DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2004 str. 69 <-- 69 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA NAŠEM JE STANIŠTU NUŽNA SANACIJA! Na skoro samom kraju moga radnog vijeka, i zapra¬ vo stalne borbe pune padova, lomova, nezaraslih rana te značajno manje pobjeda, odlučio sam definitivno odustati. Ne mogu više, nemam više potrebnu snagu, ustrajnost i energiju. To istovremeno ne znači da sam promijenio svoju životnu filozofiju, dapače, više nego ikada čvrsto sam uvjeren kako je samo borba, dijalog i poštena konkurencija ideja jedini pravi put našega op¬ stanka, razvoja i napretka. Nikada nisam mogao pri¬ hvatiti nama svojstvenu ulogu pasivnog gledatelja koji samo aplaudira ili zviždi s tribine, posebno onda kada tako i ne misli. No, iskustvena je i povijesna istina da je život više nudio onome tko je bio uvijek navijač "na pravoj strani". Najveći dio svih praktičnih znanja crpio sam iz pri¬ rode i u njoj ih trajno provjeravao. S prirodom sam in¬ tenzivno suživio i njena sam pravila, kroz čitav radni dio života, s ljubavlju trudio prepoznavati. Čvrsto uvjeren u dijagnozu kako je kod nas u pitanju ozbiljno degradirano naše (ljudsko) životno stanište, sada ne¬ dvojbeno iz iskustva prirode znam da se i postupak oz¬ dravljenja (sanacije) našega staništa mora događati du¬ goročno i u suglasju s postupcima na degradiranom šumskom staništu. Ono se kao i šumsko stanište, naža¬ lost, može liječiti i razvijati samo uz pomoć "pionir¬ skih" vrsta, u ovom slučaju takvih tvrdih, otpornih i taštih ljudi. A taština je uvijek toliko velika koliko je pamet manja. Ako je degradiranom staništu šume hras¬ ta lužnjaka nužno razdoblje od jednog stoljeća za oz¬ dravljenje i povratak hrasta, onda je zasigurno i put sa¬ nacije našega ljudskog staništa prema uljuđenom, mo¬ ralnom, obrazovanom čovjeku i društvu "fine struktu¬ re", barem isto toliko dug ili još duži. Na brzinu sana¬ cije našeg staništa možemo utjecati samo mi sami, iza¬ beremo li stručno i moralno ispravan put, put aktivnog i angažiranog sudjelovanja u izgradnji i podržavanju moralnih društvenih normi i znanstveno-stručno ute¬ meljenih prognoza. Ne pokrenemo li taj put sanacije odlučno, odmah i sada, društvenom će scenom u nas nedvojbeno prolaziti i dominirati razne otporne "pionirske" vrste korova, grmlja, vrba, joha, grabovih panjača i slično. Nije čudo što je stupanj degradacije naših stanišnih uvjeta tako jako izražen. Ovaj je prostor kroz našu dugu, burnu i tužnu povijest istragan izbjeglicama, osvajačkim ratovi¬ ma, krvlju i bitkama za golim opstankom. Naša držav¬ nost odsjedala je stoljećima izvan naših granica, pa se ni država ni njezini interesi nisu doživljavali kao naši. Izbor našega staništa, u našim je rukama. |