DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 43 <-- 43 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 1-2, CXXV1II (2004), 41-54 UDK 630* 902 SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO THE MIDDLE AGES IN BARANJA; A REFERENCE TO LANDSCAPE, FORESTRY AND FISHING Darko GETZ* SAŽETAK: Dok su društveno-političke prilike srednjega vijeka Baranje i Istočne Slavonije relativno istražene i opisane, o krajoliku i gospodarstvu zna se malo. Što se događalo sa šumama i divljači, da li su veleposjednici imali osposobljene stručnjake, upravu ili je vladala stihija? Trenutno ima malo dostupnih pisanih dokumenata iz toga vremena. S opisom krajolika, biljnoga i životinjskoga svijeta imali smo manje teško¬ ća, jer se on malo mijenjao od kvartara (pa i ranije). Razmišljanja su usredo¬ točena na predstavnike pojedinih skupina životinja koja su zabilježili putopisci i prirodoslovci kasnoga srednjeg vijeka te ranog novog doba. Ostao je upi¬ tan teritorijalni raspored vrsta i skupina (zoo i fitocenoza); privid iščezavanja i ponovnoga pojavljivanja, premještanja s jednog područja na drugo, uklju¬ čujući i veće teritorijalno rasprostiranje i migracija koje su se mogle odvijati u svim smjerovima. S stajališta suvremene ekologije, srednji vijek uživa oznake superlativa; ekosustavi su funkcionirali autonomno, bez bitnoga utjecaja čovjeka. Pro¬ stranstva plavnoga područja rijeka bila su nezamislivo velika, s visokom or¬ ganskom produkcijom. Kada smo spominjali ekološke prilike Baranje, na prvo mjesto stavili smo pojavu plavljenja rijeka: Dunava, Drave i (baranjske) Karašice. Glasoviti "Ugao" Dunava i Drave, danas poznat kao Kopački rit i plavno područje Karašice, imali su vodeće mjesto u ribarstvu ovoga dijela Panonije. Kasnije će poplavo područje Karašice nestati, nakon opsežnih hidromelioracija u 18. i 19. stoljeću. U korišćenju šuma vladala je stihijnost. Šuma se sjekla po potrebi vlasteli¬ na. Postojao je sukob kmetova s vlastelinima zbog napasivanja stoke. Izgleda da su izvori sukoba bile hrastove šume gdje se rodio žir. Žir se sakupljao i prodavao kao najkvalitetnija hrana. Vlasnici šuma prodavali su drvo na saj¬ movima, na panju ili cijele sječine. Šume u Baranji bile su podijeljene na "otočne" -poplavne i "zemaljske", izvan dosega poplava. Iz toga vremena imamo Trodjelni zbornik običajnoga prava kraljevine Ugarske ... (Tripartitium opus iuris consuetudinari inclyti regne ...) koji na neki način štiti šume; govori o pravima vlasnika i zabranama ispaše stoke. Lov je bio isključiva pri¬ vilegija vlastelina. Ulovljena se divljač koristila kao hrana, a krzno za izradu različitih odjevnih predmeta. Važna grana gospodarstva bila je ribarstvo. S ribom se trgovalo. Prodava¬ la se kao prerađevina i u živom stanju. Odvozila se rijekama u Mađarsku i Mr. sc. Darko Gctz |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 44 <-- 44 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK. ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2. CXXVI1I (2004). 41-54 Austriju te druge zemlje Carevine. Za prijevoz žive ribe služile su riblje barke (tikvare). Od ribljih prerađevina na cijeni je bila moruna (Huso huso L.). Osječki ribari bili su poznati po dva specijaliteta tz. "trakancu " i "loparcu ". U srednjem vijeku ribari su bili organizirani u cehove (udruge). Cehovi su imali stanoviti religiozni status u sudjelovanju na vjerskim svečanostima. Imali su svoje insignije, zastavu, odjeću, grb, cehovsku ladicu, statut i druge pravno-uredovne knjige. Ključne riječi: srednji vijek, šumski i vodeni ekosustavi, šumarstvo, ribarstvo BARANJSKI KRAJOLIK (ekosustav) - The landscape of Baranja (ecosystem) Bez sumnje da se baranjski krajolik mijenjao tije- Baranje dolazi početkom 19. stoljeća. Za srednji vijek kom prošlih stoljeća, između ostalog i pod utjecajem moglo bi se reći da je tekao, s ekološkog stajališta čovjeka, međutim znatno manje u srednjem vijeku mirnim tokom; to bi se razdoblje moglo definirati kao nego kasnije. Do krupnih promjena u prostoru južne doba prisilnog suglasja čovjeka s prirodom. Ćudi priro- Slika l. Zemljovid iz 14. stoljeća. Dunav je u srednjem vijeku tekao pored Zmajevca (Vorosmart) do Luga (Lasco) i Vardarca (Daroc). Prema: Sršan, S., (1993) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 45 <-- 45 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI: OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004), 41-54 de određivale su ponašanje ondašnjih ljudi, čovjek se morao prilagođavali okolišu; malo toga je on mogao svjesno (ili nesvjesno) promijeniti, odnosno ekološki rečeno, škodljivo djelovati na ekosustav, na živi i neži¬ vi svijet koji gaje okruživao. Do izgradnje glavnih obrambenih nasipa u 19. st. samo je 38 % (435,73 km) južne Baranje bilo izvan do¬ sega poplave. Pa i sama poplava kao periodična pojava karakteristična za ovo područje, a koju danas doživlja¬ vamo kao neku posebnost, nešto vrlo korisno i značaj¬ no za opstojnost faune i flore Baranjskog podunavlja, nije bila ista kao u prošlosti. Izlijevanje rijeka Drave i Dunava nije bilo tako dramatično, nisu se urušavali nasipi, rušile kuće u pomahnitaloj vodenoj stihiji koja bi odnosila godišnju ljetinu, stoku pa i ljude. Rijeke su imale "slobodu" razlijevanja do onih najviših stogo¬ dišnjih kota terena, do neke "obale" koju su poznavali i uvažavali ondašnji stanovnici ovih krajeva. Malo tko je ulazio u rizik sijući neku žitaricu u području dosega poplave. Iako je danas konfiguracija terena znatno izmijenje¬ na, veličinu prošlostoljetnih retencija nije teško pre¬ poznati i izmjeriti. Osim prirodnih retencija naplavlji¬ vanje i otplavljivanje znatno su usporavali brojni riječ¬ ni meandri Dunava i Drave. Zorno se oni prepoznaju na starim zemljovidima, ali i na nekim mjestima u Ba¬ ranji (Lug, Vardarac). Nakon svake poplave ostala bi brojna "jezera", bare, kanali, koji bi često zadržavali vodu do iduće po¬ plave. U nekom žešćem naletu vode rijeka bi se izlila iz Ušće Drave u Dunav u XIII stoljeću Slika 2. Granica Baranje u 13. stoljeću prelazi rijeku Dravu (Cis - Baranja). Velikim početnim slovima abecede naznačena su imena vlasnika posjeda u Baranji i Slavoniji: A = Ardski prepošt, Aba = rod Abe, N = Nemeti, Gy = Gyori, L = Csemeny, V = Veki, Hr = Hedri, Gug = Giige, K = Kani itd. Prema: Sršan, S., (1993) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 46 <-- 46 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2. CXXVIII (2004), 41-54 (FLOODED) BKMJEMO Nmii (PROTFCTfD BY DYKE) Slika 3. Prikaz plavnih i branjenih (nasipima) dijelova Baranje svojega starog korita i formirala novo, koje bi bilo u funkciji sve do neke nove promjene o kojima u ovom trenutku imamo jako malo podataka. Rijeka Drava se u Baranji razlijevala gotovo do ru¬ ba današnje ceste: Baranjsko Petrovo selo - Bolman - Jagodnjak - Uglješ - Darda - Bilje, a rijeka Dunav tekla je rubom Baranjske planine, plavila rubove nase¬ lja: Batina, Zmajevac, Suza, Kneževi Vinogradi, Grabovac, Lug, Vardarac, Kopačevo, Bilje. Iz zemljovida iz 14. st. razabiremo daje Dunav tekao pored Zmajevca, Luga do Vardarca, a odavde sc gotovo pod pravim kutom odbio prema istoku i Vemeljskim Dunavcem nastavio teći današnjim koritom do ušća rijeke Drave. O starom "vardaračkom" Dunavu postoji zabilješka bivše Osječke vodoprivrede koja doduše nije detaljno istražena, ali daje naslutiti smjer i tok starog Dunava. Naime prilikom rekonstrukcije nasipa "Zmajevac-Kopačcvo" iz 1978. godine, na dijelu ribnjaka "Belje", na tabli "C2", 25. km nasipa naišlo sc na duboko uleknuće terena. Bagerska korpa je na tom mjestu propala za ne¬ kih 15 metara. Poznata je ribarima koji ju izbjegavaju i nazivaju živim blatom. Obično u njoj preostane, nakon jesenjeg ribolova, dosta ribe koja se prepušta orlovima Iz Majstorović, Getz, (2000) i drugim pticama močvaricarna. Nasip na tom mjestu formalno "pliva" i nije ga moguće stabilizirati. Od brojnih "jezera" i bara, kanala, dunavaca koji se tu i tamo mogu iščitati na nekom starom zemljovidu iz prošlosti, ostalo je vrlo malo u nekoj funkciji koju su imale u prošlosti. Jedno od njih je Kopačko jezero, Vemeljski dunavac, Petreški kanal, Pusta fok, Hulofok, Čonakut itd. Preostale su isušene (u branjenom po¬ dručju) tijekom opsežnih hidromelioracija u 19. stolje¬ ću. Pri tomu ne treba zanemariti prirodni tijek evoluci¬ je koja se u ritsko-močvarnim ekosustavima odvija brže; promjene su vidljive već u desetogodišnjim raz¬ dobljima. Stoga kada govorimo o promjenama baranjskog krajolika od srednjeg vijeka do danas moramo imati u vidu trajne, dugovremenske promjene prouzročene aktivnostima čovjeka i one sekundarne prouzročene eutrofijom, zasipavanjem čestica pijeska, gline, ilovače koje raznosi poplava prema unutrašnjim dijelovima rita, utječući na postojeću vegetaciju i njen raspored, ovisno od nadmorske visine mikrorcljcfa, trajanju na¬ plavljivanja i drugim ekološkim čimbenicima. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 47 <-- 47 --> PDF |
D. Get/.: SREDNJI VIJEK U BARANJI: OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004). 41-54 Slika 4. Tok rijeke Dunava sa prekopima i Albrcchtov nasip iz 18. stoljeća (danas "Zmajevac - Kopačevo", 32,73 km.) Iz: ED "Zeleni Osijek", 1998 (plakat) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 48 <-- 48 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO l RIBARSTVO Šumarski list br. l 2, CXXVI1I (2004), 41-54 Slika 5. Dravski ritovi iz 12. stoljeća; označena grani¬ ca dosega poplave prije izgradnje "Dravskog nasipa" (31,67 km.) te brojnih prekopa. Iz: Majstorović, Getz, (2000) ŽIVOTINJSKI SVIJET (Fauna) Nesumnjivo je da se biljni i životinjski svijet nije bitno promijenio od ondašnjega u srednjem vijeku. Razlike postoje samo u brojnosti pojedinih vrsta, pros¬ tornom rasporedu i si. Plinije -Katančić, 1829. (Sršan 1991) spo¬ minje tetrijeba, pticu sličnu "porphyrionu"1 koji živi u Panoniji. Budući da je Plinije pod pojmom Panonije podrazumjevao i rubove Alpa, Slovenske planine, Tatre u kojima zaista obitava veliki tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus L. 1758) jedna od najvećih europ¬ skih ptica iz obitelji kokoši (Galliformes) (61 cm žen¬ ka i 86 cm mužijak), navod je točan. U daljnjem tekstu veličina tetrijeba uspoređuje se s dropljom (Otis tarda L., 1758) danas već rijetke europske vrste koju su još zapazili prirodoslovci 18. i 19. stoljeća. Katanić na¬ vodi daje u listopadu 1768. godine vidio jato droplji na Bačkom polju kod Sombora. Droplje je spomenuo i princ Rudolf von Oesterreich u svojoj knjizi "Jagdt und Beobachtung". Jedan preparat droplje koji potječe od prof. A. Mojsisovicsa nalazi se u kata¬ logu kojega je obradio prof. E. Rossler. Radilo se o "Porphyrion" = jedan od giganata sinova Geye, u ovom slučaju govori se o velikoj ptici. - The animal world (fauna) ženki odstrijeljenoj 20. 2. 1893. Rossler navodi da su droplje gnijezdile u okolici Vukovara. U daljnjem tekstu spominju se "srdelice" (trichia). Plivaju jedino Dunavom, a onda nekim podzemnim to¬ kom dolaze u Jadransko more, što dakako nije sve toč¬ no. Međutim Katančić se prisjeća da je na rijeci Karašici (pretpostavljamo onoj kod Petrijevaca) znao ulo¬ viti mnoštvo malih okruglastih riba poprskanih mrlja¬ ma, a koje nisu bile veće od prsta. Najvjerovatnije se radilo o običnom vijunu, badelju, nežici (Cobitis taenia L. 1758) koji živi u našim vo¬ dama i naraste najviše do 15 cm, najčešće od 6-8 cm. Prema Bosendorferu (1952) i u srednjem vije¬ ku lutali su slavonsko-baranjskini prostorom: jeleni, srne, divlje svinje, vukovi, čagljevi, lisice, divlje mač¬ ke, kune, zerdavi, tvorovi, lasice i vidre. Izgleda da su i ptice močvarice (gnjurci, čaplje, žličarke, ibisi, divlje patke, guske, orlovi) imale idealne uvjete opstojnosti, što će kasnije potvrditi brojni lovci — kolekcionari (tz. "samleri") na čapljina pera (aegrete). Svoje trofeje slali u poznate europske muzeje. Slikovitost tog bogat¬ stva ptičjih vrsta opisuje prof. A. Moj si so vi c s (1884) ovim riječima: "Kada opalismo pušku (na bari |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 49 <-- 49 --> PDF |
D. Gel/: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004), 41-54 Palači u Kolodvarskom ritu kraj Osijeka) tisuće čaplji, bijelih malih, žutih i sivih, gakova, žličarki, blistavih ibisa i kormorana i manje čaplji danguba uzdiglo se uz halabuku koja je naša osjetila omamljivala.... ptice su uistinu sačinjavale prozračnu koprenu prema suncu, koja je lebdila krasno u kontrastima boja i prom¬ jenljivom blistu najprije brzom, a zatim u sve mirnijem gibanju". Na istom tom mjestu grof Kalbermaten (l889) je 8. lipnja 1887. godine, uspio nakon mnogo truda odstrijeliti 6 primjeraka čaplje govedarice (Ardeola ibis L.), koju danas još možemo naći u južnim dijelovi¬ ma Portugala, u Španjolskoj i Africi. U katalogu bivšeg Narodnog muzeja "Belja" u Bilju, a kojega je sastavio i obradio E. Rossler (1908) na temelju ranijeg popisa A. Mojsisovicsa (Systematisches Verzeichnis der in Jahren 1881 - 1888. fiir die Umgebung des Drau - Eckes nachgewiesenen Vogel) nalazimo vrste izvan uobičajenog areala ras¬ prostranjenja, odnosno pripadaju rijetkim vrstama koje povremeno zalutaju u ovaj kraj. Njegova su opažanja sporna za (poneke) istraživa¬ če, jer ne postoje materijalni dokazi, dermoplastički preparati, odnosno pticu (vrstu) nisu istovremeno uoči¬ la tri priznata ornitologa. Primjeri koji će kasnije demantirati sumnju u Mojsisovicseva opažanja rječito govore u prilog tvrdnji da smo još daleko do nekog konačnog broja vrsta, koji bi npr. trebali definirati ornitofaunu Baranje. Slično je i s drugim skupinama životinja. Crvenokljuni labud (Cygnus o/or) je do 70-tih godi¬ na prošlog stoljeća opisivan kao raritet (Irrgast), da bi se tijekom Domovinskog rata počeo redovito gnjezditi u Kopačkom ritu. Samo na tabli "Al" Ribnjaka "Belje" zna se povremeno izbrojiti 100-tinjak labudo¬ va. Veliki vranci — kormorani također su 70-tih progla¬ šavani vrstom koja izumire, da bi ih desetak godina bilo već na tisuće. Osporavanu patku crninku (Aythya marila L.) zabilježilo je već više ornitologa, a slično je i s drugim vrstama. Daje brojnost mnogih životinjskih vrsta u prošlosti bila znatno veća nego danas, u to nema sumnje. Spo¬ menuti Mojsisovics zabilježio je slučaj nekog lovca koji je (poprilici) 1875. ili 1876. godine u jednom danu na Kopačkom jezeru odstrijelio 40 orlova. Tekst je vrlo uvjerljiv i ozbiljan, te otklanja svaku sumnju u istini¬ tost događaja. O brojnosti drugih životinjskih vrsta rječito govori i Marinovićev a statistika lova bivšeg Vlastelinstva "Belje". Isčitavamo pomalo nevjerovatne brojčane vri¬ jednosti u usporedbi s današnjim stanjem. Devedesetih godina 19. st. na "Belju" se odstreljivalo 50-80 vidri, danas je to rijetka životinja u Europi, pa i u Kopačkom ritu. Teško da bi se moglo naći nekoliko obitelji vidri. Pojava nekih "novih" vrsta u baranjskom podunav- Iju dokazuje izuzetnost ovog područja (staništa) po¬ godnog za gniježdenje ili privremeno boravište mno¬ gih europskih vrsta ptica, stoga se mnogi neće složiti s postojećim popisima, evidencijama objavljenim knji¬ gama o vrstama, brojnom stanju koji sugeriraju neko konačno stanje. Dakako da se broj vrsta, ali i brojnost postojećih znatno smanjila i nije ni približnotako velika kao u srednjem vijeku, što se može naslutiti iz radova, izviješća istraživača, lovaca, sakupljača životinja za europ¬ ske prirodoslovne muzeje, objavljenim sredinom 19. i početkom 20. stoljeća. Neke smo već spomenuli. To su za sada jedini dokazi koji će, nadamo se, dopunjavati istraživanjima koja slijede. ŠUMARSTVO - Forestry Povjesničari šumarstva navode tri razdoblja: u pr¬ vom (a kojem pripada i srednji vijek) šume se sijeku neplanski, stihijski, poglavito za dobivanje poljodjel¬ skih i pašnjačkih površina; u drugom nailazimo na neke dokumente koji bi se mogli protumačiti stanovi¬ tim racionalnijim korištenjem šuma; u trećem razdob¬ lju, koje praktično traje do danas i uključuje suvreme¬ no gospodarenje šumskim površinama: vodi se briga o obnovi posječenih šuma i uzgoju novih, njezi i zaštiti šuma, godišnjem etatu, mjeri se drvna masa, procjenju¬ je vrijednost šume tijekom ophodnje sastojine itd. Pra¬ vila postupanja sa šumama i šumskim površinama na¬ lazimo u Gospodarskim osnovama (ili Osnovama gos¬ podarenja šumama) izrađenim po Zakonu o šumama. Zatim se dijele po regijama, pa se tako govori o šu¬ mama Istre, Dalmacije, Slavonije; o upravljanju šuma¬ ma za vrijeme: Mlečana, Napoleona, Austrije, Kralje¬ vine Jugoslavije i Socijalističke Jugoslavije. Nažalost, gotovo da ne postoje podaci (?) o šumama za dinastije hrvatskih vladara i velikih moćnih plemić¬ kih obitelji. Općenito, srednji vijek je slabo istražen, (barem nam se tako čini) imajući pred sobom različite rukopise, objavljene radove i si. Poneki zaključci mogu se donijeti na temelju izviješća franačkih križara, koji su u 13.stoljeću prolazili Istrom, Likom i Dalmacijom. Navode da se pučanstvo bavi stočarstvom i živi duboko u šumi, vjerojatno zbog sigurnosti od spomenutih križara, razbojničkih bandi, plemića koji su utjerivali dugove od svojih podanika. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 50 <-- 50 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI: OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2, ("XXVIII (2004). 41-54 HRVATSKA DALMACIJA I OTOCI - Croatian Dalmatia and islands Više podataka o povijesti šumarstva vezano je za obalu Mediterana, Dalmaciju i otoke. Spominju se Hvar, Korčula, koji su u srednjem vijeku bili obrasli gustom borovom šumom. Navodi se da se borovina ko¬ ristila u gradnji brodova; od borovine se pravila smola, neka vrsta katrana koji je služio za vanjsku zaštitu bro¬ dova i čamaca (kalafatanje) i osvetljavanje pramca broda za vrijeme ribolova (svičarica). U statutima gradova (Ninski 1103, Korčulanski 1214, Splitski 1240, Dubrovački 1272, Trogirski 1322, te u Vinodolskom zakonu 1288. nalazimo odredbe ko¬ SLAVONIJA I BARANJA Po mišljenju profesora Rauša (1985) šume Slavo¬ nije i Baranje imale su karakteristike prašume. Površi¬ na za poljodjelstvo bilo je dovoljno pa nije bilo potreb¬ no krčenje i spaljivanje šuma. Pravo korištenja šuma imali su u Baranji i Istočnoj Slavoniji ondašnji plemići. Upotreba drveta bila je možda nešto drukčija nego u primorskim gradovima. Drvo je služilo za gradnju plemićkih dvorova i gospo¬ darskih objekata (štala, hambara, skladišta), mlinica, Slika 6. Krajolik baranjskog podunavlja gotovo istovjetan onome iz kraja kvartara (Foto: D. Gctz) za izradu bačvi, riječnih plovila: šlepova, šajki, čama¬ ca, ribarskih laptaša, "barki", tikvara, za gradnju mos¬ tova, kočija, kućnog posuda. Služilo je i kao ogrijev. Postojali su godišnji sajmovi na kojima su licitirane cijele sječine (P ay r 1824). Vjerojatno su postojali zakupci koji su se bavili prometom drva. Sume Baranje srednjeg vijeka možemo podijeliti na: šume izvan dosega poplave, često nazivane "ze¬ maljskim", pravim šumama i šume ritova, plavnih te¬ rena, koje su sc opet dijelile na "otočne" i na one u ni¬ žim dijelovima terena u dosegu poplave. jima se zabranjuje prekomjerna sječa, prodaja tesarske građe i trupaca, negdje još i drvenog ugljena. Predviđe¬ ne su novčane i tjelesne kazne jednako za kmetove, građane i strance. Za Slavoniju vrijedio je Trodjelni zbornik običaj¬ nog prava slavnog kraljevstva Ugarske (Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni ) koji je poz¬ nat još kao Veboczyjev Trodjelni zbornik. Njime se iz¬ među ostalog u cl. 33 zabranjuje ispaša stoke u tuđim šumama; štitio je prava plemstva, a manje puka. - Slavonia and Baranja Neplavne šume Do izgradnje glavnih obrambenih nasipa na glasu je bila Keskonderska šuma koja se prostirala lijevo i desno od današnje ceste Darda - Beli Manastir. Preo¬ stale su šume Koha (Kozarac) i Haljevo. O veličini srednjovjekovnih baranjskih šuma nemamo podatke. Podaci iz 19. stoljeća koji potječu od različitih autora te mjerodavnih institucija iz tog vremena prilično se razilaze i dovode do nedoumice. Prema Maga Palu iz 1832. godine (Sršan, 1933) pod šumom se (u Ugarskoj) Baranji nalazilo 266.865 k.j. Podaci Mađarske akademije iz 1876. govore o 190.565 k.j.; Ministarstvo poljoprivrede (1895) navodi 149.872 k.j. Slične brojčane vrijednosti nalazimo u dizertaciji Todorovića (1976) koji se poziva na Yaradya (1896), po njemu je pod šumom 1800. god. bilo 266.865 k.j., već 1886. smanjena je na 186.846 k.j., a 1893. iznosi 149.927 k.j. To navodi na moguć¬ nost da su se šume počele masovno sjeći zbog tzv. "zamjene" površina o kojoj govori Borisavljević (1924). Prema naputcima Vlastelinstva "Belje", šume su sc trebale "premjestiti" na manje plodno tlo, a ono bolje iskoristiti za proizvodnju ratarskih kultura. Isto¬ vremeno navodi da nisu postojali nikakovi razvojni planovi, nego samo planovi krčenja i pošumljavanja na površinama predviđenim za šumu. U svezi s "rentnom" politikom koja se vodila tijekom 19. stoljeća, Rossler (1908) spominje šumare koji se nisu mogli složiti sa sebičnim interesima vlasnika Vlastelinstva. Ostaje činjenica daje šuma, odnosno drvo, na prije¬ lazu srednjeg vijeka u novo doba, a posebno nakon ra¬ tova s Turcima postala vrlo tražena sirovina za domaći puk, ali i zanimljiva obrtništvu Europe. Nažalost, sječa će poprimiti stihijnost, stradat će srednodobne sasto¬ jine, a ostati će oni orijaši kojima će se kasnije ponositi Slavonija. O tome piše Rauš: "Slavonac je zbog svojih potreba posjekao sve stoje bilo mlađe, a ostali su samo orijaši, poznati prastari hrastovi. To se dogodilo samo u pristupačnijim šumama bliže naseljima, dok su one |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 51 <-- 51 --> PDF |
D. Getz: SRHDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK. ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. l 2, CXXVIII (2004), 41-54 udaljenije u močvarama i ritovima Baranje ostale netaknutima". U jednom tabelarnom iskazu prof. Rauša zapažamo dramatičnost nestajanja slavonskih šuma od druge po¬ lovice 18. st; godine 1750. pod šumom je bilo 70 % Slavonije, 1850. god. 60 %, 1914. god. 35 %, 1938. god. 31 %, 1953. god. 28,55, 1961. god. 27 %. Kasnije će se stanje malo popraviti, ali nikada više neće doseg¬ nuti početno razdoblje. U neplavnim baranjskim šumama, dominantno je drvo po Payru (1824) bio grab (57 %), zatim hrast lužnjak (28 %) i cer (15 %). Moglo bi se reći da se sas¬ tav šuma središnjeg dijela Baranje nije bitno promije¬ nio do danas, ukoliko bi se zanemarila nazočnost stra¬ nih vrsta2 donesenih u ove krajeve sredinom 19. i po¬ sebno u prvoj polovici 20. stoljeća. Postoji mišljenje da su šume Baranje zbog skrom¬ nog razvoja obrtništva, udaljenosti od razvijenih gra¬ dova zapadne Europe, mentalnog sklopa ondašnjeg plemstva, nesigurnošću puteva, slabih cesta, divljeg ritsko-močvarnog krajolika, ostale relativno pošteđe¬ ne, a s njima i raznoliki biljni i životinjski svijet. Nekih preciznijih izmjera šuma nije bilo. Spominju se samo granice vlastelinstava koje nalazimo ucrtane u neke starije zemljovide. Na nekim zemljovidima naz¬ načene su i šume. Poplavne šume Prema Payru (1824), šume Vlastelinstva "Belje" bile su podijeljene na "zemaljske" (12.460 k.j.) i "otočne" šume (22.178 k.j.), ukupno 34.638 k.j. Do izgradnje glavnih obrambenih nasipa pod vo¬ dom se znalo naći 62 % teritorija Baranje. Viši tereni unutar današnjeg Parka prirode "Kopački rit" imali su povoljniji režim plavljenja nego danas, stoje odgovar¬ alo tvrdim lišćarama kao što su hrast lužnjak, brijest, jasen, bagrem, lipa, cer i dr. Tako je npr. na "otoku" Petrešu (4.570 k.j.) postojala lovačka kuća, vlastelins¬ ka točionica, ribarska kuća. "Otok" je samo u izuzetno visokim poplavama bio preplavljen, vodom koja po našim procjenama nije mogla biti viša od desetak cen¬ timetara. Voda se kratko zadržavala, pa se hrastova šuma lako pomlađivala. Do "otoka" Petreš iz sela Ko¬ pačeva dolazilo sc kolima za nepuna tri sata lagane vožnje seoskim kolima, pri čemu se moralo prijeći ne¬ koliko mostova, nasipa. Nakon izgradnje glavnih obrambenih nasipa u Ba¬ ranji i susjednoj Bačkoj hidrorežim se uveliko promi- Uneaenc strane vrate drveća i grmlja; američki erveni hrast (Quercus borealis), američki crni orah (Juglans nigra), američki bagrem (Robinia pseudoaccacia), zeleni i maljavi jasen (Fraxinus viiidis i F. pennsylvanica), američki jasenoliki javor (Acer negundo), istočnoazijski pajasen (Ailantus glandulosa), istočno-azijski bijeli dud (Morus alba), istočno-azijska sofora (Sophorajaponica) i američki bagremac (Amorpha fruticosa). jenio, tako da su mnoge "otočne" hrastove sastojine došle pod udar visokog vodostaja, koji često prelazi dva i više metara i trajalo dva, tri i više mjeseci. Ovako drastično promijenjeni ekološki uvjeti staništa doveli su "otočne" hrastike u sastav ritsko-močvarnih fitoce¬ noza, koje danas nazivamo hrastovima iz prošlosti, re¬ liktima. Antić et. al. (1969.) opisuje biljne zajednice hrasta lužnjaka sa šašem (Cariceto Quercetum roboris "relictum") i kupinom (Rubeto -Quercetum roboris "relictum"), čija je pratilja bijela vrba bez podmladka i sloja žbunja. "Otočne" plavne šume bile su gotovo dvostruko veće od neplavnih šuma. Payr ih dijeli na: a) mješovite šume hrasta, jasena i grmlje (7.614 k.j.), b) šume me¬ kih liščara vrba i topola (12.182 k.j.) i c) grmlje i šikare (2.381 k.j.). Takvo stanje šuma s velikom sigurnošću nije se mngo razlikovalo od šuma u srednjem vijeku. Na "otocima" se nije dozvoljavala sječa hrasta zbog velike koristi od sakupljanja žira koji se dobro prodavao kao hrana stoke. Nesumnjivo da su šume bile dragocjene feudalcima koji su sc bavili stočarstvom, jer daje bilo drukčije vjerojatno bi sc hrastovi posjekli. Sjekla su se samo prezrela i suha stabla. Slika 7. Za vrijeme poplave (Foto: D. Getz) Slika 8. Sume na lijevoj obali Dunava (Foto: D. Getz) 49 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 52 <-- 52 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK. ŠUMARSTVO l RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2, CXXVII1 (2004), 41-54 Vrijedna spomena je zabilješka Plinija- Katančića da su stanovnici u blizini utoka Drave tjerali svinje preko rijeke u Kopački rit na ispašu, koje bi se kasnije dobro uhranjene vratile kući. Običaj je postojao do 1952. godine kada je LŠG "Jelen", zbog uzgoja, zaštite i lova visoke divljači za- Slika 9. Ribarska kuća kakva se mogla vidjeti u srednjem vijeku Iz Herszler, Szakacs i Voros (1989) branio napasivanje stoke, posebno svinja (kočanje), kojih je bilo jako mnogo. Gotovo svaka veća obitelj u Bijelom Brdu, Sarvašu, Aljmašu, držala je svinje u ritu. Vlasnici bi im povremeno donosili hranu (kuku¬ ruz, pšenicu), da svinje ne podivljaju. Sparivale su se s divljim svinjama, tako da se još i danas poneki puta nade, potpuno bijeli vepar ili krmača. Meki lišćari prevladavli su na "gornjim otocima" od Mohača do Batine i dalje do utoka Drave u Dunav. Spominje se brzi rast topola, čija se ophodnja nesluž¬ beno procjenjuje na 15-25 godina. Za drvo su bili po¬ sebno zainteresirani Bačvani. Godišnje su se održavali sajmovi na kojima su se licitirale sječine. Otočne šume kako piše Payr: "Sačinjavaju šumski kompleks s livadama i čistinama. Isprepletene su mno¬ gobrojnim vodenim rukavcima poput labirinta, sliče na neprohodne šume Sjeverne Amerike, te daju sliku južne Ugarske u njenom sirovom stanju pred tisuću godina". Od nekadašnjih šuma postversajske Južne Baranje ostalo do danas očuvano 44.033 k.j. (Odjel za uređenje šuma U.S. "Podružnica Osijek", 2003). Ribarstvo Poznato je da su mnogi samostani u Europi građeni uz rijeke i jezera, kako bi svjetovni ljudi u svako vri¬ jeme mogli doći do ribe. U pojedinim samostanima postojao je "pater aquarius" (negdje još i Fischmeister) koji se brinuo da u samostanu ima uvijek ribe. A da bi se riba imala za svaku priliku uz samostan su građeni ribnjaci. U ribnjacima se najprije držala živa riba ulov¬ ljena u jezeru ili rijeci, a kasnije su služili za uzgoj ribe. Gajio se poglavito šaran koji je bio relativno ot¬ poran na transport i često lošije ekološke uvjete u rib¬ njaku nego u rijeci, a osim toga za razliku od druge slatkovodne ribe imao je mekano i tečno meso, koje je bilo prihvatljiva zamjena za vrijeme posta. Tradicija gajenja šarana u Europi stara je gotovo 1500 godina. D. Cassidor (533-537) piše da je Teodozije I Veliki (347-395) dao dopremiti šarane u živom stanju iz Dunava do Ravenne (Italija). Car Karlo Veliki (812) u svojim"Capitularc de Villis" propisuje podani¬ cima kako moraju upravljati njegovim dobrima izme¬ đu ostalog i ribnjacima: "Svaki činovnik mora ih umnažati tamo gdje je to moguće, a gdje ih ranije nije bilo, ako je to moguće treba nove osnivati" (B oj č i č et. al. 1982). Iz tog "samostanskog ribnjačarstva" ipak je poteklo nešto ribarske literature iz koje se može razabrati da su ribnjaci stručno vodeni. Imućniji plemići imali obuče¬ ne ribnjačare, koji su održavali mrijestilišta, mladičnjake i zimovnike za ribu. Koristili su prokušanu re¬ cepturu za hranjenje ribe različitog uzrasta, poznavali bolesti riba i protiv njih se relativno uspješno borili. Spomenuli bi knjigu Jana Dubrava o ribnjacima, riba¬ ma, koja se u njima uzgaja iz 1486. god., zatim Colerovu (1593) Oeconomia ruvalis et domestica. U Češkoj se ribnjaci javljaju već i u 13. stoljeću, u Njemačkoj još i ranije. Hrvati naseljeni u Baranji bavili su se uz stočarstvo i ribolovom, o čemu svjedoče brojni slavenski nazivi: pastrva, jesetra, linjak, som, štuka, klen, karp, (šaran). Zatim imena ribolovnih alata: "mreža", vrša, "udica", itd. U srednjem vijeku u Baranji postojao je veći broj plemićkih obitelji koji su zemlju (veleposjed) stekli kraljevom darovnicom, nekada kupovinom ili otimači¬ nom uz blagoslov kralja. Spomenuti ćemo samo neke s pravima korištenja ribolovnih voda: Kan, Aba, Gyor, Dersfyi, Imrefyi, Čupori Moslavački, Kalan, Tothosyi, Orev, Zidar, Sar, Somljo, Gorjanski, Seczenyi, Horvati, Morovići, Perenyi, Siklosi, Bakonyi, Korođi, Kemendi, Istvanffyi, Kisvaradyi, Dankovici, Nagyi, po¬ tomci palatina Lovre i drugi (S r san 1993). Primatelji posjeda dobili su pravo na: skelarinu, mlinarenje, krčmarenje, lov i ribolov i slično. Uz vlastelu, slobodne seljake i kmetove, u sred¬ njem vijeku javlja se građanski stalež. Bavili su se po¬ glavito obrtom i trgovinom; bili su relativno imućni, što nije odgovaralo lokalnim feudalcima koji su im na¬ metali poreze i si. davanja, stoga su se oni žalili kralju i tražili više slobode u djelovanju. Kraljevo priznanje nosilo je brojne povlastice, kao biranje gradskog suca, pravo donošenja vlastitih zakona, pravo održavanja sajmova i si. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 53 <-- 53 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2. CXXVII1 (2004). 41-54 Jedan od primatelja bio je i Tomo Makavejev koje¬ mu je Kralj Andrija darovao Savulju, današnji (prirod¬ ni) poluribnjak kod Vučedola, koji je još uvijek u funk¬ ciji razmnožavanja ribe (Zobundžija, 2002). Pravo ribolova od ranog srednjeg vijeka sve do nes¬ tanka feudalizma nije se mijenjalo; ostali su ovlašteni¬ ci: kruna, velikaši, crkva, privilegirani gradovi i ribari koji će se kasnije udruživati u cehove podižući ribare¬ nje u rang zanata. Grad Osijek je nesumnjivo još prije dolaska Turaka imao ribarski ceh, oko kojega se okupio veći broj riba¬ ra, ribarskih majstora (obrtnika) (S r san, 1987). Na čelu ceha nalazio se cehmajstor koji je biran (najčešće) na godinu dana. Ceh je djelovao statutom koji je imao snagu monopola u pogledu lova ribe, zakupa ribolovnih voda, prometa ribe i si. Cehmajstor (odnosno Ceh po ovlaštenicima) obavljao je kontrolu kvalitete ribe, određivao cijenu ribe i zajedničko pojavljivanje na trž¬ nicama. Nadalje brinuo se o obuci podmladka (šegrta), kalfi, majstora, određivao njihove međusobne odnose, radno vijeme, brinuo se za socijalni položaj svojih čla¬ nova i njihovih obitelji. Cehovi su imali i stanoviti reli¬ giozni statut, pravo sudjelovanja u vjerskim svečano¬ stima. Od velikog značenja bile su njihove insignije: zastave, odjeća, grb, cehovska ladica, statut i druge uredovne knjige. Ribarski ceh prestao je s radom dolaskom Turaka, a ponovno je obnovljen (po svemu sudeći) prvom polo¬ vicom 18. stoljeća. Članovi ribarskog ceha često su putovali i radili iz¬ van domicilnog područja, u koja su sc vraćali s novim znanjima i iskustvima. O veličini ribljih populacija možemo samo naga¬ đati. Uzmemo li u obzir mišljenja glasovitih ekologa i ihtiologa 20. st., o veličini poplavno-ritsko-močvarnih područja koja su se preko Baranje i Bačke protezala do rijeke Tise u Vojvodini, zaključujemo daje bogatstvo vrsta, kao i količina ribe bila nezamislivo velika u od¬ nosu na današnje stanje. Prema S. Stankoviću (1959), prije više od dva stoljeća dijelovi Podunavlja i Potisja bili su prirodne ZAKLJUČCI 1) Srednji vijek je vrlo kratko razdoblje u ekološkoj povijesti južne Baranje, stoga promjene u krajoliku pod utjecajem čovjeka treba promatrati sa stajališta trajnih (primarnih) i trenutnih (sekundarnih) privre¬ menih promjena. Naša razmišljanja o srednjem vijeku u Baranji usre¬ dotočila su pozornost na radove i izviješća prirodo¬ slovaca, povjesničara, publicista iz 18. i 19. stolje¬ ća, poglavito: A. Mojsisovicsa, J. Payra, J. retencije rijeke Drave, Dunava i Tise, a u vrijeme pop¬ lava to je bilo jezero veličine od 3,5 milijuna hektara, s godišnjom produkcijom od 50 tisuća tona slatkovodne ribe. Rumunjski ihtiolog Antipa spominje površinu od 900 tisuća hektara donjeg Dunava, na kojemu se svake godine uveća riblja masa za 40 tisuća tona ribe. Po J. P l an č i ć u, poplavno područje Dunava i Drave davalo je godišnje 22.500 tona ribe. Sredinom 50-tih godina prošloga stoljeća ribolovno područje bivšeg Vlastelinstva "Belje" (baranjsko-bačko podunavlje) iznosilo je 32 tisuće hektara, od toga 19 tisuća smatralo se visokoproduktivnim. Riba se lovila pletenim mrežama, udicama i ruka¬ ma. Harpun bi služio za ubijanje i pridržavanje veće ribe (soma, morune) za koju je trebalo nekoliko ljudi daju uvuku u čamac ili na obalu. U Kopačkom ritu su na gredama podizane ribarske kuće, prenoćišta za riba¬ re i njihove obitelji. Riba se prodavala svježa, usoljena, dimljena ili su¬ šena na zraku. Neki od tih načina konzerviranja ribe još se primjenjuju u Baranji. Na cijeni je bila moruna (Huso huso L.), koja se sušila i izvozila u druge grado¬ ve Europe. Osječki ribari bili su poznati po dva riblja specijaliteta: po tzv. trakancu, šaranu isjeckanom na trake i loparcu, ribi presječenoj preko leđa. Svježa se riba prevozila (najvjerovatnije) barkama i tikvarama raznih veličina. Veći broj naselja u hrvatskoj Baranji imao je ne¬ službenu oznaku "ribarskih": Bilje, Vardarac, Lug, Ko¬ pačevo, Zmajevac, Draž, Topolje, Jagodnjak, Baranj¬ sko Petrovo Selo. Postojala su dva veća ribolovna po¬ dručja: "karašičko" i "beljsko", od kojih je danas u ne¬ koj funkciji tradicionalnog ribarstva samo matica rije¬ ke Dunava i dijelom Parka prirode "Kopački rit". Karašičko ribolovno područje je nestalo nakon op¬ sežnih hidromelioracija tijekom 19. i 20. stoljeća. Na području baranjsko-bačkog podunavlja danas ribari oko 30-ak ribara iz Hrvatske i susjedne nam Vojvodine (Srbije). - Conclusions Bosendorfera, L. Kalbermatena, Pilera i Mittepachera, M. Katančića i dr., koji su, ako to tako možemo reći, vremenski bili bliži kas¬ nom srednjem vijeku od drugih autora. Mišljenja smo daje baranjski krajolik zadržao ambijentalnu izvornost, uključujući pri tomu biljni i ži¬ votinjski svijet sve do danas. Utjecaj čovjeka na prirodu i prostor bio je zanemarivo neznatan, čo¬ vjek se morao prilagođavali okolišu, malo toga je |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 54 <-- 54 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2. CXXVIII (2004), 41-54 on mogao svjesno (ili nesvjesno) promijeniti, što bi se danas moglo ocijeniti škodljivim za ekosustav. 2) To se isto može reći za životinjski svijet, dakle onaj od prije 100, 1000 ili l milijun godina (kvartar), praktički od kenozoika na ovamo, malo se mije¬ njao. Govorimo o vrstama koje i danas postoje. Može se samo razmišljati o brojnosti pojedinih vrs¬ ta, njihovom teritorijalnom rasporedu prividnom iš¬ čezavanju i ponovnom pojavljivanju. Nesumnjivo daje i u srednjem vijeku postojala sta¬ novita pokretljivost životinja u smjeru sjever -jug i obrnuto, a nisu isključeni ni drugi pravci kretanja. Sa sigurnošću možemo tvrditi daje npr. popis ptič¬ jih vrsta koji se kreće za Baranju od 270-280 nepot¬ pun da možda nije manji od broja koji navode poz¬ nati ornitolozi za Europu: 445 vrsta W. Makatsch (1969), 756 vrsta (s podvrstama) H. H e inž e l, R. Fitter, J. Parslow (1972), 505 vrsta R. Peter¬ son, G. Mount fort, P.A.D. Hol l om (1985). I s drugim skupinama beskralješnjaka i kralješnjaka je slično. Neke vrste "otkrivamo" danas kao "no¬ ve", a bile su već evidentirane prije 100 i više godi¬ na, da ne ulazimo u srednji vijek. 3) Na baranjski krajolik i njegov biljni i životinjski svijet najveći utjecaj je imala poplava, periodično izlijevanje rijeka: Karašice, Drave i Dunava. Popla¬ va je najutjecajniji čimbenik baranjskog krajolika srednjeg vijeka. Do izgradnje glavnih obrambenih nasipa krajem 19. st. poplava je bila prijetnja ratari¬ ma, a blagodat ribarima. Respektirali su je, premda, po svemu sudeći nije imala onu razornost kao da¬ nas, kada se urušavaju nasipi, poplavljuju sela, gos¬ podarstva, jer je otplavljivanje i naplavljivanje zbog prostranstva prirodnih retencija, brojnih meandara na rijekama, teklo usporeno. 4) Šumarstvo srednjeg vijeka pripada tzv. prvom raz¬ doblju; vladala je potpuna stihijnost u pogledu koriš¬ tenja i zaštite šuma. Situacija je znatno bila bolja u primorskim gradovima koji su svojim statutima za¬ štićivali šume i onemogućavali nedozvoljenu trgo¬ vinu drvnih poluproizvoda: tesarske grade, lučnog drveta, drva za dobivanje smole (smolarenje) i si. Jedini dokaz da se i šumama Baranje postupalo zaštitnički potječe od pravnika Verboczyia iz 1514. go¬ LITERATURA Antić , M., et. al. (1969): Fitocenološka-pedološka is¬ traživanja u plavnom području Baranje, "Jelen" 8, Bilten Lovno-šumskog i poljoprivrednog gaz¬ dinstva "Jelen" Posebno izdanje Operativnonaučnog instituta "Dr. Ilija Đuričić", Beograd Bojčić , C., et. al. (1982): Slatkovodno ribarsvo, Po¬ dine (Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae...). Između ostalog zabranjuje se sječa i ispaša stoke u tuđim šumama (cl. 33). Šume Baranje nisu se bitno mijenjale kroz srednji vijek. Postojao je sukob kmetova s vlasnicima šu¬ ma, jer su kmetovi i drugi podložnici često napasali stoku u njihovim šumama. Bile su (nezvanično) po¬ dijeljene na: neplavne "zemaljske" i poplavne, a za¬ tim su se dijelile na "otočne" i plavljene. Vlasnici šuma prodavali su drvo na panju ili cijele sječine. Drvo se koristilo za različite potrebe. Po¬ sebno zanimanje bilo je za "otočne šume" koje su rodile žirom. Mnogo se drva koristilo za ogrijev. Vjeruje se da su "otočne" šume bila stanovita skloni¬ šta tijekom ratova s Turcima i zaštita od razbojničkih bandi. U nekim razdobljima služile su i njima. 5) Dok je u davnoj prošlosti riba isključivo služila kao hrana ribara i njegove obitelji, u srednjem vijeku se s njom trgovalo. Prodavala se u svježem stanju, ali i kao prerađevina. Riba se solila, sušila, dimila. Zbog njene osobine da se brzo kvari, u gradskim statutima naznačena su pravila trgovanja i manipulacije ribom. U srednjem vijeku (po svemu sudeći) javljaju su se udruge ribara tzv. cehovi, koji su dodatno regulirali promet ribom. U to vrijeme pojedini vladari i samo¬ stani imaju vlastite ribnjake koji će s vremenom prerasti u uzgajališta ribe. Nalazimo naputke o uz¬ goju ribe, pišu se prve knjige iz područja ribarstva. Javlja se građanska klasa s pravima koja im daju pojedini vladari. Mnogi gradovi u Hrvatskoj posta¬ ju slobodni kraljevski gradovi s pravima prodaje ribe na posebnim mjestima koje određuje gradski senat. Za prodaju ribe na takvim mjestima naplaću¬ je se "placovina". Pretpostavljamo da su vlasnici davali u zakup ribolovne vode u Baranji. Riba iz Baranje dovozila se u Osijek i tu prodavala. Riba ulovljena na karašičkom području vjerojatno se otpremala prema Branyavaru (današnji Branjin vrh), Pečuhu i drugim grado¬ vima u Mađarskoj. - References slovna zajednica slatkovodnog ribarstva Jugo¬ slavije, Ribozajednica Zagreb, Zagreb Borisavlj ević, A., (1924): Opis Državnog dobra "Belje", rukopis, Beograd Bosendorfer, J., (1952): Istočne granice Tomislavove, Krešimirove i Zvonimirove Hrvatske u |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 55 <-- 55 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004), 41-54 savsko-dravskom intermediju, Rad JAZU, 286, pp 143-170, Zagreb Firinger, K., (1976): Osječki ribari i ribarstvo u 18. st., Ribolovni godišnjak l, Osječki ribolovni športski klub, pp 37-44, Osijek Gj u r as in, S., (1901): Ptice, prirodopisne i kulturne crtice, Drugi dio, Matica Hrvatska, Zagreb Getz, D., (2003): Poslovično dobar odnos ribara, šu¬ mara i lovaca na nekadašnjem lovno-šumskm području "Belje" u Baranji, "Hrvatske šume", 79/80, God. VII., 18-22, Zagreb Getz, D., (1998): Zaštita prirode Beljskog lovišta (Parka prirode i Posebnog zoološkog rezervata "Kopački rit") u kontekstu povijesnih zbivanja na tlu Baranje od druge polovice 18. st. do Do¬ movinskog rata 1991.-1995.godine, Pretisak Šumarskog lista br. 5-6/1998., Zagreb Heiszler, V, M. Szakacs, K. Voros, (1989): Ein Photoalbum aus dem Hause Habsburg, Corvine, Budapest. "Jelen", informativni list radnika osnovnih organizaci¬ ja udruženih u Lovno-šumsko gazdinstvo "Je¬ len" (1977): Jubilarno izdanje povodom 25 go¬ dina rada L.Š.D. "Jelen", 1952-1977, Beograd "Jelen" Posebno izdanje Operativno naučnog centra Bilje, pp 61-81, Beograd Jovanović, B., (1965): Biljni svet - osnovne karakte¬ ristike autohtone flore i vegetacije Beljskog lovno- šumskog područja, "Jelen" 3, Bilten L.Š.G. Kalbermaten , L., (1889): Sumpfleben in Ungaren, Bosnien und Slavonien in Jahren 1887., Jagtzeitung 3, pp 34-41 Katancsich,P. Milan, (1829): Comentarius in Panoniam C. Plinii Secundi a Mathia P. Katancsich; Prijevod s latinskog Stjepan Sršan, 1991.; Društvo prijatelja starina Valpovo, Osijek Majstorović, V, D. Getz, et. al. (2000): Dravski ritovi u Baranji, Ekološko društvo "Zeleni Osi¬ jek", Osijek M a t v ej e v, D.S., F.V. Va s i ć, (1973): Catalogus fau¬ ne Jugoslaviae, IV/3, Aves, Academia scientarium et artium Slovenice, Ljubljana Mojsisovics,A., (l884): Erste nachtrag zur Ornis von Bellye und Darda, Separatabdruck aus den Mitteilungen das naturwissenschaftlichen Vereines fur Steiermark, 1-11 M oj s i so vi c s, A., (1884): Bericht iiber eine Reise nach Sudungarn und Slovenien im Friijahr 1884., Separatabdruck aus des Mitteilungen des naturwissenschaftlichen Vereines fur Steier¬ mark, 1-72 Moj si so vic s, A., (1885): Die Vogel des Draueckes und der angrenzenden Gebite, Ornitologische Jahrbuch, vol. 6, pp 151-162 Moj si so vic s, A., (1886): Biologische und Faunistische Beobachtungen u´ber Vogel und Saugethiere Siidungars und Slavonien in den Jahren 1884. und 1885., zugleich ein II Nachtrag zur Ornis von Bellye und Darda, Mitteilungen des naturwissenschaftlichen Vereines fur Steier¬ mark, pp 1-97 Payr, J., (1824): Opis Beljskog vlastelinstva iz 1824. godine, prijevod i prijepis A. Horvat 22. ožujak 1954.god Piškorić , O., (1992): Pregled povijesti Hrvatskih šuma i šumarstva, Hrvatske šume, pp 273-290, Zagreb Rauš, D., et al. (1985): Vegetacija sjeveroistočne Hr¬ vatske, Šumarski fakultet Sveučičišta u Zagre¬ bu, vol. XXIII, pp 223-355, Zagreb Rossler, E., (1908): Das Riedmuseum von Bellye, Separatabdruck aus dem XV. Bande der "Aquila", pp 3-17, Budapest. Rucner, D., (1962): Prilog poznavanju ornitofaune Kopačkog rita i okolice Baranje, Larus XIV, Go¬ dišnjak Odjela za ornitologiju, Zagreb Todorović, D., (1976.): Baranjsko-bačko šumsko područje "Belje", šume, divljač, vode, Lovno šumsko gazdinstvo "Jelen", doktorska dizertacija, Beograd Sršan, S., (1993): Baranja, Matica Hrvatske, Osijek Sršan, S., (1987): Ribarski ceh u Osijeku, Ribolovni godišnjak 11, Savjet Zajednice donjodravskodunavsko ribolovno područje, Osijek Švagelj , D., (1978): Onomastička razmatranjapodravine od ušća Drave i Aljmaško -Erdutsko - Daljskog podunavlja, Ribarski godišnjak 3, Zajednica donjodravsko-dunavskog ribolovnog područja, Osijek Zobundžija, V, (1976): Početci isušivanja bare Palače, Ribolovni godišnjak l, Osječki ribolovni šport¬ ski klub, Osijek Zobundžija, V, (1990): Pravo na ribolov u Hrvat¬ skoj, Ribolovni godišnjak 14, Savjet Zajednice donjodravsko-dunavskog ribolovnog područja, Osijek Zobundžija , V, (2002): Osamdeset godina Osječ¬ kog ribolovnog športskog kluba, Osječki šport¬ ski ribolovni klub, Osijek. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 56 <-- 56 --> PDF |
D. Getz: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK. ŠUMARSTVO l RIBARSTVO SUMMARY: Whereas the socio-political conditions in Baranja and Eastern Slavonia in the Middle Ages have been relatively well studied and described, little is known about the landscape and the economy. What was happening to forests and forest game, did landowners have expert manage¬ ment or was there chaos in this respect? There are currently very few avail¬ able written documents dating from this period. We had less difficulty with the description of the landscape and the plant and animal world because very few changes had taken place from the Quaternary (and from earlier periods). The focus was put on the representatives of individual groups of animals recorded by travel writers and naturalists of the late Middle Ages and the early New Age. The territorial distribution of species and groups (zoo and phytocoenoses) is still unclear, and so are the disappearance and appear¬ ance, the migrations from one area to another, including a larger territorial distribution and migrations that might have taken all directions. From the standpoint of modern ecology, the Middle Ages were a superla¬ tive period; ecosystems functioned autonomously with hardly any interfer¬ ence of man. The vastness of river flood areas was outstanding and was char¬ acterised by high organic production. In terms of ecological conditions in Baranja, the prime place was taken by flooding of the rivers Danube, Drava and Karašica (in Baranja). The renowned "corner" of the Danube and the Drava, presently known as Kopački Rit, and the flood area of the river Karašica played the most impor¬ tant role in the fishing industry in this part of the Pannonian Plain. Later, the flood area of the Karašica disappeared following extensive hydro-ameliora¬ tive activities in the 18th and the 19th century. Forests were utilised in a haphazard manner. Their cutting down depend¬ ed on the needs of landowners. There was a permanent conflict between serfs and landowners about cattle grazing. Apparently, the sources of conflicts were oak forests which bore rich crops of acorn. Acorn was collected and sold as the best qualityfood. Forest owners sold wood at fairs either as standing timber or as the whole coupes. The forests in Baranja were divided into "insular" forests - flood forests, and "land" forests - those out of reach of floods. A tripartite Code of Common Law of the Kingdom of Hungary ... (Tripartitum opus iuris consuetudinari inclyti regne ...) dating from this peri¬ od protected forests; it dealt with the rights of owners and banned cattle graz¬ ing. Hunting was exclusively the privilege of landowners. The caught game was used as food and its fur was processed into various garments. Fishing was an important branch of economy. Fish was merchandise which was sold both processed and fresh. It was transported to Hungary and Austria and to other countries of the Kingdom by rivers. Live fish was trans¬ ported by special fish boats (tikvara). Offish products, beluga (Huso huso L.) was particularly appreciated. The fishermen of Osijek were well known for the two specialities locally called "trakanac" and "loparac". In the Middle Ages fishermen were organised in guilds. Guilds had a certain religious sta¬ tus in religious feasts. They had their insignia, flags, uniforms, coats of arms, guild niches, statutes and other legal books. Key words: the Middle Ages, forest and water ecosystems, forestry, fishing Šumarski list br. 1-2. CXXVI1I (2004). 41-54 |