DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Iznimnu ulogu u reguliranju vodotoka i zaštiti tla ima vegetacija: vegetacija uzrokuje stabilnost - stabilnost proizvodi vegetaciju. Javno mišljenje, zakonodavstvo i vlada prihvaćaju grupu mjera za očuvanje okoline koja "ublažuje nepovoljni utjecaj betonskih konstrukcija", pa se tako pospješuje razvoj šumske bioinženjerije, koja je 1990. godine dobila ime "naturalistička inženjerija". Njena se djelatnost sastoji u konstrukciji objekata s minimalnim utjecajem na okružje uporabom adekvatnih sadnica i novog materijala. Na kraju je autor sintetizirao svoje izlaganje u sljedeća načela: prije početka radova na obnovi krajolika potrebno je ustanoviti razloge degradacije terena, degradirani ekosustavi obično se presporo samoob navljaju, jer je prag ireverzibiliteta gotovo uvijek dosegnut, postupak s narušenim ekosustavima i njihova obno va temelji se na kombinaciji uređenja vodenih toko va i primjeni naturalističkih mjera i obnova ekološki vitalnog sustava je dugotrajni pro ces koji nije moguć bez čvrste suradnje. Uz ove zaključke autor je naglasio daje potrebno u potpunosti održavati objekte koji su napravljeni u prošlosti i nastojati ih uključiti u ekološku mrežu. Anna M e m o 1 i: Uloga faune u ekološkoj ravnoteži apeninskih šuma Šumske formacije imaju veliko značenje u odnosu na faunu, jer je ona usko vezana na šumu u mnogim fazama životnog ciklusa. Napuštanje planinskih zona i promjena u gospodarenju šumama utjecale su na strukturu krajolika i oblikovale nove uvjete za razne vrste divljih životinja. Fauna može postati čimbenik koji je u stanju mijenjati mehanizme samoreguliranja ekosustava. Zahvati za poboljšanje stanja okoliša mogu omogućiti razvoj povoljnih uvjeta za faunu i njenu homogenu rasprostranjenost. Dugo se smatralo da su divlje životinje slučajni gosti šume i da nisu sastavni dio ekosustava, te nisu ni obavljana dublja istraživanja b njihovoj funkcionalnoj ulozi u ravnoteži okoline u kojoj žive. U odnosima čovjek-šuma zanemarivane su posljedice koje pojedini šumski radovi mogu imati na faunu, te nikad nije ocijenjena važnost faune u odnosu na kompleksne ambijentalne resurse. U interesu poboljšanja višestruke uloge šuma, zaštita, očuvanje i poboljšanje faune trebaju predstavljati prioritetni cilj. U posljednjih pola stoljeća u Italiji kao i u mnogim drugim zemljama dogodile su se velike promjene u glavnim ekonomskim i socijalnim segmentima. Te promjene očituju se u ekonomskoj strukturi primarni sektor se usmjeruje prema industrijskom i ko mercijalnom. Način života koji je trajao stoljećima promijenjen je u samo nekoliko godina, što ima znakovit utjecaj na šumski svijet i ostale aktivnosti vezane za ekonomiju planina. Zbog raseljavanja stanovnika drvosječe i pastiri postali su rijetkost. Malo prije toga radovi u šumi, na sječi i izradi, izvlačenju i šumskim putovima i vodotocima, tražili su mnogobrojnu radnu snagu uz uporabu stočnih zaprega. Pašnjaci su bili puni stoke, a drvo panjača sjeklo se u kratkim turnusima za potrebe kućanstava i za prodaju. U tim okolnostima krupna divljač bila je reducirana radi konkurencije sa stanovništvom koje je koristilo kompletne resurse šume, te time ograničavalo raspoloživu hranu i prostor. U isto vrijeme razvoj agromehanizacije određivao je velike promjene krajolika u ravnici i umanjivao površinu prikladnog staništa. U promijenjenim uvjetima planinskih zona Apenina može se uočiti gubitak potencijala staništa za pojedine vrste sitne divljači (jarebice kamenjarke, trčke, zečevi i dr.) i stvaranje pogodnosti za dvopapkare (divlje svinje i srneća divljač), čemu pogoduje nestanak glavnih predatora (vuk, ris i medvjed). U okolnostima povećanja brojnog stanja ove divljači javlja se potreba za uspostavom ravnoteže između prehrambenih kapaciteta staništa i ekoloških i prehrambenih potreba divljači. Tako talijanski šumari trebaju pristupiti rješavanju za njih novog problema - faunističkog. Dosadašnja istraživanja za poboljšanje stanja u šumama nisu uključivala nikakav osvrt na stanje faune. Tek nekoliko godina unatrag u provođenju ambijentalne politike posebna pozornost posvećena je očuvanju faune. U "sustavnom šumarstvu" integrirani su fenomeni koji se nalaze u međusobnoj interakciji, te ta veza omogućava optimalno funkcioniranje ekosustava. Suma ima posebnu važnost za pojedine vrste životinjskog svijeta, ali kao posljedica može biti da one postaju važan čimbenik u promjeni mehanizama samoregulacije ekosustava. U praktičnom gospodarenju šumom potrebno je posebnu pozornost posvetiti dijelovima ekosustava koji mogu poslužiti kao prebivalište za divljač, izbjegavajući sve šumsko tehničke zahvate koji imaju negativan utjecaj na faunu. Osnovna ideja vodilja je da se u tome ne daje prednost nijednoj komponenti, vodeći računa daje šuma kompleksan sustav. U daljnjem tekstu autor daje analizu prehrambenih "ponuda" pojedinih tipova vegetacije (kilograma/ha zelene tvari i ostalih jestivih tvari). Kao optimalno stanište za krupnu divljač autor navodi panjače s razvijenim slojem grmlja i trava u kombinaciji s pašnjačkim površinama. |