DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 79 <-- 79 --> PDF |
D. Konjević, Z. Janicki: BOLESTI DIVLJAČI, ZOONOZE I MOGUĆI NAČINI PROVEDBU Šumarski list br. 3-4. CXXVIII (2004). 173-179 biljnih sastojaka uz dodatak ribljeg ulja i čokoladni pokrov. Ponekad su mamcima dodane i mirisne komponente atraktivne za tu divljač (Saunders i Harris; 2000). Uzimanje mamaca kontrolira se u pravilu preko) učinka nekog dodanog sredstva, markera, primjerice: tctraciklina. Tetraciklin oboji zube i kosti te posredno) služi za potvrdu unosa mamca od dotične vrste. Naravno da je nemoguće u potpunosti izbjeći činjenicu datneka druga vrsta (pored ciljane) uzme takav mamac. Na primjeru sprječavanja pojave i suzbijanja nekih bolesti, vidljivo je da oralna vakcinacija postaje dominantna mjera. Tako se primjerice u prošlosti bjesnoćatsuzbijala uništavanjem i plinjenjem lisičjih jazbina, raspačavanjem otrova, postavljanjem zamki i odstrjelom (H a n 1 o n etal. 1999). Danas kada gospodarimo iigrabežljivcima, lisice i čagljeve treba razumno odstrjeljivati (ovisno o kapacitetu staništa glede raspoložive; hrane i gospodarenja s divljači) i na pojačani odstrjcl1 odlučit ćemo se samo u slučaju izravne opasnosti odjprijenosa na ljude ili druge životinje, odnosno pojave; epizootije bjesnoće. Naravno, i ovdje napominjem daigovorimo isključivo o bolesti, svakako da je pojačani iiodstrjel i mjera za reguliranje brojnosti. Osnovnu metodu borbe protiv bjesnoće u divljači prema tomu danas predstavlja provedba vakcinacije domaćih pasa, ali iii divljih pripadnika porodice pasa. Danas se to radi već; spomenutim mamcima za oralnu vakcinaciju. U njimaise nalazi oslabljeni uzročnik bjesnoće smješten u am- puli od tankog stakla ili osjetljivoj plastičnoj ambalaži. Naime, mehanizam djelovanja pretpostavlja da će zagrizom mamca životinja ozlijediti sluznicu usta i na taj jjnačin otvoriti vrata za ulaz vakcinalnog soja u organizam. Time se u stanovitoj mjeri imitira situacija kojainastaje unosom uzročnika pri ugrizu. Kako su mikro) ozljede sluznice usne šupljine prirodno pojava za svakog kanida to znači da nastanak novih ozljeda (prilikom konzumiranja mamca) nije isključivi uvjet za us ZAKLJUČAK Lovstvo kao perspektivna grana ljudske djelatnosti zahtijeva praćenje modernih svjetskih trendova i prilagodbu preventivnih i uzgojnih mjera. Borba protiv bolesti je sustavna djelatnost koncipirana na nekoliko razina, a započinje ispravnim uzgojnim radom i eliminacijom potencijalnih kliconoša. Nasuprot tomu sanitarni odstrjel kao preventivnu mjeru valja ostaviti kad god je pješnu vakcinaciju. Jedna od prvih vakcinacija lisica protiv bjesnoće provedena je u Švicarskoj u razdoblju od 1978. do 1982. godine (Wandeler 1994). Imunizacija 50-80 % lisica zaustavila je širenje bjesnoće i smanjila njenu pojavnost na tom području. Pri tome valja imati na umu da uspješnost provedbe mjera vakcinacije ponajprije ovisi o postotku imuniziranih životinja (Delahay et al. 2003). Oralna vakcinacija koristi se i u borbi protiv tuberkuloze jazavaca (Delahay et al. 2003) te svinjske kuge. Spomenuta vakcinacija pomoću specifičnih pušaka iskorištena je u sklopu preventivnih zahvata na bizonima u Americi (Davis i Elzer 2002) protiv bruceloze. Neke bolesti, poput leptospiroze uzrokovane su velikim brojem serovarova i podržane od strane čitavog niza domaćina i rezervoara (Barwick et al. 1998). Spomenute činjenice znatno otežavaju borbu protiv bolesti. Zaštita ljudi -Human protection Iako se preventivnom djelovanju protiv bolesti na terenu pridaje sve veće značenje i postižu značajniji rezultati, ostaje nam i dalje pridržavati se svih potrebitih mjera zaštite čovjeka. Odnosno, pri svakom sanitarnom odstrjelu ili nailasku na lešinu divljači nužno je nositi zaštitne rukavice, a nakon kontakta i oprati te dezin ficirati ruke. Poseban oprez nalaže se pri kontaktu s glodavcima. Preporučena je vakcinacija svih rizičnih skupina ljudi (ove bolesti se često nazivaju i profesionalnim bolestima), dakle u ovom slučaju šumara, lovaca i ostalih koji često borave u prirodi. Ukoliko je borba protiv bolesti u prirodi neučinkovita, dodatni naglasak stavlja se na vakcinaciju ljudi, primjerice protiv borelioze ili hemoragijske groznice (Hjelie 2002; Hengge etal. 2003). Konačno, vrlo važan dio borbe protiv bolesti predstavlja i edukacija pučanstva, a posebice ugroženih skupina ljudi, kako bi se što jednostavnije izbjegla pojava ovih, vrlo često teških oboljenja. -Conclusion to moguće za sam kraj, kada su druge metode iscrpljene ili procijenjene kao neučinkovite. Posebnu pozornost treba obratiti na eventualno postojanje prirodnih ognjišta bolesti i uzročnika zoonoza. Dodatne mjere opreza i preventive valja usmjeriti na rizične skupine ljudi koji su u neposrednom ili posrednom kontaktu s divljači, tj. šumare, lovce, veterinare i izletnike. LITERATURA -References Barwick, R. S., H. O. Mohammed, P. L. Cleaveland,S.,G. R. Hess, A. P Dobson,M.K. McDonough, M. E. White, 1998: EpideLaurenson, H. I. McCallum, M. G. Romiologic features of equine Leptospira interroberts, R. Woodroffe, 2002: The role of gans of human significance, Preventive Veteripathogens in biological conservation, U: The nary Medicine, 36, str. 153-165. ecology of wildlife diseases (Hudson, J. P., A. |