DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 122     <-- 122 -->        PDF

Volio je dobro društvo, vic, i pjesmu,
volio je ribolov, bio je vrstan vinogradar,
uživao u uređivanju svog
dvorišta, a volio je i knjige.


Neizmjerno je volio svoju suprugu,
cijenio sinove, snahe i unuke, te
im nastojao pomoći koliko je to bilo
u njegovoj moći.


Štovani Upravitelju!


Ne može se u ovom tužnom trenutku
reći sve o vama, ali znam da


ćete živjeti u srcima onih za koje ste
živjeli, koje ste ljubavlju darivali.


Neka vaše tijelo prihvati Međimurska
zemljica, a vašu dušu ovog jesenskog
popodneva lagani vjetrić ponese
u vječni smiraj Međimurskih
šumica. Tamo ćemo se sresti sa vama,
tamo će živjeti naša sjećanja na vas
kao stručnjaka i divnog plemenitog
čovjeka.


Vašoj supruzi, sinovima, snahama,
unucima i rodbini iskrena sućut u ime
svih kolega i djelatnika "Hrvatskih
šuma", a vama dragi Upravitelju još
jednom veliko hvala za sve.


Laka vam bila hrvatska gruda.


Kolege i prijatelji


JOSIP TUMBRI, dipl. ing. šumarstva (1920 - 2003)


Šestog prosinca 2003. godine zauvijek
nas je napustio kolega Turnbri
. Napustio nas je dragi, skroman
čovjek, kojega su svi suradnici, znanci
i prijatelji veoma cijenili i voljeli.
Njegova skromnost u kojoj je čak i
pretjerivao, godila je svakom sugovorniku,
bilo da se radilo o poslu ili


o uobičajnim razgovorima. Nikada
nije tražio bilo što za sebe jer je bio
zadovoljan s onime što je imao i što
gaje okruživalo u njegovom životu.
Takvog smo ga paznavali, cijenili
i voljeli.


Rođen je u Dragan i ću kraj Karlovca
1. 3. 1920. godine u obrtničkoj
obitelji oca Ilije i majke Emilije.
Osnovnu školu završio je u Draganiću,
a II. Klasičnu gimnaziju u Zagrebu
1939. godine. Šumarstvo je
studirao na Poljoprivredno-šumarskom
fakultetu u Zagrebu te apsolvirao
1942/1943.


Vrtlog ratnih strahota zahvaća i
Jožu te do kraja Drugog svjetskog
rata provodi u regularnoj vojsci NDH
kao domobran. Po završetku rata prolazi
kroz mnoge torture kao i mnogi
mladići toga vremena, ali nakon relativno
kratkog vremena biva pušten na
slobodu. Posvećuje vrijeme učenju i
1949. godine diplomira na Šumarskom
fakultetu u Zagrebu. Odmah po
primljenoj diplomi zapošljava se u
Šumskom poduzeću Vojnić na
poslovima operativne evidencije, a
potom u planskoj službi. Nakon
prvog radnog mjesta, premješten je
za kotarskog referenta za šumarstvo u
Pazinu. Već 1951. g. premještanje na
mjesto upravitelja šumarije Krašić, a
1956. g. prelazi u šumariju "Klek" u


1 k "i


k l i L


Ogulinu na mjesto pomoćnika upravitelja.
Godine 1960. prelazi u novoosnovano
Š.G. "Papuk" u Voćinu,
najprije za referenta uzgajanja šuma,
a zatim na mjesto tehničkog direktora.
Godine 1962. prelazi u Podravsku
Slatinu zajedno s upravom,
gdje je postavljen za v. d. direktora
1965. godine, a 1966. i za direktora
tog Š.G. gdje ostaje do 1970. godine.
Godine 1970. u vrtlogu novih integracijskih
procesa prelazi u Š.G. Bjelovar
na radno mjesto referenta za zaštitu
šuma. Ubrzo dolazi do daljnjih
integracija sa Š.G. Koprivnica, osnivaju
se Zajedničke službe Združenog
poduzeća koje opslužuju i drvnu
industriju bjelovarskog, koprivničkog
i varaždinskog područja. U toj
organizaciji kolega Tumbri radi na
poslovima plana, analize i kao voditelj
Odjela za projektiranje šumskih
prometnica.


Ubrzo dolazi do osipanja integriranih
šumarskih i drvnoindustrijskih


poduzeća, pa se tako i kolega Tumbri
vraća u Stručne službe Š.G. "Mojica
Birta" Bjelovar, u Odjel za uređivanje
šuma, na mjesto samostalnog
taksatora, gdje je radio do odlaska u
mirovinu.


Za vrijeme svog službovanja volio
je kontakt s mlađim kolegama,
uvažavajući njihova svježa znanja,
kao i iskustva starijih kolega. S njim
je bilo zaista ugodno raditi i surađivati.
Zbog svoje točnosti i savjesnosti
u poslu, bio je poštovan i cijenjen.
Volio je svoju struku, šumu, šumare,
svoju obitelj i sve ljude.


Nešto u čemu je posebno uživao,
a što nije bilo znano mnogima, volio
je matematiku. Zabavljao se u slobodno
vrijeme rješavajući matematičke
zadatke, a kao negdašnji đak
klasične gimnazije, često je čitao latinske
i grčke tekstove. Nije bio sklon
velikim društvima, jer je po naravi
bio tih. Volio je šetnje gradom i parkovima
svoga Bjelovara, a susret s
kolegama radovao gaje uz ćaskanje o
svagdašnjici i uspomenama.


Upravo tako kako je skromno i
tiho živio, tako nas je i napustio. Otišao
je na vječno počivalište u svoj
rodni Draganić, od kuda je i krenuo.
Na njegov zahtjev, ispraćaj je bio tih,
samo uz njegovu obitelj.


Za poseban doprinos u šumarstvu,
godine 1974. primio je Zlatnu
plaketu.


Nije bio član ni jedne političke
stranke, osim stalni član HŠD-a.
Neka mu je lahka rodna gruda i
neka počiva u miru.


Josip Knepr