DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 102 <-- 102 --> PDF |
U uvodnoj bcsedi autor se opravdano zalaže za čuvanje i uporabu materinske čakavštinc ne dovodeći u pitanje korištenje službenog hrvatskog govora, te na kraju piše (cit.): "Pa neka nan, i mladosti našoj, milo zvoni draga čakavska rič i z lipun glazbun govora do suz mili čakavski govor." U bilješci urednika, između ostalog, piše: "S godinama unutarnja vitalnost njegovog pisma ne slabi, pa je njegov poetski i književni svijet sve više svijet pomno uređenih vrijednosti i granica, i tek toliko "star" koliko on to sam želi; naime, godinama ustrajno ispisujući nove retke on je uspio stvoriti jedan začudni svijet sklada i unutarnje topline" ... pa nastavlja... "Daša Kabalin po svemu jest pisac svoga podneblja. Dakle, autor iz Novog Vinodolskog, kraja koji je jedan od vitalnih točaka hrvatske kulture i književnosti, a ujedno ne tako daleko od Jurandvora, autor kojemu su pluća i srce uvijek prepuni morskoga uzduha i modrine te nebeskoga plavetnila, ali i miomirisa i mekoće naizgled surovih uzvisina (Velebita), jednostavno progovara iz toga prostora. Autor je ovom svojom knjigom uvijek na novom početku svoje književne, ili bolje, duhovne avanture u koju se upustio već odavno". Nije prošla ni godina dana, a David Daša Kabalin obdario nas je još jednom zbirkom pjesama "Dedove pojidi i veselja", 2003. godine. Iako u svojim zadnjim zbirkama govori o svojim "poznim godinama", čime možda najavljuje prestanak svog literarnog stvaralaštva, to se na sreću još do danas nije dogodilo. Zbog toga u pogovoru zbirke njegov najmlađi brat Srećko ističe snagu i odlučnost svoga brata koja je i ovom prilikom došla do punog izražaja. Kao prethodna, i ova je zbirka pisana pretežno novljanskom čakavštinom te djelomično književnim jezikom. Sveukupno sadrži 60 pjesama i 3 prozna sastava. Naslovnicu i ilustracije također je opremio akademski slikar Ivan Balažević iz Novog Vinodolskog, dok je knjigu objavila izdavačka kuća "Adamić" d.o.o. Rijeka. Osim dvi-tri uvodne besedice autora, proznog dijela (Govorenji od srca), besedara (tumača riječi) i pogovora autorovog najmlađeg brata Srećka, najveći dio čine rukoveti: Najmlaja cvetna grančica, Žitak sakidašnji, Oj vaporc zami me na more, Tužno oko moje ča si zaplakala, Sunašce pomaljahno zahaja, Drobne radosti, Zvezdice, Spomen na naše mladosti, Čakavske pismice i Igraljke. U dvi-tri uvodne besedice David Daša Kabalin između ostalog piše (cit.): "Kaplje vrime. Ura-kapić. Danak-kap. Misec-vela kap. Godišće-škropac. Pa nakapalo osamdeset i pet velikih maštelah, osamdeset i pet let. Va ton toku vrimena puno pojidi (brige), ali morda i još više veselja." S osobitom sjetom, ponosom i veseljem prisjeća se autor svoje mnogobrojne drage obitelji svih generacija, a zatim se opet osvrće na svoje pjesme sljedećim riječima: "Pa moja mezimčad, pisme i govorenja moje, ke prave život, slave dragi, prvi hrvatski književni govor - materinsku čakavšćinu, šaru, široku, bogatu mnoštvon pokrajinskih oblikih, pa našu, posebnu, gosposku, zvoneću, našu čakavšćinu novljansku. Suzica se skrovito rukavon otare kad ona zazvoni, zasopu sopile i zapiva pisma na debelo i tanko"... da bi na kraju poručio čitateljima: "Probajte pročitati te igrarije. Vratite tej vas va srićnu mladost i na putu kroz trudni žitak puno putih okripit". U pogovoru zbirke njegov najmlađi brat Srećko, između ostalog, piše: "Naslovi dosadašnjih izdanja od 1967. godine do danas karakteriziraju pojedina životna razdoblja autora u koja su ga radne obaveze usmjeravale, ali vavik na povratku z tuđine navraćal je va rodni kraj i roditeljski dom, a nakon formiranja svoga obiteljskog doma medu svoje najdraže. Odgojen je i zaljubljen va čakavski govor, posebno novljanski, folklorno nasljeđe novljansko-sopile, pisme, narodne nošnje, narodno kolo i običaje. Zbog toga ne propušća nijednu zgodu va novljanskim zbivanjimi da mlajima ne skrene pažnju da sačuvaju ove neprocjenjive folk- SI. 3. U povodu "Dana šumarstva" 2001. godine na književnoj veSl. 4. Fotografija za uspomenu s književne večeri u povodu "Dana čeri u Senju nastupili su šumari i pjesnici David Daša Kabašumarstva" 2001. god. u Senju, s lijeva na desno šumari i pjeslin (u sredini) i Milan Krmpotić (desno) te senjski pjesnik nici Milan Krmpotić i David Daša Kabalin, dipl. ing. šum. i dr. prof. Krešimir Stanišić (lijevo). se. V. Ivančević, tadašnji predsjednik Ogranka HŠD-a Senj. |