DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 29 <-- 29 --> PDF |
R. Križanec: ANALIZA USTROJA l PRIMJENE "NORMALA" ZA GOSPODARENJE ŠUMAMA ... Šumarski list br. 1-2. CXXVIII (2004), 21-40 namjenskih osobitosti mogu uzgajati i u duljim ophod¬ njama. U izuzetnim slučajevima obnavljaju se i prije isteka ophodnje. U sastojinama prebornog uzgojnog oblika ne odre¬ đuje se dob sječe, već dimenzija zrelosti za sječu po¬ jedinih stabala. Određena je prsnim promjerom do kojeg će se uzgajati stabla. Izabrani prsni promjer može biti jednak ili veći od promjera koji određuje donju granicu sječive zrelosti. Od tog promjera poči¬ nje zona potencijalno sječivih stabala. Izborom dimenzije zrelosti predodređena je konsti¬ tucija buduće optimalne sastojine. Normala ili hipotetička slika pravilno izgospodarene normalne preborne sastojine ograničena je s dvije čvrste točke. Taksacijskom granicom (kod nas određe¬ nom s 10 cm prsnog promjera) i usvojenim promjerom sječive zrelosti. Raspon između ovih dviju točaka određuje teoret¬ sku brojčanu predodžbu ustroja idealnog tipa normale i izgrađcnosti buduće pravilno izgospodarene normalne preborne sastojine. Prsni promjer određen kao dimen¬ zija zrelosti ima dvojaki značaj. Završna točka fre¬ kvencijske krivulje broja stabala normale, je istovre¬ meno početna točka zone potencijalno zrelih stabala za sječu, odnosno, gornja granica normale je donja granica sječive zrelosti. Dosljedna (šablonska) primjena normalom odre¬ đene niže dimenzije zrelosti od fiziološke u suglasju je s propisom Pravilnika, ali je u suprotnosti s načelima oponašanja prirodnog razvoja i može sc negativno odraziti na stanju sastojina. Slijedom toga, nužna je pri doznaci stabala koja ulaze u zonu potencijalno sječivih stabala promjerom većim od dimenzije zrelosti ili se već u njoj nalaze, visokostručna prosudba o potrebi sječe, posebice s marketinški uvjetovanim izborom di¬ menzije zrelosti. 5. Unificirane normale idealnih tipova jednoobličnih struktura, omjera smjese i dimenzija zrelo¬ sti, konstruirane za svaki znanstveno izdvojen i jas¬ no ograničen EGT, su — prema mišljenju praktičara - statični integralni pokazatelji i zbog toga izloženi zamjerkama. Praćenje dinamike razvoja egzistencijalnih tipova šuma primjenom statičnih integralnih pokazatelja tipolozi obrazlažu hipotezom: "daje određeni tip šume raz¬ vio svoju logiku i vlastitu kohcrenciju, nakon koje ula¬ zi u periodu dezintegracije. Za uspješno praćenje pro¬ cesa dezintegracije treba poznavati limit idealnog tipa pa se od te čvrste točke može mjeriti stupanj transfor¬ macije". (V. Hren, 1990). Retroverzija hipoteze o tipovima šuma i slijeda pra¬ ćenja promjena tijekom razvoja sastojina, ukazuju na istovjetnost s praćenjem promjena vegetacije u sindi namici, znanstvenoj disciplini koja proučava zakonito¬ sti postanka, izgradnje, dinamike razvoja i promjena nastalih razgradnjom biljnih zajednica. Svaka vegetacijska jedinica uz optimalne životne uvjete za razvoj vegetacije prolazi kroz tri faze progresijskih promjena: inicijalnu, optimalnu i terminalnu, u kojoj dostiže krajnju granicu izgrađenosti i počinje se razgrađivati i propadati. Tipolozi su - prema navedenoj hipotezi V. Hrena - limit idealnog tipa šume poistovjetili s terminalnom fazom razvoja vegetacije i izabrali kao koherentnu čvrstu točku od koje postupkom retrorsum versus, re¬ troaktivno mjere stupnjeve regresijskih promjena, od¬ nosno jačinu transformacije konkretnih tipova šuma. Sindinamika na temelju utvrđene faze razvoja vege¬ tacije šumskih sastojina određuje stupanj promjena u odnosu na terminalnu fazu, i u suradnji s ostalim šu¬ marskim disciplinama odabire najpovoljnije stručne postupke za što brže uspostavljanje prvobitnog stabil¬ nog stanja. Tipologija usvaja isti postupak, konstruira idealne ti¬ pove (EGT) sa svrhom da prirodno usporenu progre¬ sivnu sukcesiju, odgovarajućim uzgojnim i gospodar¬ skim postupcima ubrza i u što kraće vrijeme prevede šumske sastojine u stanje definirano idealnim tipom. Koliko su naznanstvenim osnovama izdvojeni ti¬ povi i podtipovi proširili spoznaje o stanju, raznoli¬ kosti izgradnje, trendu razvoja prebornih sastojina i produktivnosti staništa, toliko postupci retroaktiv¬ nog prevođenja sastojina u normalno stanje pri¬ mjenom "krugova" i konverzijom vrsta u svrhu br¬ zog približavanja limitu idealnih tipova (kojih nema u stvarnosti) i zamjenom mjestimice zadovo¬ ljavajućeg prirodnog podmlađenja umjetnom ob¬ novom, nisu u potpunosti opravdali očekivanja. Eliminacijom "krugova" iz praktične primjene ostalo je otvoreno još jedno temeljno pitanje primjene normala EGT-a: kako razriješiti i praktički vredno¬ vati razlike u produktivnosti staništa pojedinih di¬ jelova izdvojenih površina tipova i podtipova ? 6. Tip (EGT) obuhvaća suvislo izdvojenu površinu šu¬ me ili šumskog zemljišta podjednakih ekološko-bioloških i gospodarsko-ekonomskih značajki, o kojima ovisi uzgojni oblik šume i način gospodarenja. Tijekom primjene normala EGT-a uočene su razlike u produktivnosti staništa unutar prvoizdvojenih tipova, uz intenzitet kartiranja 1:100.000. Naknadno su poja¬ čanim intenzitetom kartiranja (1:25.000 i 1:10.000) utvrđene na pojedinim dijelovima površine unutar is¬ tog tipa drukčije ekološke i gospodarske značajke od onih po kojima su izdvojeni, a koje bitno utječu na raz¬ like u proizvodnosti i načinu gospodarenja. Te površi¬ ne izdvojene su u podtipove. |