagreb. Assmann , E., 1961: Waldertragskunde. DLV Verlags. Miinchen, Bonn, Wien. Benić , R., 1953: Šumsko gospodarstvo Poljoprivred¬ no-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Glasnik za šumske pokuse br. 11, str. 357^100, Zagreb. Bertović , S. & oil., 1974: Tipološke značajke šuma u gospodarskoj jedinici "Brod na Kupi". Radovi br. 21, Šumarski Institut Jastrebarsko. B e ž a k, K. & oil., 1989: Uputstva za izradu karte eko¬ loško-gospodarskih tipova brdskog i nizinskog područja (II) SR Hrvatske. Rad. Šumar. inst. 24 (79), str 1-119, Zagreb. že jedinice prostorne razdiobe, ali ne utječu značajnije na optimalizaciju. Primjena normala Novog sistema pri optimalizaciji trajno izdvojenih tipova i podtipova zahtijeva samo iz¬ mjeru dominantnih visina po jedinicama unutrašnje pro¬ storne razdiobe. Izračunate srednje visine dominantnih stabala Hdom su izmjerom određeni pokazatelji prirodne produktivnosti staništa, i slijedom toga pouzdani ulazni elementi za računanje korelacija i izbor ili konstrukciju normala Novog sistema po bonitetima staništa. Primjenom Hdom u postojanoj prostornoj razdiobi šume moguća je racionalizacija uređajnih radova. Članak je napisan sa svrhom da u praktičnoj proved¬ bi usvojenih načela normaliteta u uređivanju prebornih šuma otkloni teškoće koje se javljaju upravo zbog nave¬ denih nejasnoća u primjeni "Metoda normala" i pripo¬ mogne rješavanju i otklanjanju nesuglasja oko paušal¬ nih ili pogrešnih ocjena osnovnih parametara, dilema oko izbora ili konstrukcije normala i dosljedne (šablonske) primjene. U vrijeme kompjutorske obrade podata¬ ka, nejasnoće proizišle iz krivih i nepotpunih pretpo¬ stavki koče kreativnost i utiru put šablonizmu, vrlo opasnoj pojavi u primjeni normala oba sustava pri ure¬ đivanju prebornih sastojina, međusobno toliko različi¬ tih, da do danas nisu pronađene dvije jednake. O načinu rješenja problema istaknutih tijekom ras¬ prave i promatranih u sklopu općih tendencija promje¬ na u šumskom gospodarstvu, ovim osvrtom o mogu¬ ćem izboru normala za optimalizaciju prebornih sasto¬ jina, upućujemo na mogućnost primjene optimalnih modela s teoretski egzaktno znanstveno određenom ekonomskom komponentom "vrijeme" i inkorporacije normala Novog sistema po bonitetima, u praktičnu pri¬ mjenu po tipovima i podtipovima šuma. References Božić, M., J. Čavlović, 2001: Odnos dominantne visine, dimenzije sječive zrelosti i normalne drv¬ ne zalihe u prebornim sastojinama. Šumarski list br. 1-2, str. 9-18, Zagreb. Cestar, D., 1969: Istraživanje tipova šuma na podru¬ čju SR Hrvatske, Bilten br. 11. Poslovno udruže¬ nje šumsko privrednih organizacija, Zagreb. Cestar, D., 1974: Razdjeljenje SR Hrvatske na tipo¬ loške jedinice. Bilten br, 5. Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija, str. 1-18, Za¬ greb. Cestar, D. & oil., 1976: Tipološke značajke šuma u gospodarskoj jedinici Crni lug. Radovi br. 26, Šumarski Institut Jastrebarsko. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 40 <-- 40 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA . Šumarski list br. 1-2, CXXVI1I (2004), 21-40 Cestar, D. & K. Bezak, 1980: Normale po ekološko- gospodarskim tipovima i podtipovima razno¬ dobnih šuma. Šum. inst. Jastrebarsko (litografi¬ rano), Zagreb. Cestar, D. & oil., 1986: Uputstva za izradu karte ekološko-gospodarskih tipova gorskog područja (I) Hrvatske. Radovi br. 4 - izvanredno izdanje, Šumarski Institut Jastrebarsko. Čavlović , J., 2000: Novi program gospodarenja za g.j. Belevine (2000-2009). Šumarski list br. 7-8, str. 450-457, Zagreb. Harapin , M. & oil., 1993: Zaštita i očuvanje europ¬ skih šuma. Minist. polj. i šumarstva, Zagreb. Hren, V., 1990: Tipološka istraživanja. Historijat, sa¬ dašnjost i pravci razvoja. (Rukopis - litografira¬ no) Zagreb. Emrović , B., 1968: Vrijeme prijelaza. Šumarski list 7-8, Zagreb. Klaić, B., 1990: Rječnik stranih riječi. Nakladni Za¬ vod MH, Zagreb. K e r n, A., 1898: Uređenje prebornih šumah. Šumarski list XXII/ 8-9, str. 300-326, Zagreb. Kern, A., 1916: Praksa uređenja šuma uopće, a kod zemljišnih zajednica napose. Zagreb. Klepac , D., 1952: Uređivanje šuma oplodnom sje¬ čom. Glas. šum. pokuse 10, str. 225-346. Klepac , D., 1953: Vrijeme prijelaza. Šumarski list br. l, Zagreb. Klepac , D., 1953: O šumskoj proizvodnji u fakultet¬ skoj šumi Zalesini. Glasnik za šumske pokuse br. 11, str 181-238, Zagreb. Klepac , D., 1953: Nekoliko formula za intenzitet sječe. Šumarski list 9/10, str. 373-385. Klepac , D., 1954: Komparativna istraživanja deb¬ ljinskog, visinskog i volumnog prirasta u fitoce¬ nozi jele i rebrače. Šumarski list 78/2-3, str. 83-110, Zagreb. K l e p a c, D., 1956: Funkcionalni odnos između godiš¬ njeg volumnog prirasta i prsnog promjera za jelu u prebornoj šumi. Šumarski list 80/1-2, str. 1-16, Zagreb. Klepac , D., 1959: Nekoliko metoda za određivanje etata u jelovim prebornim šumama. Šumarski list 12, str. 426-436. Klepac , D., 1960: Jedna stara praktična metoda raču¬ nanja prirasta u prebornim šumama. Šumarski list 7-8, str. 228-231. Klepac, D., 1961: Normalne frekvencijske krivulje broja stabala u prebornoj šumi. Šumarski list 9-10, str. 333-341. Klepac , D., 1961: Novi sistem uređivanja prebornih šuma. Polj. šumarska Komora, Zagreb, str. (Reprint 1997). Klepac , D., 1963: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina. Nakladni zavod Znanje, Zagreb. Klepac , D., 1965: Uređivanje šuma. Nakladni zavod Znanje, Zagreb. Klepac, D., 1997: Iz šumarske povijesti GORSKO¬ GA KOTARA u sadašnjost. Hrvatske šume, Za¬ greb. Knuchel, H., 1950: Planung und Kontrolle im Forstbetrieb. Aarau, Switzerland. Križanec , R., 1963: Šezdesetogodišnjica uređivanja prebornih šuma u svijetlu rješenja jednog pro¬ blema. Šumarski list, str. 390-393, Zagreb. Križanec , R., 1970: Šumsko-gospodarska osnova za gospodarsku jedinicu Belevine (1970-1979). Šumarski Fakultet Zagreb. Križanec , R., 1976: Različite mogućnosti izravna¬ vanja debljinskog prirasta jele u acidofilnoj bilj¬ noj zajednici (Magistarski rad). Šumarski fakul¬ tet, str. 229, Zagreb. Križanec , R., 1977: Osnova gospodarenja za gospo¬ darsku jedinicu Sungerski lug (1977-1986). Šu¬ marski Fakultet Zagreb, l dio str. 1-213, II dio str. 1-212. Križanec,R., 1980: Osnova gospodarenja za gospo¬ darsku jedinicu Belevine (1980-1989). Šumar¬ ski Fakultet Zagreb, str. 1-264 + 98. Križanec , R., 1984: Postojanost vremena prijelaza jele u višim jedinicama prostorne podjele. Šu¬ marski list 5-6, str. 213-224. Križanec , R., 1984: Istraživanje odnosa normalnih vremena prijelaza i analitičkih izraza tarifa. Glas. šum. pokuse, vol. 22, str. 369-377. Križanec , R., 1984: Osnova gospodarenja /a gospo¬ darsku jedinicu NPŠO Kupjački vrh (1985-1994). Šumarski Fakultet Zagreb, str. 1-107 + 33. Križanec , R., 1985: Jedinstvena opća formula za ra¬ čunanje etata glavnog prihoda u visokim regu¬ larnim šumama. Glasnik za šum pokuse 23, str. 141-175. Šum. fakultet Zagreb. Križanec , R., 1986: Osnova gospodarenja za gospo¬ darsku jedinicu Sungerski lug (1987-1996). Šu¬ marski Fakultet Zagreb, str. 1-196 + 84. Križanec , R., 1986: Nastavno-pokusni šumski objekti (NPŠO) Zalesina. Glas. šum. pokuse, po¬ sebno izd. 2, str. 291-296. Križanec , R., 1989: Distribucija i projekcija kroša¬ nja u korelaciji s prsnim promjerom stabala u je¬ lovim šumama. Šumarski Fakultet Zagreb (Di¬ sertacija), str. 667. Križanec , R., 1989: Osnova gospodarenja za NPŠO g.j. Belevine (1990-1999). Šumarski fakultet Zagreb, str. 1-243 + 70. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 41 <-- 41 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. 1-2. CXXVIII (2004), 21-40 Križanec , R., 1990: Variationen des Zuwaches in den Waldern von Gorski kotar in den letzten 40 Jahren. VI IUFRO Simpozij o jeli (24-27. 09) Zagreb. Šumarski Fakultet Zagreb. (Suautori: D. Klepac, Š. Meštrović, R. Laginja). Križanec , R., 1992: 200-godišnjica prve metode za računanje etata. Šum. list br.7-8, str. 313-326, Zagreb. Križanec , R., 1992: Postotak prirasta kao pokazatelj za sječne zahvate. Zbornik Centra HAZU, pp. 125-138, Vinkovci. Križanec , R., 1992:Uređivanje šuma -razvoj meto¬ da: In: Rauš, Đ. (ed) Monografija: Šume u Hr¬ vatskoj, pp. 140-143, Zagreb. Križanec , R., 1993: Kako evidenciji sječa po broju stabala proširiti stupanj informativnosti (Evi¬ dencija po godinama sječe). Šumarski list br. 1-2. str. 33-52, Zagreb. Križ an e c, R., 1993: Uloga evidencije sječa u praće¬ nju kretanja drvne zalihe preborne šume. Glas. šum. pokuse, pos. izd. 4, str. 111-120. Križanec , R., 1993: Distribucija drvnih masa u pre¬ bornoj doznaci (Evidencija po godinama sječe). Šumarski list br. 6-8, str. 259-281, Zagreb. Križanec , R., 1993: Evidencija sječa po uzrocima doznake (Evidencija po godinama sječe). Šu¬ marski list br. 9-10, str. 383-403, Zagreb. Križanec , R. i sur., 1994: Uređivanje šuma. In: Pre¬ gled šumarstva i drvoprerađivačkog sektora u Republici Hrvatskoj, str. 65, Zagreb (prijevod s engleskog). Križanec , R., 1995: Osnova gospodarenja za gospo¬ darsku jedinicu Kupjački vrh (1995-2004). Šu¬ marski Fakultet Zagreb, str 1-99 + 78. Križanec , R., 1999: Valorizacija nekih inačica ure¬ đajne komponente vrijeme i njihova primjena u šumama s kojima se preborno gospodari. Str. 1^3, Delnice (Litograf). Križanec , R., 2000: Zašto 20-godišnja gospodarska razdoblja i 10-godišnja gospodarska polurazdoblja nisu primjereno uređajne vrijeme za šume prebornog uzgojnog oblika. Šumarski list br. 1-2, str. 67-72, Zagreb. Križanec , R., 2000: Je li prihvatljiva istoznačnost uređajnih elemenata : sklop = gustoća = pokrovnost = zastrtost. Šumarski list br. 7-8, str. 457-462, Zagreb. Križanec , R., 2000: Zašto obrast kao jedinstveni posvudašnje rasprostranjeni uređajni pokazatelj određujemo primjenom dvaju različitih taksa¬ cijskih elemenata. Šumarski list br. 9-10, str. 573-580, Zagreb. Križanec , R., 2003: Nove inačice vremenskog ure¬ đivanja šuma prebornog uzgojnog oblika. Šu¬ marski list br. 3-4, str. 109-133, Zagreb. Levaković , A., 1918: O prirastu i postotku prirasta. Šumarski list, br. 11-12, Zagreb. Levaković, A., 1939: O nekim formulama za pro¬ sječni postotak prirasta. Šumarski list br. 4-5, Zagreb. Matić , S., 1983: Utjecaj ekoloških i strukturnih čini¬ laca na prirodno pomlađivanje prebornih šuma jele i bukve u Gorskom Kotaru. Glasnik za šum¬ ske pokuse, vol. XXI: 223-400, Zagreb. Matić, V, 1968-69: Uređivanje šuma (skripta I i II dio), Sarajevo. Meštrović, Š., G. Fabijanić, 1995: Priručnik za uređivanje šuma, str. 416. Zagreb. M i l e t i ć, Ž,. 1950: Osnovi uređivanja prebirne šume, knjiga I Beograd. M i l e t i ć, Ž., 1951: Osnovi uređivanja prebirne šume, knjiga II Beograd. Miletić,Ž., 1952: Struktura i prinos teoretske norma¬ le prebirne šume. Rad JAZU, knj. 289. Zagreb. Nenadić , Đ., 1929: Uređivanje šuma, Zagreb. Nenadić , Đ., 1939: Austrijska kameralna taksa i njen 150-godišnji jubilej. Šumarski list br. 8-9 Za¬ greb. Pelcer, Z., 1988: Potrebno je provesti dopunska tipo¬ loška istražavanja šuma Hrvatske u mjerilu 1:25.000. Rad. Šumar. inst. 23 (75), str. 151-157, Zagreb. Pranj ić, A., N. Lukić, 1997: Izmjera šuma. Udžbe¬ nik Sveučilišta u Zagrebu. Prodan, M., 1965: Holzmesslehre, 664 pp., Frank¬ furt am Main. Schaeffer, A., 1908: Accroissement d´un massif jar- dine. Bulletin trimestriel de la Societe Forestiere, Besangon. S m i l aj, L, 1957: Prostorno uređenje šuma NR Hrvat¬ ske. Šumarski list br. 7-8, Zagreb. Su srne l, L., 1956: Leggi di variazione dei parametri della foresta disetanea normale. L´ Italia forestale e montana, n. 3. Firenze. Susmel, L., 1980: Normalizzazione delle foreste alpine. Basi ecosistemiche-equilibrio modelli colturali- produttivita. Padova. Šafar, J., 1948: Preborna šuma i preborno gospodare¬ nje. Zagreb. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 42 <-- 42 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA I PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. 1-2. CXXVIII (2004), 21-40 Škopac , S., 1963: Novi sistem uređivanja prebornih 1981: Šumsko gospodarstvo Delnice 1960-1980, šuma prof. dr. Dušana Klepca - primjena u prak¬ str. 319. Delnice. si. Šumarski list br. 5—6, Zagreb. 1966: Šumarsko-tehnički priručnik. Nakladni za¬ Š ur i ć, S., 1933: Preborne sječe u neuređenim prebor¬ vod Znanje. Zagreb. nim šumama i šumama tipa prašume. Šumarski 1985: Pravilnik o načinu izrade šumskogospodar¬ list 57/5, str. 339-347. Zagreb. skih osnova područja, osnova gospodarenja gos¬ Ugrenović , A., 1951: Šuma u svijetlu nauke. JAZU, podarskim jedinicama i programa za gospodare¬ Zagreb. nje šumama. Narodne Novine br. 42/1985. Vukelić, J.,Đ. Rauš, 1998: Šumarska fitocenologi¬ 1990: Zakon o šumama. Narodne Novine br. ja i šumske zajednice u Hrvatskoj. Udžbenik 52/1990. Sveučilišta u Zagrebu. Zakon o zaštiti prirode. Narodne Novine br. 1903: NAREDBA glede sastavka gospodarstvenih 30/1994. osnova i programa 1994: Pravilnik o uređivanju šuma. Narodne No¬ 1937: UPUTSTVA za procenu stabala u dubećem, vine br. 52/1994. str. 1-6, Beograd. 1994: Zakon o zaštiti okoliša. Narodne Novine br. 1937: UPUTSTVA za doznaku stabala i određiva¬ 82/1994. nje prihoda u prebornim šumama, str. 17-23. 1996: Šumskogospodarsko područje Hrvatske, Beograd. Šumskogospodarska osnova (Uređajni zapisnik) 1947: Mali šumarsko-tehnički priručnik l dio. Sek¬ 1996-2005. Hrvatske šume, Zagreb. cija šumarstva i drvne industrije inženjera i teh¬ 1997: Pravilnik o uređivanju šuma. Narodne No¬ ničara NR Hrvatske. vine br. 11/1997. 1958: Uređajni zapisnik "Zalesina", str. 1-20. Opis sastojina g.j. "Zalesina". SUMMARY: At the beginning of the millennium we passed from the epoch of single- purpose into the epoch of multi-purpose forest management. Forest economy requires that a forest as a natural wealth and an economic resource permanently satisfy growing needs of the society (multiple use). This overall requirement may be satisfied only by a forest of optimal form and sustainable growth. During scientific research of many years into the most favourable management proce¬ dures relating to the conversion afforests stands of selection silvicultural form into an optimal condition, prognostic models of sustainable development and management have been created based on the principles of imitating the nature. Two Croatian systems of optimal models - normal models may be applied to manage¬ ment of selection forests. Both systems are identical in purpose - to convert a degraded real condition into a normal (optimal) condition, but different in organisational elements and conversion procedures. Normal models by Ecological Management Types (EMT) have been constructed to convert forests in terms of forest types and subtypes, while the New System normal model is based on site classes. The analysis of the organisation of both systems has shown that certain elements of constructing EMT normal models are not compatible with the age structure of trees in selection stands. In optimising the scientifically objectively selected forest types and sub¬ types, the time elements of the construction: rotation, diagonal age (average) increment, absolute maturity, stand cutting maturity determined by the data in the corresponding growth-yield (GY) tables, as well as natural site productivity expressed by unified normal tree series, are questionable in terms of application. The disputable construction ele¬ ments stem from the basic postulate of the system - identifying trees with stand maturity which is debatable due to differences in the developmental dynamics of diameter and age structures, and consequently determining stand maturity of even-aged stands in relation to tree maturity of stands of selection silvicultural form. The paper presents scientific insights into theoretically debatable elements of optimi¬ sation by applying EMT normal models (partially of empirical origin) and proposes a solution and objective application. |