DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 106     <-- 106 -->        PDF

Iznimnu ulogu u reguliranju vodotoka i zaštiti tla
ima vegetacija: vegetacija uzrokuje stabilnost - stabilnost
proizvodi vegetaciju.


Javno mišljenje, zakonodavstvo i vlada prihvaćaju
grupu mjera za očuvanje okoline koja "ublažuje nepovoljni
utjecaj betonskih konstrukcija", pa se tako pospješuje
razvoj šumske bioinženjerije, koja je 1990. godine
dobila ime "naturalistička inženjerija". Njena se
djelatnost sastoji u konstrukciji objekata s minimalnim
utjecajem na okružje uporabom adekvatnih sadnica i
novog materijala.


Na kraju je autor sintetizirao svoje izlaganje u
sljedeća načela:


prije početka radova na obnovi krajolika potrebno


je ustanoviti razloge degradacije terena,


degradirani ekosustavi obično se presporo samoob


navljaju, jer je prag ireverzibiliteta gotovo uvijek


dosegnut,


postupak s narušenim ekosustavima i njihova obno


va temelji se na kombinaciji uređenja vodenih toko


va i primjeni naturalističkih mjera i


obnova ekološki vitalnog sustava je dugotrajni pro


ces koji nije moguć bez čvrste suradnje.


Uz ove zaključke autor je naglasio daje potrebno u
potpunosti održavati objekte koji su napravljeni u prošlosti
i nastojati ih uključiti u ekološku mrežu.


Anna M e m o 1 i: Uloga faune u ekološkoj ravnoteži
apeninskih šuma


Šumske formacije imaju veliko značenje u odnosu na
faunu, jer je ona usko vezana na šumu u mnogim fazama
životnog ciklusa. Napuštanje planinskih zona i promjena
u gospodarenju šumama utjecale su na strukturu
krajolika i oblikovale nove uvjete za razne vrste divljih
životinja. Fauna može postati čimbenik koji je u stanju
mijenjati mehanizme samoreguliranja ekosustava.


Zahvati za poboljšanje stanja okoliša mogu omogućiti
razvoj povoljnih uvjeta za faunu i njenu homogenu
rasprostranjenost. Dugo se smatralo da su divlje životinje
slučajni gosti šume i da nisu sastavni dio ekosustava,
te nisu ni obavljana dublja istraživanja b njihovoj
funkcionalnoj ulozi u ravnoteži okoline u kojoj žive.


U odnosima čovjek-šuma zanemarivane su posljedice
koje pojedini šumski radovi mogu imati na faunu,
te nikad nije ocijenjena važnost faune u odnosu na
kompleksne ambijentalne resurse.


U interesu poboljšanja višestruke uloge šuma, zaštita,
očuvanje i poboljšanje faune trebaju predstavljati
prioritetni cilj. U posljednjih pola stoljeća u Italiji kao i
u mnogim drugim zemljama dogodile su se velike promjene
u glavnim ekonomskim i socijalnim segmentima.
Te promjene očituju se u ekonomskoj strukturi primarni
sektor se usmjeruje prema industrijskom i ko


mercijalnom. Način života koji je trajao stoljećima
promijenjen je u samo nekoliko godina, što ima znakovit
utjecaj na šumski svijet i ostale aktivnosti vezane za
ekonomiju planina. Zbog raseljavanja stanovnika drvosječe
i pastiri postali su rijetkost. Malo prije toga radovi
u šumi, na sječi i izradi, izvlačenju i šumskim putovima
i vodotocima, tražili su mnogobrojnu radnu
snagu uz uporabu stočnih zaprega. Pašnjaci su bili puni
stoke, a drvo panjača sjeklo se u kratkim turnusima za
potrebe kućanstava i za prodaju.


U tim okolnostima krupna divljač bila je reducirana
radi konkurencije sa stanovništvom koje je koristilo
kompletne resurse šume, te time ograničavalo raspoloživu
hranu i prostor.


U isto vrijeme razvoj agromehanizacije određivao
je velike promjene krajolika u ravnici i umanjivao površinu
prikladnog staništa.


U promijenjenim uvjetima planinskih zona Apenina
može se uočiti gubitak potencijala staništa za pojedine
vrste sitne divljači (jarebice kamenjarke, trčke,
zečevi i dr.) i stvaranje pogodnosti za dvopapkare (divlje
svinje i srneća divljač), čemu pogoduje nestanak
glavnih predatora (vuk, ris i medvjed). U okolnostima
povećanja brojnog stanja ove divljači javlja se potreba
za uspostavom ravnoteže između prehrambenih kapaciteta
staništa i ekoloških i prehrambenih potreba divljači.
Tako talijanski šumari trebaju pristupiti rješavanju
za njih novog problema - faunističkog.


Dosadašnja istraživanja za poboljšanje stanja u šumama
nisu uključivala nikakav osvrt na stanje faune.
Tek nekoliko godina unatrag u provođenju ambijentalne
politike posebna pozornost posvećena je očuvanju
faune.


U "sustavnom šumarstvu" integrirani su fenomeni
koji se nalaze u međusobnoj interakciji, te ta veza
omogućava optimalno funkcioniranje ekosustava. Suma
ima posebnu važnost za pojedine vrste životinjskog
svijeta, ali kao posljedica može biti da one postaju važan
čimbenik u promjeni mehanizama samoregulacije
ekosustava.


U praktičnom gospodarenju šumom potrebno je posebnu
pozornost posvetiti dijelovima ekosustava koji
mogu poslužiti kao prebivalište za divljač, izbjegavajući
sve šumsko tehničke zahvate koji imaju negativan
utjecaj na faunu. Osnovna ideja vodilja je da se u tome
ne daje prednost nijednoj komponenti, vodeći računa
daje šuma kompleksan sustav.


U daljnjem tekstu autor daje analizu prehrambenih
"ponuda" pojedinih tipova vegetacije (kilograma/ha
zelene tvari i ostalih jestivih tvari). Kao optimalno stanište
za krupnu divljač autor navodi panjače s razvijenim
slojem grmlja i trava u kombinaciji s pašnjačkim
površinama.