DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Maninić: ŠUMARSKA STRUKA U SVJETLU USPOSTAVE EKOLOŠKE MREŽE REPUBLIKE HRVATSKE Šumarski list br. 3-4, CXXVIII (2004), 163-171


utvrde i zaštite posebna zaštitna područja {Spe


cial Areas of Conservation - SAC) i poduzmu razli


čite mjere zaštite ugroženih staništa i vrsta unutar i


izvan granica zaštićenih područja, što uključuje i


zabranu određenih štetnih zahvata.


Svaki planirani značajan i/ili ugrožavajući zahvat u
ovim područjima podliježe ocjeni prihvatljivosti zahvata
za prirodu, a u procjenu je obvezno uključiti
javnost. Potrebno je izbjeći svaki zahvat koji može negativno
utjecati na ovakvo ekološki značajno područje,
jedino u slučajevima prevladavajućeg javnog interesa.
U takvom slučaju zahvat se odobrava uz utvrđivanje
kompenzacijskih uvjeta, koji se ponajprije odnose na
uspostavu zamjenskog zaštićenog područja na nekom
drugom lokalitetu.


Za područja koja su od europske razine važnosti
(Sites of Community Interest - SCI), države su obvezne
osigurati primjereni režim zaštite koji se ponajprije odnosi
na zabranu uznemiravanja životinja i degradiranja
staništa. U ovim slučajevima prevladavajući javni interes
može se odnositi samo na sigurnost i zdravlje ljudi.
Zemlje članice moraju do 2004. godine prijaviti popis
takvih područja pod primjerenim režimom zaštite, čija
ukupna površina mora iznositi najmanje 10 % državnog
teritorija. Mjere zaštite za ova područja uključuju i
planove upravljanja (management plan) koji se izrađuju
posebno za predmetno područje ili se ugrađuju u
druge razvojne planove. Također uključuju ugovorne i


Slika 1. Lokve na otocima spadaju među najugroženija staništa -


Južna mlaka na Dugom otoku
Figure 1 Pools on islands fall under the most endangered stands


South pool on Dugi otok


(Foto: 1. Martinić, 2003)


druge aranžmane s vlasnicima zemljišta kojima se osigurava
primjena odgovarajućih zaštitnih mjera.


Navedene obveze se preslikavaju i na nove pridružene
članice EU koje na dan pristupanja moraju prikazati
popis predloženih područja za ekološku mrežu
Natura 2000. Za zemlje u procesu pridruživanja EU
postoji prilagođeni program utemeljen u Bcrnskoj
konvenciji. Jedan od najvažnijih takvih programa je
tzv. Smaragdna mreža (Emerald Network), koji je
već započet i u Hrvatskoj.


2. NEKE NOVINE IZ HRVATSKOG ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE (NN 162/03)
Some news in the Croatian Nature Conservancy Act (Official Journal NN 162/03)
Temeljni je akt i stručna pretpostavka za zakonodavno
i normativno uređenje zaštite prirode u Republici
Hrvatskoj (dalje RH) Nacionalna strategija i akcijski
plan biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske
(u daljnjem tekstu: Nacionalna strategija i akcijski
plan, NSAP),) koju je 1999. godine donio Hrvatski sabor.
NSAP utvrđuje da sveukupna biološka i krajobrazna
raznolikost predstavlja temeljnu vrijednost RH i
spada među glavne resurse za njezin daljnji razvoj, te
je stoga cilj očuvati i unaprijediti postojeću biološku i
krajobraznu raznolikost te pokušati vratiti dio izgubljenih
vrsta i staništa, gdje je to moguće i opravdano. RH
je dužna razvijati sve prikladne mjere utvrđivanja, očuvanja
i unapređivanja postojeće biološke i krajobrazne
raznolikosti, a nacionalno zakonodavstvo mora biti
tako uređeno da osigurava primjenu mjera za očuvanje
i unapređivanje sveukupne biološke raznolikosti u
svim gospodarskim djelatnostima koje koriste ili su
prijetnja biološkim dobrima i krajobraznoj raznolikosti.
Uz to RH mora svoje napore u zaštiti biološke i krajobrazne
raznolikosti stalno usklađivati s odgovarajućim
međunarodnim aktivnostima, imajući u vidu činjenicu
da je nacionalna biološka i krajobrazna raznoli


kost jedinstveni i nenadoknadivi dio sveukupne globalne
raznolikosti.


Nizom strateških smjernica i akcijskih planova
NSAP zacrtava daljnji razvoj zaštite prirode u Hrvatskoj.
Jedna od prioritetnih akcija utvrđenih NSAP-om
bilo je donošenje novoga Zakona o zaštiti prirode usklađenoga
s međunarodnom legislativom. Isti je stupio
je na snagu u listopadu prošle godine.


Najvažniji su razlozi za donošenje novog zakona
bili mnoge manjkavosti i sve veći raskorak između obveza
koje je u području zaštite prirode RH preuzela potvrđivanjem
značajnog broja međunarodnih konvencija
i prijašnjeg zakona iz 1994. godine. S druge strane,
novi je zakon bio nužno potreban kao odgovor na vrlo
izražen trend gubitka biološke i krajobrazne raznolikosti,
ali i na sve veće pritiske na iskorištavanje bioloških
i drugih prirodnih dobara - posljednjih godina.


U izradi Zakona sudjelovalo je velik broj stručnjaka
i znanstvenika, a značajan su doprinos u izradi Zakona
dale brojne nevladine udruge, stručne institucije i pojedinci.