DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 67 <-- 67 --> PDF |
I. Martinić: ŠUMARSKA STRUKA U SVJETLU USPOSTAVO EKOLOŠKE MREŽE REPUBLIKE HRVATSKE. Šumarski lisl br. 3 4, CXXVIII (2004), 163-171 2.1. Zaštita staništa i sustav ekološke mreže RH Protection of habitat and ecological network system in the Republic of Croatia Za šumarsku struku posebno značajna novina u zakonu odnosi se na vrednovanje i zaštitu ugroženih staništa. U tom smislu područje RH pokriva se sustavom ekološke mreže, kao dijela europske ekološke mreže propisane Direktivom o staništima EU, što čini prvi korak u zaštiti prirode prema europskim standardima i regulativi. Pritom se pojedini elementi ekološke mreže štite kao strogo zaštićene, zaštićene ili ekološko značajne vrijednosti, a planiranje prostora i korištenje prirodnih dobara, propisivanjem posebnih uvjeta, svode se na održivo korištenje prirodnih dobara i održivi razvoj. Istodobno s izradom prijedloga zakona dovršenje i prvi nacrt nacionalne ekološke mreže. Kao ekološki značajna područja u smislu Zakona o zaštiti prirode (čl. 54.) definiraju se: područja koja su biološki iznimno raznovrsna ili dobro očuvana, a koja su međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka; područja koja bitno doprinose očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj; područja stanišnih tipova koji su ugroženi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini; staništa vrsta koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini; staništa endemičnih vrsta za RH; područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti populacija bioloških vrsta (ekološki koridori); - selidbeni putovi životinja; - očuvane šumske cjeline. Zakon nadalje utvrđuje da sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja rasporedom značajno doprinose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti, čini ekološku mrežu. Unutar ekološke mreže njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima. Sukladno zakonu ekološku mrežu sa sustavom ekološki značajnih područja i ekoloških koridora izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode, a donosi je Vlada uredbom. Ekološka mreža sastoji se od sljedećih elemenata: osnovna ekološka područja (jezgre) koje sadržavaju važne biljne i životinjske vrste ili staništa; područja koridora koji su funkcionalne poveznice između osnovnih ekoloških područja, a omogućavaju rasprostranjivanje i seobu vrsta; tampon-zone ili utjecajne zone koje su zaštitna područja oko osnovnih područja ili koridora, sa zaštitnom funkcijom; područja rekonstrukcije neophodna za obnavljanje i vitalno povećavanje postojećih ekološki održi vih područja ili stvaranje novih, s krajnjom svrhom zaštite održivog opstanka vrsta i ekosustava. osnovno ekološko područje pe/zazm koridor osnovno ekološko područje i isprekidani :| koridor ) © vi ekološko područje linearni koridor ** zaštitno područje rekonstrukcije područje staništa i vrsta Slika 2. Shematski prikaz strukturnih elemenata ekološke mreže (prema biltenu RECa, 2003) Figure 2 Ecological network structure Jednako tako, novim se zakonom o zaštiti prirode propisuje način očuvanja ekološkog sustava obzirom na stanišne tipove. Stanišni tipovi se kartiraju, a njihovo stanje i ugroženost se procjenjuje i prati. Ugroženi stanišni tipovi su oni koji nisu u povoljnom stanju te im prijeti nestanak. Područja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova su ekološki značajna područja u smislu zakona. Pojedina ekološki značajna područja mogu se zaštiti u nekoj od kategorija zaštićenih prirodnih vrijednosti. Zaštita ekološki značajnih područja osigurava se provođenjem mjera i uvjeta zaštite prirode. U tom smislu nisu dopušteni zahvati i aktivnosti koje mogu dovesti do uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na ekološki značajnom području. Tek je iznimno moguće dopustiti neželjene aktivnosti, ako se oštećenje ekološki značajnog područja može odgovarajućim mjerama kompenzirati, ili radi prevladavajućeg javnog interesa. |