DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 49 <-- 49 --> PDF |
D. Gel/: SREDNJI VIJEK U BARANJI; OSVRT NA KRAJOLIK, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO Šumarski list br. 1-2, CXXVIII (2004), 41-54 Palači u Kolodvarskom ritu kraj Osijeka) tisuće čaplji, bijelih malih, žutih i sivih, gakova, žličarki, blistavih ibisa i kormorana i manje čaplji danguba uzdiglo se uz halabuku koja je naša osjetila omamljivala.... ptice su uistinu sačinjavale prozračnu koprenu prema suncu, koja je lebdila krasno u kontrastima boja i prom¬ jenljivom blistu najprije brzom, a zatim u sve mirnijem gibanju". Na istom tom mjestu grof Kalbermaten (l889) je 8. lipnja 1887. godine, uspio nakon mnogo truda odstrijeliti 6 primjeraka čaplje govedarice (Ardeola ibis L.), koju danas još možemo naći u južnim dijelovi¬ ma Portugala, u Španjolskoj i Africi. U katalogu bivšeg Narodnog muzeja "Belja" u Bilju, a kojega je sastavio i obradio E. Rossler (1908) na temelju ranijeg popisa A. Mojsisovicsa (Systematisches Verzeichnis der in Jahren 1881 - 1888. fiir die Umgebung des Drau - Eckes nachgewiesenen Vogel) nalazimo vrste izvan uobičajenog areala ras¬ prostranjenja, odnosno pripadaju rijetkim vrstama koje povremeno zalutaju u ovaj kraj. Njegova su opažanja sporna za (poneke) istraživa¬ če, jer ne postoje materijalni dokazi, dermoplastički preparati, odnosno pticu (vrstu) nisu istovremeno uoči¬ la tri priznata ornitologa. Primjeri koji će kasnije demantirati sumnju u Mojsisovicseva opažanja rječito govore u prilog tvrdnji da smo još daleko do nekog konačnog broja vrsta, koji bi npr. trebali definirati ornitofaunu Baranje. Slično je i s drugim skupinama životinja. Crvenokljuni labud (Cygnus o/or) je do 70-tih godi¬ na prošlog stoljeća opisivan kao raritet (Irrgast), da bi se tijekom Domovinskog rata počeo redovito gnjezditi u Kopačkom ritu. Samo na tabli "Al" Ribnjaka "Belje" zna se povremeno izbrojiti 100-tinjak labudo¬ va. Veliki vranci — kormorani također su 70-tih progla¬ šavani vrstom koja izumire, da bi ih desetak godina bilo već na tisuće. Osporavanu patku crninku (Aythya marila L.) zabilježilo je već više ornitologa, a slično je i s drugim vrstama. Daje brojnost mnogih životinjskih vrsta u prošlosti bila znatno veća nego danas, u to nema sumnje. Spo¬ menuti Mojsisovics zabilježio je slučaj nekog lovca koji je (poprilici) 1875. ili 1876. godine u jednom danu na Kopačkom jezeru odstrijelio 40 orlova. Tekst je vrlo uvjerljiv i ozbiljan, te otklanja svaku sumnju u istini¬ tost događaja. O brojnosti drugih životinjskih vrsta rječito govori i Marinovićev a statistika lova bivšeg Vlastelinstva "Belje". Isčitavamo pomalo nevjerovatne brojčane vri¬ jednosti u usporedbi s današnjim stanjem. Devedesetih godina 19. st. na "Belju" se odstreljivalo 50-80 vidri, danas je to rijetka životinja u Europi, pa i u Kopačkom ritu. Teško da bi se moglo naći nekoliko obitelji vidri. Pojava nekih "novih" vrsta u baranjskom podunav- Iju dokazuje izuzetnost ovog područja (staništa) po¬ godnog za gniježdenje ili privremeno boravište mno¬ gih europskih vrsta ptica, stoga se mnogi neće složiti s postojećim popisima, evidencijama objavljenim knji¬ gama o vrstama, brojnom stanju koji sugeriraju neko konačno stanje. Dakako da se broj vrsta, ali i brojnost postojećih znatno smanjila i nije ni približnotako velika kao u srednjem vijeku, što se može naslutiti iz radova, izviješća istraživača, lovaca, sakupljača životinja za europ¬ ske prirodoslovne muzeje, objavljenim sredinom 19. i početkom 20. stoljeća. Neke smo već spomenuli. To su za sada jedini dokazi koji će, nadamo se, dopunjavati istraživanjima koja slijede. ŠUMARSTVO - Forestry Povjesničari šumarstva navode tri razdoblja: u pr¬ vom (a kojem pripada i srednji vijek) šume se sijeku neplanski, stihijski, poglavito za dobivanje poljodjel¬ skih i pašnjačkih površina; u drugom nailazimo na neke dokumente koji bi se mogli protumačiti stanovi¬ tim racionalnijim korištenjem šuma; u trećem razdob¬ lju, koje praktično traje do danas i uključuje suvreme¬ no gospodarenje šumskim površinama: vodi se briga o obnovi posječenih šuma i uzgoju novih, njezi i zaštiti šuma, godišnjem etatu, mjeri se drvna masa, procjenju¬ je vrijednost šume tijekom ophodnje sastojine itd. Pra¬ vila postupanja sa šumama i šumskim površinama na¬ lazimo u Gospodarskim osnovama (ili Osnovama gos¬ podarenja šumama) izrađenim po Zakonu o šumama. Zatim se dijele po regijama, pa se tako govori o šu¬ mama Istre, Dalmacije, Slavonije; o upravljanju šuma¬ ma za vrijeme: Mlečana, Napoleona, Austrije, Kralje¬ vine Jugoslavije i Socijalističke Jugoslavije. Nažalost, gotovo da ne postoje podaci (?) o šumama za dinastije hrvatskih vladara i velikih moćnih plemić¬ kih obitelji. Općenito, srednji vijek je slabo istražen, (barem nam se tako čini) imajući pred sobom različite rukopise, objavljene radove i si. Poneki zaključci mogu se donijeti na temelju izviješća franačkih križara, koji su u 13.stoljeću prolazili Istrom, Likom i Dalmacijom. Navode da se pučanstvo bavi stočarstvom i živi duboko u šumi, vjerojatno zbog sigurnosti od spomenutih križara, razbojničkih bandi, plemića koji su utjerivali dugove od svojih podanika. |